Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Poslovni broj: Kžzd-35/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ŽP, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 24. lipnja 2024. broj Kzd-132/2021-32, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu od 24. lipnja 2024. broj Kzd- 132/2021-32 na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) optužena ŽP oslobođena je optužbe da bi u stjecaju počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku. 1. KZ/11 i kazneno djelo povrede djetetovih prava opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. u vezi članka 467. točka 3. Zakona o kaznenom postupku) te je predložilo da Županijski sud u Splitu uvaži žalbu te ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po svom branitelju, odvjetniku Borisu Miloševiću u kojem navodi da je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i s pravom donio oslobađajuću presudu te predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen nadležnom državnom odvjetništvu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Prije svega treba kazati kako je ranija osuđujuća presuda protiv optuženice bila ukinuta zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom suđenju prvostupanjski je sud otklonio nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te je osnovano oslobodio optuženicu od optužbe.

7. Prvostupanjski je sud, naime, u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11. kojoj se optuženici stavlja na teret, pravilno utvrdio da činjenični opis iz optužnice ne sadrži sva bitna obilježja ovog kaznenog djela jer sve opisane radnje "da optužena s ciljem da ocu djeteta NP onemogući održavanje redovitih i nesmetanih susreta i druženja s djetetom određenih rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: R3-71/11 od 25. listopada 2012., koje je postalo pravomoćno 03. srpnja 2013. i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: R1-OB-219/13 od 19. prosinca 2014., postupala na način da kćer ne bi poslala u školu u dane kada bi je otac trebao preuzeti navodeći da je ista bolesna, upisala kćer na izvanškolske aktivnosti te organizirala dječje rođendane i druga događanja u dane i vikendom kada bi je otac trebao preuzeti, odvodila kćer u ABC ili ljeti u ABC za vrijeme zimskih i ljetnih praznika kako je otac ne bi mogao preuzeti te utjecala na kćer da ne želi provoditi vrijeme sa ocem…" jesu modaliteti počinjenja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11., kod kojeg optuženica ima za cilj neprovođenje odnosno onemogućavanje provođenja spomenutih odluka suda kojima su određeni susreti djeteta IP i oca djeteta NP, Stoga su promašeni i neutemeljeni navodi državnog odvjetnika kako iz iskaza psihologinje MP koja je iskazivala o ekstremnoj brutalnosti u emocionalnom zlostavljanju djeteta od strane optuženice proizlazi da su u njezinom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavka. 2. KZ/11. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud za ovo kazneno djelo osnovano optuženicu oslobodio na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08.

8. Jednako tako, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz članka 173. stavka 1. KZ/11.

8.1. Iz sadržaja žalbe vidljivo je da žalitelj ne iznosi ništa novo što prvostupanjski sud nije ocjenjivao te da ispravnost činjeničnih utvrđenja pobija samo na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala. Obrazlažući žalbenu osnovu, državni odvjetnik ističe da se iz iskaza svjedoka, pri čemu apostrofira iskaze svjedoka IP, oštećenika NP te svjedokinje MP, može nedvojbeno izvući zaključak da je optuženica postupala s ciljem da onemogući ocu NP viđanje kćeri IP.

8.2. Međutim, u odnosu na optužnu tvrdnju kako optuženica ne bi poslala u školu kćer IP u školu u dane kada bi je otac trebao preuzeti navodeći da je bolesna prvostupanjski je sud utvrdio da iz ni jednog dokaza ne proizlazi da dijete u te dane doista nije bilo bolesno te da se ta tvrdnja ne može temeljiti samo na kazivanju oca i svjedokinje EP, učiteljice djeteta, uzimajući pri tome u obzir i da iz iskaza svjedokinje ĐP, defektologinje u osnovnoj školi koju je pohađalo dijete proizlazi da broj izostanak djeteta iz škole ne odstupa u odnosu na drugu djecu. Nadalje, u odnosu na optužnu tvrdnju da je optuženica upisala kćerku na više izvanškolskih aktivnosti u cilju da onemogući susrete djeteta i druženja s ocem prvostupanjski sud utvrđuje kako iz iskaza svjedoka ČP, oca djeteta, proizlazi samo da je on izražavao nezadovoljstvo što je u vrijeme kada je bilo određeno da boravi s njim dijete morao voditi na te izvanškolske aktivnosti, ali da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je optuženica tako postupala upravo s navedenim ciljem onemogućavanja susreta i druženja djeteta s ocem. Isto tako, u pogledu optužne tvrdnje da je optuženica u istom cilju organizirala dječje rođendane i druga događanja u dane i vikendom kada bi je otac trebao preuzeti, sud prvog stupnja utvrđuje da optuženica nije mogla imati utjecaj na to kada bi druga djeca pozivali IP na rođendane te da je samo navod o "drugim događajima" nedovoljno precizan, zbog čega je nejasno na što se odnosi. Konačno, što se tiče optužne tvrdnje kako je optuženica odvodila kćer u Zagreb za vrijeme zimskih praznika kako je otac ne bi mogao preuzeti sud prvog stupnja utvrđuje da nema pouzdanih dokaza kada se to dogodilo, zbog čega bi optuženica uopće odvodila kćer u ABC, a niti da je to činila u cilju onemogućavanja susreta i druženja djeteta s ocem sukladno sudskoj odluci.

8.3. Za svoja utvrđenja prvostupanjski je sud dao detaljno, valjano i logično obrazloženje, koje kao ispravno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te je pravilno i osnovano zaključio kako nije dokazano da bi optuženica počinila kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11. na način kako se tereti optužbom.

9. Prema tome, kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Šibenik, 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Nives Nikolac