REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-4/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3, zastupan po generalnom punomoćniku ŽP, dipl.iur., protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, zastupan po generalnom punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, 17.veljače 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Ane Čulo, odvjetnice iz Požege, 27.veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3 u cijelosti se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.776,06 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 13.12.2023. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03117153959), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3 da tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB:29743547503 na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 600,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podnio je tužbu protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., radi naknade štete. U tužbi navodi da na osnovu pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. K-560/04 od 09.03.2005., tuženik periodično podmiruje tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja IP, jer je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik DP a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slav. Brodu br. P-283/2018 od 22.veljače 2019. Kako se isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja IP vrši i poslije 31.prosinca 2021., do kada je tuženik štetu podmirio, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Konkretno, šteta iznosi 9.776,06 €, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2022. do 31.10.2023. godine u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO ("Narodne novine" broj:157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.). Tužitelj je dopisom od 23.studenog 2023. pozvao tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem, što on nije učinio. Svota od 9.776,06 €, predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO ("Narodne novine" broj:157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud presudu da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.776,06 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Priznaje se nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika na temelju kaznene presude dostavljene uz tužbu. Osporava se osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Ističe se prigovor zastare potraživanja za utužene iznose isplaćenih mirovina u razdoblju prije 07/01/2022 odnosno 3 godine prije dana podnošenja tužbe. Ističe se i prigovor iscrpljene svote osiguranja koja je po predmetnoj polici za vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] iznosila 1.400.000,00 kn dok je do zaključno s 2018. isplaćeno po toj polici 1.450.326,70 kn. Navedeno proizlazi iz dostavljene presude P-283/2018. Nadalje, tužbeni je zahtjev neosnovan i iz slijedećih razloga. Obveza tuženika je propisana odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu čl. 27. u kojoj stoji; (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kada se radi o ozljedi na radu (kao u ovom slučaju), tada je tužitelj dužan dokazati razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Stoga navedeno jasno ukazuje kako je tužbeni zahtjev u svakom slučaju neosnovan. U svakom slučaju, teret dokazivanja visine štete je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a), jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27 ZOOP-a. Slijedom iznijetog predlaže se tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku s zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj navodi da ovdje ne može biti govora o zastari potraživanja, jer je mirovina za siječanj 2022. isplaćena početkom veljače 2022. što je notorna činjenica da se mirovine isplaćuju unatrag, a tužba je podnesena 07.01.2025. Isto tako, ZOMO kao kasniji i specijalniji propis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) ne poznaje institut iscrpljene svote osiguranja na koji se poziva tuženik u svom odgovoru na tužbu. Dakle, očitujući se ovim podneskom na navode tuženika tužitelj ističe da se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti kao kasniji i specijalniji propis Zakon o mirovinskom osiguranju.

4. Podneskom od 11.veljače 2025. tuženik ističe kako nije sporno da je tužitelj iznose navedene u tužbi isplatio (pa nije na tu okolnost potrebno provoditi vještačenje) , no sama isplata tih iznosa ne predstavlja ujedno i štetu koju tužitelj trpi i čiju naknadu ima pravo potraživati od tuženika.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Požegi broj K-560/04 od 9. ožujka 2005., presudu Trgovačkog suda u Osijeku stalna služba u Slavonskom Brodu P-283/2018 od 22. veljače 2019., rješenje tužitelja broj 23309 od 10. veljače 2007., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 2. studenog 2006., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 22. studenog 2006., obračun službe za isplatu mirovina od 17. studenog 2003., dopis tužitelja od 23. studenog 2003. s dostavnicom, dopis tuženika od 28. studenog 2003. te u sve priloge i podneske u spisu.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja jer se tužiteljevo potraživanje odnosi na razdoblje od 1.siječnja 2022. do 31.listopada 2023., te se mirovina za mjesec siječanj isplaćuje u veljači, a tužitelj je tužbu podnio sudu 7.siječnja 2025.što znači da nije protekao zastarni rok od 3 godine na koji se tuženik poziva.

8. Nije sporno da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik DP osiguranik tužitelja FP zadobio teške tjelesne ozljede, te da je osiguranik tuženika DP pravomoćnom presudom, Općinskog suda u Požegi broj K-560/04 od 9.ožujka 2025. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja. Također nije sporno da je tužitelj iznos os 9.776,06 EUR isplatio svom osiguraniku FP na ime invalidske mirovine u razdoblju do 1.siječnja 2022. do 31. listopada 2023.

9. Između tužitelja i štetnika postoji odnos izvan ugovorne odgovornosti za štetu. Obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZOOP-a), a u postupcima u kojima spor pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime isplaćene invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP- a koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja te se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojim je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Isplatom mirovine svom osiguraniku nastaje šteta i to sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, a između tužitelja i štetnika koji je prouzročio stradavanje osiguranika tužitelja pa onda posljedično i tuženika kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisani odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih mirovina je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

11. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja i u ovom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguravatelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju odnosno ZOOP.

12. Tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranja sa vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

13. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja. Zbog navedenoga sud je odluku donio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP koja uređuju konkretnu situaciju i koja je u utuženom razdoblju bila na snazi.

14. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćena osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu , a kako se u ovom slučaju radi upravo o isplati invalidske mirovine pravo na koju je tužitelj priznao svome koju osiguranik jer je kod njega nastala opća nesposobnost za rad zbog ozljede na radu, kako to proizlazi iz Rješenja tužitelja od 10.veljače 2007. (list spisa12-1 do 15-1) te tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik pa je stoga sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

15. Budući je sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19., 80/22 dalje: ZPP), naložio je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR), sastav obrazloženog podneska od 11.veljače 2025 (200,00 eura) i zastupanje na glavnoj raspravi (200,00 eura).

16. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 27.veljače 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dna objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. HZMO Zagreb

2. OD Mađarić & Lui, Zagreb