REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-731/2020-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, temeljem pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d, [adresa], OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Anita Sušac, odvjetnica u odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz [adresa], protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d, [adresa], OIB 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiju, odvjetniku u odvjetničkom društvu MAĐARIĆ & LUI - odvjetničko društvo d.o.o., Zelinska 4, radi isplate 2.850,94 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJU d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 29743547503 da tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747 isplati iznos od 21.480,40 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04.07.2017. do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana‟

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku, u roku od 15 (petnaest) dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.912,48 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 625,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 4.194,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi (list 1. – 4. spisa) i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da od tuženika potražuje iznos od 2.850,94 EUR koji predstavlja polovicu iznosa naknade ukupne štete koja je nastala temeljem prometne nesreće od dana 7. svibnja 2015. Do te prometne nesreće došlo je na 46 km i 500 m desne prometne trake jugoistočne kolničke trake autoceste A1 na dionici Netretić-Karlovac u smjeru sjeveroistoka, odnosno u smjeru Karlovca. Tužitelj navodi da je do prometne nesreće došlo tako što je skup vozila koji uključuje teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ŠK, udarilo u lijevu bočnu stranu-vrata osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo zaustavljeno zbog kvara u desnoj prometnoj traci, bliže desnom rubu navedene ceste, a kojim je prije toga upravljao TK. Temeljem svih dostupnih elemenata u spisu tužitelj smatra da je za štetni događaj u cijelosti odgovoran ŠK koji je osiguranik tuženika. Tuženik je izvođaču radova popravaka na vozilu isplatio iznos od 21.480,40 HRK smatrajući da je njegov osiguranik suodgovoran u omjeru od 50% za izazivanje prometne nesreće. Tužitelj je povodom zahtjeva svojeg osiguranika isplatio izvođaču radova na vozilu preostalih 50% iznosa štete, odnosno 21.480,40 HRK. Budući da tužitelj tuženikovog osiguranika smatra u cijelosti odgovornim za štetni događaj, a da mu tuženik izvan parničnog postupka nije pristao isplatiti navedenu preostalu polovicu štete od 21.480,40 HRK, taj iznos potražuje ovom tužbom od tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 76. i 77. spisa) i daljnjem tijeku postupka priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Tuženik smatra da postoji podijeljena odgovornost za nastanak štetnog događaja između njegovog osiguranika i tužiteljevog osiguranika te da je isplatom 50% ukupnog iznosa štete izvođaču radova popravka na vozilu u cijelosti podmirio dio za koji je on odgovoran.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitane su sljedeće isprave: podaci o prometnoj nesreći od 5. svibnja 2017. (list 5. i 6. spisa), potvrda Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac broj 511-5-13/65-5-228/2017 od 1. lipnja 2017. (list 7. i 8. spisa), dopis Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac sa skicom prometne nesreće i fotoelaboratom (list 9. -15. spisa), dopis Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac o počinjenim prekršajima u vezi s prometnom nesrećom (list 16. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska (list 17. – 20. spisa), kasko ponuda broj 831260811 (list 21. spisa), polica kasko osiguranja motornih vozila broj 831260811 (list 22. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (list 23. – 36. spisa), potvrda o uplaćenoj premiji (list 37. spisa), prometna dozvola (list 38. i 39. spisa), vozačka dozvola (list 40. i 41. spisa), Euroherc sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 42. spisa), potvrda o izvršenom plaćanju (list 43. spisa), fotografije iz odštetnog zahtjeva broj 170503202574 (list 44. – 47. spisa), izvid štete Euroherc osiguranja broj 17050322574/1 (list 48. spisa), kalkulacija Triglav osiguranja d.d. 2017/8723 osn+nak (list 49. – 54. spisa), obračun visine štete-kasko popravka vozila (list 55. i 56. spisa), račun Porsche Zagreb, Jankomir broj 18257/11481/3 od 30. svibnja 2017. (list 57. – 59. spisa), poziv Triglav osiguranja na dostavu dodatne dokumentacije (list 60. spisa), Ugovor o cesiji (list 61. spisa), regresni zahtjev od 13. srpnja 2017. (list 62. spisa), obavijest Triglav osiguranja o zaprimanju zahtjeva za isplatu odštete (list 63. spisa), dopis Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac s prekršajnim nalogom za okrivljenika ŠK (list 92. i 93. spisa), zapisnik o očevidu sastavljen 7. svibnja 2017. (list 94. – 98. spisa) sa skicom mjesta prometne nesreće (list 99. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za TK (list 100. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga uli lijekova u organizmu za ŠK (list 101. spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka JK (102. i 103. spisa), Prijava Opće bolnice Karlovac (list 104. spisa), fotografije s CD-a Policijske uprave Karlovačke (list 165. - 181. spisa). Sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka ŠK, TK, ČK, SK i OK. Sud je izveo i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranu Husinecu.

4. Sud nije proveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem na okolnost uplate premije kasko osiguranja i uplate iznosa od 21.480,40 HRK jer je te okolnosti tuženik učinio nespornima u tijeku postupka.

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za regresnom isplatom iznosa od 2.850,94 EUR koji predstavlja polovicu iznosa naknade ukupne štete koja je nastala temeljem prometne nesreće od dana 7. svibnja 2015., a za koju tužitelj smatra da je u cijelosti odgovoran tuženikov osiguranik i koju polovicu tuženik nije isplatio u mirnom postupku izvan parničnog spora.

7. Među strankama nije sporno to da je došlo do štetnog događaja i nije sporna tuženikova pasivna legitimacija.

8. Među strankama je sporna raspodjela odgovornosti za štetni događaj i visina štete u smislu te raspodjele odgovornosti.

9. Radi utvrđivanja raspodjele odgovornosti sud je razmotrio sljedeće okolnosti: gdje je bilo zaustavljeno vozilo tužiteljevog osiguranika, je li tužiteljev osiguranik postavio znak upozorenja u vidu sigurnosnog trokuta, je li tužiteljev osiguranik uključio sve pokazivače smjera, jesu li vrata automobila tužiteljevog osiguranika bila pritvorena ili otvorena i kojom brzinom se kretalo vozilo kojim je upravljao tuženikov osiguranik. 10. U vezi s mjestom zaustavljanja automobila tužiteljevog osiguranika (TK, koji je upravljao vozilom zaustavljenim zbog kvara), valja ukazati na odredbu čl. 79. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC) kojom je propisano da je u slučaju zaustavljanja ili parkiranja na javnoj cesti izvan naselja vozač dužan uvijek kad za to postoji mogućnost, zaustaviti ili parkirati vozilo izvan kolnika. Odredbom čl. 80. st. 1. ZSPC-a propisano je da je vozač koji zaustavlja ili parkira vozilo na cesti dužan zaustaviti ga, odnosno parkirati neposredno uz desni rub kolnika, a na cesti na kojoj se promet odvija samo u jednom smjeru može ga zaustaviti ili parkirati uz desni ili lijevi rub kolnika. Isto tako, odredbom čl. 79. st. 2. ZSPC-a propisano je da je vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu, prometne nesreće ili drugoga opravdanog razloga prisiljen vozilo zaustaviti na kolniku dužan za vrijeme kretanja izvan vozila označiti se reflektirajućim prslukom, poduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila te vozilo odmah ukloniti s kolnika.

11. Sud je položaj vozila utvrdio uzimajući u obzir slike dostupne u spisu predmeta, iskaz svjedokinje OK i nalaz i mišljenje vještaka. Iz slika u spisu proizlazi da je vozilo tužiteljevog osiguranika reg. oznaka [registarska oznaka] bilo zaustavljeno na crti na desnoj strani ruba ceste (list 12. spisa), ali nije bilo zaustavljeno na najbližoj mogućoj točki prema desnom rubu ceste. Iz bilješke policijskih službenika proizlazi da je prije vršenja očevida položaj promijenjen isključivo teretnom vozilu osiguranom kod tuženika (točka IV. potvrde na listu 96. spisa) a da je vozilo tužiteljevog osiguranika pomicano odnosno uklonjeno tek nakon izvršenog očevida i to od strane vučne službe (list 97. spisa). Dakle, u trenutku prometne nesreće vozilo tužiteljevog osiguranika nalazilo se upravo na mjestu gdje se nalazi na fotografijama u spisu. Isti zaključak proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka koji je u bitnome naveo da je u trenutku prometne nesreće vozilo tužiteljevog osiguranika bilo zaustavljeno u desnom prometnom traku 60 cm od desnog zaštitnog ruba ograde (str 268. spisa). Vještakov zaključak je da taj vozač, iako je imao obvezu svoje vozilo prije nego što je stao maksimalno moguće približiti desnom rubu kolnika, navedeno nije učinio (list 271. spisa). Naposljetku, iz iskaza svjedokinje OK proizlazi da je TK, dakle vozač automobila tužiteljevoga osiguranika moga navedeni automobil pomaknuti još više u desno od onog položaja na kojem ga je zaustavio (4. paragraf na listu 253. spisa).

12. Temeljem naprijed navedenoga sud je utvrdio da tužiteljev osiguranik nije postupio u skladu s odredbama čl. 79. st. 1., čl. 80. st. 1. i čl. 79. st. 2. ZSPC-a, odnosno nije pomaknuo svoj automobil najviše moguće do desnog ruba ceste da bi smanjio opasnost za druge sudionike u prometu, iako je navedeno mogao napraviti.

13. Vezano za utjecaj navedene okolnosti na raspodjelu odgovornosti za štetni događaj o kojem je riječ u ovom predmetu, valja ukazati na dio vještakovog iskaza danog na ročištu 5. veljače 2025. u kojem isti navodi da do prometne nesreće ne bi bilo došlo da je zaustavljeno vozilo bilo parkirano 20 cm udesno (list 284. spisa).

14. U vezi s postavljanjem znaka upozorenja – sigurnosnog trokuta valja ukazati na odredbu čl. 87. st. 1. t. 3. ZSPC-a iz koje proizlazi da je vozač dužan motorno ili priključno vozilo, osim mopeda, motocikla bez bočne prikolice, motornih tricikala, lakih četverocikla i četverocikla, koje je zaustavljeno na kolniku, obilježiti posebnim znakom kojim se označava zaustavljeno vozilo na kolniku (sigurnosni trokut) na autocesti, brzoj cesti i cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila. U slučaju kada se vozač zaustavio zbog neispravnosti na vozilu on postavljenjem sigurnosnog trokuta ispunjava svoju obvezu iz odredbe čl. 79 st. 2. koja u bitnome propisuje da je vozač koji je prisiljen zaustaviti vozilo na kolniku zbog njegove neispravnosti dužan poduzeti sve mjere za zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila.

15. Sud je radi utvrđivanja je li tužiteljev osiguranik postupio u skladu s naprijed navedenom obvezom razmotrio sljedeće okolnosti. Iz iskaza ŠK, tuženikovog osiguranika, proizlazi da sigurnosni trokut nije bio postavljen iza zaustavljenog vozila (list 107. spisa). Iz iskaza TK, tužiteljevog osiguranika, proizlazi da je on postavio znak upozorenja iza vozila (list 158. spisa). Svjedokinja OK, suputnica koja je sjedila u zaustavljenom vozilu u vrijeme prometne nesreće, je u svojem iskazu navela da je nevjenčani suprug (tužiteljev osiguranik TK) stavio trokut iza automobila (prvi paragraf na listu 252. spisa), ali je ista na poseban upit suda je li vidjela supruga da postavlja znak upozorenja iza automobila navela da ga nije izravno vidjela, da je sjedila u autu i da nije išla kontrolirati nevjenčanog supruga (šesti paragraf na listu 252. spisa). Na daljnji upit suda je li svjedokinji poznato da je kamion možda pregazio znak opasnosti, ili da je netko skupljao dijelove znaka opasnosti, svjedokinja navodi da nije. Bila je u šoku (sedmi paragraf na listu 252. spisa). Iz iskaza policijskog službenika SK proizlazi da se isti ne sjeća događaja o kojem je riječ. U nastavku je taj svjedok na posebno pitanje punomoćnika tužitelja je li bi on zabilježio jedan prekršaj sudionika u prometu, ali ne i drugi prekršaj, odnosno je li bi na njega „zažmirio‟, naveo da ne (list 199. spisa). Vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da sigurnosni trokut nije bio postavljen (list 268. spisa), dok je u svojem usmenom iskazu na poseban upit suda smatra li on da je sigurnosni trokut bio postavljen, vještak naveo da policija uvijek u skicu mjesta štetnog događaja ucrta sve tragove na kolniku pa tako i tragove pregaženog sigurnosnog trokuta ako su oni postojali i fotografira sigurnosni trokut ako je on pronađen pregažen ili ne pregažen, ali vještak napominje da on u konkretnom slučaju ne može znati je li postojao sigurnosni trokut ili nije (list 284. spisa). Vještak je isto tako naveo da je, u konkretnom slučaju, zavisno o mjestu postavljanja sigurnosnog trokuta vozač teretnog vozila, da je vidio trokut, mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta ili po mogućnosti zaobići predmetno vozilo. Da je sigurnosni trokut bio postavljen 100 m od zaustavljenog automobila i da je vozač udario u taj sigurnosni trokut, vozač s prosječnom reakcijom uspio bi zaustaviti vozilo jer pri maksimalnoj brzini od 90 km/h zaustavni put ne bi smio biti veći od 80 m, dakle vozač bi stao 20-ak m iza automobila.

16. Sud je naprijed navedene okolnosti ocijenio na sljedeći način. Tvrdnje ŠK i TK o tome je li bio postavljen sigurnosni trokut su međusobno proturječne. Svjedokinja OK navela je da je sigurnosni trokut bio postavljen, ali je taj zaključak donijela temeljem povjerenja u postupanje njezinog tadašnjeg partnera ŽK a da pri tom nije izravno vidjela postavljanje toga znaka. Policijski službenik je u svojem iskazu naveo ono što sud smatra njegovom moralnom prosudbom, a to je da u slučaju kada kažnjava sudionika u prometu za jedan prekršaj (u ovom slučaju nije sporno da je TK kažnjen za nenošenje reflektirajućeg prsluka) ne bi namjerno propustio („zažmirio‟) kazniti tog sudionika za drugi prekršaj. Sud ne misli da bi policijski službenik svjesno i namjerno zanemario vlastiti stav o svojoj dužnosti, ali to ne znači da do eventualnog propusta u utvrđivanju drugog postojećeg prekršaja, poput nepostavljanja sigurnosnog trokuta nije došlo omaškom.

17. Sud je uvidom u policijsku skicu mjesta prometne nesreće i policijsku potvrdu o toj nesreći utvrdio da u njima nije ni na koji način ucrtan niti naveden sigurnosni trokut koji bi bio postavljen iza zaustavljenog automobila tužiteljevog osiguranika. U spisu ne postoje podaci o tome da bi na bilo kojem djelu bile nađene krhotine takvog znaka u slučaju da ga je tuženikov osiguranik pregazio. U skici na listu 10. spisa postoji bilješka o tome da su na cesti nađeni tragovi stakla, plastike i laka, ali su isti pronađeni ispred osobnog automobila tužiteljevog osiguranika a ne iza njega gdje bi bili u slučaju da je sigurnosni trokut pregažen. Uzimajući u obzir to da je policijska potvrda i svi njezini sastavni dijelovi javna isprava, i dajući povjerenje onome što je u njoj sadržano te tumačeći navedeno u kontekstu nalaza i mišljenja vještaka, sud je zaključio da sigurnosni trokut nije bio postavljen iza zaustavljenog automobila. Da je takav znak bio postavljen policija bi ga bila ucrtala u skicu i fotografirala kao što je, među ostalim, radi vjernog bilježenja okolnosti prometne nesreće fotografirala sve druge elemente bitne za utvrđivanje njezine dinamike. Isto tako da je teretno vozilo tuženikovog osiguranika pregazilo ili odbacilo predmetni trokut, policija bi bila pronašla ili sam odbačeni trokut ili njegove krhotine jer je u skladu s ZSPC-om svjesna da za ustavljeni automobil mora biti obilježen tim znakom i da je to element koji valja zabilježiti na mjestu nesreće radi utvrđivanja odgovornosti sudionika.

18. U vezi s utjecajem nepostavljanja sigurnosnog trokuta na raspodjelu odgovornosti za prometnu nesreću između tužiteljevog i tuženikovog osiguranika, valja ukazati na to da se vještak izjasnio da bi vozač teretnog vozila, odnosno tuženikov osiguranik, u slučaju da je sigurnosni trokut bio postavljen 100 m iza vozila (a to je najmanja udaljenost na kojoj taj trokut mora biti od zaustavljenog automobila), bio mogao pravovremeno uočiti taj znak, skrenuti i izbjeći udarac u zaustavljeno vozilo, a čak i da je vozač teretnog vozila udario u taj znak upozorenja bio bi uspio pravovremeno zaustaviti svoje vozilo i na taj način izbjeći prometnu nesreću.

19. Vezano za pitanje jesu li bili uključeni svi pokazivači smjera na zaustavljenom vozilu tužiteljevog osiguranika, sud je uzeo u obzir pravilo iz odredbe čl. 87. st. 2. ZSPC-a kojim je u bitnome propisano to da kod vozila zaustavljenog na kolniku, u slučaju da je u njega ugrađen uređaj za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera, taj uređaj mora biti uključen. Radi utvrđivanja poštovanja navedene obveze sud je razmotrio sljedeće okolnosti.

20. Iz iskaza ŠK, tuženikovog osiguranika, proizlazi da svi pokazivači smjera nisu bili uključeni (list 107. spisa). Iz iskaza TK proizlazi da je on uključio sva četiri pokazivača smjera (list 158. spisa). OK je u svojem iskazu navela da je suprug (tužiteljev osiguranik TK) uključio sva četiri pokazivača smjera (prvi paragraf na listu 252. spisa). Navela je nadalje i to da je sigurna da su pokazivači bili uključeni, jer inače ne bi stajali na taj način bez pokazivača u magli, a zbog prijašnjeg iskustva i straha od kamiona ona smatra da su stražnji pokazivači bili uključeni. Policijski službenici koji su vršili očevid BK i SK su naveli da se ne sjećaju predmetnog događaja i nisu se na poseban način očitovali o tome jesu li pokazivači smjera bili uključeni (list 199. spisa). Vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da pokazivači smjera na zaustavljenom vozilu nisu bili uključeni (list 268. spisa). Na poseban upit tužiteljevog punomoćnika kako je došao do takvog zaključka vještak je naveo da je do njega došao na temelju spisa predmeta ali da u tom trenutku ne može točno pronaći gdje je pronašao da smjerokazi nisu bili uključeni (sedmo paragraf na listu 282. spisa).

21. U policijskoj dokumentaciji u spisu nema potvrde same policije o tome jesu li neposrednim opažanjem utvrditi to da su svi pokazivači smjera bili uključeni ili ne.

22. Sud je temeljem svih naprijed navedenih okolnosti zaključio da može dopustiti zaključak da su pokazivači smjera bili uključeni. Tuženikov osiguranik, vozač teretnog vozila, izjavio da u trenutku prometne nesreće nije bio u potpunosti koncentriran na vožnju jer je taj cijeli dan vozio iz Italije prema Zgrebu (list 107. spisa), ali je ipak u određenom trenutku zaključio da vozilo stoji na cesti, a ne da se kreće. Svjedokinja OK, koja je iskazala da nije izravno vidjela je li TK postavio sigurnosti trokut, sa znatno većom sigurnošću iskazala da stražnji pokazivači smjera (koji su važni za ovu odluku) jesu bili uključeni. Sud smatra da je, u nedostatku sigurnosnog trokuta kako je gore opisano, upravo okolnost da su bila uključena sva četiri pokazivača smjera doprinijela u određenoj mjeri tome da vozač teretnog vozila uoči da je vozilo tužiteljevog osiguranika zaustavljeno, jer bi posljedice štetnog događaja bile i većih razmjera bez navedenoga.

23. Vezano za utjecaj okolnosti jesu li svi pokazivači smjera bili uključeni na zaustavljenom vozilu valja ukazati na dio iskaza vještaka u kojem isti navodi da vozač sva četiri pokazivača smjera uoči puno ranije nego zaustavljeni automobil bez uključenih pokazivača i puno ranije zaključi radi li se o vozilu koje je u kvaru i stoji. Ipak, unatoč tome što je sud zaključio da pokazivači smjera jesu bili uključeni u smislu poštovanja obveze iz čl. 87. st. 2. ZSPC-a, valja naglasiti da u skladu s navedenom odredbom ta okolnost ne isključuje obvezu istodobnog postavljanja sigurnosnog trokuta, a što je sud uzeo u obzir pri utvrđivanju raspodijele odgovornosti.

24. Sljedeća okolnost koju je sud razmotrio je brzina kojom se kretao tuženikov osiguranik kao vozač teretnog vozila. Tu okolnost sud je razmatrao jer je u skladu s odredbom čl. 51. st. 1. ZSPC-a vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

25. Vezano za brzinu kretanja vozila tuženikovog osiguranika, vještak je naveo da se ista ne može precizno utvrditi jer na skici odnosno u policijskoj potvrdi nema ucrtanih ni zabilježenih tragova kočenja. Vještaka je nadalje ukazao i na to da se brzina vozila tuženikovog osiguranika ne može utvrditi i zbog toga jer je riječ o vrsti sudara kod koje jedno vozilo stoji, a drugo se kreće, pa pri srazu vozila ne dobivaju zajednički brzinu (treći i četvrti paragraf na listu 282. spisa). S obzirom na naprijed navedeno, vještak se izjasnio na način da je za brzinu vozila tuženikovog osiguranika naveo 60 km/h kao najrealniju brzinu jer je računao da se to vozilo isprva kretalo 90 km/h kao najvećom dopuštenom brzinom, a zatim malo prikočilo prilikom manevra izbjegavanja, a za što je vozač imao vremena u vrijeme radnje izbjegavanja ulijevo (treći paragraf na listu 282. spisa). Sud u cijelosti prihvaća vještakovu ocjenu u tom dijelu jer je u skladu s dokumentacijom u spisu u kojoj nisu zabilježeni tragovi kočenja i ne postoji ništa što bi takvoj ocjeni izravno proturječilo.

26. Iako nije utvrđeno da je vozač teretnog vozila prekoračio maksimalnu dopuštenu brzinu da bi napravio prekršaj u tom smislu, za ocjenu toga kao brzina vozila tuženikovog osiguranika utječe na raspodjelu odgovorni za štetni događaj, sud prihvaća vještakovu ocjenu danu u smislu izjave da svaki vozač mora prilagoditi brzinu vozila uvjetima na cesti, odnosno da je vozač u ovoj situaciji s obzirom na sve okolnosti mogao i morao uočiti vozilo ispred njega i smatra vještakov zaključak pravilnim i u smislu primjenjivog prava.

27. Sud je okolnost jesu li vrata zaustavljenog vozila tužiteljevog osiguranika bila pritvorena ili otvorena razmatrao u svjetlu odredbe čl. 79. st. 2. ZSPC-a i čl. 81. st. 2. ZSPC-a. Prvom odredbom je propisano to da je vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu, prometne nesreće ili drugoga opravdanog razloga prisiljen vozilo zaustaviti na kolniku dužan poduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila, a drugom to da se na zaustavljenom ili parkiranom vozilu smiju otvarati vrata niti utovarivati ili istovarivati predmeti, ako se time ometa kretanje drugih sudionika u prometu ili ako se ugrožava sigurnost prometa.

28. Svjedok TK tvrdi da je prednja vozačeva vrata pritvorio (list 158. spisa), a svjedok ŠK da su prednja vozačeva vrata bila otvorena (list 157. spisa). Svjedokinja OK rukama je na ročištu pokazala da su prednja vozačeva vrata bila „odškrinuta odnosno otvorena‟ otprilike 25 cm (list 253. spisa). Vještak je u svojem nalazu i mišljenju i u usmenom iskazu zauzeo stav da su vrata bila otvorena barem otprilike 40 cm odnosno u prvom položaju tzv. „na prvi zub‟, koliko je osobi potrebo na komforno uđe u automobil (drugi paragraf na listu 282. spisa).Taj zaključak vještak izvodi temeljem oštećenja nastalih na automobilu i u bitnome navodi sljedeće.

29. Vještak navodi da se tip prometne nesreće o koje je riječ u ovom predmetu u neformalnom govoru naziva „štrajfanje‟, odnosno tip sudara gdje jedno vozilo prođe pored drugog i ošteti ga, a drugo vozilo pritom ne zadobije njegovu brzinu, odnosno to nije puni sudar gdje vozila nakon sudara u jednom trenutku imaju zajedničku brzinu. Vozač kamiona je naišao na prepreku zaustavljenog osobnog vozila sa otvorenim lijevim vratima vozača. Da su predmetna vrata bila prikučena, teretno vozilo bi odbacilo osobno vozilo nekoliko metara prema naprijed u desno jer bi najveći udarac podnio prednji štok vrata preko kojeg bi kamion ubrzao vozilo. Da su vrata bila potpuno otvorena u drugom položaju (drugi zub) kamion bi ih (vrata) zarotirao za 180 stupnjeva u odnosu na vozilo, odnosno prilijepio bi ih za vozilo. Prema oštećenjima na kamionu vidimo da je zahvat vrata bio nekakvih 15-ak cm pa da su vrata bila prikučena ne bi ih mogao zahvatiti jer bi ona bila otvorena 10-ak do 15-ak cm, nego bi zahvatio stražnji lijevi bok automobila Volkswagen (prvi do peti paragraf na listu 284. spisa).

30. Sud u cijelosti prihvaća nalazi i mišljenje vještaka u naprijed navedenom smislu jer je isti precizan, u skladu s pravilima struke a, prema mišljenju ovog sud, i dobro obrazložen na način da ga i sud može razumjeti uz poznavanje najosnovnijih pravila fizike, mehanike i logike. Nalaz vještaka je u skladu s oštećenjima na automobilu zabilježenima u spisu.

31. Temeljem naprijed navedenoga, sud je utvrdio da tužiteljev osiguranik TK nije poštovao svoju obvezu iz čl. 81. st. 2. ZSPC-a u vezi s čl. 79. st. 2. ZSPC- a i nije zatvorio vrata automobila na način da ne ugrozi druge sudionike u prometu.

32. Naposljetku valja napomenuti da ni kod jednog od vozača vozila nije utvrđena prisutnost alkohola ni opojnih sredstava u krvi (list 100. i 101. spisa). Š vozačima je izdan prekršajni nalog za po jedan prekršaj, pri čemu RK za prekršaj iz čl. 79. st. 2. ZSPC-a odnosno nenošenje reflektirajućeg prsluka, a PK za prekršaj iz čl. 43. st. 2. ZSPC-a zbog izazivanja prometne nesreće (koje okolnosti nisu sporne među strankama).

33. Sud je temeljem svega naprijed navedenoga utvrdio da tužiteljev osiguranik nije pomaknuo svoje vozilo najviše moguće udesno što bi, za dodatnih 20 cm, spriječio nastanak prometne nesreće niti postavio znak upozorenja u vidu sigurnosnog trokuta najmanje 100 m iza vozila, a što bi također bilo omogućilo pravovremenu reakciju vozača osiguranika tuženika i dovelo do izbjegavanja prometne nesreće. Tužiteljev osiguranik odnosno vozač zaustavljenog vozila u kvaru ostavio je i otvorena prednja vozačeva vrata u dovoljnoj mjeri da ih je vozač teretnog vozila osiguranog kod tuženika zahvatio svojim vozilom i na taj način prouzročio oštećenja o kojima je riječ u ovom predmetu.

34. S druge strane, vozač vozila osiguranog kod tuženika nije svoju vožnju prilagodio uvjetima na cesti pa je na taj način doprinio nastanku štetnog događaja o kojem je riječ u ovom predmetu. Budući da je bilo svitanje i da se na cesti redovito mogu naći zaustavljeni pokvareni automobili, vozač teretnog vozila morao je biti svjestan takvih mogućnosti odnosno okolnosti i tome prilagoditi vožnju.

35. S obzirom na naprijed utvrđene okolnosti ovaj sud je utvrdio da je raspodjela odgovornosti između tužiteljevog i tuženikovog osiguranika 50% na svakoj strani. Budući da je tuženik subjektu koji je popravio oštećeni automobil osiguran kod tužitelja već platio 50% ukupne cijene popravka, ovaj tužbeni zahtjev koji se odnosi na preostalih 50 % te cijene (u apsolutnom iznosu od 2.850,94 EUR) valjalo je odbiti kao neosnovan.

36. Sud je na temelju odredbe čl. 51. ZSPC-a, 79. st. 1. i 2. ZSPC-a, čl. 80. st. 1. ZSPC-a i čl. 87. st. 1., 2. i 3. ZSPC-a te odredbe čl. odlučio kao u izreci presude i odbio tužbeni zahtjev

37. Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II., III. i IV. izreke temelji se na odredbama čl. 154., 155. i čl. 164. ZPP-a.

38. Tuženik je zatražio naknadu troška kako je navedeno u podnesku od 23. prosinca 2024. uvećano za trošak pristupa ročištu 5. veljače 2025. Sud je taj zahtjev za naknadom troška parničnog postupka našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak sastava odgovora na tužbu od 2. srpnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa), sastav dopune na odgovor na tužbu od 9. srpnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 15. rujna 2020. u iznosu u od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 7. listopada 2020. u iznosu u od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 1. ožujka 2021. u iznosu od 100,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.2. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 5. svibnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.2. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 5. srpnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.2. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 8. rujna 2021. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 9. studenoga 2023. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 13. veljače 2024. u iznosu od 100,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.2. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 11. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.2. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 10. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 5 . veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife) i trošak sastava podneska od 23. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife). Na ukupni iznos dosuđenog troška od 2.300,00 EUR, sud je tužitelju priznao PDV u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife od 575,00 EUR i dosudio mu ukupno 2.875,00 EUR na ime troškova radnji u parničnom postupku.

39. Sud je tuženiku priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 37,48 EUR temeljem odredbe čl. 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18. i 51/23.) i Tar br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.). Slijedom navedenoga, sud je tuženiku dosudio ukupno 2.912,48 EUR na ime troškova parničnog postupka.

40. Sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadom troška zastupanja na ročištu 1. ožujka 2021., ročišta 5. svibnja 2021. i ročišta ročištu 5. srpnja 2021., svaki u iznosu od 100,00 EUR, dakle ukupno 300,00 EUR uvećano za PDV što iznosi 375,00 EUR. Sud je tako odlučio jer, iako su stranke izjavile da ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva, takve izjave nisu dovoljne da bi radnja sudjelovanja na ročištu udovoljila zahtjevu iz odredbe 155. ZPP-a. Takve izjave na ročištu ni na koji način ne utječu na tijek postupka niti su bile potrebne za vođenje postupka jer ne postoji ništa što bi upućivalo da se na tim ročištima mijenja tijek postupka pa da bi tuženik morao davati takve izjave da ne izgubi svoja prava u postupku. Dakle, izjava da tuženik ostaje kod tužbe dana na navedena tri ročišta niti je utjecala na smjer i ishod ovog postupka niti je u tom smislu bila potrebna u vidu odredbe čl. 155. ZPP-a pa se za navedena ročišta ne može uzeti da je davanjem te izjave tuženik na njemu sudjelovao u smislu odredbe TBR. 9.1. Odvjetničke tarife već se ista moraju cijeniti prema odredbi TBR. 9.2. Odvjetničke Tarife. Nadalje, na ročištima 13. veljače 2024. i 11. lipnja 2024. tuženik nije niti dao izjavu u smislu da ostaje pri odgovoru na tužbu pa se za to ročište ni u najširem smislu ne može smatrati da se tuženik upustio u raspravljanje. Stoga i za ta dva ročišta valja odbiti polovicu za njih zatraženog iznosa od 100,00 EUR uvećano za PDV za svako ročište, dakle, ukupno 250,00 EUR, odnosno njihovu vrijednost valja ocijeniti prema odredbi TBR. 9.2. Odvjetničke tarife. Nadalje, sud nije priznao tuženiku ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 0,01 EUR za koji njegov zahtjev prelazi iznos pristojbe koji mu po zakonu pripada. Stoga je sud tuženikov zahtjev za naknadom troška postupka odbio za ukupno 625,01 EUR.

41. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troška parničnog postupka iz točke IV. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka je valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Gumzej

prijedlog odluke izradila:

viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku