Poslovni broj: Us I-1346/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB:53969486500, radi prava na osobnu invalidninu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u odsutnosti stranaka, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-551-08/24-01/206, Urbroj: 524-11- 02/6-24-4 od 22. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-551-08/24-01/206, Urbroj: 524- 11-02/6-24-4 od 22. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-551-08/23- 01/2402, Urbroj:139-126-02-16-24-8 od 22. siječnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na osobnu invalidninu.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja u bitnom izražavajući nezadovoljstvo donesenom odlukom opisujući svoje loše zdravstveno stanje koje je razvidno iz medicinske dokumentacije tužitelja odnosno nalaza specijalista, a koje redovito posjećuje i uzima propisanu terapiju, a koja mu u konačnici ne pomaže. Navodi da je njegovog mentalno stanje sve gore i da sve slabije funkcionira i u obitelji i u zajednici. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj traži poništenje osporenog rješenja tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja, a vezano uz tužbene navode ukazuje na odredbu članka 135. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23). Iz navedeng proizlazi da upravna tijela kao ni sudska tijela ne mogu ocijenjivati „mentalno stanje“ tužitelja jer za to nisu ovlaštena. Isto tako vezano uz tužbene navode ističe da tijelo vještačenja nije ovlašteno za davanje ocjene o pravu u sustavu socijalne skrbi nego isto utvrđuje stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, temeljem kojeg utvrđenja upravnog tijela u sustavu socijalne skrbi donose rješenje o ne/priznavanju pojedinog prava u sustavu socijalne skrbi. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu tužitelja kao neosnovanu.

5. U sporu su održane rasprave 10. listopada 2024. i 28. siječnja 2025. a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je na ročištu održanom pred ovim sudom dana 10. listopada 2024. odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke i to specijalistu psihijatru koji će se odrediti sa liste popisa sudskih vještaka na okolnosti je li kod tužitelja postoji IV. stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, te naložio tužitelju da u roku od 50 dana uplati predujam za troškove vještačenja i u istom roku dostavi sudu dokaz o uplati, uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja navedenog dokaza u slučaju ne uplate predujma. Kako tužitelj u ostavljenom roku niti po proteku istoga nije uplatio predujam, to je sud zakazao ročište za dan 28. siječnja 2025. na kojem ročištu je sud odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenje po sudskom vještaku psihijatru, te je izveden dokaz pregledom cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora i pregledom cjelokupnog spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Odredbom članka 50. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23; dalje: Zakon) propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje djetetu i osobi kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

11. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 18. listopada 2023. za priznavanjem prava na osobnu invalidninu nadležnom prvostupanjskom tijelu.

12. U povodu predmetnog zahtjeva tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split, Klasa: 551-01/23-04/030077, Urbroj: 426-04-06/4- 23-2 od 30. studenog 2023. iz kojeg proizlazi da kod tužitelja prema Listi težine i vrste invaliditeta Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 96/23) postoje psihičke bolesti – 2. stupanj, mentalno oštećenje, da postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju te prijeka potreba privremene pomoći i njege u smanjenom opsegu.

12.1. Temeljem gore citiranog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da ne ispunjava uvjete iz gore citirane zakonske odredbe obzirom da kod tužitelja nije utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta, a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu.

13. U povodu žalbe tužitelja u skladu s odredbom članka 135. stavka 2. Zakona pribavljen je nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Klasa: 551-01/23-04/30077, Urbroj: 426-04-01/10-24-5 od 12. travnja 2024. kojim je postupajući po žalbi, nakon uvida u priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju te navode žalbe, a sukladno Listi težine i vrste invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti Vijeće viših vještaka kod imenovanog utvrđuje: Vrsta i težina invaliditeta: -Psihičke bolesti - 2. stupanj (osoba, uz redovito liječenje i praćenje bolesti po nadležnom psihijatru, može samostalno funkcionirati u svakodnevnim aktivnostima, ali zahtijeva povremenu podršku više puta tjedno ili rjeđe), privremeno/trajno, jer se s obzirom na narav bolesti očekuje promjena u funkcioniranju, odnosno stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Vrsta oštećenja: mentalno oštećenje. Ne postoji 3. niti 4. stupanj težine invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti jer osoba ne zahtijeva svakodnevnu pomoć druge osobe za zadovoljavanje potreba dnevne rutine. Novu procjenu zdravstvenog stanja potrebno je provesti travnju 2026.

14. Slijedom navedenih utvrđenja, dakle da kod tužitelja ne postoji četvrti stupanj težine invaliditeta, a koji invaliditet je u smislu Zakona o socijalnoj skrbi osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu, tuženik je odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio u cijelosti kao neosnovanu.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Naime, cijeneći da se ovdje radi o primjeni stručno-medicinskog znanja, a da su stručna tijela medicinskog vještačenja u oba stupnja ocijenila kako kod tužitelja ne postoji četvrti stupanj težine invaliditeta (oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice), te da su za navedeno utvrđenje dala valjano i argmumentirano obrazloženje, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te da su navedeni nalazi i mišljenja dani u skladu s raspoloživom medicinskom i drugom dokumentaciju i u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisma, a kako utvrđenje postojanja četvrtog stupnaj težine invaliditeta sukladno gore citiranoj odredbi članka 50. Zakona osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu, to je pravilno i zakonito osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na osobnu invalidninu, dok tužbeni prigovori nisu osnovani.

17. Nadalje, za istaći je da tužitelj za svoje tvrdnje iz tužbe da je ocjena nadležnih tijela vještačenja rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije dostavio dokaze kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju, dok je od dokaza za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku psihijatru u ovom sporu, sud odustao nakon što tužitelj nije predujmio troškove vještačenja, pa stoga ovaj sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja ne postoji četvrti stupanj težine invaliditeta.

18. U izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 27. veljače 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.