Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-56/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, iz Zagreba, Zelinska 4, protiv tuženika IDEAL COMMERCE - AUTOŠKOLA CRNKOVIĆ d.o.o., OIB: 33338421760, Varaždin, Ulica Zrinskih i Frankopana 16, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Fosin, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, iz Varaždina, Graberje 4/I, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Dore Pintarić Planinc, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, iz Zagreba, te punomoćnika tuženika Marijana Fosina, te danom objave presude 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku IDEAL COMMERCE - AUTOŠKOLA CRNKOVIĆ d.o.o., ulica Zrinskih i Frankopana 16, 42000 Varaždin, OIB: 33338421760, isplatiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, iznos od 14.248,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 27.

11. 2020. g. do 31. 12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. 01. 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 8 dana naknaditi tuženiku parnične troškove ovog postupka u iznosu od 2.468,75 eura, dok se u preostalom dijelu, i to, u iznosu od 968,75 eura odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika ovome sudu 11. svibnja 2023. podnio tužbu radi isplate, u kojoj je, u bitnome, naveo da se 10. studenoga 2001. oko 13,00 sati između kolodvora Varaždin - Jalžabet, na prijelazu ceste preko željezničke pruge u Kućan Marofu, Marofska ulica kod kućnog broja 21. dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio kandidat za vozača GA i to na način da je isti, uz stručni nadzor instruktora vožnje UA, upravljao neosiguranim autobusom registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tuženika te je započeo neoprezno prelaziti vozilom preko željezničke pruge u trenutku kad je prugom iz smjera Varaždina u smjeru Koprivnice prelazio motorni vlak broj 3607 kojim je upravljao strojovođa BA, a kojom je prilikom došlo do udara prednjim djelom motornog vlaka u prednji bočni dio autobusa te u kojoj je prometnoj nezgodi došlo do materijalne štete na vlaku kao i do zastoja u prometu. Nadalje, tužitelj je naveo da je trgovačko društvo Hrvatske željeznice d.d., kao pravni prednik trgovačkih društava HŽ Infrastrukture d.o.o., HŽ Putničkog prijevoza d.o.o. i HŽ Carga d.o.o. podno pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 12. kolovoza 2003. tužbu radi naknade materijalne štete na motornom vlaku, radi zastoja u prometu i radi izmakle dobiti, da se postupak vodio pod poslovnim brojem Pn-3321/17., da je 19. studenoga 2020. donijeta prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, da tamo tužiteljima solidarno plati iznos od 38.349,04 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 20. siječnja 2005., do isplate, da se navedeni iznos odnosi na dospjelu i uglavničenu zakonsku zateznu kamatu na plaćenu naknadu štete na motornom vlaku, da su protiv te presude tužitelji uložili žalbu, da je 1. lipnja 2022. Županijski sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj Gž-697/21. kojom je preinačio prvostupanjsku odluku na način da je odbio žalbu tužitelja i naložio im da tuženiku, ovdje tužitelju, naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 18.562,50 kuna te troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna, a što su isti i učinili. Nadalje, tužitelj je naveo da je temeljem spomenutih presuda on isplatio 27. studenoga 2020. HŽ Cargu d.o.o. iznos od 43.049,97 kuna, 27. studenoga 2020. HŽ Putničkom prijevozu d.o.o. iznos od 46.131,10 kuna te istoga dana 27. studenoga 2020. HŽ Infrastrukturi d.o.o. iznos od 18.175,46 kuna, te je pridodao da se navedeni iznosi odnose na dosuđenu glavnicu u iznosu od 38.349,04 kuna i dospjelu zakonsku zateznu kamatu na glavnicu u iznosu od 69.007,49 kuna.

Na kraju je svoje tužbe tužitelj naveo, a s obzirom da su štetni događaj i šteta prouzročeni neosiguranim vozilom u vlasništvu tuženika, da je tuženik temeljem odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postao regresni dužnik tužitelja, te da mu je dužan isplatiti cjelokupno isplaćeni iznos glavnice, kamata i troškova, a sukladno odredbama čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te da je on, a iz razloga što se tuženik oglušio na platež regresnog duga tužitelja u mirnom postupku, podnio sudu predmetnu tužbu.

2. Sud je navedenu tužbu tužitelja s prilozima dostavio tuženiku radi davanja odgovora na tužbu, te je tuženik 1. rujna 2023. dostavio odgovor na tužbu (list 56-57 spisa) u kojem je, u bitnome, naveo da osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i svoju odgovornost za štetni događaj, naveo je da je točno da je 10. studenoga 2021. na prijelazu ceste preko željezničke pruge u Kućan Marofu došlo do prometne nezgode kako je to opisao tužitelj u tužbi, da je u ovoj pravnoj stvari predmet spora regresni zahtjev tužitelja kojeg tužitelj temelji na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, zahtijevajući isplatu utuženog iznosa od 14.248,66 eura koji je tužitelj na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17. od 19. studenoga 2020. i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-697/2021-2 od 1. lipnja 2022. isplatio oštećenicima HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. Tuženik je pridodao kako nije bio pozvan kao umješač na strani tuženika, ovdje tužitelja, u predmetnom postupku pred sudom, a slijedom čega mu nije omogućeno poduzimanje procesnih radnji, pa tako i isticanje prigovora i dokaznih prijedloga pogodnih da pomognu uspjehu stranke koji se pridružio, da sve do primitka ove tužbe nije znao da se skoro 22 godine nakon štetnog događaja vodi sudski proces vezan uz događaj od 10. studenoga 2001., pa da stoga osporava svoju odgovornost za nastalu štetu te da ističe doprinos nastanku štete i štetnog događaja vozača GA, instruktora UA te strojovođe BA. Tuženik je istaknuo da se predmetni štetni događaj dogodio u vrijeme kada kandidat GA nije bio na rasporedu za vožnju, da je isti samoinicijativno zamolio instruktora UA da se taj dan obavi vožnja, a čemu je udovoljeno, te da je uzet predmetni autobus iz kruga autoškole, a bez dozvole i znanja direktora tuženika jer je predmetno vozilo bilo u fazi registracije i u tom trenutku još nije bilo osigurano.

Na kraju je svog odgovora na tužbu tuženik osporio i visinu imovinske štete na motornom vlaku te uzročnu vezu pobrojanih oštećenja sa štetnim događajem, navevši da iz zapisnika o očevidu proizlazi kako na navedenom vlaku uslijed udara u autobus nisu nastala značajnija oštećenja jer je navedeno da su oštećena samo prednja vjetrobranska stakla, prednji svjetlosni uređaja te prednji dio lokomotive u vidu udubljenja i ulegnuća lima, a koja je šteta procijenjena na iznos oko 20.000,00 kuna, dok je na autobusu šteta procijenjena u iznosu od 35.000,00 kuna. Na kraju je tuženik istaknuo i prigovor zastare iz razloga što štetni događaj datira iz 2001.

3. Tijekom provođenja dokaznog postupka održana su ročišta 16. siječnja 2024., 12. studenoga 2024., 17. prosinca 2024. te 21. siječnja 2025., te je izvršen uvid u: obračun kamate (list 4 spisa), preslike naloga za plaćanje Zagrebačke banke od 27. studenoga 2020. (listovi 6-8 spisa), presliku e-mail dopisa od 2. prosinca 2020. i 26. prosinca 2020. (list 9 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 13. prosinca 2022. (list 17 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-697/2021-2 od 1. lipnja 2022. (listovi 18-23 spisa), presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17-80 od 19. studenoga 2020. (listovi 24-33 spisa), presliku zapisnika o očevidu prometne nesreće, prijavi štete i odštetnog zahtjeva (listovi 34-51 spisa), dokumentaciju s listova 75-119 spisa koja se odnosi na izvješće o prometnoj nezgodi, zapisnik o očevidu, prijave ozljeda javnom tužilaštvu, zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti, službenih bilješki, potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, uvjerenja o sposobnosti za upravljanje vozilima, svjedodžbe o završnom ispitu i dokumentacije sa liječničkog pregleda, presliku e-mail dopisa (list 128 spisa), presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9501/07-59 od 9. studenoga 2012. (listovi 138-141 spisa), presliku odštetnog zahtjeva Hrvatskih željeznica od 22. ožujka 2002., presliku financijskog vještačenja na okolnost visine kamata, podnesak tužitelja od 27. svibnja 2020., očitovanje vještaka od 5. svibnja 2020. i podnesak tuženika od 10. travnja 2019. (listovi 138-152 spisa), presliku izjave o namirenju s preslikom posebnog naloga za prijenos Zavoda za platni promet (list 156 spisa) te je izvršen i uvid u cjelokupni spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17. Ostale dokazne prijedloge stranaka i to prijedlog za provođenjem dokaza prometno-tehničkog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja uz rekonstrukciji ili očevid na licu mjesta nesreće, dokazni prijedlog za provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva kao i prijedlog za saslušanjem svjedoka UA, GA i BA sud je odbio kao nepotrebne za utvrđenje bitnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, jer je sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovome predmetu utvrdio provođenjem ostalih navedenih dokaza.

4. Ocjenom provedenih dokaza sud nije utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Naime, predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu po osnovi regresa iznosa od 14.248,66 eura (ranije u kunama iznosa od 107.356,53 kuna), a koji se iznos dobije zbrojem dosuđenog iznosa od 38.349,04 kuna po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17-80 od 19. studenoga 2020. (listovi 24-33 spisa) te iznosa od 69.007,49 tadašnjih kuna na ime obračunate zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice od 38.349,04 kuna, a koja je kamata na taj iznos glavnice sukladno predmetnoj presudi tekla od 20. siječnja 2005., a kako je to izračunao tužitelj u svom obračunu kamata sa lista 4 ovoga spisa dostavljenog uz tužbu. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17-80 od 19. studenoga 2020. sud je utvrdio da je na stranici sedam obrazloženja, šesti odlomak odozgo navedeno da: "U svojoj dopuni nalaza i mišljenja na prigovore ovdje prvo tužitelja i tuženika, uz korekciju kamatne stope koja se ispravno imala primijeniti u ovom njegovom izračunu, uz ostale iste parametre, te ja sudski vještak financijske struke Ručević vještačenja d.o.o. u svom dopunskom očitovanju izrazio mišljenje iz kojeg je sud utvrdio da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz ovog očitovanja, vještaci su mišljenja da dospjele nepodmirene zakonske zatezne kamate na dio štete u iznosu od 287.666,67 kn koju je tuženik tužiteljima platio sa zakašnjenjem iznose ukupno 38.349,04 kn." Dakle, sud je time utvrdio da se predmetni iznos od 38.349,04 kuna (sada 5.089,79 eura), a koji je iznos tužitelj utužio u ovoj pravnoj stvari upravo odnosi na zakonske zatezne kamate na dio iznosa štete u visini od 287.666,67 kuna koju je ovdje tužitelj, a u onom postupku tuženik, platio tužiteljima sa zakašnjenjem. Nadalje, punomoćnica tužitelja na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. siječnja 2025. navela je da je za tužitelja nesporno sve ono što je utvrđeno u pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17-80 od 19. studenoga 2020. (listovi 24-33 spisa), te je pridodala da je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari zahtjev za isplatu navedenog iznosa od 14.248,66 eura, odnosno, ranije u kunama 107.356,53 kuna, da je iz navedene presude vidljivo da je istom tamo tuženiku, a ovdje tužitelju naloženo platiti iznos od 38.349,04 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 20. siječnja 2005., pa do isplate, te da je tužitelj od tog datuma 20. siječnja 2005., pa do dana utuženja obračunao kamatu koja iznosi 69.007,49 kuna, a kako to proizlazi iz tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari. Punomoćnica tužitelja je pridodala da iz tužbe proizlazi da je predmetne iznose ovdje tužitelj 27. studenoga 2020. platio trgovačkim društvima HŽ Cargu d.o.o., HŽ Putničkom prijevozu d.o.o. i HŽ Infrastrukturi d.o.o. Da je navedeno točno, sud je utvrdio uvidom u obračun kamate broj NO 200102009 koji je uz tužbu, kako je iznijeto, dostavio tužitelj (list 4 spisa), iz kojeg obračuna proizlazi da je tužitelj na iznos glavnice od 38.349,04 kuna izvršio obračun kamate za razdoblje od 20. siječnja 2005., kada je sukladno predmetnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17-80 od 19. studenoga 2020., tamo tuženik, a ovdje tužitelj, bio obvezan platiti predmetni iznos glavnice od 38.349,04 kuna zajedno s kamatom tekućom od 20. siječnja 2005., pa do isplate. Tužitelj je uz tužbu dostavio i preslike naloga za plaćanje Zagrebačke banke d.d. (listovi 6-8 spisa) uvidom u koje je sud utvrdio da su točni navodi tužitelja da je on navedenim trgovačkim društvima HŽ Cargo d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Infrastruktura d.o.o. isplatio određene iznose i to HŽ Cargu d.o.o. 27. studenoga 2020. iznos od 43.049,97 kuna, HŽ Putnički prijevoz d.o.o. 27. studenoga 2020. iznos od 46.131,10 kuna te trgovačkom društvu HŽ Infrastruktura d.o.o. 27. studenoga 2020. iznos od 18.175,46 kuna, odnosno, ukupno je navedenoga dana isplatio iznos od 107.356,53 kuna, a što danas, kako je navedeno, preračunato u eure iznosi 14.248,66 eura. Navedene činjenice ni tuženik tijekom postupka nije osporavao.

6. Tužitelj je u tužbi, kako je iznijeto, zatražio da se tuženika obveže da mu isplati utuženi iznos sve sukladno odredbama čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer su štetni događaj i šteta, kako je naveo, prouzročeni neosiguranim vozilom u vlasništvu tuženika, pa da je stoga tuženik temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postao regresni obveznik tužitelja.

7. Odredbom čl. 29. st. 1. i st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP- a) propisano je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje (st. 1. čl. 29. ZOOP-a). Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova (st. 5. čl. 29. ZOOP-a).

8. Tuženik je tijekom postupka u spis dostavio podnesak od 29. studenoga 2024. (listovi 129-131 spisa) u kojem je naveo da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda, da smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, a da on kao regresni dužnik ne može odgovarati za propuste tužitelja, a kojim je propustima tuženiku nastala šteta. Naveo je da je ovdje tužitelj u svojem predsudskom i sudskom postupku sa oštećenima trgovačkim društvima HŽ Putnički prijevoz d.o.o., HŽ Cargo d.o.o. i HŽ Infrastruktura d.o.o. počinio niz propusta koji su vrlo vjerojatno ovdje tužitelja doveli u zakašnjenje , zbog čega je isti presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3321/17. bio obvezan navedenim trgovačkim društvima isplatiti uglavničenu kamatu u iznosu od 38.349,04 kuna (sada 5.089,79 eura), s kamatom tekućom od 20. siječnja 2005., pa do isplate. Tuženik je naveo da je tužitelj na predmetni uglavničeni iznos kamate od 38.349,04 kuna do dana isplate 27. studenoga 2020. isplatio i kamatu u daljnjem iznosu od 69.007,49 kuna čime je ovdje tužitelj navedenim društvima sveukupno isplatio iznos od 107.356,53 kuna što preračunato u eure iznosi 14.248,66 eura. Tuženik je pridodao da on ne može odgovarati za propuste i zakašnjenje tužitelja jer ta zakašnjenja i ti propusti ne ulaze u regresni dug i regresnu tražbinu iz štetnog događaja od 10. studenoga 2001. u kojem su štetnom događaju trgovačka društva HŽ Putnički prijevoz d.o.o., HŽ Cargo d.o.o. i HŽ Infrastruktura d.o.o. bila oštećenici. Tuženik je naveo da je iz dokumentacije iz navedenog sudskog spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17. vidljivo da su Hrvatske željeznice (dalje HŽ) postavile odštetni zahtjev prema tužitelju svojim dopisom datiranim sa 22. ožujak 2002., da je iz tog dopisa vidljivo da je između navedenih subjekata već ranije vođena prepiska pod brojem NO 200102009, da je u odštetnom zahtjevu HŽ precizirao da na ime materijalne štete na DMV-u 7121-014 potražuje iznos od 287.666,67 kuna, te da je u tom odštetnom zahtjevu izričito navedeno da HŽ ne potražuje kamatu ukoliko ovdje tužitelj izvrši isplatu navedenog iznosa od 287.666,67 kuna u danom mu roku od 15 dana.

Nadalje je tužitelj naveo da je 9. travnja 2002. sastavljena Izjava o namirenju broj NO 200102009 temeljem koje je ovdje tužitelj izvršio isplatu iznosa od 287.666,67 kuna i to 9. siječnja 2003. Tuženik je naveo da ukoliko je tužitelj izvršio isplatu u roku određenom u Izjavi o namirenju, da tada 9. siječnja 2003. nije bio u zakašnjenju, a da, ukoliko je tužitelj izvršio isplatu nakon roka navedenog u predmetnoj Izjavi o namirenju, odnosno, nakon roka od 15 dana prema zahtjevu za naknadu štete, da je tada tužitelj bio u zakašnjenju, ali da to zakašnjenje ne može pasti na teret ovdje tuženika. Nadalje, tuženik je naveo da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari protiv njega podnio regresnu tužbu navodeći da je u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3321/17., a koju je potvrdio Županijski sud u Zagrebu odlukom poslovni broj Gž- 697/21. isplatio kao tuženik u tom predmetu tužiteljima HŽ-u ukupan iznos od 14.248,66 eura (107.356,53 kuna), a da iz te prvostupanjske presude proizlazi kako je tuženik bio obvezan isplatiti tužiteljima uglavničenu kamatu u iznosu od 38.349,04 kuna (5.089,79 eura) s kamatom počevši od 20. siječnja 2005., pa do isplate, da je u toj presudi navedeno da je među strankama nesporno da je ovdje tužitelj glavnični dio materijalne štete u iznosu od 287.666,67 kuna isplatio 9. siječnja 2003., a da je HŽ podneskom od 20. lipnja 2008. uglavničenu kamatu obračunao u iznosu od 37.253,75 kuna. Tuženik je istaknuo da je, ukoliko je taj iznos bio osnovan, ovdje tužitelj taj iznos trebao priznati i platiti još 2008., a ne voditi sudski postupak još daljnjih 14 godina, u kojem je razdoblju bez ikakvog razloga obračunavana i kamata na uglavničeni iznos čime je ovdje tuženiku nastala šteta. Tuženik je pridodao da je ostalo upitno da li je ovdje tužitelj uopće bio u bilo kakvom zakašnjenju, jer je isplata temeljem izjave o namirenju broj NO 200102009 od 9. travnja 2002. u iznosu od 287.666,67 kuna od strane ovdje tužitelja izvršena 9. siječnja 2003., pa da ukoliko je isplata izvršena u ugovorenom roku po spomenutom sporazumu, da tada tužitelj nije bio u zakašnjenju, a da ukoliko pak je isplata izvršena nakon ugovorenog roka, da tada odgovornost za zakašnjenje nikako ne može snositi ovdje tuženik. Također, tuženik je pridodao da je tužitelj u svakom slučaju znao da li je na dan isplate iznosa od 287.666,67 kuna 9. siječnja 2003. bio u zakašnjenju ili nije bio u zakašnjenju, jer ako je bio u zakašnjenju tada je trebao sa glavničnim iznosom materijalne štete istovremeno isplatiti i pripadajuću kamatu, a ne ulaskom u sudski spor ovdje tuženiku nanositi štetu i daljnje nepotrebne kamate prouzročene vlastitim propustom poštivanja roka u kojem je trebao isplatiti glavnicu.

Također, tuženik je istaknuo da on nije sudjelovao u sudskom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji se vodio pod poslovnim brojem Pn- 3321/17., iako smatra da je trebao biti pozvan kao umešač gdje bi mogao stavljati prigovore u pogledu zakašnjenja ovdje tužitelja, kao i u pogledu osnovanosti zahtjeva za isplatu kamate budući da HŽ nije dostavio u tom postupku financijsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo kada i po kome je izvršena cesija, odnosno, kada je plaćen račun trgovačkom društvu TŽV Gredelj d.o.o., a što proizlazi i iz navoda u vještačkom nalazu financijskog vještaka provedenog vještačenja u gore navedenom predmetu gdje se navodi da je vještak izvršio obračun uglavničene kamate "pod pretpostavkom" da je cesijom podmireno dugovanje prema TŽV Gredelj d.o.o. Tuženik je naveo da stoga nije jasno zašto ovdje tužitelj, a u onom postupku tuženik, nije u tom postupku ustrajao kod svojih prigovora da se uopće ne može provoditi dokaz financijskog vještačenja jer da nedostaju osnovni elementi temeljem kojih bi se moglo utvrditi kada je HŽ i da li je uopće izvršio svoju obvezu prema TŽV Gredelj d.o.o. Ujedno je tuženik naveo da smatra da je ovdje tužitelj bio dužan podnijeti i žalbu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17. kojom je bio usvojen tužbeni zahtjev HŽ-a za isplatu uglavničene kamate na koju teče i daljnja kamata od 20. siječnja 2005., pa da iz svih iznijetih razloga smatra da on ne može odgovarati za propuste ovdje tužitelja i to za takve propuste kojima bi nastala šteta tuženiku.

9. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. prosinca 2024. (listovi 153 i 154 spisa) sud je naložio tužitelju da u roku od 15 dana dostavi u spis Izjavu o namirenju broj NO 200102009 od 9. travnja 2002., a koja se izjava spominje u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17-80 od 19. studenoga 2020., a temeljem koje je izjave ovdje tužitelj HŽ-u isplatio iznos od 287.666,67 kuna.

10. 18. prosinca 2024. tužitelj je u spis dostavio presliku predmetne Izjave o namirenju (list 156 spisa) s preslikom posebnog naloga za prijenos Zavoda za platni promet od 9. siječnja 2023. u svezi plaćanja iznosa od 287.666,67 kuna, pridodavši da ne posjeduje navedenu Izjavu o namirenju bez predmetne potvrde o uplati, a sve to zbog proteka vremena.

11. Uvidom u navedenu presliku Izjave o namirenju broj NO 200102009 (list 156 spisa) sud je utvrdio da je u toj izjavi navedeno da oštećeni Hrvatske željeznice d.o.o. iz Zagreba izjavljuje da je primitkom sporazumno utvrđenog iznosa štete od 287.666,67 kuna on u cijelosti namiren sa svojim zahtjevom za naknadu štete nastale povodom prometne nezgode od 10. studenoga 2001. te da isti nakon primitka navedenog iznosa izjavljuje da u svezi s predmetnim štetnim događajem prema Hrvatskom uredu za osiguranje, ovdje tužitelju, nema daljnjih potraživanja, a također, ni prema osobi koja je odgovorna za štetu kao ni prema nekoj trećoj osobi. Dakle, iz navedene Izjave o namirenju nedvojbeno proizlazi da se Hrvatske željeznice d.o.o. primitkom sporazumno utvrđenog iznosa štete od 287.666,67 kuna smatraju u cijelosti namirenim te da osim navedenog glavničnog iznosa ne traže ni isplatu kamate ni bilo kojeg daljnjeg troška. Nadalje, uvidom u presliku navedene Izjave o namirenju utvrđeno je da je donji dio iste prekriven preslikom posebnog naloga za prijenos Zavoda za platni promet koji sadržava nalog vlasnika računa ovdje tužitelja za isplatu štete u iznosu od 287.666,67 kuna po izjavi o namirenju broj NO 200102009 u korist Hrvatskih željeznica d.o.o. iz Zagreba, a uvidom u presliku tog naloga za prijenos vidljivo je da je taj nalog izvršen 9. siječnja 2003. (list 156 spisa). Iz razloga što je predmetnom preslikom posebnog naloga za prijenos prekriven donji dio predmetne Izjave o namirenju broj NO 200102009, to nije vidljiv datum kada je predmetna izjava o namirenju potpisana. Međutim, u pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17-80 od 19. studenoga 2020. na stranici šest obrazloženja te presude navedeno je da između stranaka u tom postupku nije sporno da je u tom postupku tuženik, a ovdje tužitelj, 9. siječnja 2003. isplatio tamo tužiteljima na ime materijalne štete na DMV 7121014 iznos od 287.666,67 kuna temeljem Izjave o namirenju broj NO 200102009 od dana 9. travnja 2002. Punomoćnica tuženika je, kako je navedeno, na ročištu održanom 21. siječnja 2025. navela da je za tuženika nesporno sve ono što je utvrđeno u toj sudskoj odluci. Radi navedenog nesporno je utvrđeno da je predmetna izjava potpisana 9. travnja 2002., a da je tome tako dodatno govori u prilog činjenica što se u gornjem desnom uglu te izjave nalazi otisnuti štambilj sa datumom 10. travanja 2002. te je za zaključiti je da je toga dana predmetna Izjava o namirenju zaprimljena od strane ovdje tužitelja. Navedenu činjenicu tužitelj tijekom postupka, uostalom nije osporio, a suprotno tome nije dokazao. Radi iznijetog uvidom u navedenu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3321/17-80 od 19. studenoga 2020., kao i uvidom u spomenutu presliku Izjave o namirenju sud je utvrdio da je ovdje tužitelj najkasnije 10. travnja 2002. znao da je u obvezi isplatiti Hrvatskim željeznicama d.o.o. u toj izjavi sporazumno utvrđeni iznos na ime naknade štete u visini od 287.666,67 kuna te da nakon primitka predmetnog iznosa Hrvatske željeznice d.o.o. više prema ovdje tužitelju, a niti bilo prema kojoj trećoj osobi ne bi imale nikakvih daljnjih tražbina vezanih uz zahtjev za naknadu štete nastale povodom predmetne prometne nezgode od 10. studenoga 2001. Iz razloga što je u odštetnom zahtjevu kojeg su Hrvatske željeznice d.o.o. dostavile ovdje tužitelju, a koji nosi datum 22. ožujak 2002. i nalazi se na trećoj stranici u spisu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3321/17. naveden rok od 15 dana za uplatu iznosa na ime naknade materijalne štete na vlaku DMV 7121-014 u spomenutom iznosu od 287.666,67 kuna, to je sud utvrdio da je u spomenutom roku od 15 dana od dana potpisivanja navedene Izjave o namirenju broj NO 200102009, a koji je, kako je iznijeto, bio 9. travnja 2002. ovdje tužitelj trebao platiti navedeni iznos od 287.666,67 kuna. Budući da je ovdje tužitelj predmetni iznos Hrvatskim željeznicama d.o.o. platio 9. siječnja 2003. (kako to proizlazi iz posebnog naloga za prijenos – list 156 spisa), to je tužitelj došao u zakašnjenje s plaćanjem navedenog novčanog iznosa. Također, uvidom u parnični predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3321/17. sud je utvrdio da je 20. lipnja 2008. (list 138 navedenoga spisa) tužitelj HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba specificirao tužbeni zahtjev s osnove obračunatih i uglavničenih kamata u iznosu od 37.253,67 kuna, a koji se iznos kamata odnosi na iznos glavnice od 287.666,67 kuna koji je u predmetnom spisu tuženik platio tužitelju sa zakašnjenjem 9. siječnja 2003. Radi navedenog ovdje tužitelj je još 20. lipnja 2008. mogao priznati predmetni tužbeni zahtjev i platiti navedenu kamatu jer je znao da na vrijeme nije isplatio iznos glavnice od 287.666,67 kuna.

Navedene činjenice tužitelj, isto tako, tijekom postupka nije osporavao, već je sasvim suprotno, kako je iznijeto, naveo da je za tužitelja nesporno sve ono što je utvrđeno u pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3321/17-80 od 19. studenoga 2020., a da je predmet tužbenog zahtjeva iz ove pravne stvari, kakao je navedeno, zahtjev za isplatom iznosa od 14.248,66 eura (ranije u kunama 107.356,53 kuna), a koji se iznos sastoji od iznosa u visini od 38.349,04 kuna (sada 5.089,79 eura) na ime uglavničene i neisplaćene zakonske zatezne kamate na plaćenu naknadu štete na vlaku, sve sukladno citiranoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te da se drugi dio tužbenog zahtjeva iz ove pravne stvari odnosi na dospjelu zakonsku zateznu kamatu obračunatu na navedeni glavnični iznos od 38.349,04 kuna, a koja kamata sukladno navedenoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu teče na spomenuti iznos od 38.349,04 kuna od 20. siječnja 2005., pa do isplate i sukladno obračunu kamata tužitelja iznosi 69.007,49 kuna (sada 9.158,87 eura).

12. Radi navedenog predmetna kamata čiju isplatu u ovoj pravnoj stvari zahtijeva tužitelj nije proistekla iz štetnog događaja vezanog za opisanu prometnu nesreću, a za koji bi sukladno citiranoj odredbi čl. 29. st. 1. i st. 5. ZOOP-a bio odgovoran tuženik, nego je proistekla iz protupravnog postupanja tužitelja koji nije postupio po gore navedenoj Izjavi o namirenju i nije u ugovorenom roku Hrvatskim željeznicama platio navedeni novčani iznos od 287.666,67 kuna, već je isti platio sa zakašnjenjem, pa stoga tuženik ne može odgovarati za navedeni propust tužitelja.

13. Zbog svega iznijetog valjalo je kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Odluka o parničnim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: Tarifa). Tuženiku je kao potrebna za vođenje ove parnice priznata naknada troška za rad njegovog punomoćnika za sastav podneska od 27. studenoga 2024. u iznosu od 62,50 eura s uključenim PDV-om (Tbr. 8. t. 4. Tarife i Tbr. 46. Tarife), zatim naknada za sastav obrazloženog podneska od 29. studenoga 2024., koji je predan u spis 3. prosinca 2024. u iznosu od 625,00 eura s uključenim PDV-om (Tbr. 8. t. 1. Tarife i Tbr. 46. Tarife) te za rad njegovog punomoćnika za zastupanje tuženika na ročištima, i to, na ročištu održanom 12. studenoga 2024. u iznosu od 156,25 eura s uključenim PDV- om (Tbr. 9. t. 2. Tarife i Tbr. 46. Tarife), jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja budući su parnične stranke suglasno predložile odgodu tog ročišta i dodjeljivanja im roka od 30 dana radi pokušaja postizanja sporazuma oko mirnog rješenja predmeta ovog spora. Isto tako, tuženik ima pravo i na naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za zastupanje na ročištima održanim 17. prosinca 2024. i 21. siječnja 2025., u iznosu od po 625,00 eura s uključenim PDV-om za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife i Tbr. 46. Tarife).

Sud tuženiku nije dosudio zahtijevanu naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za sastav podneska od 8. studenoga 2024. jer je tim podneskom punomoćnik tuženika obavijestio da će tuženika u ovom postupku zastupati odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, a navedeni podnesak nije bio nužan za vođenje ove parnice jer su navedeni punomoćnici mogli pristupiti na zakazano ročište u ovoj pravnoj stvari, te su isti bili dužni pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć, a kako je to propisano odredbom čl. 98. st. 1. ZPP-a. Također, sud tuženiku nije dosudio naknadu zatraženog troška u iznosu od 62,50 eura za sastav podneska od 29. studenoga 2024. jer navedeni podnesak nije bio nužan i potreban u ovom postupku, a to stoga što se u tom podnesku u bitnome ponavlja sadržaj iz ranijeg podneska tuženika od 27. studenoga 2024. kojim je tuženik predložio da sud pozove tužitelja za dostavu u spis određene dokumentacije. Budući da je sud tuženiku priznao naknadu za rad njegovog punomoćnika za sastav spomenutog podneska od 27. studenoga 2024. u iznosu od 62,50 eura, to je ocijenio da ovaj drugi, sadržajno identičan podnesak od 29. studenoga 2024. nije bio nužan za vođenje ove parnice.

Na kraju sud je tuženiku dosudio i naknadu za rad punomoćnika tuženika za razmatranje i pregled spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3321/17. u iznosu od 125,00 eura s pripadajućim PDV-om gdje je navedeno da za taj rad odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova za svaki započeti sat (Tbr. 36. t. 1. i Tbr 46. Tarife), kao što mu je dosuđena i naknada troška za rad njegovog punomoćnika za sastav podneska od 23. prosinca 2024., ali samo u iznosu od 250,00 eura koji uključuje pripadajući PDV, jer se radi o sastavu ostalih obrazloženih postupaka izvan Tbr. 8. t. 1. Tarife, a kako je to određeno Tbr. 8. t. 2. Tarife gdje odvjetniku pripada pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., t. 4., t. 7. i t. 8. Tarife, ali ne više od 100 bodova. Stoga je u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa za navedeni trošak, a u visini od 375,00 eura s uključenim PDV-om valjalo i u tom dijelu odbiti zahtjev tuženika za naknadom predmetnog troška. Tuženik je, također, zatražio i naknadu troškova za rad punomoćnika za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura s uključenim PDV-om, međutim, ni taj trošak nije nužan i opravdan za vođenje ove parnice i ne može pasti na teret suprotne strane, a to iz razloga što sud svoje odluke objavljuje na mrežnim stranicama e-Oglasna ploča suda, pa tuženik može odmah po objavi presude istu s navedene stranice preuzeti.

Na kraju treba pridodati da je tuženik naznačio da traži i naknadu troška na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu po pozivu suda, a bez da je naveo visinu te pristojbe, međutim, treba navesti da je odredbom čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine, broj 118/18. i 51/2023.) propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Stoga će sukladno razmjeru uspjeha u parnici sud po pravomoćnom završetku ovog postupka na platež te pristojbe pozvati onu stranku koja je dužna tu pristojbu platiti.

U Varaždinu 27. veljače 2025.

Sudac:

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, i to, stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dostave odluke.

DNA:

Tužitelj HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, iz Zagreba, Zelinska 4,

Tuženik IDEAL COMMERCE - AUTOŠKOLA CRNKOVIĆ d.o.o. Varaždin, Ulica Zrinskih i Frankopana 16, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Fosin, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, iz Varaždina, Graberje 4/I.