Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-133/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje tužiteljice) ŠP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ostermann i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja (dalje tuženik) Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnici Silviji Gnjidić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1319/2023- 33 od 03. listopada 2023., u sjednici vijeća 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1319/2023-33 od 03. listopada 2023. u toč. I. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. siječnja 2022. godine nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužiteljice ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužiteljicu ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na posao– radno mjesto Voditelj u OJ Naplata i restrukturiranje rizika, a ako takvog radnog mjesta nema onda na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 331,81 eur / 2.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

II Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje citirana presuda suda prvog stupnja u toč. II izreke (povodom žalbe tužiteljice) te u toč. III izreke (povodom žalbe tuženika).

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 eur u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 497,71 eur u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

V Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. siječnja 2022. nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na posao-radno mjesto voditelja u OJ Naplata i restrukturiranje rizika, a ako takvog radnog mjesta nema onda na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog troška u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn s zateznom kamatom.

2. Točkom II izreke odbijen je kao neosnovan alternativno postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 26.678,40 eur s zateznom kamatom dok je toč. III izreke odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu s danom 3. siječnja 2022.

3. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

4. Tužiteljica pobija presudu u toč. II izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u toč II izreke ukine, bez vraćanja na ponovan postupak, uz naknadu žalbenog troška.

5. Tuženik pobija presudu u toč. I i III izreke također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba tuženika odbije i presuda suda prvog stupnja u toč. I i III izreke potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 3. siječnja 2022., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, za vraćanje na posao-radno mjesto voditelj u OJ Naplata i restrukturiranje rizika ako takvog radnog mjesta nema onda na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu s 3. siječnja 2022., ako sud tužbeni zahtjev tužiteljice prihvati, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u situaciji ako bi sud tuženikov zahtjev (protutužbu) za sudski raskid ugovora u radu prihvatio.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik u žalbi ukazuje, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni, a odbio protutužbeni zahtjev su jasni, pri čemu je sud u obrazloženju presude ocijenio sve izvedene dokaze, dao je svoju ocjenu izvedenih dokaza, te zauzeo stajališta u odnosu na sporna činjenična i pravna pitanja pa utoliko presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje je potpuno utvrđeno, dok su i prema shvaćanju ovoga suda osnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu od 3. siječnja 2022., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i za vraćanje na rad, trebalo odbiti kao neosnovan. Posljedično tome, protutužbu tuženika za sudski raskid ugovora o radu s 3. siječnja 2022. trebalo je odbiti kao neosnovan, pri čemu, budući da je prvostupanjski sud tuženikov zahtjev za sudski raskid ugovora o radu odbio zbog drugih razloga, nije potrebno ulaziti u ocjenu žalbenih navoda tuženika o tome je li njegov zahtjev za sudski raskid ugovora o radu pravilno odbijen, u situaciji kada je utvrđeno da je Odluka o otkazu ugovora o radu, pravilna i zakonita.

12. Posljedično tome, eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice za naknadu štete, pravilno je odbijen kao neosnovan, pa su žalbeni navodi tužiteljice u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o nezakonitosti pobijane presude u toč II izreke neosnovani.

13. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je osporena Odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici uručena 3. siječnja 2022., da je tužiteljica pravovremeno 14. siječnja 2022. tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje ZR); da je tuženik zahtjev za zaštitu prava primio 17. siječnja 2022., da o istome nije odlučio te da je tužiteljica pravovremeno 10. veljače 2022. podnijela predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 133. st. 2. ZR-a.

14. Sporno je i u ovom žalbenom postupku je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice, odnosno je li osporena Odluka nezakonita i nedopuštena, o čemu ovise odluke i o protutužbi tuženika za sudski raskid ugovora o radu te o eventualnom kumuliranom zahtjevu tužiteljice za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

15. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio:

-da je tužiteljica bila zaposlena kod prednika tuženika SberBank d.d. Zagreb na temelju ugovora o radu od 19. siječnja 2021. zaključenog na neodređeno vrijeme na poslovima voditelja u OJ Naplata i restrukturiranje rizika;

-da je prednik tuženika 25. listopada 2021. donio upozorenje na obveze tužiteljice iz radnog odnosa prije otkaza ugovora o radu u kojem se navodi da tužiteljicu upozorava da je povrijedila obveze iz radnog odnosa utvrđene čl. 74. st. 1. Pravilnika o radu time što povjerene radne zadatke nije izvršavala odnosno izvršava nesavjesno, nepravodobno i nemarno te propuštala poduzimanje mjera ili radnji koje je ovlaštena i dužna poduzimati(nesavjestan rad) radi sprječavanja nezakonitosti poslovanja i nastanka štete poslodavcu uz upozorenje da u slučaju nastavka povrede radnih obveza tužiteljici prijeti mogućnost otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja;

-da je tužiteljica 5. studenog 2021. povodom zaprimljenog pisanog upozorenja s kojim se nije slagala, predniku tuženika dostavila pisano očitovanje;

-da je prednik tuženika 16. prosinca 2021. tužiteljici uputio poziv za iznošenje obrane u kojem se navodi da je nakon što je tužiteljici 25. listopada 2021. uručeno upozorenje, u proteklom periodu do 15. prosinca 2021. utvrdio da do očekivanih poboljšanja u radu tužiteljice nije došlo, odnosno da u promatranom periodu ponovno dolazi do niza propusta i nemarnog obavljanja redovnih radnih aktivnosti te nedostataka inicijative, koji su kronološki navedeni u pozivu;

-da je tužiteljici priopćeno da svoju obranu može dati u roku od dva dana od primitka poziva;

-da je tužiteljica 21. prosinca 2021. odgovorila na poziv za iznošenje obrane, u kojem je osporila sve tuženikove navode iz upozorenja i poziva, te isto očitovanje istog dana 21. prosinca 2021. predala predniku tuženika;

-da se osporenom Odlukom o izvanrednom otkazu tužiteljici stavlja na teret počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, odnosno da je prednik tuženika 22. prosinca 2021. kroz redovan dnevni nadzor putem ovlaštene osobe u Uredu za sigurnost utvrdio da je tužiteljica 21. prosinca 2021. u 17,10 sati sa službene e-mail adrese banke [adresa elektroničke pošte].[adresa elektroničke pošte] na svoju privatnu e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] te e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] proslijedila PDF dokument naziva pdf_2021-12-21-165919, a koji je uz odgovor tužiteljice na poziv na iznošenje obrane sadržavao i poslovnu korespondenciju između tužiteljice i direktora naplate i restrukturiranje rizika, prezentaciju ... ... ... iz 11/2021, da prednik tuženika navodi da prethodno navedeni dokumenti sadrže nazive klijenata poslodavca i strogo povjerljive poslovne informacije vezane uz klijente uključujući i njihovu izloženost, dospjeli dug, dane kašnjenja i rizičnu skupinu, da dokumenti sadrže i podatke o poslovnim rezultatima prednika tuženika i kvalitete kreditnog portfelja što sve da predstavlja bankovnu tajnu čime da je tužiteljica prekršila čl. 156. Zakona o kreditnim institucijama, čl. 75. st. 1. tuženikovog Pravilnika o radu od 12. srpnja 2021., odredbe opće politike sigurnosti prednika tuženika od 13. listopada 2020. iz čl. 11. toč. 1., odredbe Pravilnika o informacijskoj sigurnosti na radnom mjestu od 29. rujna 2020. poglavlje 2.7, odredbe pravilnika o klasifikaciji informaciji od 18. lipnja 2019. čl. 2. toč. 3.,toč.2. razina "interno" kao i odgovarajuće odredbe Zakona o radu, odredbu čl. 8. Ugovora o radu, što da predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, pri čemu je prednik tuženika ocijenio da u ovakvim okolnostima nije opravdano od njega očekivati da tužiteljici u vezi te povrede omogući iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. ZR, uz daljnji navod da je prednik tuženika u vezi namjeravanog izvanrednog otkaza izvršio savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koji je 28. prosinca 2021. donio odluku da se protivi namjeravanoj odluci o otkazu.

16. Na temelju tih činjenica koje je sud utvrdio uvidom u isprave u spisu, te ocjenom stranačkog iskaza tužiteljice, svjedoka IP, ĆP, ŽP, zaposlenika kod prednika tuženika Sber Bank d.d. prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je tužiteljica uz odgovor na poziv prednika tuženika za iznošenje obrane od 21. prosinca 2021. a u vezi povreda obveza iz radnog odnosa na koje je upozorena tuženikovim upozorenjem od 25. listopada 2021. prethodno i to dana 21. prosinca 2021. u 17,10 sati sa službene e-mail adrese banke ....[adresa elektroničke pošte] na svoju privatnu e- mail adresu [adresa elektroničke pošte], te e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] proslijedila PDF dokument naziva pdf_2021-12-21-165919 a u kojem se dokumentu navodi poslovna korespondencija između tužiteljice i direktora naplate i restrukturiranje rizika, prezentaciju ... iz studenog 2021., radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa.

17. S obzirom na ovu okolnost kao i da se tužiteljici osporenom odlukom o otkazu stavlja na teret da je sve navedene podatke poslodavca, koji predstavljaju bankarsku tajnu koristila u privatne svrhe a da je prednik tuženika pratio ovu komunikaciju tužiteljice putem e-maila, sud postavlja spornim kako u konkretnom slučaju postoji sukob interesa stranaka s jedne strane tuženikovog interesa radi zaštite poslovne tajne, a s druge strane interese tužiteljice radi zaštite prava iz radnog odnosa te je li s obzirom na to zadovoljena ravnoteža suprotstavljenih interesa.

18. Sud je zaključio da je prednik tuženika kao poslodavac pružio legitimne razloge koji opravdavaju praćenje komunikacije tužiteljice i pristupa njihovom stvarnom sadržaju pri čemu kao otvoreno postavlja pitanje je li prednik tuženika jasno i unaprijed obavijestio tužiteljicu o mogućnosti praćenja njenog dopisivanja i drugih komunikacija te o provođenju tih mjera.

19. U odnosu na sporno pitanje da li se u konkretnom slučaju radilo o redovnoj kontroli e-mail prepiske tužiteljice ocijenio je kako se nije radilo o redovnoj kontroli, već o ciljanoj kontroli koju da je mogao naložiti samo neposredno nadređeni. U vezi s tim nije prihvatio kao vjerodostojne dijelove iskaza saslušanih svjedoka IP, ĆP te posebno ŽP, direktora Ureda za sigurnost, koji je iskazao kako spomenuti Ured za sigurnost kod prednika tuženika obavlja dnevne nadzore e-mailova svih djelatnika banke unutarnje bankovne mreže kako bi se spriječilo dijeljenje dokumenata koji predstavljaju bankovnu tajnu, da je svjedok, kao direktor spomenutog Ureda uočio da je tužiteljica dan ranije na svoju e-mail adresu poslala privitak u PDF obliku veličine 15 MB, što je prema mišljenju svjedoka neuobičajena veličina zbog čega je zazvonio sigurnosni sustav te je učinjena standardna procedura provjere dokumenata i uočeno da se radi o prezentaciji prema upravi prednika tuženika i e-mail korespondenciji koja je sadržavala bankovnu tajnu, odnosno o podacima o lošem plasmanu kredita prednika tuženika pri čemu je svjedok naveo da je prvi dio dokumentacije bio odaslan odvjetničkom uredu tužiteljice, a drugi e-mail korespondencija, a treći e-mail PDF prezentacija pri čemu da su svi dokumenti bili skenirani kao jedan dokument, a u e-mail korespondenciji i u prezentaciji su se nalazila imena i prezimena klijenata. Svjedok je iskazao da je prema citiranoj Uredbi prednika tuženika zabranjeno slanje bilo kakvih informacija na privatni e-mail zaposlenika o čemu je svjedok obavijestio direktora i kadrovsku službu s time da Ured za sigurnost čiji je direktor bio nije dužan obavještavati zaposlenike da se vrši kontrola nad njima.

20. Sud je dalje zaključio ocjenjujući stranački iskaz tužiteljice kako tužiteljica nije imala druge mogućnosti kako bi ostvarila zaštitu prava iz radnog odnosa u vezi namjeravanog otkaza. Ocijenio je da u takvim okolnostima prednik tuženika, kao poslodavac nije poštivao pravila reciprociteta vezano uz suprotstavljene interese, da je tužiteljica bez prethodnog upozorenja praćena u svojoj privatnoj prepisci s odvjetnicom s jedinim ciljem zaštite svojih prava iz radnog odnosa, da se s obzirom na to radi o gruboj povredi prava na privatnost i prava na pristup poštenom suđenju garantiranim Europskom konvencijom o ljudskim pravima, slijedom čega je ocijenio da je osporena Odluka o izvanrednom otkazu nezakonita.

21. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovan prigovor tužiteljice o tome da osporenu odluku nije donijela ovlaštena osoba prednika tuženika, uz obrazloženje da tužiteljica u vezi toga u spis nije dostavila odgovarajuće interne akte iz kojih bi se moglo zaključivati tko je u vrijeme donošenja osporene odluke bio ovlaštena osoba za donošenje odluke o izvanrednom otkazu.

22. Zahtjev tuženika iz protutužbe za sudski raskid ugovora o radu ocijenio je neosnovanim u smislu odredbe čl. 125. st. 2. ZR-a, ocjenjujući da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć. Slijedom toga odbio je i zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, a o naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

23. Tuženik u žalbi osporava sve opisane zaključke prvostupanjskog suda kao pogrešne te u bitnom navodi da ne postoji sukob interesa uz obrazloženje da svjesno kršenje internih akata od strane tužiteljice pod izlikom zaštite prava iz radnog odnosa ne može se staviti pod znak jednakosti niti provoditi analiza zadovoljavanja ravnoteže suprotstavljenih interesa. Kraj činjenice da je prednik tuženika tužiteljicu pozvao na iznošenje obrane u vezi s navodima iz upozorenja, i činjenice da je utvrdio u daljnjem vremenu promatranja do 15. prosinca 2021., da tužiteljica poslove svog radnog mjesta nije obavljala na zadovoljavajući način, smatra da sud pogrešno zaključuje kako tužiteljici ne bi bila osigurana prava iz radnog odnosa s obzirom da se osporenom Odlukom tužiteljici niti ne stavlja na teret slanje odgovora na poziv za iznošenje obrane već činjenica da je uz odgovor sa službene e-mail adrese nedopušteno proslijedila dokumente: poslovnu korespondenciju između tužiteljice kao radnice i direktora naplate i restrukturiranja rizika te prezentaciju ... iz 11/2021, te ukazuje da bi tuženik svakako u slučaju eventualnog sudskog spora, o nezakonitosti odluke o otkazu zbog nezadovoljavanja na radnom mjestu bio dužan na poziv suda, dostaviti potrebnu dokumentaciju. Tuženik nadalje osporava pravilnost zaključka da se radilo o ciljanoj kontroli e-mail korespondencije tužiteljice, te ukazuje da suprotno proizlazi iz internih akata, iskaza saslušanih svjedoka, a posebno iskaza svjedoka ŽP, koji je iskazao na koji način funkcionira dnevni nadzor Ureda za sigurnost koji obavlja dnevne nadzore e-mailova svih djelatnika banke van unutarnje bankovne mreže kako bi se spriječilo dijeljenje dokumenata koji predstavljaju bankovnu tajnu. Pritom tuženik ukazuje da je svjedok naveo da je uočio da je dan ranije tužiteljica na svoju e-mail adresu poslala privitak u PDF obliku veličine 15 MB što je neuobičajena veličina zbog čega je zazvonio sigurnosni sustav, ukazujući da je svjedok iskazao kako je to standardna procedura provjere dokumenata Ureda za sigurnost pri čemu da je uočeno da se radi o prezentaciji prema upravi i e-mail korespondenciji koja je sadržavala bankovnu tajnu.

24. Osporava pravilnost zaključka kako tuženik nije jasno i unaprijed obavijestio tužiteljicu o mogućnosti praćenja njenog dopisivanja i drugih komunikacija te provođenju mjera jer da je takav zaključak u suprotnosti s internim aktima tuženika te iskazima saslušanih svjedoka. Slijedom toga smatra i pogrešnim zaključak suda da je tuženik trebao unaprijed obavijestiti tužiteljicu o mogućnosti praćenja njenog dopisivanja i drugih komunikacija te o provođenju tih mjera ukazujući da sud miješa dnevni nadzor koji provodi Ured za sigurnost i kontrolu nad radom koju je provodio neposredno nadređeni ĆP.

25. Smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta opravdanju za postupanje tužiteljice ukazujući da je tuženik kao banka vezan odredbom čl. 156. Zakona o kreditnim institucijama kojom je propisano kako bankovnu tajnu predstavljaju svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Ukazuje da je tuženik vezan i općom Uredbom o zaštiti podataka pa da se postavlja pitanje kako je moguće da obveza tuženika o čuvanju bankovne tajne bude podređena pravu tužiteljice na privatnost i pravu na pristup poštenom suđenju zbog čega smatra da je sud pogrešno postavio tezu o sukobu interesa stranaka.

26. Svi opisani žalbeni navodi tuženika su osnovani.

27. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik 16. prosinca 2021. tužiteljici uputio poziv za iznošenje obrane (list 26 – 28) u kojem je naveo da nakon što je tužiteljica primila upozorenje od 25. listopada 2021., da tuženik u daljnjem razdoblju do 15. prosinca 2021. nije zamijetio očekivano poboljšanje u izvršavanju radnih obveza tužiteljice, odnosno da je u promatranom periodu ponovno došlo do niza propusta i nemarnog obavljanja redovnih radnih aktivnosti te nedostatka inicijative tužiteljice, koje je tuženik detaljno po točkama opisao u spomenutom pozivu.

28. Prema shvaćanju ovog suda inače, protiv upozorenja poslodavca radi kršenja obveza iz radnog odnosa ili zbog neizvršavanja radnih obveza nije dopušten pravni lijek u postupku zaštite prava radnika pred poslodavcem, pa je tužiteljica, nedopušteno, postupila kada je tuženiku 5. studenog 2021. dostavila svoje očitovanje povodom pisanog upozorenja.

29. U situaciji kada je tuženik u daljnjem periodu promatranja utvrdio da do poboljšanje u ispunjavanju radnih obveza tužiteljice nije došlo, tuženik je spomenutim pozivom na iznošenje obrane od 16. prosinca 2021. pozvao tužiteljicu iznijeti obranu u odnosu na konkretne povrede radne obveze koje joj se stavljaju na teret, kao potrebnu "stepenicu" koju poslodavac mora ispuniti u postupku otkazivanja da bi eventualno naknadno donesena odluka o otkazu bila zakonita.

30. U takvim okolnosti i prema shvaćanju ovog suda tužiteljica je, očitujući se na tuženikov poziv za iznošenje obrane nedopušteno, protivno Zakonu o kreditnim institucijama te svim naprijed nabrojenim internim aktima tuženika, nezakonito i nedopušteno postupila kada je uz svoj odgovor na poziv za iznošenje obrane od 21. prosinca 2021. priložila poslovnu korespondenciju između nje (tužiteljice) i direktora naplate i restrukturiranje rizika te prezentaciju ... iz 11/2021 jer se radi o dokumentima koja predstavljaju bankarsku tajnu, koja je kao takva kvalificirana internim aktima tuženika s kojima je tužiteljica kao voditeljica odsjeka bila upoznata i bio joj je poznat način što smije, a što ne smije učiniti. Tužiteljica je, svjesno, unatoč zabrani, propisanoj citiranim internim aktima tuženika, tu dokumentaciju sa službene e-mail adrese banke ....[adresa elektroničke pošte] proslijedila na svoju privatnu e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] te e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] koju je prethodno skenirala. Ova dokumentacija sadrži nazive klijenata prednika tuženika i strogo povjerljive informacije vezane uz klijente uključujući njihovu izloženost, dospjeli dug, dane kašnjenja i rizičnu skupinu, dokumenti sadrže i podatke o poslovnim rezultatima prednika tuženika i kvalitete kreditnog portfelja, te nema sumnje da se radi o dokumentaciji koja u smislu odredbe čl. 156. Zakona o kreditnim institucijama te citiranih internih akata tuženika predstavlja bankovnu tajnu.

31. Tužiteljica nije smjela navedenu dokumentaciju dostaviti svojoj odvjetnici radi sastavljanja očitovanja na poziv za iznošenje obrane, bez obzira na okolnost da punomoćnicu tužiteljice, kao odvjetnicu veže obveza čuvanja tajne u odnosu na podatke do kojih je došla u kontaktima sa svojim klijentima. Ovu dokumentaciju, tuženik bi, tek u možebitnom radnom sporu u kojem bi tužiteljica osporavala zakonitost odluke o otkazu zbog nezadovoljavanja na radu, na poziv i po nalogu suda bio dužan dostaviti u sudski spis. Prije toga to nije bilo moguće.

31.1. Prema shvaćanju ovog suda u opisanim okolnostima konkretnog slučaja bilo bi sasvim dostatno da je tužiteljica u očitovanju na poziv za iznošenje obrane samo opisno se pozvala na navedenu dokumentaciju, a budući da je ta dokumentacija tuženiku dostupna, tuženik bi u razmatranju osnovanosti tužiteljičine obrane imao mogućnost izvršiti uvid u tu dokumentaciju bez povrede pravila o zaštiti bankarske tajne. Stoga opisano, inkriminirano ponašanje tužiteljice u zaštiti prava iz radnog odnosa nema prevagu u odnosu na interese tuženika u zaštiti navedenih podataka kao bankarske tajne.

32. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik trebao tužiteljicu unaprijed obavijestiti o praćenju njene e-mail korespondencije i da se radi o ciljanom praćenju jer suprotno proizlazi iz izvedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka ŽP, direktora Ureda za sigurnost iz čijeg iskaza jasno i nedvosmisleno proizlazi da Ured za sigurnost vrši dnevni nadzor nad svom korespondencijom, odnosno nadzor e- mailova svih djelatnika banke van unutarnje bankovne mreže upravo kako bi se spriječilo dijeljenje dokumenata koji predstavljaju bankovnu tajnu. Tužiteljici je to bilo poznato.

33. Prema uvjerenju ovog suda nema dileme da sva navedena dokumentacija koju je tužiteljica dostavila uz poziv za iznošenje obrane po svom sadržaju predstavlja bankovnu tajnu, te da je tužiteljica time počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer je tužiteljica time postupila protivno odredbi čl. 156. Zakona o kreditnim institucijama, odredbama Pravilnika o radu od 12. srpnja 2021. (čl. 75. st. 1.), protivno odredbama opće politike sigurnosti poslodavca od 13. listopada 2020. (čl. 11. toč. 1.), odredbama Pravilnika o informacijskoj sigurnosti na radnom mjestu od 29. rujna 2020. (poglavlje 2.7), odredbama Pravilnika o klasifikaciji informacija od 18. lipnja 2019. (čl. 2. toč. 3.2.), a prema stanju u spisu odnosno stranačkog iskaza tužiteljice, ista je kao voditeljica OJ Naplata i restrukturiranje rizika bila upoznata sa svim navedenim internim aktima tuženika.

34. Stoga je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz u smislu odrede čl. 116. st. 1. i čl. 135. st. 3. ZR-a.

34.1. Prema stanju u spisu Odluka o otkazu je donesena pravovremeno u prekluzivnom roku od 15 dana u smislu čl. 116. st. 2. ZR-a, što tužiteljica niti ne osporava.

35. Nadalje, odluka je donijeta u formalno zakonitom provedenom postupku jer je prednik tuženika prije donošenja odluke proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, koji se o namjeravanom otkazu očitovao u smislu odredbe čl. 150. st. 1. ZR-a.

35.1. U okolnostima konkretnog slučaja kada nije sporno da je tužiteljica u prilogu svog očitovanja na poziv za iznošenje obrane dostavila navedenu dokumentaciju koja predstavlja bankarsku tajnu i nedopušteno je dostavila svojoj punomoćnici te i tuženiku, nije postojala obveza prednika tuženika kao poslodavca da tužiteljici u odnosu na ovu povredu obveze iz radnog odnosa omogući iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR-a, jer se radi o okolnostima zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od prednika tuženika da to učini.

36. U odnosu na razlog nezakonitosti Odluke o otkazu koji tužiteljica ističe, odnosno da je Odluku donijela i potpisala neovlaštena osoba, prvostupanjski sud je pravilno ovaj razlog ocijenio kao neosnovan budući da tužiteljica ničim nije dokazala prilaganjem odgovarajućih internih akata prednika tuženika tko je bio ovlaštena osoba za donošenje odluke o otkazu.

37. Zbog tih razloga je, uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu u točki I izreke trebalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je Odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i za vraćanje na rad.

38. U takvim okolnostima, kada je dakle zahtjev tužiteljice za utvrđenje otkaza nedopuštenim pravomoćno odbijen, ne dolazi u primjenu odredba čl. 125. st. 2. ZR-a za odlučivanje o protutužbi za sudski raskid ugovora o radu, a slijedom toga, nije potrebno ulaziti u ocjenu tuženikovih žalbenih navoda u kojima osporava pravilnost zaključka suda o neosnovnosti zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude.

39. Slijedom navedenog, budući da sudskog raskida ugovora o radu nema, nema potrebe odlučivati o eventualno kumuliranom zahtjevu tužiteljice za naknadu štete, koji je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan kao u točki II izreke pobijane presude.

40. Tužiteljica je izgubila parnicu pa tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, jer u odnosu na odbiće protutužbenog zahtjeva posebni troškovi nisu nastali.

41. Tuženiku treba priznati parnični trošak u visini jednokratne nagrade primjenom Tbr. 7. toč. 2. Tarife u iznosu od 331,81 eur zajedno s PDV-om, dok je istovremeno zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška trebalo odbiti kao neosnovan.

42. Budući da je tuženik uspio sa žalbom pripada mu pravo na naknadu žalbenog troška, za sastav žalbe s PDV-om u iznosu od 497,71 eur primjenom Tbr. 10. toč. 2. Tarife u vezi Tbr. 7. toč. 2. Tarife. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe za žalbu jer prema stanju u spisu tuženik sudsku pristojbu nije platio.

43. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

44. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić