REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-8220/2020-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja SF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste OIB: 57500462912 Zagreb, Širolina 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JF, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika NF dana **.**.2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od bruto 147,00 EUR/ 1.107,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to na iznose od:
7,16 EUR/ 53,94 kn od 16.7.2016.
7,16 EUR/ 53,94 kn od 16.1.2017
7,23 EUR/ 54,48 kn od 16.9.2017.
7,28 EUR/ 54,86 kn od 16.2.2018.
7,41 EUR/ 55,84 kn od 16.7.2019.
14,82 EUR/ 111,68 kn od 16.9.2019.
14,82 EUR/ 111,68 kn od 16.12.2019.
60,09 EUR/ 452,72 kn od 16.5.2020.
6,01 EUR/ 45,28 kn od 16.6.2020.
15,02 EUR/ 113,18 kn od 16.9.2020.
sve u Eurima, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro propisanom Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. godine o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. godine (SL L 187.,14. 07. 2022.) i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. godine o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku kunu (SL L 187., 14. 07. 2022.) te Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21. 07. 2022. godine (NN 85/2022), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od bruto 403,95 EUR/ 3.042,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to na iznose od:
229,09 EUR/ 1.726,08 kn od 16.12.2016.
57,98 EUR/ 435,84 kn od 16.2.2018.
116,88 EUR/ 880,64 kn od 16.10.2018.
sve u Eurima, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro propisanom Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. godine o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. godine (SL L 187.,14. 07. 2022.) i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. godine o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku kunu (SL L 187., 14. 07. 2022.) te Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21. 07. 2022. godine (NN 85/2022), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od bruto 1.241,71 EUR/ 9.355,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to na iznose od:
125,28 EUR/ 943,95 kn od 16.4.2016.
125,28 EUR/ 943,95 kn od 16.9.2016.
126,54 EUR/ 953,40 kn od 16.5.2017.
126,54 EUR/ 953,40 kn od 16.1.2018.
127,84 EUR/ 963,20 kn od 16.6.2018.
127,84 EUR/ 963,20 kn od 16.1.2019.
128,86 EUR/ 970,90 kn od 16.2.2019.
129,70 EUR/ 977,20 kn od 16.6.2019.
111,17 EUR/ 837,60 kn od 16.1.2020.
112,66 EUR/ 848,85 kn od 16.9.2020.
sve u Eurima, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro propisanom Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. godine o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. godine (SL L 187.,14. 07. 2022.) i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. godine o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku kunu (SL L 187., 14. 07. 2022.) te Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21. 07. 2022. godine (NN 85/2022), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
4. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama po istoj stopi, od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 22. listopada 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine. Radnici tuženika na navedenom radnom mjestu raspoređeni su na rad u svim danima tjedna te u smjenama ali poslodavac tim radnicima pa ni tužitelju ne obračunava i ne isplaćuje naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane. Za razliku od tužitelja, ostalim zaposlenicima tuženika blagdani i neradni dani uvijek se obračunavaju i ulaze im u fond sati. Na taj način tužitelj je stavljen u nepovoljniju situaciju u odnosu na ostale radnike i vrši se izravna diskriminacija. Takvim načinom tužitelj radi više nego ostali, a to mu se ne plaća. Tjedni fond sati prema kolektivnom ugovoru iznosi 40 sati. Tužitelj ima pravo na plaću uvećanu za rad blagdanom, ali je on radio na blagdan za razliku od drugih radnika pa smatra da mu se taj dan treba uračunati u tjedni fond sati kao i ostalim radnicima. Tužitelj tvrdi da uvjeti rada tužitelja moraju biti isti kao i drugim radnicima koji ne moraju raditi na blagdan pa tjedni fond sati svih radnika mora biti isti. Tužitelj je uskraćen u isplati naknade plaće za praznike i neradne dane te je u neravnopravnom položaju u odnosu s drugim radnicima koji ne rade na praznik ali im se taj dan uračunava u tjedni fond sati za razliku od tužitelja. Tužitelju nije isplaćena naknada plaće za praznike te je za dan praznika radio više nego drugi radnici, ali tužitelju to nije plaćeno niti je dobio slobodan dan.
2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 07. rujna 2023. tužitelj potražuje iznos od 147,00 eur bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate; potražuje iznos od 403,95 eur bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate; potražuje iznos od 1.241,71 eur bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj smjene naplatne postaje, a tužiteljevo potraživanje je neosnovano jer je smisao naknade plaće financijski obešteti radnika za dane u kojima bi po redovnom tijeku stvari – rasporedu rada radio, odnosno nadoknaditi mu plaću koju bi zaradio da je taj dan radio, ali zbog opravdanih razloga nije radio. Tuženik tvrdi da ako radnik nije mogao ostvariti pravo na plaću na neradni dan onda ne može ostvariti niti pravo na nadoknadu plaće za taj dan. Tužitelj kao i ostali radnici u naplati rade u smjenama, noću, nedjeljom i blagdanom pa ne mogu koristiti tjedni odmor subotom i nedjeljom već im je isti osiguran u druge dane u tjednu. Radnici kojima blagdan pada u njihov radni dan imaju pravo na plaću ako su prema rasporedu rada na blagdan radili ili pravo na naknadu plaće jer na blagdan nisu radili, a da jesu ostvarili bi plaću. Radnici kojima blagdan pada na njihov neradni dan ne ostvaruju za taj dan niti plaću niti naknadu plaće. Tuženik je naveo da je tužitelj radio u režimu preraspodjele radnog vremena, a fond sati koji ostvaruju radnici koji rade u preraspodjeli radnog vremena treba promatrati na nivou godišnjeg fonda sati. Tuženik je istaknuo prigovor zastare, ali je isti povukao na ročištu 23. siječnja 2025. godine.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračunske liste (list 7-8, 24 spisa), dopis Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 24. veljače 2011. (list 19), dopise Ministarstva rada i mirovinskog sustava (list 17-18), Kolektivni ugovor Hrvatskih autocesta od 01. veljače 2018. (list 19-23), dokumentaciju (list 34- 132, 185- 522). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 536-551 i 600-604).
5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom voditelj smjene naplatne postaje.
7. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik dužan isplatiti naknadu plaće za blagdan u koji tužitelj nije radio već mu je blagdan evidentiran kao tjedni odmor. Također tvrdi da mu je tuženik dužan isplatiti naknadu plaće za blagdan u koji tužitelj nije radio a blagdan mu je evidentiran kao slobodan dan.
8. Tužitelj tvrdi da je u dane blagdana kada je radio u noćnoj smjeni koja je započinjala u 22.00 ili 23.00 sata, tuženik tužitelju isplatio plaću obračunatu za blagdan samo za sate koje je tužitelj stvarno odradio na blagdan. Ukoliko je tužitelj započeo rad na blagdan u 22.00 sata tuženik mu je obračunao plaću za rad na blagdan za dva sata (od 22.00 do 24.00 sata), a ukoliko je tužitelj započeo rad na blagdan u 23.00 sata tuženik mu je obračunao plaću za rad na blagdan za jedan sat (od 23.00 do 24.00 sata). Tužitelj smatra da mu je tuženik u tim slučajevima bio dužan isplatiti plaću za 8 sati rada na blagdan iako je na blagdan odradio jedan ili dva radna sata.
9. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju od 28. lipnja 2023. utvrdio da tuženik tužitelju u razdoblju od 01. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2020. nije evidentirao slobodan dan na dan blagdana. Ako je trebalo obračunati naknadu plaće za sate blagdana koji je padao na dan na koji je tužitelju evidentiran tjedni odmor, tada ta naknada plaće u razdoblju od 01. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2020. iznosi 168,12 eur (1.266,72 kn) bruto. Ako je za dane koji su evidentirani kao slobodni dani (dva dana) a koji dani slijede nakon ciklusa od 6 dana koje bi tužitelj po redovnom tiku stvari odradio, trebalo obračunati naknadu plaće, tada bi ta naknada plaće u razdoblju od 01. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2020. iznosila ukupno 403,82 eur (3.042,56 kn) bruto. Ako je za dane blagdana koje je tužitelj radio manje od 8 sati trebalo obračunati plaću kao da je tužitelj radio 8 sati, tada razlika između tako obračunate plaće i plaće koju je tužitelj ostvario za sate koje je radio u razdoblju od 01. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2020. iznosi ukupno 1.612,54 eur (12.149,70 kn) bruto.
10. Povodom prigovora tuženika vještak je izradio očitovanje od 19. prosinca 2023. u kojem je naveo da u evidenciji rada nije posebno naznačeno da se radilo o preraspodijeljenom radnom vremenu, a sama činjenica da su evidentirani slobodni dani te da je tužitelj odradio više ili manje od fonda radnih sati, ne znači da se radilo o preraspodijeljenom radnom vremenom. Iz obračunskih lista je vidljivo da je tuženik plaćao mjesečni fond sati bez obzira da li ga je tužitelj odradio. Vještak je naveo da tuženik nije obračunavao nesmjenskom radniku naknadu plaće za blagdan ako je isti padao u dane subote i nedjelje pa tako ni za dane 15. kolovoza 2015., 15. kolovoza 2017., 12. travnja 2020., 30. svibnja 2020. i 15. kolovoza 2020. godine. Tuženik nije usporednom nesmjenskom radniku plaćao naknadu za blagdan ako bi blagdan pao u subotu ili nedjelju. Vještak je naveo da tuženik ne isplaćuje svojim radnicima naknadu plaće za blagdan ako blagdan pada na dane tjednog odmora radnika.
11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a osim toga vještak je dodatno obrazložio svoj nalaz i očitovao se na prigovore tuženika u očitovanju od 19. prosinca 2023. godine.
12. Člankom 73 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste (Narodne novine 85/2014), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u slučajevima propisanim tim člankom, a jedan od tih slučajeva su dani blagdana i neradni dani utvrđeni zakonom.
13. Člankom 74 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste (Narodne novine 22/2018), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u slučajevima propisanim tim člankom, a jedan od tih slučajeva su dani blagdana i neradni dani utvrđeni zakonom.
14. Prema mišljenju ovog suda, slučajevi u kojima radnik ima pravo na naknadu plaće u smislu članka 73 stavak 1, odnosno članka 74 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste su situacije u kojima se radi o danima u koje bi radnik po redovnom rasporedu rada radio, ali zbog određenih opravdanih razloga nije radio, a jedan od tih razloga je taj da u dan kada bi radnik po redovnom rasporedu rada radio, pada blagdan ili neradni dan.
15. S obzirom da tužitelj po redovnom rasporedu radnog vremena nije trebao raditi u dane blagdana jer su mu ti dani prema rasporedu rada određeni kao tjedni odmor, sud je zaključio da tužitelj nema pravo na naknadu plaće za dane blagdana u koje nije radio i u koje nije ni trebao raditi prema redovnom rasporedu rada, jer su mu ti dani bili predviđeni kao dani tjednog odmora. Naime, naknada plaće se isplaćuje za dane u koje je radnik prema redovnom rasporedu rada trebao raditi, ali nije radio zbog opravdanog razloga, a taj opravdani razlog je blagdan ili neradni dan. Iz navedenog razloga sud je zaključio da tužitelj neosnovano potražuje iznos od 147,00 eur bruto na ime naknade plaće za blagdan koji nije radio a koji je bio u dane tužiteljevog tjednog odmora. Sud je pri tom imao u vidu da nesmjenski radnici koji rade 8 sati dnevno od ponedjeljka do petka ne ostvaruju naknadu plaće za blagdan koji je bio u dane njihovog tjednog odmora, odnosno u subotu ili nedjelju. Stoga je sud zaključio da tužitelj neosnovano tvrdi da je diskriminiran u odnosu na nesmjenske radnike jer niti tužitelju kao smjenskom radniku niti nesmjenskim radnicima ne isplaćuje se naknada plaće za blagdan ukoliko je blagdan bio u dane tjednog odmora. Okolnost što nesmjenski radnici koriste tjedni odmor subotom i nedjeljom, a smjenski radnici koriste tjedni odmor u druge dane određene rasporedom rada ne ukazuje na diskriminaciju tužitelja.
16. Prema mišljenju ovog suda, tužitelj također nema pravo na naknadu plaće za blagdan u koji nije radio a u koji je tužitelj koristio slobodan dan jer tužitelj u dane koje je koristio slobodne dane, nije trebao raditi pa mu ne pripada naknada plaće za blagdan kao da je radio u smislu članka 73 stavak 1, odnosno članka 74 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. Naime, uvjet da bi radnik ostvario naknadu plaće za blagdan je taj da je radnik na blagdan prema redovnom rasporedu rada trebao raditi, a s obzirom da tužitelj u dane kada je koristio slobodne dane koji su bili u dane blagdana, nije radio, sud je zaključio da je neosnovano tužiteljevo potraživanje u iznosu od 403,95 eur na ime naknade plaće za blagdan na koji tužitelj nije radio već je koristio slobodne dane.
17. Člankom 69 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste (Narodne novine 85/2014), propisano je da se radniku uvećava osnovna plaća prema efektivnim satima provedenim, između ostalog, u dane blagdane te na dan Uskrsa do 8 sati rada za 150%.
18. Člankom 71 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste (Narodne novine 22/2018), propisano je da se radniku uvećava osnovna plaća prema efektivnim satima provedenim, između ostalog, u dane blagdane te na dan Uskrsa do 8 sati rada za 150%.
19. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti uvećanu plaću sukladno članku 69 stavak 1 odnosno 71 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste za 8 sati rada na blagdan iako je tužitelj u utuženom razdoblju u dane blagdana u noćnoj smjeni radio manje od 8 sati, odnosno u dane blagdana odradio je jedan ili dva sata ovisno o tome da li mu je smjena započela u 22.00 ili 23.00 sata.
20. S obzirom da je člankom 69 stavak 1 odnosno 71 stavak 1 Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste propisano da radniku pripada uvećanje plaće za rad u dane blagdana samo za efektivno odrađene sate, sud je zaključio da tužitelj neosnovano potražuje razliku plaće za dane blagdana u iznosu od 1.612,54 eur bruto. 21. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
22. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. veljače 2025.
Sudac:
Jasminka Galešić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
