REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-82/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice MŽ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, (OIB 33706439962), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1240, URBROJ: 443-02-02-20-23-4 od 1. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1240, URBROJ: 443-02-02-20-23-4 od 1. prosinca 2023. tužiteljici je kao investitoru naloženo da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni prizemnu stambenu zgradu, zidanu, dvostrešnog krova, tlocrtne površine dimenzija 4,80/6,15 m visine do sljemena 2,70 m, s nenatkrivenom terasom u prizemlju u obliku ab podne ploče tlocrtnih dimenzija 2,75/6,15 m, sve izrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja Šišan, Općina Ližnjan (t. 1.). Također je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka dana 12. studenog 2023. obustavljeno daljnje građenje, te da je obustava građenja na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja (t. 2.), uz ostala popratna utvrđenja (t. 3.-7.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi i kasnijem tijeku spora (na održanom ročištu za raspravu) ističe da u vrijeme provođenja nadzora gradnja nije bila u tijeku, već je bila odavno završena, pa nije bilo osnove za zatvaranje gradilišta. Navodi da tuženik pogrešno i nezakonito u osporenom rješenju navodi da je investitor TŽ iz [adresa], kojeg tužiteljica kao vlasnica nekretnine uopće ne poznaje. Prigovara sadržaju zapisnika s očevida, na koji tužiteljica nije uopće bila pozvana. Ističe da sporna građevina predstavlja jedini dom tužiteljice, te da je stoga pobijanim rješenjem povrijeđeno njezino pravo na dom. Nastavno ističe da je tuženik pogrešno utvrdio dimenzije sporne građevine i pogrešno opisao nekretninu, uslijed čega da je pobijano rješenje neprovedivo, pri čemu se poziva na sačinjeni geodetski elaborat temeljem kojeg je zgrada evidentirana u katastarskom operatu. Zaključno ističe da tuženik nije utvrđivao je li predmetna zgrada vidljiva na DOF5/2011, kao i da je u tijeku postupak izmjene prostornog plana Općine Ližnjan. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužiteljici.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Ističe da sporna građevina ne predstavlja tužiteljičin dom, budući da ista ima prebivalište na adresi u [adresa], pa se ne radi o jedinoj nekretnini i dostatno jakoj vezi. Također ističe da je prilikom izrade rješenja došlo do greške u pisanju, pa je tako u obrazloženju rješenja omaškom naveden TŽ umjesto tužiteljice.

Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom dana 13. veljače 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

6. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (očevid na licu mjesta, vještačenje po vještaku građevinske struke, saslušanja stranaka), smatrajući da se provođenjem predloženih dokaza ne bi mogle utvrditi činjenice koje su pravno relevantne za odluku u ovome sporu, a koje se mogu utvrditi na razini izvjesnosti iz materijalne dokumentacije te navoda same tužiteljice.

7. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni viši građevinski inspektor dana 12. studenog 2023. na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice, proveo inspekcijski nadzor građenja, te utvrdio da se na istoj gradi građevina opisana u izreci pobijanog rješenja, za koju nije izdan akt za gradnju niti prijavljeno građenje. O navedenome je tužiteljica obaviještena dopisom od 14. studenog 2023., kojim je od iste zatraženo očitovanje, te uz koji je tužiteljici dostavljen i predmetni zapisnik. Nadalje iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica u očitovanju od 1. prosinca 2023. potvrdila da je vlasnica zemljišta, dok je u očitovanju od 4. prosinca 2023. istaknula da je građevina izgrađena u poljoprivredne namjene, sadnju voća i povrća.

9. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužiteljica vlasnica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je ista na predmetnoj nekretnini izgradila spornu građevinu, za koju nije ishodila pravomoćnu (izvršnu) građevinsku dozvolu, niti rješenje o izvedenom stanju.

10. Sporno je, je li tužiteljici pružena mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku, jesu li su pravilno utvrđene dimenzije sporne zgrade i ostale činjenice koje su po tužiteljici relevantne (vidljivost zgrade na DOF-u, postupak izmjene prostornog plana), te krši li se pobijanim rješenjem tužiteljičino pravo na dom.

11. Prema čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128. -130. Zakona o gradnji, pod koje se gradnja iz predmeta ovoga spora ne može podvesti.

12. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

13. Budući iz svega iznesenog nesporno proizlazi da je predmetna građevina izgrađena bez građevinske dozvole, odnosno drugog odobrenja za gradnju, kao i da je tužiteljica vlasnica iste, pravilno je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama istoj naložio da spornu bespravno izgrađenu građevinu ukloni.

14. Pritom nisu osnovani navodi tužiteljice da joj u postupku nije dana valjana mogućnost sudjelovanja i očitovanja. Naime, nesporno je da je tužiteljica zaprimila dopis tuženika kojim je isti obavještava o svim dotadašnjim utvrđenjima te poziva na dostavu očitovanja, kao i da je je ista prije donošenja pobijanog rješenja dostavila svoje očitovanje. Pritom su neosnovani navodi tužiteljice glede postojanja obveze nadležnog inspektora da stranku obavijesti o provođenju inspekcijskog pregleda i pozove na sudjelovanje u istome, budući da navedena radnja ne predstavlja dokaznu radnju u smislu čl. 68. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) o kojoj je stranku potrebno prethodno obavještavati i bez čije se u prisutnosti (osim u iznimnim slučajevima) ne može provesti; već predstavlja procesnu radnju koju nadležni građevinski inspektor provodi u svrhu utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, odnosno u svrhu utvrđenja postojanja bespravne gradnje. Stoga nije nužno pozivanje niti prisustvo stranke prilikom provođenja navedene radnje, već je za zakonitost postupanja potrebno da se stranci omogući očitovanje o činjenicama i okolnostima utvrđenima prilikom provođenja te radnje, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

15. Nastavno, na zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni okolnost da li je podnesen zahtjev za izmjenom prostornog plana, kao ni okolnost da li će istime predmetna nekretnina promijeniti namjenu (postati građevinsko zemljište), te da li je zgrada vidljiva na DOF5/2011 (može li se ozakoniti prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama). Naime, predmetna građevina izgrađena je bez potrebnog akta za gradnju, te je stoga na temelju čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu osnovano naloženo uklanjanje iste, a ukoliko tužiteljica naknadno ishodi odobrenje za gradnju (građevinsku dozvolu, rješenje o izvedenom stanju), navedeno će biti relevantno za postupak izvršenja osporenog rješenja, no neće imati utjecaja na zakonitost tog rješenja.

16. Vezano uz navode tužiteljice da su mjere građevine u pobijanom rješenju pogrešno iskazane, pri čemu se poziva na izrađeni geodetski elaborat te predlaže provođenje daljnjih dokaza (očevid i vještačenje), ističe se da izražene mjere u pobijanom rješenju služe lakšoj identifikaciji građevine, te ne moraju biti apsolutno točne ukoliko nisu relevantne za primjenu prava i odluku o zakonitosti građevine, a da je u konkretnom slučaju opseg i izgled građevine vidljiv i iz sačinjenih fotografija. Imajući u vidu iznijeto, te okolnost da nije sporno o kojoj se građevini radi, to eventualno odstupanje u mjerama ne predstavlja razlog zbog kojih pobijano rješenje ne bi bilo moguće izvršiti.

17. Vezano uz prigovore tužiteljice o povredi ustavnog prava na dom, ističe se da se tužiteljica, koja je svjesno pristupila gradnji predmetne građevine bez ishodovanja potrebne dozvole za gradnju, i to još k tome na području izvan građevinskog područja, sukladno ustaljenoj ustavnosudskoj praksi, ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na dom (Ustavni sud Republike Hrvatske broj U-III/4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010. U-III-405/2008 od 21. veljače 2012., U-III- 1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2010.). Ujedno valja istaknuti da je tužiteljica i sama u očitovanju u postupku navela da je građevinu izgradila kako bi joj služila u poljoprivredne svrhe, pa se stoga ne radi o građevini u kojoj se ista nastanila i koja predstavlja dom tužiteljice, čije je prebivalište u [adresa], dakle više stotina kilometara udaljeno od predmetne građevine.

18. Neosnovani su i prigovori tužiteljice glede izrečene mjere obustave daljnjeg građenja. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je gradnja bila u tijeku (neovisno o tome što se u trenutku nadzora nisu izvodili građevinski radovi), te da predmetno građenje nije prijavljeno, pa je stoga zakonito tuženik na temelju čl. 119. u svezi čl. 113. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu tužiteljici kao vlasnici i investitoru izrekao mjeru obustave građenja, te navedeno utvrdio pobijanim rješenjem.

19. Zaključno, na zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni okolnost što se u obrazloženju istoga navodi da je investitor građenja TŽ, pri čemu Sud prihvaća obrazloženje tuženika da se radi o grešci u pisanju, koja se na temelju čl. 104. ZUP-a može svakodobno ispraviti.

20. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, pravilno tužiteljici kao vlasnici investitoru naloženo uklanjanje sporne građevine, temeljem pravilnog utvrđenja da se radi o bespravnoj gradnji izvedenoj bez potrebne izvršne građevinske dozvole. Stoga Sud nalazi da se pobijano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj zakonskoj osnovi, slijedom čega je tužbeni zahtjev na čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, pa tužiteljici, koja je u cijelosti izgubila predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

22. Tužiteljica je u sklopu tužbe podnijela i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe u smislu čl. 42. ZUS-a. Međutim, imajući u vidu da se sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje načelno protivi javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu, posebice odredbi čl. 103. st. 1. tog Zakona, koja propisuje da se postupci pokreću u javnom interesu, i to po službenoj dužnosti, što je u konkretnom slučaju osobito izraženo, imajući u vidu da je riječ o uklanjanju građevine sagrađene izvan građevinskog područja, za koji je slučaj zakonodavac odredbom čl. 115. tog Zakona propisao posebno skraćeni rok izvršenja (maksimalno 15 dana), to sud smatra da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe. Stoga je prijedlog tužiteljice odbijen kao neosnovan.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

U Rijeci 27. veljače 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Leu Perušku, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8