REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-5551/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupan po punomoćnicima Vinku Adžiću i Ivanu Adžiću, odvjetnicima iz Zagreba, Držićeva 6b, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, ( prije: Nova hrvatska banka d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB: 78427478595), radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Adžića, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d. d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pretplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 3.889,66 eura ( slovima: tri tisuće osamsto osamdeset devet eura i šezdeset šest centi ) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,96 eur od 1.10.07. do isplate,

- na iznos od 27,77 eur od 2.11.07. do isplate,

- na iznos od 29,52 eur od 2.1.08. do isplate,

- na iznos od 27,90 eur od 1.2.08. do isplate,

- na iznos od 29,11 eur od 1.3.08. do isplate,

- na iznos od 29,30 eur od 1.4.08. do isplate,

- na iznos od 52,15 eur od 2.5.08. do isplate,

- na iznos od 49,67 eur od 2.6.08. do isplate,

- na iznos od 48,38 eur od 1.7.08. do isplate,

- na iznos od 48,67 eur od 1.8.08. do isplate,

- na iznos od 48,53 eur od 1.9.08. do isplate,

- na iznos od 49,08 eur od 1.10.08. do isplate,

- na iznos od 56,33 eur od 3.11.08. do isplate,

- na iznos od 46,18 eur od 1.12.08. do isplate,

- na iznos od 71,41 eur od 2.1.09. do isplate,

- na iznos od 69,27 eur od 26.2.09. do isplate,

- na iznos od 69,26 eur od 2.3.09. do isplate,

- na iznos od 65,76 eur od 1.4.09. do isplate,

- na iznos od 69,62 eur od 2.5.09. do isplate,

- na iznos od 63,84 eur od 1.6.09. do isplate,

- na iznos od 64,41 eur od 1.7.09. do isplate,

- na iznos od 64,36 eur od 1.8.09. do isplate,

- na iznos od 64,47 eur od 1.9.09. do isplate,

- na iznos od 63,35 eur od 1.10.09. do isplate,

- na iznos od 64,85 eur od 4.11.09. do isplate,

- na iznos od 61,18 eur od 1.12.09. do isplate,

- na iznos od 65,80 eur od 2.1.10. do isplate,

- na iznos od 61,74 eur od 1.2.10. do isplate,

- na iznos od 63,19 eur od 1.3.10. do isplate,

- na iznos od 64,29 eur od 2.4.10. do isplate,

- na iznos od 67,50 eur od 3.5.10. do isplate,

- na iznos od 59,37 eur od 1.6.10. do isplate,

- na iznos od 66,98 eur od 1.7.10. do isplate,

- na iznos od 67,64 eur od 2.8.10. do isplate,

- na iznos od 65,92 eur od 1.9.10. do isplate,

- na iznos od 65,92 eur od 1.10.10. do isplate,

- na iznos od 65,99 eur od 2.11.10. do isplate,

- na iznos od 65,23 eur od 1.12.10. do isplate,

- na iznos od 73,68 eur od 3.1.11. do isplate,

- na iznos od 62,01 eur od 1.2.11. do isplate,

- na iznos od 66,01 eur od 1.3.11. do isplate,

- na iznos od 64,48 eur od 1.4.11. do isplate,

- na iznos od 66,99 eur od 2.5.11. do isplate,

- na iznos od 65,06 eur od 1.6.11. do isplate,

- na iznos od 67,41 eur od 1.7.11. do isplate,

- na iznos od 71,72 eur od 2.8.11. do isplate,

- na iznos od 69,39 eur od 1.9.11. do isplate,

- na iznos od 65,57 eur od 1.10.11. do isplate,

- na iznos od 58,00 eur od 2.11.11. do isplate,

- na iznos od 45,10 eur od 1.12.11. do isplate,

- na iznos od 48,65 eur od 2.1.12. do isplate,

- na iznos od 45,19 eur od 1.2.12. do isplate,

- na iznos od 46,18 eur od 1.3.12. do isplate,

- na iznos od 47,16 eur od 2.4.12. do isplate,

- na iznos od 45,23 eur od 4.5.12. do isplate,

- na iznos od 43,38 eur od 1.6.12. do isplate,

- na iznos od 45,49 eur od 3.7.12. do isplate,

- na iznos od 42,01 eur od 2.8.12. do isplate,

- na iznos od 42,61 eur od 3.9.12. do isplate,

- na iznos od 41,60 eur od 1.10.12. do isplate,

- na iznos od 42,89 eur od 2.11.12. do isplate,

- na iznos od 39,71 eur od 3.12.12. do isplate,

- na iznos od 41,73 eur od 2.1.13. do isplate,

- na iznos od 37,77 eur od 1.2.13. do isplate,

- na iznos od 38,92 eur od 1.3.13. do isplate,

- na iznos od 39,69 eur od 2.4.13. do isplate,

- na iznos od 37,57 eur od 2.5.13. do isplate,

- na iznos od 35,12 eur od 3.6.13. do isplate,

- na iznos od 35,32 eur od 1.7.13. do isplate,

- na iznos od 35,02 eur od 1.8.13. do isplate,

- na iznos od 35,76 eur od 2.9.13. do isplate,

- na iznos od 33,37 eur od 1.10.13. do isplate,

- na iznos od 34,66 eur od 4.11.13. do isplate,

- na iznos od 33,03 eur od 2.12.13. do isplate,

- na iznos od 31,33 eur od 2.1.14. do isplate,

s tim da zakonske zatezne kamate teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, nadoknaditi parnične troškove tužitelju UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.886,11 eura ( slovima: šest tisuća osamsto osamdeset šest eura i jedanaest centi ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 27. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Šibeniku je rješenjem poslovnog broja: Gž-154/2024 od 10. rujna 2024. uvažio žalbu tužitelja u pobijanom dijelu ( točke I i III izreke presude) i ukinuo u tom dijelu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-4374/2021 od 14. lipnja 2022. i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovno suđenje (list 193-195 spisa).

2. U tužbi zaprimljenoj dana 24. svibnja 2021. tužitelj navodi da je dana 30. svibnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 311238 sa prednikom tuženika Volksbank d.d. kao kreditorom, temeljem kojeg je pravni prednik tuženika tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 72.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize prednika tuženika važećim na dan korištenja kredita (točka 1. Ugovora) na rok otplate od 11 godina. Tuženi je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovoren kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa su time tuženici u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i to člancima 81., 82. i 90., a od kolovoza 2007. pa nadalje protivno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

3. U konačno određenom tužbenom zahtjevu u podnesku zaprimljenom dana 1. listopada 2024. tužitelj traži isplatu iznosa od 3.889,66 eura zbog ništetne promjenjive kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 197-200 spisa).

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita se pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacija koja traži zaštitu. No, sve i kada bi presuda iz kolektivnog spora bila primjenjiva ( a nije!) niti tada nema mjesta izravnoj i analognoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda, već je dužnost u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. Dok se u prvom slučaju radi o apstraktnoj pravnoj zaštiti koja, u konkretnom slučaju se ocjenjuje kroz apstraktnu osobu "prosječnog potrošača", u drugom se slučaju radi o konkretnom pravnom odnosu sa konkretnom osobom te konkretnim i specifičnim okolnostima koje variraju od slučaja do slučaja. Neosnovano je i neobrazloženo pozivanje tužitelja na vezanost ovog suda utvrđenjima iz parnice Potrošač. Već samim pregledom ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke - jasna i lako uočljiva odredba. Odredbom članka 4. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadi kreditora. Navedene odredbe jasno su koncipirane ugovorom te unesene u ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu ugovora. Bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovorenih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i pod zakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora sa valutnom klauzulom odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača. Nepobitna je činjenica da tuženik, kao i sam tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke ( npr. clausula rebus sic stantibus). Nema nikakvog zakonskog uporišta, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo promijeniti visinu kamatne stope ovisno o npr. promjeni tržišnih uvjeta i/ili boniteta korisnika kredita i/ili uslijed nepoštivanja odredaba ugovora o kreditu, bude ništetna. Ovo osobito imajući u vidu da promjena visine kamatne stope može značiti i sniženje kamatne stope što tužitelj niti ne problematizira budući da mu taj "aspekt" promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom tuženika ide u korist. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare (list 43 -64 spisa).

5. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu dana 30. svibnja 2006.

6. Među strankama je sporno: je li je nastupila zastara, da li je ništena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi te je li je došlo do preplate uslijed primjene ništetne promjenjive kamatne stope.

7. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o kreditu broj: 311238 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 30. svibnja 2006. (list 10-27 spisa), otplatna tablica po kreditu (list 28-30 spisa), prometna kartica po kreditu broj: 311238 na ime tužitelja (list 31-40 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz trgovačkog društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 101-109 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 137-147 spisa) te je saslušan tužitelj na raspravi 28. siječnja 2025. (list 203-204 spisa).

8. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je bio zaposlenik u Njemačkom auto klubu ADAC i da nije bio vlasnik obrta, a niti je obavljao gospodarsku djelatnost. Kredit je podigao da bi zajedno sa suprugom kupio kuću u [adresa] da riješe stambeno pitanje. Temeljem iskaza tužitelja i čitanja ugovora o kreditu broj: 311238 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama je razvidno da tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. - bankom kao kreditorom ugovor kojim se obvezao sredstva kredita iskoristiti za ugovorenu namjenu kupnju kuće u [adresa], dakle radi zadovoljenja životnih potreba koje ima kao fizička osoba, a ne u poslovne svrhe, te je utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor, sklopljen izvan trgovačke, poslovne, trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita, i da tužitelj ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03).

