REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1836/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: IPP-ANNA j.d.o.o., Zagreb, Vladimira Nazora 34, OIB: 26990780093, kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 180, protiv tuženika: 1. DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Pane Handžiski, odvjetnik u Zagrebu, Demetrova 22, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika 1. i 2. tuženika, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljenog 27. veljače 2023. između 1. tuženika RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prenositelja i 2. tuženika EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao stjecatelja, sadržajno potvrđen 27. veljače 2023. po javnom bilježniku Branku Jakiću, Zagreb, Zelinska 3, pod posl. br. OV-2831/2023, kojim je 1. tuženik DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na 2. tuženika prenio jedan poslovni udio nominalnog iznosa 2.650,00 EUR u DNK Zaprešić d.o.o., [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, s matičnim brojem subjekta (MBS): 080684002, OIB: 36466808273, gubi učinak prema tužitelju IPP-ANNA j.d.o.o., Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 34, OIB: 26990780093, u mjeri koliko je potrebito za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu 65.299,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2013. do isplate, te je 2. tuženik EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti da tužitelj IPP-ANNA j.d.o.o., Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 34, OIB: 26990780093, namiri tražbinu u iznosu 65.299,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2013. do isplate, prodajom poslovnog udjela u navedenom trgovačkom društvu i to jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.053,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana 15. ožujka 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da tužitelj prema 1. tuženiku ima dospjelu tražbinu u iznosu 65.299,62 EUR. No, 1. tuženik, kao tužiteljev dužnik, je 17. ožujka 2023. poduzeo pravnu radnju na štetu tužitelja, kao vjerovnika. Pravna radnja 1. tuženika odnosi se na prijenos poslovnih udjela u trgovačkom društvu DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb, na sina, odnosno 2. tuženika. Tužitelj stoga, na temelju odredbi čl. 66.-71. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), ustaje predmetnom tužbom radi pobijanja pravnih radnji 1. tuženika, kao tužiteljevog dužnika. Glede tužiteljeve tražbine navodi se da je 1. tuženik pravomoćno kazneno osuđen pred Županijskim sudom u Zagrebu za pomaganje u počinjenju kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom prometu. Pritom je Županijski sud u Zagrebu zaključio da je 1. tuženik oštetio trgovačko društvo IPP i partneri d.o.o., Zagreb, za iznos 492.000,00 HRK / 65.299,62 EUR te je sukladno tome dosudio tužitelju imovinskopravni zahtjev u istoj visini. Dakle, društvo IPP i partneri d.o.o. imalo je na temelju pravomoćne kaznene presude tražbinu prema 1. tuženiku i to u iznosu 65.299,62 EUR, dok iz iste presude proizlazi da je trgovačkom društvu IPP i partneri d.o.o., Zagreb, kao oštećeniku, šteta nastala 1. kolovoza 2013. pa je tražbina dospjela 2. kolovoza 2013. Međutim, IPP i partneri d.o.o., Zagreb, prenijelo je svoju tražbinu na drugo trgovačko društvo, IPP-ANNA j.d.o.o., Zagreb, Ugovorom o cesiji od 20. travnja 2022. pa je stoga 1. tuženik od tog datuma postao dužnik društva IPP-ANNA j.d.o.o., Zagreb, ovdje tužitelja. Tužitelj je pokrenuo ovršni postupak protiv 1. tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, koji je 12. kolovoza 2022. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1558/2022 (dalje: rješenje o ovrsi), a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-1567/2022 od 2. studenoga 2022. Rješenjem o ovrsi određena je ovrha na bankovnim računima 1. tuženika te je rješenje o ovrsi dostavljeno FINA-i, no nikada nije provedeno zbog nedostataka sredstava na računu 1. tuženika. S obzirom na to da tužitelj nije mogao naplatiti svoju tražbinu s bankovnih računa 1. tuženika, bio je primoran promijeniti predmet ovrhe, odnosno naplatiti se iz neke druge imovine u vlasništvu 1. tuženika. Glede pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika navodi se da je 1. tuženik bio vlasnik poslovnih udjela u trgovačkom društvu DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb, pa je tužitelj 22. veljače 2023. podnio sudu prijedlog radi promjene predmeta i sredstava ovrhe, odnosno prijedlog da se ovrha provede na način da sud odredi pljenidbu poslovnih udjela u DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb, a sve kako bi naplatio svoju tražbinu. Nakon tužiteljevog podnošenja prijedloga za promjenu predmeta i sredstava ovrhe, 1. tuženik je prenio poslovni udjel u DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb, na 2. tuženika, odnosno na svog sina. Pod pravnom radnjom dužnika smatra se svaki postupak dužnika koji obuhvaća izjave volje usmjerene na uspostavu određenih pravnih posljedica. Smatra se da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kada zbog poduzete pravne radnje dužnik više nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, odnosno kada je namirenje vjerovnika otežano ili potpuno onemogućeno. U trenutku prijenosa poslovnog udjela 1. tuženik je imao dospjelu obvezu prema tužitelju po osnovi pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-67/16 od 12. prosinca 2016. Samim time, sklapanjem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela na 2. tuženika nedvojbeno je kako je 1. tuženik želio osujetiti tužiteljevo namirenje. Naime, predmetnom pravnom radnjom, odnosno prijenosom poslovnog udjela u društvu DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb, u korist 2. tuženika, je 1. tuženik znatno pogoršao tužiteljeve izglede na namirenje, pa se ima smatrati da je predmetna radnja poduzeta na tužiteljevu štetu. Nadalje, 2. tuženik je krvni srodnik u ravnoj liniji, odnosno sin 1. tuženika. S obzirom na to da je 2. tuženik krvni srodnik u ravnoj liniji, sukladno odredbama čl. 67. st. 2. ZOO-a smatra se da je 2. tuženiku bilo poznato da 1. tuženik poduzetim radnjama nanosi štetu tužitelju, osim ako ne dokaže suprotno. Trgovački sud u Zagrebu je 16. ožujka 2023. donio rješenje o upisu promjena članova društva te je 17. ožujka 2023. upis proveden, a 18. ožujka 2023. isto je objavljeno na stranicama Sudskog registra, pa stoga nema dvojbe da je tužba podnesena u traženom zakonskom roku. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev kojim Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, sklopljen 27. veljače 2023. između 1. tuženika, kao prenositelja i 2. tuženika, kao stjecatelja, a potvrđen 27. veljače 2023. po javnom bilježniku Branku Jakiću, Zagreb, pod br. OV-2831/2023, kojim je 1. tuženik na 2. tuženika prenio jedan poslovni udio nominalnog iznosa 2.650,00 EUR u DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb, je bez pravnog učinka prema tužitelju u mjeri koliko je potrebito za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu 65.299,62 EUR sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2013., te je 2. tuženik dužan trpjeti da tužitelj namiri tražbinu u iznosu 65.299,62 EUR sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2013. prodajom poslovnog udjela u društvu i to jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, uz solidarnu naknadu tužitelju parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. U odgovoru na tužbu, koji je ovome sudu podnesen ovome sudu preporučenom pošiljkom 4. studenoga 2024. (list 115), primljen 7. studenoga 2024. (list 114), navodi se da se tuženik u cijelosti protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženicima parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-67/16 od 12. prosinca 2016. te odnosnu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-266/2017-6 od 14. travnja 2021. (list 7-34 te 39-66), Ugovor o cesiji, od 20. travnja 2022., uz javnobilježničku ovjeru istinitosti potpisa od istoga dana (list 35-38), rješenje o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr- 1558/2022-4 od 12. kolovoza 2022. i odnosno rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-Ovr-1567/2022-3 od 2. studenoga 2022. (list 68-76), FINA-inu potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje, od 16. prosinca 2022. (list 77), povijesni izvadak iz sudskog registra za DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb i popis članova društva DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb (list 78-84), prijedlog radi promjene predmeta i sredstava ovrhe na posl. br. Ovr-1558/2022 ovoga suda (list 85-89), tekst objave (list 93), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 27. veljače 2023., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana (list 94-96), rodni list za 2. tuženika u Zagrebu (list 98), podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra (prilog uz rješenje) od 17. ožujka 2023. i rješenje posl. br. Tt-23/9624-2 od 16. ožujka 2023. (list 99-101), uvjerenje MUP-a RH, od 29. ožujka 2022. (list 118), uvjerenje Državne geodetske uprave, od 28. ožujka 2022. (list 119), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 20. studenoga 2024. (list 120), uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, od 28. studenoga 2024. (list 123 i 124) i uvjerenje MUP- a RH od 3. prosinca 2024. (list 125).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-67/16 od 12. prosinca 2016. te odnosnu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-266/2017-6 od 14. travnja 2021. (list 7-34 te 39-66) utvrđeno je da je ista stekla svojstvo pravomoćnosti 14. travnja 2021. i ovršnosti 29. rujna 2021., te da je ovdje 1. tuženik proglašen krivim za počinjene kaznenog djela (pomaganje u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju), dok je oštećeniku trgovačkom društvu IPP i Partneri d.o.o., Zagreb, dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 492.000,00 HRK / 65.299,62 EUR.

7. Uvidom u Ugovor o cesiji, od 20. travnja 2022., uz javnobilježničku ovjeru istinitosti potpisa od istoga dana (list 35-38), utvrđeno je da je isti sklopljen u Zagrebu 20. travnja 2022. između IPP i Partneri d.o.o., Zagreb, kao cedenta i IPP-ANNA j.d.o.o., Zagreb, kao cesionara, kojim je cedent ustupio i prenio predmetnu tražbinu-novčanu tražbinu prema RJ, ovdje 1. tuženiku, kao cesusu.

8. Uvidom u rješenje o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-1558/2022-4 od 12. kolovoza 2022. i odnosno rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-Ovr- 1567/2022-3 od 2. studenoga 2022. (list 68-76), utvrđeno je da ja 19. svibnja 2022. ovrhovoditelj, ovdje tužitelj, podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika, ovdje 1. tuženika, na temelju ovršne isprave-pravomoćne i izvršne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-67/2016 od 12. prosinca 2016., te da je povodom istog prijedloga 12. kolovoza 2022. izdano rješenje o ovrsi, radi naplate novčane tražbine u iznosu 492.000,00 HRK, dok je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr- 1567/2022-3 od 2. studenoga 2022. odbijena ovršenikova žalba i potvrđeno ovosudno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1558/2022-4 od 12. kolovoza 2022.

9. Uvidom u prijedlog radi promjene predmeta i sredstava ovrhe na posl. br. Ovr- 1558/2022 ovoga suda, od 22. veljače 2023. (list 85-89), utvrđeno je da je isti prijedlog ovdje tužitelj stavio jer rješenje o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-1558/2022 od 12. kolovoza 2022. nije provedeno kod FINA-e zbog nedostatka sredstava na računu ovršenika te je zavedeno u redoslijedu naplate i trenutno se nalazi na 16. mjestu pa je stoga predložena ovrha na predmetnom poslovnom udjelu koji glasi na ovršenika.

10. Uvidom u FINA-inu potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje, od 16. prosinca 2022. (list 77), utvrđeno je da je ovosudno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1558/2022-4 zavedeno u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje i trenutno se nalazi na 16. mjestu, dok iznos obveza evidentiranih u očevidniku prije predmetne osnove iznosi 5.359.870,90 HRK.

11. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb i popis članova društva DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb (list 78-84), tekst objave (list 93), podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra (prilog uz rješenje) od 17. ožujka 2023. i rješenje posl. br. Tt-23/9624-2 od 16. ožujka 2023. (list 99-101), utvrđeno je da je 18. ožujka 2023. objavljen provedba upisa od 17. ožujka 2023. te je umjesto RJ, kao dotadašnjeg osnivača/članova društva, upisan EJ, ovdje 2. tuženik.

12. Uvidom u Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 27. veljače 2023., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana (list 94-96), utvrđeno je da je isti sklopljen u Zagrebu 27. veljače 2023. između RJ, ovdje 1. tuženika, kao prenositelja i EJ, kao stjecatelja, kojim prenositelj bez naknade prenosi na stjecatelja jedan poslovni udjel nominalnog iznosa 2.650,00 EUR u DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb.

13. Uvidom u rodni list za 2. tuženika u Zagrebu (list 98) utvrđeno je da su za 2. tuženika EJ navedeni roditelji DJ, ovdje 1. tuženik i GJ.

14. Uvidom u uvjerenje MUP-a RH, od 29. ožujka 2022. (list 118) i uvjerenje MUP- a RH od 3. prosinca 2024. (list 125) utvrđeno je da 1. tuženik nije evidentiran kao vlasnik vozila.

15. Uvidom u uvjerenje Državne geodetske uprave, od 28. ožujka 2022. (list 119), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 20. studenoga 2024. (list 120), uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, od 28. studenoga 2024. (list 123 i 124), utvrđeno je da 1. tuženik u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik katastarske čestice na koju je upisan u katastru i to u posjedovnom listu br. 4277 k. o. [katastarska općina], dakle tuženik nije evidentiran u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina na području Republike Hrvatske.

16. Dovodeći u svezu ovako izvedene (pisane) dokaze, utvrđeno je da je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-67/16 od 12. prosinca 2016. te odnosnu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-266/2017-6 od 14. travnja 2021. (list 7-34 te 39-66), koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 14. travnja 2021. i ovršnosti 29. rujna 2021., ovdje 1. tuženik proglašen krivim za počinjene kaznenog djela (pomaganje u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju), dok je oštećeniku trgovačkom društvu IPP i Partneri d.o.o., Zagreb, dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 492.000,00 HRK / 65.299,62 EUR, a da je temeljem Ugovora o cesiji od 20. travnja 2022. IPP i Partneri d.o.o., Zagreb, prenijelo istu tražbinu na ovdje tužitelja, koji je kod ovoga suda pokrenuo ovršni postupaka i izdano rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1558/2022 od 12. kolovoza 2022., te da je uslijed nedostatka sredstava na računu 1. tuženik ovdje tužitelj 22. veljače 2023. podnio na ovosudni predmet posl. br. Ovr-1558/2022 prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, no, da je unatoč tome 1. tuženik Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela od 27. veljače 2023. kojim je 1. tuženika prenio bez naknade na 2. tuženika, 1. tuženikovog sina, poslovni udjel u DNK Zaprešić d.o.o., Zagreb, dakle 1. tuženik besplatno raspolagao na štetu tužitelja, a u cilju izbjegavanja plaćanja tužitelju dosuđenog iznosa 492.000,00 HRK / 65.299,62 EUR, s obzirom da proizlazi da osim predmetne imovine koju je 1. tuženik prenio na 2. tuženika, 1. tuženik nije imao druge vrjednije imovine, to tim više što je 2. tuženiku, kao 1. tuženikovom sinu, moralo biti poznato da dužnik, ovdje 1. tuženik, poduzetom pravnom radnjom (prijenos poslovnog udjela, bez naknade) nanosi štetu tužitelju, kao vjerovniku.

17. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Tako je odredbom čl. 66. istoga Zakona propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (st. 1.); te da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 67. je propisano da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato (st. 1.); Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno (st. 2.); Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (st. 3.). Naposljetku, odredbom čl. 70. ZOO propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

Dakle, djelovanje tužbe sastoji se u tome što pravna radnja nema učinak samo prema tužitelju-vjerovniku, a ne i prema dužniku u odnosu na treću osobu i to samo toliko koliko je potrebito za ispunjenje vjerovnikove tražbine iz imovine treće osobe. Opće pretpostavke koje se sve komulativno moraju ispuniti za pobijanje dužnikovih pravnih radnji prema odredbi čl. 66. ZOO-a su: dospjelost tražbine za isplatu, insolventnost dužnika, dužnikova pravna radnja i postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

18. Budući da je na temelju gore izvedenih dokaza utvrđeno da je 1. tuženik upoznat s postojanjem duga prema tužiteljevom predniku, no, da je unatoč tome, 1. tuženik raspolagao navedenim poslovnim udjelom nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, kao jedinom vrjednijom imovinom, i to temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 27. veljače 2023., sklopljenim između 1. tuženika, kao prenositelja i 2. tuženika, kao stjecatelja, utvrđuje se da je 1. tuženik time poduzeo štetnu radnju na štetu tužitelja te da stoga 1. tuženik nema druge vrjednije imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti predmetnu tražbinu, kako to i proizlazi iz izvedenih dokaza, to tim više što tuženik ne tvrdi niti dokazuje druga dostatna sredstva niti prihode, opravdana su očekivanja i pretpostavka tužitelja da 1. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine.

19. S obzirom da je ovdje 2. tuženik EJ sin 1. tuženika, temeljem čl. 67. st. 2. ZOO-a pretpostavlja se da je 2. tuženiku bilo poznato da je dužnik-1. tuženik poduzetim raspolaganjem, odnosno predmetnim Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela od 27. veljače 2023. nanosi štetu tužitelju, dok u ovom slučaju besplatnog raspolaganja isto saznanje 2. tuženika nije od odlučnog utjecaja odnosno pretpostavka pobijanja (čl. 67. st. 3. ZOO-a).

Prema tome, temeljem čl. 70. ZOO-a pravna radnja, odnosno predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 27. veljače 2023., sklopljen između 1. i 2. tuženika, gubi učinak prema tužitelju samo u dijelu u kojem je isto potrebito za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku.

20. Visina tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku u iznosu 65.299,62 EUR / 492.000,00 HRK, kako je tužitelj zahtijeva tužbom, proizlazi poglavito iz pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-67/16 od 12. prosinca 2016. i odnosne presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-266/2017- 6 od 14. travnja 2021. (list 7-34 te 39-66), s obzirom na odredbu čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) kojom je propisano da u parničnom postupku sud je glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

21. Slijedom navedenog, utvrđena je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno predmetni Ugovor gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potrebit za ispunjenje tužiteljeve tražbine u iznosu 65.299,62 EUR / 492.000,00 HRK i ujedno je posljedično osnovan i zahtjev kojim se nalaže 2. tuženiku dopustiti tužitelju namirenje tužiteljeve dospjele tražbine prodajom predmetnog poslovnog udjela nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

23. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podneska od 20. prosinca 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 21. studenoga 2024. i 15. siječnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 800,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (200,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 112,46 EUR. Međutim, nije priznat trošak sastava podnesaka od 25. srpnja 2024. i 12. rujna 2024., kojima se požuruje postupanje, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR uvećanog za PDV 25%. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.053,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je ostatku tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova valjalo odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. II. i III. izreke presude.

24. Također je 1. i 2. tuženicima valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) i zastupanja na ročištu 15. siječnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 400,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (100,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 500,00 EUR nisu dosuđeni 1. i 2. tuženicima, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

25. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

26. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od objave presude, odnosno od dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 53,09 EUR i

- opun. 1. i 2. tuženika.