Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-3286/2021-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja NC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupan po Odvjetničkom društvu „ N i Probija“ Zagreb, radi Obvezno - isplata, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1 Ugovora o kreditu broj 7103243363 od 27.07.2006. godine, zaključen između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 2. ugovoren iznos kredita od 63.100,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama obračunata prema srednjom tečaju HNB na dan isplate kredita u tečaj, članak 7. , u dijelu u kojem je ugovoreno kako je iznos anuiteta 923,54 CHF te u dijelu u kojem se povrat obveza iz ovog Ugovora obračunava po srednjem tečaju HNB za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 7103243363 od 27.07.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu Ugovora u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 , da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplati iznos od 7.723,17 Eura/58.190,22 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom po stopi 15% do 31.12.2007. god. a od 01.01.2008. god.. do 31.07.2015. god. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. g. do 31.12.2022, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

na iznos od 02,61 Eura/ 19,67 kn počam od 07.10.2006. god pa do isplate na iznos od 01,58 Eura/ 11,90 kn počam od 07.12.2006 god pa do isplate na iznos od 17,81 Eura/134,19 kn počam od 07.11.2007. god pa do isplate na iznos od 17,57 Eura/132,38 kn počam od 07.12.2007. god pa do isplate na iznos od 17,33 Eura/132,38 kn počam od 07.01.2008. godi pa do isplate na iznos do 17,09 Eura/128,76 kn počam od 07.02.2008 god pa do isplate na iznos od 16,85 Eura/126,96 kn počam od 07.03.2008. god pa do isplate na iznos od 33,21 Eura/250,22 kn počam od 07.04.2008. godi pa do isplate na iznos do 32,73 Eura/246,60 kn počam od 07.05.2008 god pa do isplate na iznos od 32,24 Eura/242,91 kn počam od 07.06.2008. god pa do isplate na iznos od 31,76 Eura/239,30 kn počam od 07.07.2008. godi pa do isplate na iznos do 31,27 Eura/235,60 kn počam od 07.08.2008 god pa do isplate na iznos od 30,78 Eura/231,91 kn počam od 07.09.2008. god pa do isplate na iznos od 30,28 Eura/228,14 kn počam od 07.10.2008. godi pa do isplate na iznos do 47,16 Eura/355,33 kn počam od 07.11.2008 god pa do isplate na iznos od 36,54 Eura/275,31 kn počam od 07.12.2008. god pa do isplate na iznos od 62,53 Eura/471,13 kn počam od 07.01.2009. godi pa do isplate na iznos do 69,61 Eura/524,48 kn počam od 07.02.2009 god pa do isplate na iznos od 82,41 Eura/620,92 kn počam od 07.03.2009. god pa do isplate na iznos od 59,58 Eura/448,91 kn počam od 07.04.2009. godi pa do isplate na iznos do 63,33 Eura/477,16 kn počam od 07.05.2009 god pa do isplate na iznos od 54,54 Eura/410,93 kn počam od 07.06.2009. god pa do isplate na iznos od 49,70 Eura/374,46 kn počam od 07.07.2009. godi pa do isplate na iznos do 59,83 Eura/450,79 kn počam od 07.08.2009 god pa do isplate na iznos od 64,67 Eura/487,26 kn počam od 07.09.2009. god pa do isplate na iznos od 59,20 Eura/446,04 kn počam od 07.10.2009. godi pa do isplate na iznos do 58,22 Eura/438,51 kn počam od 07.11.2009 god pa do isplate na iznos od 63,58 Eura/479,04 kn počam od 07.12.2009. god pa do isplate na iznos od 70,23 Eura/529,15 kn počam od 07.01.2010. godi pa do isplate na iznos do 78,32 Eura/590,10 kn počam od 07.02.2010 god pa do isplate na iznos od 76,06 Eura/573,07 kn počam od 07.03.2010. god pa do isplate na iznos od 88,31 Eura/665,37 kn počam od 07.04.2010. godi pa do isplate na iznos do 90,96 Eura/685,34 kn počam od 07.05.2010 god pa do isplate na iznos od 94,48 Eura/711,86 kn počam od 07.06.2010. god pa do isplate na iznos od 121,03 Eura/911,90 kn počam od 07.07.2010. godi pa do isplate na iznos do 102,85 Eura/774,92 kn počam od 07.08.2010 god pa do isplate na iznos od 144,28 Eura/1.087,08 kn počam od 07.09.2010. god pa do isplate na iznos od 129,20 Eura/973,46 kn počam od 07.10.2010. godi pa do isplate na iznos do 124,98 Eura/941,66 kn počam od 07.11.2010 god pa do isplate na iznos od 146,91 Eura/1.106,89 kn počam od 07.12.2010. god pa do isplate na iznos od 171,39 Eura/1.291,34 kn počam od 07.01.2011. godi pa do isplate na iznos do 155,04 Eura/1.168,15 kn počam od 07.02.2011 god pa do isplate na iznos od 150,10 Eura/1.130,93 kn počam od 07.03.2011. god pa do isplate na iznos od 136,95 Eura/1.031,85 kn počam od 07.04.2011. godi pa do isplate na iznos do 161,34 Eura/1.215,62 kn počam od 07.05.2011 god pa do isplate na iznos od 194,63 Eura/1.466,44 kn počam od 07.06.2011. god pa do isplate na iznos od 198,93 Eura/1.498,84 kn počam od 07.07.2011. godi pa do isplate na iznos do 275,32 Eura/2.077,56 kn počam od 07.08.2011 god pa do isplate na iznos od 209,74 Eura/1.580,29 kn počam od 07.09.2011. god pa do isplate na iznos od 190,38 Eura/1.434,42 kn počam od 07.10.2011. godi pa do isplate na iznos do 197,92 Eura/1.491,23 kn počam od 07.11.2011 god pa do isplate na iznos od 188,80 Eura/1.422,51 kn počam od 07.12.2011. god pa do isplate na iznos od 203,41 Eura/1.532,41 kn počam od 07.01.2012. godi pa do isplate na iznos do 215,14 Eura/1.620,97 kn počam od 07.02.2012. god pa do isplate na iznos od 213,26 Eura/1.606,81 kn počam od 07.03.2012. god pa do isplate na iznos od 206,64 Eura/1.556,93 kn počam od 07.04.2012. godi pa do isplate na iznos do 209,07 Eura/1.575,24 kn počam od 07.05.2012. god pa do isplate na iznos od 216,52 Eura/1.631,37 kn počam od 07.06.2012. god pa do isplate na iznos od 207,24 Eura/1.561,45 kn počam od 07.07.2012. godi pa do isplate na iznos do 210,15 Eura/1.583,38 kn počam od 07.08.2012. god pa do isplate na iznos od 200,95 Eura/1.514,06 kn počam od 07.09.2012. god pa do isplate na iznos od 196,55 Eura/1.480,91kn počam od 07.10.2012. godi pa do isplate na iznos do 205,09 Eura/1.545,25 kn počam od 07.11.2012. god pa do isplate na iznos od 201,09 Eura/1.515,11 kn počam od 07.12.2012. god pa do isplate na iznos od 207,09 Eura/1.560,32 kn počam od 07.01.2013. godi pa do isplate na iznos do 193,08 Eura/1.454,76 kn počam od 07.02.2013. god pa do isplate na iznos od 195,71 Eura/1.474,58 kn počam od 07.03.2013. god pa do isplate