9. U smislu čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP-a), fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozivati.

10. Članci 6/1i 7/1,2 Direktive 93/13/EEZ zahtijevaju da se na temelju sudske odluke kojom je u povodu kolektivne tužbe utvrđeno da je ugovorna odredba koju koristi trgovac nepoštena pruži zaštita svim potrošačima koji su s tim trgovcem ugovorili takvu nepoštenu ugovornu odredbu.

11. Odredbom članka 4. Ugovora o kreditu navedeno je: 3,99% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

12. Budući da je u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je ništetna odredba o redovnoj kamati koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora pravni prednik tuženika Volksbank d.d. kao trgovac i korisnici kredita, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku pravnog prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana stoga se ista utvrđenja primjenjuju i ovom konkretnom slučaju. Čitanjem ugovora o kreditu je utvrđeno da se nigdje ne navode egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku pravnog prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate.

13. Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07), propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama o Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) i u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stopa ugovorene kamate kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. Iz iskaza tužitelja je razvidno da mu nisu objasnili parametre promjene kamatne stope. U konkretnom slučaju, ugovorene promjenjive kamatne stope bile su sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisniku kredita nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužitelja kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. Kod ocjene poštenosti ugovornih odredbi treba imati na umu i činjenicu da su korisnici kredita u odnosu na banke kao trgovce bili u ovisnom položaju te dovedeni u situaciju: "uzmi ili ostavi", jer praktički nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca, izvan kredita koje su odobravale banke pod uvjetima koje su one diktirale. Činjenica je da je korisnik kredita nakon što ga je Banka izvijestila o svojoj odluci o povećanju kamatne stope imao mogućnost raskinuti ugovor prema Zakonu o obveznim odnosima. Međutim, takva zakonska mogućnost ne čini, niti daje spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu karakter poštenih odredbi.

14. Budući da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika (čl. 4. predmetnog ugovora od 30.5.2006. ) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njega, a kojom odredbom je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju tužitelj nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne ugovorne strane, ovdje tužitelja u odnosu na drugu ugovornu stranu, ovdje tuženika, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Odredba čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu od 30. svibnja 2006. je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, jer takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužitelja, koji nema bankarska znanja i ne razumije se u bankarske obračune, te je takva ugovorna odredba ništetna jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.

15. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 30. svibnja 2006., u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu jer su iste nedopuštene i nepoštene u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a koje su obračunate od strane tuženika na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. 16. Preplata zbog ništetne promjene kamatne stope u utuženom razdoblju iznosi 3.889,66 eura ( razvidno iz provedenog financijskog vještačenja.).

17. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o kao stručan, argumentiran i napravljen u skladu s pravilima struke.

18. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja valutne klauzule isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. Obzirom da je čitanjem dokumentacije u spisu (knjigovodstvena kartica) utvrđeno da je tužitelj podmirivao dospjele anuitete za cijelo vrijeme trajanja kreditnog odnosa na preplaćene iznose to je određen početak tijeka zateznih kamata počevši od plaćanja mjesečnih anuiteta na temelju čl. 1115. ZOO-a.

19. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u odnosu na pravnog prednika tuženika Sberbank d.d. okončan je spor za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača s kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, te je zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 25. svibnja 2021. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni rok zastare, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018., dok je tužba podnijeta 25. svibnja 2021., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u roku i da nije nastupila zastara pa je odbijen prigovor tuženika kao neosnovan.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i vrijednosti konačno određenog tužbenog zahtjeva te zatraženim troškovnicima.

21. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 250 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podneska 7.7.2021., 15.9.2021.,2.3.2022., 8.3.2022., 19.4.2022. i 1.10.2024. - ukupno se priznaju 4 podneska -1000 bodova ( 4 x 250 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištima 8.2.2022., 14.4.2022., 2.5.2022., 21.11.2024. i 28.1.2025. - 1.250 bodova (5 x 250 bodova) po Tbr. 9/1, pristup ročištu za objavu presude - 50 bodova po Tbr. 9/3, ukupno 2.550 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a (25%) u iznosu 1.275,00 eura, ukupno 6.375,00 eura.

22. Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 122,83 eura i na presudu u iznosu 122,83 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura, ukupno 511,11 eura, kao nužan i opravdan trošak.

23. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 6.375,00 eura, troškova sudske pristojbe u iznosu 245,66 eura te troškova financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura, ukupno 6.886,11 eura.

24.Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

Zagreb, 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika