Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2667/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Luka Božić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri, u Rijeci, protiv tuženika mst - arh d.o.o., Opatija, Maršala Tita 71/2, OIB: 35337254791, kojeg zastupa punomoćnik Ismar Avdagić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 14. siječnja 2015., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku mst - arh d.o.o., Opatija, Maršala Tita 71/2, OIB: 35337254791 da tužiteljici PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], J. [adresa], isplati iznos od 4.642,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2019.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023 po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 31.12.2023. a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana, a pod prijetnjom ovrhe, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva do ukupnog iznosa od 5.372,31 EUR / 40.477,67 kn, te sa preostalim dijelom zahtjeva za nadoknadu zakonske zatezne kamate u periodu od 1.03.2019. do 31. 03.2019.

II. Nalaže se tuženiku mst - arh d.o.o., Opatija, Maršala Tita 71/2, OIB: 35337254791 naknaditi tužiteljici PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], J. [adresa] parnični trošak iznosu od 1.204,23 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja tj. od 27. veljače 2025. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, a pod prijetnjom ovrhe, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 14. prosinca 2023. navodi da je za tuženika (ranije: Arhitektonski biro Turato d.o.o.) u razdoblju od 2018. do 2019. vršila usluge prijevoda članaka za blog s hrvatskog na engleski jezik. Dio prijevoda učinjenih u 2019. je ostao neplaćen, točnije 5.372,31 EUR. Naime, tužiteljica je kao studentica od 2016. sezonski radila za tuženika kao analitičarka. Točnije, direktor tuženika GS joj je svakoga tjedna zadavao istraživačku temu koju je tužiteljica trebala proučiti, sažeti i stilski pripremiti u obliku koji bi se plasirao na blog tuženika. Nakon dvije godine sezonskog rada, u ljeto 2018., tužiteljica je direktoru tuženika predložila da blog prevede na engleski, na što je tuženik pristao. Tekstove je tužiteljica prevodila iznimno brzo, dinamikom od tri teksta tjedno, a naredna ljeta je provodila u uredu tuženika prevodeći. Tužiteljica je tekstove slala tuženiku e-mailom i preko Dropboxa (internetska usluga za pohranu datoteka), nakon čega su objavljivani na blogu u dvojezičnom formatu. Dogovorena je cijena od 70,00 kn po kartici teksta, što je tuženik plaćao temeljem studentskih ugovora. U ugovorima je navedeno da je opis posla prevođenje s hrvatskog na engleski jezik, a cijena 70,00 kn po kartici teksta, što je sve tuženik potpisao i ovjerio. Dakle, ugovori čine nespornim pravni odnos, prirodu posla i cijenu. Što se tiče obujma dogovorenog posla, isto je vidljivo iz tuženikove tablice odrađenih prijevoda po kartici teksta, zajedno s isplatama i preostalim dugovanjem. E-mailom od 15. siječnja 2019. je tuženik dostavio navedenu tablicu tužiteljici. Iz iste proizlazi da je preostalo dugovanje 40.477,70 kn, tj. 5.372,31 EUR, odnosno neplaćeno je 578,25 kartica teksta. Neplaćeni prijevodi su izvršeni u 2019., a odnose se na objave s bloga u razdoblju od 2016. do 2019.g. Posljednji prijevod je izvršen u ožujku 2019. te od tada tužiteljica potražuje zatezne kamate. Tuženikova evidencija je priznanje duga. No, čak i da nema te evidencije, obavljeni prijevodi su tuženiku dostavljani e-mailom i preko Dropboxa pa dugovanje predstavlja jednostavnu računicu gdje se podijeli broj kartica s dogovorenom cijenom. Tužiteljica je putem ovog opunomoćenika dopisom od 4. listopada 2023. pozvala tuženika na mirno rješenje spora, no tuženik je dopisom zaprimljenim 13. listopada 2023. osporio postojanje tražbine. Predlaže prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava i osnov i visinu tražbine. Tuženik ne spori da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljicom i to u razdoblju od 25. travnja 2017. pa do 21. kolovoza 2019. tijekom kojeg je tužiteljica obavljala usluge prevođenja temeljem studentskih ugovora i to: Ugovora br. 730823/17, Ugovora br. 1347080/17, Ugovora br. 2471825/18, Ugovora br. 612545/18, Ugovora br. 612570/18, Ugovora br. 1437100/18, Ugovora br. 1437119/18, Ugovora br. 705489/19, Ugovora br. 1188089/19. Naime, radi se o ugovorima koje kao prilog tužbe dostavlja sama tužiteljica i koje tuženik uopće ne spori, ali tuženik ističe kako je sve svoje obaveze do današnjeg temeljem navedenih ugovora podmirio tužiteljici. Naime, spor između stranaka nastaje u trenutku kada tužiteljica pokušava od tuženika naplatiti posao kojeg je navodno odradila, a koji nikada nije ugovoren putem studentskih niti bilo kojih drugih ugovora, niti za koje poslove nikada nije izdala račun ili bilo kakvu drugu ispravu, niti su joj ti poslovi dani u zadatak ili nalog. Tužiteljica se tako 24. siječnja 2020. obratila tuženiku opomenom pred tužbu kojom je od tuženika potraživala, citira „nešto preko 30.000,00 kn“, a što u značajnoj mjeri odudara od tražbine iz tužbe od 14.12.2023. godine. Pri tom tužiteljica nije dostavila nikakav ugovor, račun ili drugu vjerodostojnu ispravu koja predstavlja pravni osnov njezina potraživanja. Taj poslovni odnos završen je s posljednjim Ugovorom br. 1188089/19 za koji je od strane Studentskog centra u Zagrebu izdan račun br. 150235/2019 na iznos od 4.130,00 kn (3.500,00 kn neto) koji je u trenutku dopisa od 24.1.2020. godine jedini ostao nepodmiren, a što je bilo učinjeno naknadno. Osim toga iz e-mail korespondencije koju je tužiteljica dostavila proizlazi da datum zadnjeg maila iz 15.01.2019. godine, a datum posljednjeg ugovora Ugovora br. 1188089/19 je 20.08.2019. godine te datum ispostavljenog računa 21.08.2019. godine pa se postavlja pitanje kako to da se u tom ugovoru ne nalazi ništa od onoga što tužiteljica potražuje. Dakle, tužiteljica nakon skoro 4 godine od prvog pokušaja naplate nepostojeće tražbine od „nešto preko 30.000,00 kn“, javlja se po drugi put kako bi opomenom pred tužbu, a kasnije i samom tužbom pokušala naplatiti ovaj put tražbinu u iznosu 40.477,67 kn / 5.372,31 EUR. Pri tom ne postoji obrazloženje kako je došla ni do prvog, a niti do drugog iznosa. S obzirom da iz priložene dokumentacije nije vidljivo ni kad su navedeni prijevodi rađeni, niti kad bi bilo eventualno dospijeće navedenih tražbina ili tražbine, koje je dospijeće tužiteljica sama proizvoljno odredila u tužbi, tuženik opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Slijedom svega do sada navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i naložiti tužiteljici naknadu parničnih troškova.

3.Tužiteljica se u podnesku od 1. ožujka 2024. očitovala na odgovor na tužbu tuženika, te navodi da je prije svega razvidno je da među strankama nije sporno postojanje pravnog odnosa temeljem ugovora dostavljenih u spis, odnosno nesporno je da je tužiteljica vršila prijevode bloga za razdoblje od 2018. do 2019.g. Međutim, tužitelj osporava tražbinu tužiteljice, ističući kako je sve svoje obveze temeljem predmetnih ugovora podmirio tužiteljici, ne dostavljajući o tome bilo kakav relevantan dokaz, a suprotno iznesenim činjenicama i dostavljenim dokazima od strane tužiteljice. Nadalje, tuženik pogrešno shvaća pravnu osnovu predmetnog spora, obzirom da je predmet potraživanja dugovanje za izvršen posao koji je dogovoren između stranaka, a koji je naposljetku obavljen od strane tužiteljice, dok tuženik suprotno dogovoru nije ispunio svoju obvezu isplate cijene. Također, kao relevantna činjenica u ovom postupku, ističe se da je rezultat takvog posla tuženik koristio, i to objavljujući postove na službeni blog društva te na taj način učinio iste dostupnima široj javnosti, a temeljem čega je tuženik svakako imao iznimne koristi u promociji svog društva i poslovanja. Stoga, spor nastaje u trenutku kada tuženik odbije podmiriti obveze koje je preuzeo temeljem pravnog odnosa s tužiteljicom, a to je plaćanje iznosa od 70 kn po kartici teksta. Neosnovani su navodi da ista nije izdala račun niti bilo koju drugu ispravu te da joj navedeni poslovi nisu bili dani u zadatak i nalog. Naime, tužiteljica je od početka rada temeljem unaprijed s tuženikom dogovorenog posla i iznosa, dostavljala studentski ugovor temeljem kojeg joj je vršena isplata za odrađeni posao, a koju evidenciju tuženik posjeduje, obzirom da je istu i dopunjavao sa svakom novom isplatom, a što je iz dostavljene korespondencije jasno vidljivo. Promašene su i insinuacije tuženika o nepodudarnosti iznosa potraživanja u opomeni od 24. siječnja 2020. g., obzirom da se je tužiteljica u istoj koristila sintagmom „nešto preko„ uz naznaku iznosa od 30.000,00 kn, međutim istovremeno se pozivajući na dostavljene isprave iz kojih je tražbina u potpunosti odrediva, a koji iznos je tužiteljica prilikom podnošenja tužbe odmah precizirala temeljem istih isprava. Dakle, tužiteljica je iznijela sve relevantne činjenice i dokaze iz kojih je razvidna osnovanost predmetnog potraživanja prema tuženiku, odnosno dostavila je ugovore, prevedene članke, tablice tuženika, mail korespondenciju te je predložila financijsko vještačenje te saslušanje iste i svjedoka koji mogu potvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva. Suprotno tome, tuženik nije dostavio relevantnu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je on zaista podmirio obvezu prema tužiteljici, obzirom da iz dostavljenih kartica dobavljača, prije svega nije jasno iz kojeg razloga su dostavljene kartice Studenskog centra u Rijeci, osim nepotrebnog zatrpavanja spisa papirima, a iz preostalih kartica koje se tiču Studentskog centra u Zagrebu nije vidljivo ništa, osim da je tužiteljici podmiren iznos od 4.130,00 kn, odnosno neto iznos od 3.500,00 kn, a što tužiteljica niti ne osporava. Međutim tužitelj ničim nije osporio navode tužiteljice o preostalom dugovanom iznosu, odnosno nije učinio niti vjerojatnim da je takvu obvezu uredno ispunio. Pitanje tuženika zašto u posljednjem ugovoru br. 1188089/19 od 20.08.2019.g. nije navedeno ništa od potraživanja tužiteljice, zapravo dokazuje njegovo neprofesionalno ponašanje i ne postupanje u dobroj vjeri, obzirom da se potraživanja tužiteljice temelje na ugovorima izdanima prije toga, obzirom da isti svoje obveze nikada nije ispunjavao na vrijeme, pa nije bilo osnove da svoje cjelokupno potraživanje potražuje temeljem posljednjeg gore navedenog ugovora. Zaključno, temeljem činjenica i dokaza dostavljenih i predloženih u tužbi te temeljem svega naprijed iznijetog, razvidno je na koji način je tužiteljica došla do predmetnih iznosa, odnosno na čemu temelji svoje potraživanja te se na tu okolnost osporava i prigovor zastare, obzirom da je već iz navoda u tužbi razvidno da nije došlo do proteka roka za zastaru. Da tuženik u ovom pravnom odnosu nije postupao u dobroj vjeri vidljivo je već iz navoda iznesenih u tužbi i dostavljenih dokaza, međutim na tu okolnost se dodatno ističe činjenica da nakon što je tužiteljica s istim dogovorila sastanak radi naplate dospjelih potraživanja, isti je iznenada počeo osporavati da je ikada dao nalog za obavljanje tih poslova, a navedeno osporava i u odgovoru na tužbu, unatoč činjenici što se koristio rezultatima rada, budući da je postove i prijevode objavljivao na službenom blogu društva, a da bi nakon što je tužiteljica zaprijetila pokretanjem postupka radi naplate taj blog ugasio. Dakle, osim što objave na blogu potvrđuju da su suprotno navodima tuženika iz odgovora na tužbu ti poslovi tužiteljici dani u zadatak/nalog pa da je potraživanje tužiteljice u cijelosti osnovano, valja ukazati i na činjenicu da je tuženik od istih imao iznimnu korist, obzirom da je putem takvog bloga, širokoj javnosti predstavio svoje poslovanje i tvrtku, a takvu korist ima i dalje obzirom da se neki postovi i dalje nalaze (na dan pisanja ovog podneska) na internetskim stranicama prilikom pretraživanja naziva tvrtke preko internetske stranice, a koje izvode dostavlja u prilogu ovog podneska. Obzirom da tuženik osporava da je tužiteljici ikada te poslove dao u nalog te da mu isti nisu potrebni, unatoč dostavljenim izvodima postova s bloga koje postove je izradila tužiteljica te izvodima izvoza sadržaja predmetnog bloga, predlaže provođenje vještačenja vještaka informatičke struke, a koji će službeno izraditi backup predmetnog bloga, a koje vještačenje će i službeno potvrditi da je tužiteljica obavila sav posao sukladno dogovoru, a da tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja dogovorenog iznosa. Na ime osnovanosti ovakvog prijedloga, dostavlja dokaz da se postovi koje je tužiteljica prevodila i dalje nalaze dostupni na internetu te da tuženik i dalje ima od njih koristi te isto tako dostavlja dokaz o postojanju dvojezičnog bloga na kojem su objavljene sve prevedene kartice koje je tužiteljica prevela, a za što nikada nije dobila ugovorenu isplatu, a koji blog je ugašen nakon opomene tužiteljice u cilju izbjegavanja plaćanja dospjele obveze prema istoj. Na istu okolnost dostavlja se i mail korespondencija tuženika i tužiteljice u kojem, tužiteljica dostavlja jedan od postova, a koji post je na kraju objavljen na blogu, a koji izvod se također dostavlja u spis. Naposljetku, opreza radi, ukazuje se i na činjenicu da čak kada bi se prihvatilo tumačenje tuženika da isti nije naložio izradu tih poslova, a obzirom da je ipak koristio rezultate takvih poslova u svoju korist, razvidno je da takav pravni odnos podliježe odredbama poslovodstva bez naloga sukladno čl. 1122- 1126 Zakona o obveznim odnosima pa čak i u tom slučaju tužiteljica ima pravo na naknadu troškova. Slijedom prethodno iznijete činjenično-pravne argumentacije te predloženih dokaza, predlaže se usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove.

4.Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem mail korespondencije između tužiteljice i zaposlenika tuženika NS u siječnju 2019. (list 5-7 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci za tuženika (list 8-11 spisa),opomene pred tužbu od dana 4. listopada 2023. (list 12- spisa), odgovora na opomenu pred tužbu od dana 13.10.2023. (list 13-14 spisa), tablice tuženika (list 15 spisa), Ugovora o povremenom (privremenom ) radu redovitog studenta/ice od dana 18.12.2017., 20.12.2018., 29.3.2018., 25.04.2017., 29.3.2018., 27.5.2019., 10.7.2017.11.7.2018.,11.7.2018. (list 16-24 spisa), prevedenih članaka (list 25-534 spisa), popisa članaka sa količinom kartica (list 520-521 spisa), kartice dobavljača Studentski centar Rijeka i Zagreb (list 535-546 spisa), promet kartice kupca za razdoblje od 01.01.2020.-31.12.2020.(list 547 spisa), dopisa punomoćnika tužiteljice od 24. siječnja 2020. (list 548 spisa).

5.Nije sporno da su stranke u ovom postupku bile u poslovnom odnosu, nisu sporni ugovori izdani po posredniku Student servis u Zagrebu (9), koji su dostavljeni po tužiteljici u ovom postupku. Po njima je očito isplaćen iznos koji je i naveden, kada se zbroje iznosi na ugovorima proizlazi da je plaćeno 43.500,00 kn. Na svim ugovorima kao opis posla je navedeno :“prijevod s hrvatskog na engleski“, cijena po kartici 70 kn.

6.Iz tabele tuženika a koju je sačinila saslušana svjedokinja u ovom postupku CS (Godinić), zaposlenik tuženika, proizlazi da je plaćeno devet puta, ukupno 37.704,60 kn, da je preostalo za platiti 40.477,67 kn. Upravo prema toj evidenciji je utužila iznos tužiteljica.

7.Iz kartice dobavljača za period od 1.1.2017. do 31.12.2019. dostavljene po tuženiku ne može se utvrditi koji točno iznos je plaćen tužiteljici i po kojim ugovorima jer se ona odnosi očito i na druge studente i njihove ugovore.

8.Tužiteljica PS izjavila je da je inače od 2016. surađivala sa tuženikom na način da je najprije radila kao istraživačica i pisala tekstove za blog GS, on je obično nedjeljom ujutro objavljivao nove tekstove. u 2018. je primijetila da je imao objavljene nekakve tekstove sa lošim prijevodima na engleskom jeziku i da su se njegovi radovi prijavljivali na nekim stranim portalima sa tim lošim prijevodima, pa mu je predložila da mu prevede sve tekstove na blogu koji je postojao od 2012. Dogovor je bio da prevede i one koji će se objavljivati u stvarnom vremenu a također i da prevodi i ove unatrag. Plaćanje je bilo dogovoreno preko Student servisa budući je u to vrijeme još bila student na Zagrebačkom sveučilištu. Prijevodi su bili objavljivani od strane i tajnice GS, NS, te i od nje jer je i tužiteljica imala ulazne kodove. Plaćanje je išlo tako da bi sporadično dobivala ugovore preko studentskog centra i to na iznose sa 3 ili 5.000,00 kn, a onda je njegova tajnica izračunavala koliko bi s time bilo plaćeno prevedenih kartica. Inače jedna kartica obuhvaća 1500 znakova s proredima i plaćalo se po 70,00 kn. Njoj je inače njegova tajnica slala te tablice u kojim je sve bilo eksplicitno navedeno. Ugovori su joj stizali negdje do kraja 2018. te sve što je prevodila u 2019. je ostalo neplaćeno. Obzirom je prošlo dosta vremena, odlučila je kontaktirati tajnicu zbog čega ne dobiva niti jedan novi ugovor, a ona da joj je rekla da GS više nije siguran da li mu je potrebno to prevođenje. Poslije toga je dogovorila sastanak sa GS i tada joj je tvrdio da se nisu nikada dogovorili da će prevesti cijeli blog, predlagao je, a obzirom da je ostalo dosta toga neplaćeno da se sve razriješi tako da joj od ukupnog duga od cca 40.400,00 kn plati nekih 12.000,00 kn, njoj se to činilo premalo novaca, odnosno bilo je nesrazmjerno onome što je prevela. Ona da je do kasnog proljeća 2019. prevodila i tad je postavila pitanje plaćanja. U 2019. se cijelo vrijeme objavljivalo to što je prevodila i uračunavalo u tablice. Kada joj se pokazuje tablica sa lista 15 spisa odgovara da je to tablica koju je popunjavala tajnica GS, ona joj je tu tablicu i proslijedila i na njoj je bilo vidljivo što je plaćeno, a što nije plaćeno. Zadnji ugovor koji je dobila je bio negdje iz prosinca 2018. Još je kasnije nakon razgovora sa GS u 2019. dobila još jedan ugovor i tada je plaćeno još 3.000,00 kn od cijelog preostalog duga. Ona da nije izdavala račune i sve se odvijalo putem Studentskog servisa. Nije ništa poduzela kada je dobila ovaj ugovor u kolovozu 2019., a očekivala je da će joj se platiti ono što je odrađeno i smatrala da nije u redu da se naknadno odluči da nešto nije odrađeno, a što je bilo odrađeno. Nakon razgovora više nije kontaktirala sa GS već je on kontaktirao sa njenim roditeljima i pokušavao preko njih izvršiti pritisak na nju da je se ne plati, a ovaj ugovor u kolovozu 2019. je bio iznenadan i ničim posebno izazvan od njene strane. Tablica je bila u bojama i ono sve što je neplaćeno je bilo označeno crvenom bojom. Ova tablica sa lista 15 joj je bila poslana 15. siječnja 2019. Od 8. siječnja ovaj iznos u tablici 2.004,60 pa nadalje nije ništa plaćeno u narednom periodu. Ovaj datum 8. siječnja se misli na 2019. godinu. Vidjela je da u 2019. GS manje objavljuje tekstove i a ona je tu još nešto odrađivala stare prijevode starih tekstova, a ovo što je u tablici je početak 2019. Idisova tajnica joj je dala šifru da može objavljivati tekstove na blogu, to su radile tijekom ljeta zajedno u uredu GS odmah do njegova ureda i on je znao da obje objavljuju tekstove. Ugovori sa Student servisom su bili iz 2018. za prijevod, a tekstovi su bili koji su prevedeni iz ranijih godina i zato su u tablici i ranije godine. Iznos koji joj je plaćen u 2019. po ugovoru iz kolovoza je oduzela od tražbine u ovom postupku i nije sudjelovala u obračunu što se tim ugovorom zatvorilo jer nije više kontaktirala sa tajnicom i nije joj poslala tablicu. Svi ugovori koji su joj bili dostavljeni su bili u konačnici i plaćeni. Izračunala je koliko joj kartica nije plaćeno tako što je zbrajala duljinu svih tekstova koje je prevodila.

9.Z.z. tuženika GS izjavio je da njemu studenti rade razne stvari tijekom prakse npr. istražuju, nešto crtaju u programa za crtanje autoCAD, što PS nije mogla jer nije studirala arhitekturu. Plaćanje je uvijek bilo prema broju odrađenih sati i to kada bi bila prisutna u uredu, kao i svi drugi studenti. On da je već imao blog na kojem je objavljivao članke i to je bio osobni blog pod imenom GS. Postojala je nekakva možda ideja da bi se jednog dana tekstovi sa bloga preveli na engleski jezik, ali se to nije nikada izvelo, on da je u to vrijeme imao i čovjeka koji mu je prevodio neke tekstove ako mu je što trebalo prevesti. PS je vidjela te prevedene tekstove na internetu i sugerirala da je vidjela dosta grešaka, pa su pričali o tome da bi ona mogla povremeno prevesti neki tekst za vrijeme prakse tijekom ljeta, a kao neki poseban posao. U jednom trenutku došao je zahtjev za plaćanje od PS, on da je tada u razgovoru sa tajnicom saznao da je tajnica mislila da je to dogovoreno s njim i da on zna za te prijevode. Nakon toga je imao razgovor sa PS, o kojem je i ona pričala, pokušavao joj je objasniti da ne zna kako je ona zaključila da su dogovorili da će ona prevoditi, ona je čak i snimala taj razgovor jer mu ga je poslije pustio njen otac kada su pričali njih dvoje. On da joj je u tom razgovoru slikovito rekao da je to kao da je u jednoj prostoriji gdje borave jedna kanta i da ona svojevoljno u jednom trenutku oboja sobu i da mu za to ispostavi račun, a da je soba prethodno bila uredna. Nakon neke dvije, tri godine nakon toga je došla ova tužba. Njegova tajnica je popunjavala ovaj dio ugovora gdje piše potvrda o obavljenom poslu i tu se nešto mora napisati, a oni su ustvari znali koliko student može napraviti i dobiti novaca u toku jednog mjeseca, to je sve bila studentska praksa. PS je dolazila ljeti raditi kod njega u ured, koliko zna nije bilo zimi, a on da je uvijek znao što je radila i znao je da je nešto dužan. Njegov blog je bio hrvatski blog i nije bio preveden na engleski tj. to se nije moglo pročitati on line. Sa najboljim povjerenjem je dao svoju šifru i inače ima jako puno napisano tekstova sve na hrvatskom, pa je mogla uzimati bilo što prevoditi, a to je sve njezin konstrukt. Na ugovorima koji se nalaze na listu 16 – 24 spisa su njegovi potpisi. Kada mu se pokazuje list 558 spisa i pita da li je to stranica s njegovog bloga odgovara da je to stranica s njegovog bloga i ne spori da je možda to i pisala i prevodila PS, a možda je to pisao i čovjek kojem je platio za prijevode. Ona je znala prevoditi za vrijeme prakse dok je radila kod njega. Neki tekstovi koje je provodila su objavljivani. PS je studirala filozofski fakultet i kod njega je radila što i drugi studenti, on npr. zada da mu istraže nekakav fenomen u Istri i uvijek je radila svih godina takve poslove i između ostalog i prevodila. Broj kartica koji je naveden u ugovorima da se plaćaju je sigurno bio i preveden, a nije bilo objavljeno. Ne zna zašto ne bih dao da se napravi nešto što će koristiti u naredim godinama, a u ovom konkretnom slučaju nije korišteno. E- mail [adresa elektroničke pošte] i ako je poslan na taj e-mail ne znači da je preuzeo te prijevode, a njegova tajnica sigurno nije ovlaštena za preuzimanje i za odobravanje. Njegov blog nema nikakve veze sa firmom, ono što je radila, radila je PS za njega jer blog piše kao GS kao profesor, kao arhitekt, a to se radi u sklopu prakse u njegovom uredu i bilo je plaćeno od njegove tvrtke. Ne zna što je bilo sa ugovorom koji se spominje u 2019., ono što je trebao platiti, je platio. Ovu tabelu koja je na listu 15 spisa vidio je taj dan kad je PS došla na razgovor, odnosno eventualno dan prije. Pokazala ju je tajnica NS. Oni da su imali dogovor koliko će platiti za ovo što je radila u uredu i ne može se dogoditi da se jedan student plati 40.000,00 kn, a to što je ona prevodila doma on nije niti znao. On da više ne zna koliko je toga prevedeno, a zna ono što su se dogovorili da je plaćeno. Ugovori nisu lažirani i oni prikazuju to što je i rađeno, a to misli na ove ugovore sa Student servisom koji su dostavljeni uz tužbu. Inače obrazac ugovora izvuče sam student i onda se dogovorno plati, a PS je očito donosila te ugovore. Puno puta je PS za vrijeme prakse baš donosio tekst da mu ga prevede ili joj kaže što će mu trebati, sada je shvatio da je imala šifru i da je mogla sama bez njegovog znanja sa njegovog servera uzimati i druge tekstove i prevoditi. Ne zna reći da li je znao da PS ima šifru. Sa tom šifrom je ona mogla postaviti tekst na blogu ali ne i objaviti, za to treba druga šifra i uvijek je radio objave samo on.

10.Svjedokinja CS (Godinić) izjavila je da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu administrativni menadžer, a ranije 2016. pa i 2019. je bila administrativni tajnik.Tužiteljica je radila najprije kod tuženika na praksi tijekom ljeta i radila je poslove istraživanja, bila je plaćena preko student servisa za ono vrijeme koje je provela na radnom mjestu. U jednom trenutku se spomenuo prijevod nekih tekstova, to joj je rekao gospodin GS. S njim nije pričala kako će se vrednovati to prevođenje, ali misli da je ona spomenula u nekakvom razgovoru koliko se plaća jedna kartica prijevoda. Kad bi tužiteljica nešto prevela, ona bi svjedokinji poslala na e-mail karticu i onda bi svjedokinja pomnožila broj kartica sa 70,00 kn. Tužiteljica bi poslala na e-mail tekst sa prijevodom i na dnu bi pisalo koliko taj tekst ima kartica. Svjedokinja je to onda upisivala u Excel tablicu. Obično da je tužiteljica svaka dva, tri mjeseca donesla ugovor iz student servisa i onda bi gospodin GS odlučio iznos koji će joj platiti npr. 5.000,00 kn, a svjedokinja bi onda izračunala koliko taj iznos predstavlja prevedenih kartica prema tabeli koju je sačinila. Ne sjeća se da li je gospodin GS znao da ona radi taj obračun prema tabeli. Negdje je bila potražila koliko se plaća jedna kartica prijevoda i tako je bila određena cijena od 70,00 kn. Tužiteljica bi preko ljeta prevodila na radnom mjestu, a kada bi joj počeo fakultet onda bi prevodila iz svog mjesta boravka i slala prijevode. Ti prijevodi nisu bili javno objavljeni, oni bi ih podignuli na blog kao pripremu da će se jednog dana objaviti. To su radile tužiteljica i svjedokinja. Inače gospodin GS stavlja javno tekstove na blog tj. samo on. Kada joj se pokazuje tablica sa lista 15 spisa potvrđuje da je to tablica koju je prije spomenula i sve što je u njoj upisano je pisala svjedokinja. Tužiteljica je također imala uvid u tu tablicu. Ugovor sa lista 16 je ispunila svjedokinja sa podacima, a potpisan je po gospodinu GS i tužiteljici, i tako su bili svi ugovori popunjeni i potpisani. Kada joj se pokazuju objave i prijevodi sa lista 554 i 558 i pita da li su to ti prijevodi, odgovara da pretpostavljam da jesu. Ne zna da li je gospodin GS objavljivao te prijevode na blog. Ne sjeća se kako se cijenilo koliko je kartica u jednom prijevodu. Svjedokinja nije točno znala kakav je dogovor između tužiteljice i gospodina GS, a pretpostavila je kad se pričalo o prijevodu bloga da će se prevoditi sve i onda je počela upisivati u ovu Excel tablicu. Njoj izričito nitko nije rekao da radi tu tablicu i da radi ovaj obračun koji je prije spominjala. Ne sjeća se da li je uvid u tu tablicu imao i gospodin GS, pretpostavlja da je. Gospodin GS je odobravao plaćanje. Njega da je u jednom trenutku nazvala tužiteljica i pitala kada će joj biti plaćeno ono što je prevedeno, svjedokinja da je tada sa tablicom otišla kod gospodina GS i pokazala mu je, a on se iznenadio i rekao da to nije bilo dogovoreno. Svjedokinja ne zna kako je bilo dogovoreno da tužiteljica u nekom trenutku dostavi studentski ugovor po kojem treba nešto platiti. Ne sjeća se da li je onoga trenutka kad joj se tužiteljica obratila sa pitanjem kad će joj se platiti ono što je prevela postojao neki studentski ugovor koji je ona donesla i po kojem je trebala biti napravljena isplata. Ne zna da li bi gospodin GS dobivao obavijest o tome da je ubačen neki tekst za pripremu objave bloga. Koliko se sjeća tužiteljica je samo tijekom ljeta boravila u tvrtci, a ne i ostatak godine. Inače, blog ima kad se otvori više kategorija i koliko se sjeća one su ubacivale prijevode onih tekstova koji su bili u određenoj kategoriji i godini. Ne sjeća se da li su bili prijevodi odmah ispod tekstova na hrvatskom jeziku ubačeni.

11.Iz iskaza stranaka i saslušane svjedokinje, a koji nisu u bitnome proturječni proizlazi da je tužiteljica radila kao student kod tuženika, da je radne zadatke određivao z.z. tuženika, da je plaćanje za rad tužiteljice bilo preko ugovora sa posrednikom Student servis. Tužiteljica i z.z. tuženika su usmeno dogovorili da će ona prevoditi tekstove koje je on napisao, na engleski jezik. Kada bi nešto prevela tužiteljica bi o istome dostavila podatke saslušanoj svjedokinji koje je vodila evidenciju o količini prijevoda i plaćanju. Z.z. tuženika izjavljuje da nije znao da se vodila takva evidencija. Na svim dostavljenim ugovorima, a koji imaju datume ne samo iz ljetnih mjeseci je naveden opis posla: „prijevod s hrvatskog na engleski jezik“. Tuženi, odnosno z.z. tuženika navodi da nije dogovorio sa tužiteljicom da prevede količinu teksta koju je prevela, odnosno proizlazi da je smatrao da je trebala prevoditi samo za vrijeme ljeta kada je radila u uredu, a ne i u vrijeme kada je bila odsutna zbog obveze redovnog studiranja na fakultetu. Taj njegov iskaz je proturječan ugovorima o radu redovnog studenta koje ne spori niti jedna strana jer je iz dijela njih razvidno da su iz veljače, ožujka, prosinca, listopada, tj. iz perioda kada nisu ljetni praznici. Da je radila prijevode tužiteljica i u periodu školske godine, potvrđuje i saslušana svjedokinja. Z.z. tuženika je osobno odobravao isplate, potpisivao ugovore, pa je znao i vidio na što se odnose i iz kojeg su perioda. Dakle, sud smatra da je tužiteljica dokazala da je bio dogovor da se prevode svi tekstovi jer je nelogično da bi ona prevodila i nakon ljeta, a da nije bilo dogovoreno da radi prijevod. Isto tako sud smatra da nije odlučno za ovaj postupak da li su ti prijevodi javno objavljeni po z.z. tuženika, već je bitno da li je posao od strane tužiteljice koji je naručen obavljen. Evidenciju o količini je sačinila svjedokinja zaposlena kod tuženika, te sud smatra da je količina prijevoda razvidna iz tabele sa lista 15. Istu priznaje tužiteljica, a z.z tuženika izjavljuje da ne zna koja je količina prevedena, dakle njegovi navodi o količini su paušalni. Ustvari njegov iskaz o količini teksta koja je bila dogovorena za prijevod je neodređen, ali je imao uvid u ugovore od tužiteljice pa je očito da se suglasio da se prijevodi rade i nakon ljeta, odnosno proizlazi da nije tužiteljica svojevoljno prevodila. Njegova je stvar što nije obavijestio tužiteljicu da nema više potrebe za njezinim radon, tj. prevođenjem njegovih tekstova. Odredbom čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Tuženik je znao za tražbinu tužiteljice, pa njegovo pozivanje da nema ugovora koji nije platio zaključenog sa posrednikom, pa da zato ne bi bio dužan, je neosnovano. Nije se ni pribavljao novi ugovor kada je z.z. tuženika smatrao da nema obvezu bilo što više platiti tužiteljici. Iz iskaza svjedokinje ZS razvidno je kako je bilo dogovoreno da se plaća, odnosno da je sve ovisilo o odluci z.z. tuženika.

12.Dakle, sud smatra da je količina prijevoda utvrđena iz tablice sa lista 15 spisa, prema toj tabeli proizlazi da je ukupno tužiteljica prevela tekstova u vrijednosti od 78.477,50 kuna. Ona potražuje prema toj tabeli iznos od 40.477,67 kn, a u istoj je navedeno da je ukupno plaćeno 37.704,60 kn. Sa dijelom tražbine ju je valjalo odbiti jer je sama dostavila ugovore iz kojih proizlazi da joj je po njima plaćen iznos od 43.500,00 kn, tj. ne navodi da joj nešto nije plaćeno po tim ugovorima. Dakle, u ovoj evidenciji očito nisu svi iznosi koji su joj plaćeni. Između ostalog, sama tužiteljica navodi da joj je plaćeno po ugovoru iz kolovoza 2019. koji je iznosio 3.500,00 kn, a takve isplate u evidenciji nema. Sud prihvaća obračun prema cijeni jedne kartice prijevoda za 70,00 kn jer je to očito vrijednost utvrđena upravo prema cjeniku za prijevode. Plaćanje očito nije bilo dogovoreno svaki mjesec po količini, već se platio iznos koji je odobrio z.z. tuženika, pa je i bilo potrebno da se vodi evidencija o količini prijevoda koji su se platili sa određenim iznosom. Dakle, osnovan je tužbeni zahtjev tužiteljici u iznosu od 34.977,50 kn, jer se od iznosa koji je u tabeli naveden kao cijena svih prijevoda 78.477,50 odbio iznos koji je plaćen po ugovorima 43.500,00 kn, a koji nije umanjila tužiteljica u tužbenom zahtjevu. Taj iznos u valuti Eur je vrijednost od 4.642,31 (fiksni tečaj 1 EUR=7,53450 kn), sa preostalim dijelom zahtjeva do ukupno 5.372,31 Eur tužiteljica je odbijena.

13.Neosnovan je prigovor zastare istaknut po tuženiku. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prevodila i jedan dio 2019. tj. očito zadnje u ožujku i zbog toga je navela dospijeće 1. ožujka 2019. Sud smatra da je u tom slučaju dospijeće 1. travnja 2019.tj. nakon obavljenog posla. Stranke u ovom odnosu su zaključile ugovor o djelu definiran odredbom čl. 590 ZOO, na taj posao ima se primijeniti petogodišnji zastarni rok, pa je neosnovan prigovor zastare, tužba je podnesena prije njegovo isteka. Dužan je tuženi platit i zastupniku zateznu kamatu temeljem odredbe čl 29 ZOO-a.

14. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao budući nije odlučna za ishod postupka.

15. Dužan je tuženik platiti i parnični trošak tužiteljice temeljem odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a. U ovoj pravnoj stvari bili su sporni i osnov i visina, tj. tuženi je osporavao da je bilo što dužan tužiteljici. Uspjeh tužiteljice sa osnovom je 100%, a sa visinom 86%. To znači da je tuženik sa visinom uspio u omjeru od 14%. Kada se od uspjeha u sporu tužiteljice odbije uspjeh u sporu tuženika, proizlazi da je tuženik dužan platiti 86% osnovanog parničnog troška tužiteljice (186/2=93, 14/2=7, 93-7=86). Trošak tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, koji je sukladan Tarifi HOK-a. Trošak se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, na sastav jednog podneska u iznosu od 200,00 Eur, na zastupanje na tri ročišta ukupnom iznosu od 600,00 Eur, a ovi iznosi uvećani za PDV od 250,00 Eur. Imala je i trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 50,09 Eur i presudu u iznosu od 100,18 Eur. Dakle, ukupan trošak tužiteljice je 1.400,27 Eur. Stavljen u omjer sa uspjehom u sporu od 86% proizlazi da joj je tuženik dužan platiti trošak u visini od 1.204,23 Eur. Sa preostalim dijelom zatraženog troška tužiteljica se odbija kao neosnovano visoko zatraženim.

U Opatiji 27. veljače 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 100,18 Eur Pun. tuženika

Po pravomoćnosti pristojba za odgovor na tužbu