REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-4044/2024-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica: 1.) ŽC iz [adresa], 2.) HC iz [adresa] obje zastupane po opunomoćeniku Rinu Barbiću, odvjetniku iz Jelse, Jelsa 300/II protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-186/2024-19 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljica i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-186/2024-19 od 19. srpnja 2024.,

II Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-942-01/22-01/220, urbroj: 514-04-02-01-01/08-23-03 od 7. prosinca 2023. godine te rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Upravni odjel za imovinsko – pravne poslove, klasa: UP/I-942- 04/22-0101/0002, urbroj: 2181/1-13-23-20-22-0002 od 14. srpnja 2022. godine. Rješenjem tuženika od 7. prosinca 2023. je odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv navedenog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 14. srpnja 2022. godine kojim je odbačen zahtjev tužiteljica za naknadu (povrat) nekretnina podnesen sukladno odredbi članka 16. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/99., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: ZN-i) označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Rješenjem prvostupanjskog suda gornjeg poslovnog broja odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troška prvostupanjskog upravnog spora.

3. Tužiteljice su podnijele žalbu protiv presude i rješenja prvostupanjskog upravnog suda ističući da su zahtjev za naknadu podnijele u odnosu na pravomoćnim aktom nadležnog tijela oduzeto iz posjeda, zemljišta na temelju odredbe članka 16. ZN-i pri čemu se pozivaju na odredbu Zakona o građevinskom zemljištu te odredbe članka 361. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDS) koji zahtjev je odbačen obzirom da prema prvostupanjskom tijelu zahtjev nije podnesen unutar roka iz članka 65. stavak 3. ZN-i. Smatraju da se prema citiranoj odredbi članka 16. ZN-i nekretnine oduzete daju u vlasništvo bez potrebe da stranke stave bilo kakav zahtjev unutar bilo kakvih rokova te stoga ne stoji razlog odbacivanja zahtjeva uz obrazloženje da zahtjev nije podnesen u roku. Ističu da su tužiteljice tužbom postavile pitanje prvostupanjskom sudu da li u slučaju članka 16. ZN-i vrijedi prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva za naknadu iz članka 65. stavak 3. citiranog Zakona. Predlažu usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i rješenje.

4. Tužiteljice su po punomoćniku dana 5. kolovoza 2024. godine dostavile dopunu žalbe kojom ustraju na poništenju presude i rješenja prvostupanjskog suda ostajući pri svojim navodima uložene žalbe.

5. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavile odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ocjenjujući osporenu presudu i rješenje prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom i rješenjem nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljica.

8. Naime, prema stanju spisa predmeta neprijeporno proizlazi, a što tužiteljice žalbenim navodima niti ne osporavaju da su u konkretnom slučaju podnijele zahtjev za povrat (naknadu) oduzete imovine dana 23. lipnja 2022. godine pozivom na odredbe ZN-i konkretno članak 16. istog Zakona.

9. Obzirom na navedeno i neprijeporno utvrđeno, prema ocjeni ovog Suda pravilno su upravna tijela kao i prvostupanjski upravni sud ocijenili da se radi o zahtjevu podnesenom nakon isteka prekluzivnog roka iz odredbe članka 65. stavak 3. ZN-i.

10. Naime, prema odredbi članka 65. stavak 3. citiranog Zakona prijašnji vlasnik dužan je podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona osim u slučaju iz članka 26. ovoga Zakona. Prema stavku 4. istog članka Zakona propisano je da će se zahtjev podnesen po proteku roka iz stavka 3. ovog članka odbaciti, a podnositelj gubi sva prava iz ovog Zakona.

11. Zakon o naknadi stupio je na snagu 1. siječnja 1997. godine pa je krajnji rok za podnošenje zahtjeva, sukladno odredbi članka 65. stavak 3. Zakona bio 1. srpnja 1997. godine. Nadalje, novi rok za određeni krug osoba propisan je bio odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZN-i i to od 5. srpnja 2002. do 7. siječnja 2003. godine. Prema odredbi stavka 2. citiranog članka bilo je propisano da će se odbaciti zahtjev podnesen po proteku roka iz stavka 1. tog članka.

12. Stoga, obzirom da je u konkretnom slučaju neprijeporno utvrđeno da su tužiteljice zahtjev podnijele po proteku roka iz članka 65. stavak 3. Zakona, a ne radi se niti o slučaju iz članka 26. istog Zakona, njihov zahtjev je pravilno, na temelju odredbe članka 65. stavak 4. Zakona odbačen.

13. Obzirom da tužiteljice svojim žalbenim navodima ne dovode u sumnju utvrđenje upravnih tijela te prvostupanjskog upravnog suda, osporeno rješenje tuženika se po ocjeni ovog Suda ne može ocijeniti nezakonitim.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a riješiti kao u izreci pod točkom I. Nadalje, obzirom da tužiteljice nisu uspjele u sporu to je odbijen i zahtjev za naknadom troškova ovog žalbenog postupka pa je riješeno kao pod točkom II. izreke presude, a na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a. Naposljetku, treba reći da je prvostupanjski upravni sud osporenim rješenjem pravilno odbio zahtjev tužiteljica za naknadom troškova upravnog spora budući da tužiteljice nisu uspjele s tužbom u navedenom sporu, a sud iste odbio pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a pravilno i zakonito.

U Zagrebu, 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner