Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-15/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po zaposlenici HM, prema generalnoj punomoći Su-426/2024, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16836/2021-38 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća 27. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja IM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16836/2021-38 od 18. prosinca 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja IM za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 5.592,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom od dana 12.7.2019.g. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak parničnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."
2. Tužitelj navedenu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni razlozi protiv presude u bitnome se svode na iznošenje stava kako pravomoćno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. studenog 2020., kojim je utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju nije ozljeda na radu, ne predstavlja odluku o prethodnom pitanju koja bi vezala parnični sud u pogledu utvrđenja razloga nastanka ozljede kod tužitelja. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je tužiteljevo potraživanje naknade štete zbog ozljede koju je zadobio 10. travnja 2019., oko 11,30 sati, kada je ozlijeđen u prostoru reciklažnog dvorišta u Zaprešiću, kod poslodavca Zaprešić d.o.o., za vrijeme redovnog radnog vremena, kada mu je prilikom zatvaranja neispravnog kontejnera poklopac istog pao na desnu ruku i ozlijedio ga. Navodi da je njegov poslodavac u vrijeme nezgode bio uredno osiguran policom osiguranja od odgovornosti sklopljenom kod tuženika, slijedom čega potražuje naknadu nastale mu štete u iznosu od 5.592,95 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 12. srpnja 2019. do isplate.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističe tužitelj. Naime, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju pobijane presude navodi o sadržaju zapisnika u postupku i samih tih zapisnika te se stoga ista može ispitati.
6. Neosnovano tužitelj ističe počinjenje bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 12. st. 1. ZPP.
7. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje odlučnu činjenicu da pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/20-02/24, URBROJ: 338-21-02-02-20-7 od 12. studenog 2020. tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Zaprešić d.o.o., Zelengaj 15, Zaprešić, ozljeda nastala 10. travnja 2019. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S68.1, nije priznata ozljedom na radu.
8. Na žalbene navode kako nema identiteta predmeta odlučivanja u upravnom postupku priznavanja ozljede na radu i predmeta parničnog postupka radi naknade štete koji je naknadno pokrenuo tužitelj, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao o prethodnom pitanju pa stoga nema mogućnosti njezina preispitivanja u sudskom postupku. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je tužitelj sudjelovao u postupku u povodu kojeg je doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/20-02/24, URBROJ: 338-21-02-02-20-7 od 12. studenog 2020., kojim je utvrđeno da se ozljeda na radu od 10. travnja 2019. ne priznaje ozljedom na radu (a iz stanja spisa proizlazi i da ga je u tom postupku zastupao odvjetnik kao kvalificirani punomoćnik) te je u tom postupku dao izjavu o okolnosti nastanka ozljede, no upravno tijelo je nakon provedenog postupka utvrdilo kako se zadobivena ozljeda treba pripisati njegovom nesavjesnom odnosno neodgovornom ponašanju na radnom mjestu, protivno radnim zadacima koje je trebao obavljati u okviru svog radnog mjesta i protivno pravilima zaštite na radu pa stoga tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.1. Pravilnost navedenog zaključka prvostupanjskog suda proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike poslovni broj Rev-293/2019-3 od 11. listopada 2024., u kojoj je jasno navedeno kako utvrđenje iz upravnog rješenja ne bi vezivalo samo onu stranku koja u tom postupku nije sudjelovala (niti je bila pozvana sudjelovati), a što nije slučaj u ovome postupku. Stoga je i u navedenoj odluci dan jasan odgovor na pitanje: „smatra li se pojedina ozljeda ozljedom na radu ocjenjuje se u upravnom postupku pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te konačna odluka donesena u tom postupku predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak u smislu čl. 12. st. 2. ZPP te ne postoji mogućnost njezinog preispitivanja u sudskom postupku (tako i ovaj sud u presudi poslovni broj Revr 947/2017-2 od 11. rujna 2018., a i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-337/2022 od 21. rujna 2022.).“
9. Stoga su i žalbeni navodi kojima tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da ozljeđivanje tužitelja nije ozljeda na radu, slijedom čega nema odgovornosti tuženika temeljem odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/2018 i 96/18), odbijeni kao neosnovani.
10. Posljedično, neosnovani tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je pravilno odbio i zahtjev tužitelja na naknadu troška postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).
11. Ostali žalbeni navodi tužitelja nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
12. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kako je i odlučeno u točci I. izreke ove drugostupanjske presude.
13. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, jer u istome nije uspio.
U Velikoj Gorici 27. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