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.377,31 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i po prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 21. svibnja 2019. godine tužba tužitelja NC iz [adresa] protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb radi isplate.

U tužbi se navodi da je tužitelj dana 27.07.2006. g., s tuženikom kao kreditorom, zaključio namjenski Ugovor o kreditu dalie Ugovor) broj 7103243363, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganie kredit iskazan kao 63.100,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

Tuženik je u gore navedenom , unaprijed formuliranom Ugovoru to u čl. 1 Ugovora ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak te je otplatu kredita, u č1.

1. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,20 % godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora da je kamatna stopa promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke „ odlukom Kreditora") bez navođenja egzaktnih povjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P -1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014.g., odlučujući po žalbi tuženika presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu , poslovni broj P-1401/12 kojom se utvrđuje da je Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.9.2003. god do 31.12.2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita , a time i interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva je u skladu s jednostranom odlukom banke , o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo , a koja je ništetna , odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu , poslovni broj P-1401/12,kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 1.4. 2004. do 31.12. 2008. povrijedila interese i prava potrošača i korisnika kredita , a time interese i prava ovdje tužitelja zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , pa su time tuženici postupali suprotne odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82., i 90., a od 7.kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to Člancima 96. i 97, te suprotno odredbama Zakona obveznim odnosima.

Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je izradio nalaz u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik mjesečno neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, iznosi 57.691,13 kuna.

Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka , tj. od kada su ugovorene , tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno temeljem ćl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača čl. 502.c ZPP -a te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora , time da ističe kako ovom tužbom traži isključivo neosnovano stečeno temeljem valutne klauzule švicarski franak te jednostranih promjena kamatnih stopa, te slijedom iznjetog tužitelj ima pravni interes i predlaže da sud donese sljedeću:

PRESUDU

l. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba , članak 1. Ugovora o kreditu broj 7103243363 od 27.07.2006. godine , zaključen između tužitelja i tuženika , u dijelu u kojem je , u članku 2., ugovoren iznos kredita od 63.100,00 CHF , u protuvrijednosti u kunama obračunata prema srednjom tečaju HNB na dan isplate kredita u tečaj, članak 7. , u dijelu kojem je ugovoreno kako je iznos anuiteta 923,54 CHF te u dijelu u kojem se povrat obveza iz ovog Ugovora obračunava po srednjem tečaju HNB za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 7103243363 od 27.07.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu Ugovora u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke.

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplati iznos od 57.691,13 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta , a koje je prethodila tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška. Tuženik je istakao i prigovor zastare.

Nakon provedenog računovodstveno-financijskog vještačenja te zbog uvođenja Eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj punomoćnik tužitelja uredio je tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba , članak 1, Ugovora o kreditu broj 7103243363 od 27.07.2006. godine , zaključen između tužitelja i tuženika , u dijelu u kojem je , u članku 2., ugovoren iznos kredita od 63,100,00 CHF , u protuvrijednosti u kunama obračunata prema srednjom tečaju HNB na dan isplate kredita u tečaj, članak 7. , u dijelu u kojem je ugovoreno kako je iznos anuiteta 923,54 CHF te u dijelu u kojem se povrat obveza iz ovog Ugovora obračunava po srednjem tečaju HNB za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba , članak 2. Ugovora o kreditu broj 7103243363 od 27.07.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu Ugovora u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 , da tužitelju U iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana , isplati iznos od 7.723,17 Eura/58.190,22 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom po stopi 15% do 31.12.2007. god. a od 01.01.2008. god. . do 31.07.2015. god. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotinih poena, od 01.08.2015. g. do 31.12.2022, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do

isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , u roku od 15 dana i po prijetnjom ovrhe.

U dokaznom postupku sud je pregledao ugovor o namjenskom kreditu od 27.7.2006 godine, zk izvatka zu 14909 od 19.7.2006 godine, ispis efektivne kamatne stope od 21.1.2015 godine, opće uvjete promjenjivih kamatnih stopa tuženika, obavijest o novostima tuženika od 8.1.2013 godine, kopije novinskih članaka, opće uvjete poslovanja, opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika, računovodstveno- financijsko vještačenje, te saslušao tužitelja kao parničnu stranku.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora stranaka odnosi se na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom odredbu sadržanu u članaku 1. Ugovora o kreditu br. 7103243363 od 27.07.2006. godine, zaključen između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoren iznos kredita od 63,100,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama obračunata prema srednjom tečaju HNB na dan isplate kredita u tečaj, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je iznos anuiteta 923,54 CHF te u dijelu u kojem se povrat obveza iz ovog Ugovora obračunava po srednjem tečaju HNB za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, te odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 7103243363 od 27.07.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu Ugovora u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke, te da tuženik isplati tužitelju iznos od 7.723,17 eura sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog utuženog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate.

Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 7103243363 dana 27.07.2006. godine i to tužitelj kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor, na iznos od 63.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, namjenski, s rokom otplate 6 godina i 6 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,20 % godišnje, Interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja

Nije sporno da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala kao i da je tužitelj u cijelosti isplatio predmetni kredit 2013. God. Nije sporna ni činjenica da tužitelj s tuženikom nije mogla pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu, pa tako ni o spornim odredbama, jer se radilo o tipiziranim ugovorima kreditora. Iz sadržaja ugovora i iskaza tužitelja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o namjenskom potrošačkom kreditu za kupnju stana.

Odredbama Zakona o obveznim odnosima određeno je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, te da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti, s druge strane.

Prema odredbi članka 81. stavak 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – dalje: ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

Treba navesti da je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

U odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, te da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, da nije bila razumljiva pa time niti poštena.

Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta.

Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Nadalje, ne postojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva

- načela savjesnosti i poštenja.

S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala je odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra kako tuženik o parametrima za promjenjivost stope ugovorene kamate nije pregovarao sa tužiteljem, te je promjenjivost stope ugovorene kamate formulirao bez razrade uzročno posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na promjenjivost kamatne stope, odnosno tužitelju nije na transparentan način objašnjen razlog i mehanizmi promjene valutne klauzule i kamatne stope, kao niti međusobni odnos pa ni odnos s drugim odredbama ugovora, na način da i tužitelj može predvidjeti posljedice koje iz toga za njega proizlaze, već je samo navedena promjenjivost valute i kamatne stope po odluci Banke, a što je dovoljna činjenična osnova za zaključak da su utužene odredbe Ugovora o kreditu suprotne odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima.

Stoga je trebalo odlučiti kao pod točkom I i II izreke ove presude.

Tuženik je istakao prigovor zastare.

U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata i promjene tečaja valute koje su preplaćene po osnovu ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata i razlike tečaja koje su preplaćene po osnovu ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kad počinje teći opći zastarni rok od pet godina. Predmetne kamate preplaćivane su od listopada 2006. do isplate kredita u ožujku 2013. God. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. dao odgovor na postavljeno revizijsko pitanje može li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavljati radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine vezane uz razliku između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Prema stajalištu VSRH-a, izraženom u navedenoj odluci, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 388. ZOO- a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Datum podnošenja kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' bio je 4. travnja 2012., a što je razvidno iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je dostupna na službenoj Internet stranici Trgovačkog suda u Zagrebu. Računajući od tog dana pa unatrag pet godina (opći rok zastare – čl. 388. ZOO) dolazimo do zaključka da rokom zastare nije obuhvaćen zahtjev za isplatu potraživanja koja su dospjela od 7.

10. 2006. pa nadalje, s obzirom na to da je danom podnošenja kolektivne tužbe prekinut rok zastare.

Odredbom čl. 392. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 u povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. Stoga zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., dakle 13. lipnja 2019.

U konkretnom slučaju predmetna individualna tužba podnesena je 21. 05. 2019., god., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina, početak kojeg je potrebno računati od 13. lipnja 2014. U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Trebalo je raspraviti i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva pod toč. III Vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije Ante Beusa sud je utvrdio:

- da je predmetni kredit broj: 7103243363 sklopljen na iznos glavnice od 63,100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita,

- da je predmetni kredit trebao otplatiti u roku od 6 godina i 6 mjeseci,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a početna je iznosila 4,20 % godišnje,

- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit,

- da je tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana,

- da je u razdoblju od 11. 8. 2006. do konačne otplate kredita dana 1. 03. 2013. godine zbog promjene kamatne stope i promjene srednjeg tečaja tuženika za CHF u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 4,20 % i tečaj za CHF u odnosu na kunu na dan zaključenja ugovora 1. 08. 2006. Godine s osnova anuiteta po ugovoru tužitelj više platio 7.723,17 eura, sve po mjesečnim anuitetima kako je to iskazano u pregledu obračuna.

Nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća kao logičan, uvjerljiv i izrađen po pravilima struke.

Dakle, iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi preplatio zbog promjene kamatne stope iznos od ukupno 1.204,81 eura, a zbog promjene tečaja za CHF iznos od 6.518,36 euro. Stoga, zbrajanjem razlike za preplaćene promjenjive kamate i tečaja valute dolazimo do zbroja od 7.723,17 eura, koliko je tužitelju trebalo dosuditi kako je to navedeno pod točkom III izreke presude.

Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga je banka, sukladno citiranoj odredbi dužna vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime promjenjive redovne kamate i tečaja valute. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. St. 1. ZPP-a.

Tužitelju je trošak obistinjen sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to trošak sastava tužbe 200,00 eura, sastav žalbe 100,00 eura, sastav 2 podneska po 200,00 eura, za zastupanje po punomoćniku na 3 ročišta po 200,00 eura, ukupno 1.300,00 eura. Utvrđenom iznosu je potrebno pridodati trošak 25% PDV-a od 325,00 eura, trošak financijskog vještačenja o 506,25 eura, te trošak pristojbi 246,06 eura, ukupno 2.377,31 euro.

U Splitu, 27. veljače 2025.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. NC, [adresa] zastupan po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u [adresa]

2. ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, Trg bana Josipa Jelačića 10, [adresa] Zagreb, zastupan po Odvjetničkom društvu „Porobija i Probija“ Zagreb,

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte