Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 K-76/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Pražetina Kaleb kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Edine Hajdarević Car i Đurđice Tasić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Trupčević Bilić, u kaznenom predmetu protiv optuženog OO, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.- dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu: ŽDO) u Zagrebu, broj KO-DO-31/21 (ranije K-DO-38/14) od 18. siječnja 2019. godine, izmijenjene 03. studenog 2021. i 20.01.2025. godine, nakon javne rasprave održane 14. veljače 2025. godine, u prisutnosti zamjenice ŽDO Zagreb AO, optuženog OO, i branitelja Predraga Ilića, odvjetnika, dana 14. veljače 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i A rođene N, rođen **.**.1980. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i Republike Slovenije, s prebivalištem u [adresa], NKV, zaposlen u tvrtki Internacional solution, Železnikova 8, Maribor, s mjesečnim primanjima od oko 2.000,00 EUR-a, neoženjen, bez djece, bez imovine, vojsku nije služio, drugi kazneni postupak se ne vodi, osuđen zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11 presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K -529/16 od 12.12.2019.

k r i v  j e

što je

-u razdoblju od 5. svibnja 2008. do 31. prosinca 2008., kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje u trgovačkom društvu ,,Miro opus" d.o.o. iz Zagreba, Bolnička cesta 59, u namjeri da neprijavljivanjem i neplaćanjem poreza navedenom trgovačkom društvu pribavi nepripadnu materijalnu dobit na štetu Državnog proračuna RH, nije iskazao točne podatke o obavljenim oporezivim isporukama dobara i usluga te nije prijavio obveze za uplatu poreza na dodanu vrijednost, a nakon što je u ime trgovačkog društva ,,Miro opus" d.o.o. ispostavio 31 račun raznim trgovačkim društvima u kojim računima je obračunat porez na dodanu vrijednost (PDV) u ukupnom iznosu od 457.352,14 kuna/60.701,06 eura, Poreznoj upravi je iskazao i prijavio samo iznos od 135.805,61 kuna/18.024,50 eura, pa je na taj način umanjio dužnu poreznu obvezu za iznos od 321.546,53 kn, zatim na gotovinske uplate na žiro račun trgovačkog društva ,,Miro opus" d.o.o. u iznosu od 142.500,00 kuna/18.913,00 eura nije obračunao i prijavio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25.696,74 kuna, te na primljene uplate od raznih trgovačkih društava u iznosu od 1.957.543,78 kuna/259.810,71 eura, koji se zbog nedostatka popratne dokumentacije smatraju predujmovima, nije obračunao i prijavio PDV u iznosu od 352.999,95 kuna/46.851,14 eura, te je u prijavama za pretporez za 2008. iskazao pretporez u iznosu od 138.144,54 kune/18.334,93 eura iako nema ulaznih računa dobavljača na kojima je iskazan pretporez, na koji način je umanjio poreznu obvezu i izbjegao plaćanje poreza na dodanu vrijednost za trgovačko društvo ,,Miro opus" d.o.o. i time ostvario protupravnu imovinsku korist za navedeno trgovačko društvo u ukupnom iznosu od 838.387,76 kuna/111.273,18 eura, te za navedeni iznos oštetio Državni proračun Republike Hrvatske,

- d a k I e, s ciljem da druga osoba izbjegne plaćanje poreza dao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja za utvrđivanje iznosa porezne obveze, te s istim ciljem u slučaju obvezne prijave nije prijavio činjenice koje su utjecale na utvrđivanje porezne obveze, pa je uslijed toga došlo do smanjenja i neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kn, a kazneno djelo je dovelo do smanjenja i neutvrđenja porezne obveze velikih razmjera.

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva i to utajom poreza ili carine – opisano u članku 256. stavku 3. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11 , 144/12, 55/15, 61/15, 101/17 dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 256. st. 3. KZ/11.

Na temelju članka 256. stavak 3. KZ/11 optuženi OO se

o s u đ u j e n a

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

I 6 (ŠEST) MJESECI

Time da se optuženom OO na temelju članka 57. KZ/11

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

Na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, te uz posebnu obvezu da na temelju članka 56. stavak 4. KZ/11 u vezi članka 62. stavak 1. točke 1. KZ/11 u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti presude nadoknadi štetu oštećenoj Republici Hrvatskoj u visini dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 111.273,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, što je precizirano u odluci o imovinskopravnom zahtjevu.

Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/24. i 36/24 . - dalje u tekstu: ZKP) optuženi OO je na ime imovinsko pravnog zahtjeva dužan isplatiti oštećenoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB 18683136487 iznos od 111.273,18 eura (838.387,76 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 1. siječnja 2009. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1 siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1., 6. i 7. ZKP-a nalaže se optuženom OO naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.408.56 eura koji uključuju troškove na ime financijsko- knjigovodstvenog vještaka u iznosu od 960,62 eura, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 eura, trošak obrane branitelja po službenoj dužnosti u fazi istrage i tijekom rasprave u ukupnom iznosu od 447,94 eura, dok će se o troškovima branitelja po službenoj dužnosti nastalim tijekom rasprave odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.ŽDO Zagreb je podiglo optužnicu broj KO-DO-31/21 (ranije K-DO-38/14) 18. siječnja 2019. godine (listovi 1100-1118 spisa) koja je izmijenjena podnescima od 03. studenog 2021. (listovi 1176 spisa) i od 20.01.2025. (list 1396 spisa) protiv optuženih NO, OO i GO zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246 stavak 1. i 2., a kažnjivo po čl. 246. stavak 2. KZ/11, utajom poreza ili carine iz članka 256. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 256. st. 3. KZ/11 i pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju– iz članka 246. stavku 1. i 2. KZ/11 u svezi s člankom 38. KZ/11.

1.1.Prije početka rasprave dana 20. siječnja 2025. (list 1394 spisa) doneseno je na temelju članka 380. stavak 1. točka 1. ZKP-a rješenje kojim je obustavljen kazneni postupak u odnosu na optuženog NO i optuženog GO zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. i dr. KZ/11., opisanog u točki 1. optužnice ŽDO u Zagrebu broj K-DO-38/2014 od 18. siječnja 2019. izmijenjene 3. studenoga 2021. i u odnosu na optuženog OO zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. KZ/11., opisanog u točki 2. optužnice ŽDO u Zagrebu broj K-DO-38/2014 od 18. siječnja 2019. izmijenjene 3. studenoga 2021. Postupak nastavljen u odnosu na optuženog OO zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11.

1.2. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je pisanim putem postavilo imovinskopravni zahtjev (list 1386 spisa).

2. Pozvan očitovati se o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi OO je iskazao da se smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret izmijenjenom optužnicom ŽDO Zagreb, te da ne osporava imovinskopravni zahtjev.

2.1. Obranu optuženog OO vijeće je ocijenilo sukladnim ostalim dokazima koji su prije prikupljeni.

3. Pri tome je vijeće utvrdilo da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje. Nadalje u odnosu na oblik krivnje, na temelju okolnosti postupanja i radnji koje poduzima u inkriminiranom periodu vijeće nalazi da je optuženik bio svjestan obilježja kaznenog djela utaje poreza iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11 jer je u inkriminiranom periodu kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje u trgovačkom društvu Miro opus, iz čega proizlazi da je vodio poslovanje društva i znao relevantne podatke od utjecaja za odmjeravanje poreza na dodanu vrijednost, dao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja za utvrđivanje iznosa porezne obveze, a to su netočni iznosi koji ne odgovaraju ukupnom iznosu računa koje je društvo Miro opus izdalo drugim društvima, na koji način je umanjena porezna obveza društva na ime poreza na dodanu vrijednost, što je bio slučaj i kod neobračunavanja poreza na ime uplaćenih gotovinskih iznosa društvu te primljenih uplata raznih trgovačkih društava (predujmova), nije obračunao i prijavio dužni PDV te u prijavama za pretporez za 2008. godinu je iskazao pretporez, iako nema ulaznih računa dobavljača na kojima je iskazan pretporez, koje sve radnje su rezultirale davanjem netočnih podataka o činjenicama od utjecaja za utvrđivanje iznosa porezne osnovice, odnosno optuženik nije prijavio činjenice od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, posljedica kojih radnji je smanjenje i neutvrđenje porezne obveze u iznosu od više od 20.000,00 kuna. Pri tome je nastupila šteta za državni proračun zbog neplaćanja dužnog iznosa PDV-a u iznosu većem od 600.000,00 kuna, a time i šteta velikih razmjera, a pri tome optuženik hoće ostvarenje tih obilježja. Iz izloženih okolnosti proizlazi da je optuženik postupao s izravnom namjerom.

3.1. Nadalje je utvrđeno da je optuženik bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Stoga vijeće zaključuje da je optuženik kriv za kazneno djelo utaje poreza.

4. U nastavku presuda sadrži, jer se optuženi OO po svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim, sukladno članku 459. stavak 7. ZKP- a, okolnosti uzete u obzir pri odmjeravanju kazne.

5. Prilikom odmjeravanja kazne optuženom OO primijenjeno je opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 te su ocijenjene sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

5.1. Polazeći od svrhe kažnjavanja, vijeće je uzelo u obzir generalnu prevenciju s ciljem stvaranja povjerenja u djelovanje represivnog aparata, te odvraćajući učinak koju svrhu kazna ima ostvariti. U odnosu na specijalnu prevenciju vijeće je imalo u vidu da kazna utječe na popravljanje optuženika, a ujedno da djeluje ne način da ga socijalizira odnosno ponovno uključi u društvo kao punopravnog člana. U vezi druge stavke odlučne za izbor vrste i mjere kazne- stupnja krivnje, vijeće je utvrdilo da je kod optuženika ispunjen najviši stupanj krivnje jer je postupao s izravnom namjerom, potpuno je ubrojiv i imao je svijest o protupravnosti.

5.2. Nastavno, kao otegotna okolnost cijenjene su pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno- želja za stjecanjem imovinske koristi za svoje društvo na lagan i nezakonit način te način počinjenja djela jer je optuženik koristio više modaliteta u okviru kojih je netočno prikazivao relevantne podatke, odnosno uopće ih nije prikazao (netočno navođenje dužnih iznosa koji proizlaze iz računa koje je društvo izdalo, neobračunavanje dužnog poreza na uplaćene gotovinske iznose, te neosnovana prijava pretporeza). Otegotnim je cijenjena i osuđivanost optuženika za kazneno djelo jer je prema izvatku iz kaznene evidencije (list 1287 spisa) osuđen presudom Općinskog kaznenog suda poslovni broj K-529/16 od 12. 12.2019. za kazneno djelo Prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godina. Uvidom u izreku navedene presude (list 1418-1419 spisa) je utvrđeno da se vrijeme počinjenja djela podudara sa periodom činjenja kaznenog djela za koje je optužen u ovom postupku, također u istom svojstvu u vezi trgovačkog društva Miro opus kao u ovom postupku.

5.2. Olakotnim okolnostima se cijeni iskreno priznanje optuženika, okolnost da je optuženik prema podacima iz kaznene evidencije činio kaznena djela u jednom periodu svog života i to u vezi trgovačkog društva Miro opus, nakon čega s takvim ponašanjem nije nastavio jer se nakon toga ne javlja kao počinitelj kaznenih djela, te okolnost da brine o bolesnoj majci u vidu skrbi te financijske pomoći. Protek vremena od 17 godina od počinjenja djela je također cijenjena olakotnom okolnošću.

6. S obzirom na sve navedene okolnosti, vijeće je optuženika osudilo na djelomičnu uvjetnu osudu na način kako je to precizirano u izreci. Naime, vijeće nalazi da postoji visok stupanj vjerojatnosti na temelju svih prethodno iznesenih okolnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, s tim da je optuženiku naložena i posebna obveza da u roku od 4 (četiri) godine nadoknadi štetu oštećenoj Republici Hrvatskoj u visini dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 111.273,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Rok kušnje u trajanju od 5 godina vijeće nalazi adekvatnim rokom potrebnim za provjeravanja ponašanja optuženika radi kontrole je li uskladio svoje ponašanje sa zakonom.

6.1. Vijeće nalazi upravo takvu kaznu primjerenom težini djela i kaznene odgovornosti optuženika te da je tom kaznom izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da istom jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, pri čemu će ista utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. 7. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu se temelji na članku 158. stavak 2. ZKP-a te je optuženiku naloženo plaćanje imovinskopravnog zahtjeva jer je u postupku utvrđeno da je nastupila šteta Državnom proračunu u iznosu u kojem je postavljen imovinskopravni zahtjev koju štetu je uzrokovao optuženik svojim radnjama.

8. O trošku kaznenog postupka odlučeno je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a jer je donesena osuđujuća presuda. Ukupni iznos troška je 1.408.56 eura, a uključuje troškove na ime financijsko-knjigovodstvenog vještaka u iznosu od 960,62 eura, koji iznos predstavlja jednu trećinu ukupnog troška vještaka što je u vezi kaznenog djela za koje je optuženi OO oglašen krivim, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 eura odmjerene s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka, trošak obrane branitelja po službenoj dužnosti u fazi istrage i tijekom rasprave u ukupnom iznosu od 447,94 eura (rješenje o trošku na listovima 524-525 spisa), dok će se o troškovima branitelja po službenoj dužnosti nastalim tijekom rasprave odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

9.Slijedom iznijetog presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. veljače 2025. godine.

Predsjednica vijeća

Renata Pražetina Kaleb

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, u četiri (4) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.