Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: Ps-5/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika 1. UM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika - protutužitelja KM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku IM, odvjetniku iz [adresa], radi iseljenja i predaje u posjed, nakon glavne rasprave održane 29. siječnja 2025., 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku – protutužitelju BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici - protutuženoj JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] preda u posjed, slobodan od osoba i stvari, krov poslovne zgrade upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad na č. zem. [katastarska čestica], na adresi u [adresa] kao i da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.303,10 € (tisućutristotrieuraidesetcenti), sve to u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Tužbeni zahtjevi tuženika- protutužitelja koji glase:

"1. Utvrđuje se da u korist svagdašnjeg vlasnika nekretnine upisane u Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj, Općinskog suda u Rijeci kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Grad kao povlasne nekretnine, postoji pravo stvarne služnosti svakodobnog pristupa, prolaza, korištenja,uporabe, uređenja i održavanja ravnog krova kao terase, na teret nekretnine upisane u Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj, Općinskog suda u Rijeci kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Grad kao poslužne nekretnine, i to točno onog dijela poslužne nekretnine u širini_____ m2 i duljini

m2, ukupne površine

m2, a koji se proteže u

cijelosti u površini ravnog krova poslužne nekretnine, a što je svagdašnji vlasnik poslužne nekretnine dužan trpjeti, temu se nalaže zabrana uznemiravanja prava stvarne služnosti.

2. Ovlašćuje se tužitelj kao vlasnik povlasne nekretnine, na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, ishoditi upis stečenog prava stvarne služenosti iz t. I izreke ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišno knjižni odjel Mali Lošinj.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana", odbijaju se.

Obrazloženje

1. Tužiteljica - protutužena (dalje tužiteljica) je protiv tuženika – protutužitelja (dalje tuženik), podnijela tužbu radi predaje u posjed slobodne od osoba i stvari dio nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad,a koji dio je u naravi krov poslovne zgrade tužiteljice u [adresa], na adresi [adresa].

2. U tužbi je navela da je vlasnica navedene nekretnine, da je tuženik vlasnik nekretnine označe kao č. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad , a koja nekretnina da je u naravi kuća u istoj ulici, kbr.75 površine 108 m2 i dvorište površine 10m2.

3. Iz navoda tužiteljice u tužbi proizlazi da tuženik bez ikakovog pravnog osnova koristi površinu ravnog krova njene nekretnine, da je u posjed ušao na način da je sa svoje nekretnine probio vrata prema ravnom krovu nekretnine tužiteljice, te taj krov ogradio.

4. Dalje proizlazi da je u više navrata pozivala tuženika da joj preda posjed prijepornog dijela njene nekretnine, da zbog neodržavanja tog dijela nekretnine trpi štetu u vidu prodora vode sa krova u njen poslovni prostor.

5. Postavila je tužbeni zahtjev kako je to navedeno u toč.I. izreke ove presude.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio navodima tužbe tužiteljice i postavljenom tužbenom zahtjevu, osporio da bi prijepor koristio bez ikakovog pravnog osnova, naveo da je prijepor, računajući i posjed njegovih pravnih prednika, istinit i pošten i da traje od 60-ih godina prošlog stoljeća, da se oduvijek koristio kao pripadak njegove nekretnine, a za potrebe gospodarenja istom, da je prijepor u naravi terasa restorana kojeg su držali njegovi pravni prednici, da je ta terasa povezana sa nekretninom tuženika, da oduvijek bila i ograđena sa nekretninom u vlasništvu tuženika, da tužiteljica iz poslovnog prostora nema pristup na prijepornu terasu, osporio da je on ogradio terasu te naveo da su to učinili njegovi pravi prednici prije nego što je tužiteljica stekla pravo vlasništva na prijeporu.

7. Dalje je tuženik naveo da, osim preko prijepora niti ne može pristupiti prizemnoj etaži njegove nekretnine, da mu je prijeporna terasa potrebna za bolje i korisnije gospodarenje njegovom imovinom.

8. Tuženik tvrdi da najkasnije od 15. studenog 1962. na zemljištu oznake č. zem. [katastarska čestica] postoji zgrada čiji posjednici, a od 1975. i vlasnici, koriste terasu koja je u naravi krov nekretnine č. zem. [katastarska čestica].

9. Navodi i da je nekretnina č. zem. [katastarska čestica] prvotno bila u posjedu ĆM koji ju je 19. listopada 1987. darovao SM – ocu tuženika i MM u jednakim omjerima, da su potom Ugovorom o zakupu iz 1997. SM i MM iznajmili nekretninu FM, da je tuženik nasljednik SM, a da je potom 25. lipnja 2021. sa zakonskim nasljednicima MM sklopio Ugovor o kupoprodaji te postao vlasnikom cijele navedene nekretnine.

10. Tuženik tvrdi da su njegovi pravni prednici a i on bili pošteni posjednici sporne terase, da se njihovom posjedu nije nitko protivio unatrag 60 godina.

11. Tuženik tvrdi da ima pravo posjeda prijepora, te da je temeljem odredbe čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14) dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti prijepora.

12. Tuženik je protiv tužiteljice podnio protutužbu u kojoj je naveo iste činjenice kao i u odgovoru na tužbu tužiteljice, te je postavio protutužbeni zahtjev kako je to navedeno u toč.II. izreke ove presude.

13. Tužiteljica se u odgovoru na protutužbu protivila navodima tuženika, navela da oblik služnosti koju tuženik zahtjeva nije ni zakonit niti moguć, a obzirom da je služnost ograničeno pravo na tuđoj nekretnini, dok da iz navoda tuženika proizlazi da bi on na prijepornoj nekretnini - terasi imao neograničeno pravo raspolaganja nekretninom tužiteljice, te da bi na taj način isključio tužiteljicu iz vlasničkih prava iste nekretnine.

14. Tužiteljica je osporila da u korištenju prijeporne nekretnine od strane tuženika i njegovih pravnih prednika postoji kontinuitet korištenja, da je postojala suglasnost nekadašnjih vlasnika za korištenje terase ali da je to bilo do opoziva, a da u trenutku kada je tužena stekla vlasništvo svoje nekretnine č. zem. [katastarska čestica], u zemljišnoj knjizi nije bila upisana nikakva služnost, te da je ona nekretnina kupila s povjerenjem u zemljišne knjige.

15. Tužiteljica je predložila da su dobije protutužbeni zahtjev tuženika.

16. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja , sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 2), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 4 do 5), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 6 do 7), odgovor na tužbu (list 18 do 23), fotografije sa lista 25 do 32, povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 33 do 38), povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - grad (list 39 do 43), povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] (.list 44 do 49), povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 50 do 56), rješenje Kotarskog suda u Lošinju od 21. srpnja 1962. (list 57 do 58), rješenje Narodne Republike Jugoslavije, Državnog sekretarijata za poslove opšte uprave i budžet broj 2633/519 od 29. rujna 1956., (list 59 do 60), prijavni listovi (list 61 do 76), darovni ugovor sklopljen između VM kao darovaoca i ĐM kao daroprimca 22. srpnja 1982. (list 77 do 79), ugovor o zakupu zaključen između ĐM i MM kao zakupodavaca i FM kao zakupoprimca 5. veljače 1997. (list 80 do 84), rješenje Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj O-178/03-7 od 22. travnja 2024. (list 84 do 85), Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između FM, DM, CM, OM i LM kao prodavatelja i KM kao kupca, **.**.2021.(list 86 do 91), rješenje Hrvatskih voda Zagreb, obračuni, uplatnice (list 92 do 100), uvjerenje izdano od DGU, Područni ured za Katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Mali Lošinj od 24. studenog 2022. (list 111 do 112), kopije snimke iz zraka (list 113), izvod iz katastarskog plana (list 114), proveo očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Goleku, podnesak tuženika – protutužitelja od 12. kolovoza 2024. (list 223 do 224), podnesak tužiteljice – protutužene od 14. listopada 2024. (list 235), fotografije sa lista 236 do 241, saslušao svjedoke FM, GM OM, ZM, CM, RM, LM, ŽM, UMH, ČM, (list 244 do 250), saslušao stranke BM (list 251 do 252), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 14. studenog 2024. (list 260 do 276), račun vještaka broj 27/2024 od 20. studenog 2024. (list 277), saslušao svjedoka TM (list 280 do 282), troškovnik tužiteljice – protutužene (list 283), troškovnik tuženika – protutužitelja (list 284), ovosudni spis

17. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18. Među strankama nije sporno da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, što je sud utvrdio uvidom u taj zk.ul. (list 6).

19. Nije sporno niti da je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine č. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, a isto je utvrđeno i uvidom taj zk.ul. (list 4).

20. Provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem utvrđeno je da je prijepor u naravi ravni krov iznad poslovnog prostora, [obrt] "Perla" kojeg koristi tužiteljica, da se u naravi radi o ograđenoj terasi koja je i natkrivena, te da pristup na tu terasu/krov ima tuženik iz njegove nekretnine – kuće i nekadašnjeg restorana, dok da tužiteljica iz svog poslovnog prostora nema unutarnji pristup terasi, a niti do terase može doći sa neke druge nekretnine osim sa nekretnine tuženika č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad.

21.To među strankama nije niti sporno.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta Darka Goleka, a koji nalaz je sud u cijelosti utvrdio istinitim i stručnim jer na isti nije bilo prigovora, utvrđeno je da se do prijeporne terase dolazi sa [adresa], potom se penje stepenicama koje je vještak na skici lica mjesta (list 269), označio žutom bojom i slovom A, potom ulazi u prostor na prvom katu kuće tuženika koja se nalazi na č. zem. [katastarska čestica], te iz tog prostora preko stepenica koje je vještak označio slovom B, pristupa na spornu terasu/krov u vlasništvu tužiteljice.

23. Zapažanjem suda na licu mjesta, te iz priležećih fotografija sud je utvrdio da je prostorija na prvom katu kuće tuženika, a iz koje se izlazi stepenicama na terasu nekada bila ugostiteljski objekt, restoran, ali da isti restoran nije u funkciji – ne radi.

24. Utvrđeno je i da je sporna terasa u zapuštenom stanju.

25. Zapažanjem je sud utvrdio i da je terasa ograđena metalnom ogradom, da je pokrivena salonit pločama i trstikom, da su na pokrovu – stropu iznad terase zatečena dva bijela ventilatora, jedna žarulja, a na terasi razne druge stvari, uglavnom stolovi i stolice.

26. Među strankama nije sporno niti da tužiteljica, iako je cijelu nekretninu č. zem. [katastarska čestica] stekla u vlasništvo kupoprodajom od obitelji TM, a prije 10 godina kako navodi svjedok ČM, nikada nije stupila u posjed terase.

27. Iz navoda tuženika i postavljenog protutužbenog zahtjeva proizlazi da tuženik zahtjeva da sud utvrdi da u korist nekretnine 1677/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad kao povlasne nekretnine, postoji pravo stvarne služnosti svakodobnog pristupa prolaza, korištenja, uporabe, uređenja i održavanja ravnog krova kao terase, a na teret č. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad kao poslužne nekretnine.

28. Prema zakonskoj definiciji iz čl.174. st.1. ZV služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar), ma čija ta stvar bila, a da je njezin svagdašnji vlasnik to dužan trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati.

29. Već iz te odredbe jesno proizlazi da je služnost ograničeno stvarno pravo. 30. Mimo svih temeljnih obilježja služnosti, potrebno je naglasiti odredbu čl. 175. st.1. ZV koja propisuje da svaka služnost mora imati razumnu svrhu.

31. Člankom175. st.2. ZV propisano je da ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, služenost je stvarna, inače je osobna.

32. Tuženik nije naveo niti dokazao na koji način ima namjeru ili na koji način gospodari nekretninom č. zem. [katastarska čestica], nije dokazao da mu je korištenje sporne terase potrebno radi boljeg i korisnijeg gospodarenja njegovom nekretninom.

33.Naime, mada iz iskaza gotovo svih saslušanih svjedoka proizlazi da je prijeporna terasa nekada služila kao pripadak restorana za kojeg je nesporno utvrđeno da se nalazio u nekretnini 1677/1 koja je sada u vlasništvu tuženika, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi sporna terasa i tuženiku eventualno služila u istu svrhu ili neku sličnu svrhu, odnosno da bi svrha stvarne služnosti bila bolje i korisnije gospodarenje njegovom nekretninom.

34. S druge strane ustanovljenjem služnosti sporne terase u korist tuženika, tužiteljica bi bila u potpunosti isključena iz prava raspolaganja svojom nekretninom i korištenja svoje nekretnine, a bila bi umanjena i vrijednost njene nekretnine.

35. Imajući u vidu odredbe Ustava Republike Hrvatske, Protokol 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i odredbu čl. 30. ZV , a koje odredbe jamče pravo vlasništva, to služnost mora imati razumnu svrhu koja opravdava zadiranje u tuđe vlasništvo.

36. Tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje opravdavaju njegovo zadiranje u vlasništvo tužiteljice.

37. Iz provedenih dokaza nije utvrđeno da tuženik, sve i kada bi u svojoj nekretnini imao namjeru otvaranja restorana ili neke druge djelatnosti, nije u mogućnosti tu djelatnost obavljati bez korištenje terase.

38. Iz provedenih dokaza, zapažanja suda na licu mjesta i geodetskog vještačenja, utvrđeno je da tuženik do svoje nekretnine ima izravan pristup sa ulice U preko svoje nekretnine – stepenica koje su također na č. zem. [katastarska čestica].

39. Opće je poznato da u [adresa] postoji puno ugostiteljskih objekta koji nemaju izravan pristup iz zatvorenog dijela lokala na terasu, takvi lokali postoje i u samoj [adresa], pa sud smatra da osnivanje prava stvarne služnosti preko nekretnine tužiteljice č. zem. [katastarska čestica] u korist nekretnine tuženika 1677/1, nema razumnu svrhu, a niti je tuženik dokazao da bi osnivanjem takve služnosti bolje i korisnije gospodario svojom nekretninom.

40. Tuženik tvrdi da je dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti sporne terase.

41. Člankom 186 st.1. ZV propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina), da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

42. Člankom 228. st.1. ZV propisano je da će se neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovati kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti, inače samo kad tako odredi poseban zakon, dok je st.2. istog članka propisno da tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi.

43. Člankom 229. st.1. ZV propisuje da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

44. St.2. istog članka propisuje da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenje vlasnika ili posjednika poslužene nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

45. Navedene propisane zakonske pretpostavke su slične pretpostavkama predviđenim istim zakonom za stjecanja prava vlasništva nekretnine dosjelošću, ali se kod stjecanja stvarne služnosti dosjelošću zahtjeva pošten i istinit posjed. 46. Članak 18. st. 3. ZV propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

47. Tuženik je u spis dostavio rješenja i obračune poduzeća Hrvatske vode koja datiraju od 1999. do 2002. (list 92 do 95), rješenje i račun Općine Mali Lošinj i Grada Malog Lošinja koji datiraju iz 1996. pa do 2002., te dokaze da je pravni prednik tuženika ĐM Hrvatskim vodama platio vodnu naknadu za poslovni prostor i terasu, te i komunalnu naknadu za ugostiteljski objekt.

48. Navedeni dokumenti ne dokazuju da je pravni prednik tuženika bio pošteni i istiniti posjednik prijeporne terase, nego samo da je plaćao obveze jedinici lokalne samouprave i poduzeću Hrvatske vode vezane za korištenje poslovnog prostora i terase.

49. Mada je tuženik tijekom postupka naveo da je sporna terasa, računajući i posjed njegovih pravnih prednika, u njegovom poštenom i istinitom posjedu duže od 60 godina, te činjenice ne proizlaze utvrđenim iz povedenih dokaza.

50. Također, iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti da je pravni prednik tuženika AM, a za kojeg tuženik navodi da je bio prvi korisnik nekretnine č. zem. [katastarska čestica] i da je i on posjedovao spornu terasu, doista i posjedovao spornu terasu.

51. Naime, iz provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi kada je to AM počeo koristiti spornu terasu kao pripadak restorana koji se nalazio u sadašnjoj kući tuženika.

52. Također nije utvrđeno niti do kada je AM navodno koristio tu terasu.

53. Iz zaključka Kotarskog suda od 15. studenog 1962. (list 30) u spisu P- 456/2023 utvrđeno je da su ĆM na trajno korištenje dodijeljene nekretnine č. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u svrhu izgradnje zgrade.

54. Iz sadržaja povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] list 50 u spisu P-456/2023, utvrđeno je da je nekretnina č. zem. [katastarska čestica] inkorporirana u novu č. zem. [katastarska čestica] i otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška], a da je nekretnina 715/2 inkorporirana u novu č. zem. [katastarska čestica] otpisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška].

55. Kada se sadržaj povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] cijeni u kontekstu sa zaključkom Kotarskog suda od 15. studenog 1962., sud sa sigurnošću utvrđuje da ĆM na trajno korištenje nije dana nekretnina č. zem. [katastarska čestica], sadašnja 56. Svjedok EM iskazao je da se sjeća, da dok je on bio dijete, restoran na prvom katu kojeg je koristio ĆM, nije imao terasu, a da je nakon ĆM restoran držao izvjesni ŠM, te da je tada restoran koristio spornu terasu.

57. Mada iz iskaza svjedoka FM proizlazi da je ŠM (Mišljenović), negdje 1980 . i neke godine imao prostor u najmu i otvorio sadašnja vrata za izlazak na terasu, iz svih provedenih dokaza nije utvrđeno točno koje godine je ŠM počeo koristiti prijepornu terasu.

58. Niti jedan saslušani svjedok nije decidirano iskazao kada se točno sporna terasa počela koristiti za potrebe restorana koji se nalazio u kući izgrađenoj na č. zem. [katastarska čestica], a niti su svjedoci imali saznanje o tome od kada do kada su pravni prednici tuženika koristili tu terasu.

59. Iz povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad priležeći spisu P-456/2023 na listu 24 do 27, sud je utvrdio da je nekretnina č. zem. [katastarska čestica] tek od 27. lipnja 1975. I to samo u zemljišnom biću II uknjižena kao vlasništvo Kovačević Save, da je potom temeljem darovnog ugovora od 6. kolovoza 1982., a koji darovni ugovor prileži ovom spisu na listu 77 do 78 ista nekretnina uknjižena kao suvlasništvo ĐM i MM u jednakim suvlasničkim omjerima, da je potom 6. listopada 2003. na ½ suvlasničkog dijela ĐM, uknjižen tuženik KM.

60. Uvidom u darovni ugovor zaključen između VM kao darovatelja i ĐM i MM kao daroprimatelja utvrđeno je da predmet tog darovanja nije bila nikakova terasa.

61. Niti iz jednog provedenog dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti na temelju čega je izvjesni ŠM koristio spornu terasu, ako ju je uopće i koristio, jer to sud nije sa sigurnošću utvrdio iz provedenih dokaza, a niti od kada do kada je tu terasu koristio.

62. Iako svjedoci FM, GM, EM, NM, ŽM te i tuženik iskazuju da je izvjesni ŠM koristio spornu terasu, iz njihovih iskaza ne proizlazi utvrđen period u kojem je on to koristio. 63. Također, svjedoci GM, NM, LM, ŽM iskazali su da je terasu nakon ŠM koristio HM.

64. Međutim, svjedoci nisu iskazali u kojem je to vremenu HM koristio terasu, da li je to bilo odmah nakon što ju je prestao koristiti ŠM ili je između tih korištenja postojalo vrijeme nekorištenja i koliko je to vrijeme bilo. 65. Svi naprijed navedeni svjedoci iskazali su da je nakon HM terasu koristio FM.

66. Sam svjedok FM iskazao je da je on u poslovnom prostoru počeo raditi 1997., da je uz poslovni prostor koristio i spornu terasu, da je taj restoran držao 12 godina, a što bi značilo da je restoran držao do 2009.

67. Da je iskaz svjedoka FM točen u pogledu početka korištenja poslovnog prostora i terase, utvrđeno je i uvidom u ugovor o zakupu koji je 5. veljače 1997. isti zaključio sa ĐM i MM (list 80 do 82).

68. Svi naprijed navedeni svjedoci, te svjedok ČM, a i tuženik, sukladno su iskazali da nakon FM nitko više spornu terasu nije koristio. 69. Slijedom toga, sud je sa sigurnošću utvrdio da od 2009. ili 2010. nakon što je terasu i restoran prestao koristiti FM, istu terasu nije koristio nitko pa ni tužiteljica ni tuženik.

70. Da se terasa nije dugo koristila, sud je utvrdio i osobnim zapažanjem prilikom očevida na licu mjesta.

71. Iz nijednog provedenog dokaza sud nije utvrdio niti da su spornu terasu ikada koristili pravni prednici tuženika, njegov otac ĐM i MM.

72. Niti jedna svjedok nije iskazao da bi oni ikada koristili spornu terasu.

73. Slijedom navedenog sud je sa sigurnošću utvrdio da je spornu terasu koristio FM od 1997. do 2009. ili 2010.

74. Iako iz iskaza svjedoka proizlazi da je terasu koristio i izvjesni ŠM, nema dokaza o tome od kada do kada je on koristio restoran i terasu, kao što nema dokaza niti od kada do kada je terasu koristio HM, niti da li je on nastavio koristiti terasu odmah iza ŠM ili po proteku nekog vremena.

75. Stoga sud nije sa sigurnošću utvrdio niti da je sporna terase od strane pravnih prednika tuženika korištena 20 godina, a niti da je korištena 20 godina u kontinuitetu.

76. Teret dokaza te činjenice je, u smislu odredbe čl. 221a ZPP na tuženiku.

77. Niti iz jednog provedenog dokaza nije utvrđeno da tuženik i njegovi pravni prednici u vrijeme korištenja sporne terase nisu imali saznanje da terasa nije njihovo vlasništvo, a iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti koji pravni osnov je imao ŠM za korištenje terase.

78. Iz iskaza samog tuženika i iskaza svjedoka ČM proizlazi utvrđenim da je ČM (suprug tužiteljice) tražio od tuženika da skloni stvari sa terase, da je to i tuženik tražio od FM, a to je tuženik i potvrdio. 79. Mada iz iskaza svjedoka RM, PM i ČM proizlazi da su se oni suglasili da FM koristi terasu, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi to korištenje bilo na neodređeno vrijeme i ničim uvjetovano, a što bi značilo da se radilo služnosti do opoziva u smislu odredbe čl. 229. st.2. ZV. 80. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz čl.228 i čl.229 st.1. ZV za osnivanje stvarne služnosti na prijeporu dosjelošću, te je protutužbeni zahtjev tuženika utvrđen neosnovan i kao takav odbijen.

81. Nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine č. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, a kojoj nekretnini pripada i sporna terasa.

82. Nije sporno niti da je tuženik u posjedu sporne terase, te da se na terase nalaze određene stvari.

83. Neovisno o tome čije vlasništvo su te stvari, tuženik je taj koji ima pristup terasi iz njegove nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - grad, te ih on može ukloniti sa terase, a nema dokaza da nije ovlašten ukloniti te stvari.

84. Odredbom čl.161. st.1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari.

85. Članak 162. st.1. ZV propisuje da bi u postupku pred sudu ili drugim nadležnim tijekom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

86. Kako je sud provedenim geodetskim vještačenjem utvrdio da se prijeporna terasa/krov nalaze na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] kao [adresa] – grad, kako je iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad utvrđeno da je tužiteljica vlasnica te nekretnine, a iz naprijed navedenog je utvrđeno i da je tuženik u posjedu istog dijela nekretnine, to je sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice i isti usvojio. 87. Tuženik nije dokazao da ima pravo koja ga ovlašćuje na posjedovanja prijepora (čl.163. st.1. ZV), te stoga nema pravo odbiti predaju prijepora u posjed tužiteljici.

88. Odluku o naknadi troškova sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP, cijeneći da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, te joj je stoga tuženik dužan naknaditi troškove postupka.

89. O visini troškova sud je odlučio sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (1.500,00 €), zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

90. Tužiteljica je postavila zahtjev da joj tuženik naknadi trošak postupka u iznosu od 1.303,10 €.

91. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u cijelosti je osnovan, te joj sud te troškove i dosudio.

92. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastav tužbe u iznosu od 200,00 € (tbr.7.1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 2. srpnja 2024., 14. listopada 2024. i 29. siječnja 2025. u iznosima od po 200,00 € (tbr.9.1. Tarife), troška sastava odgovora na protutužbu u iznosu od 200,00 € (tbr.8.1. Tarife), trošak PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 250,00 € (tbr.46 Tarife), te troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 26,55 €.

Mali Lošinj, 27. veljače 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužiteljice – protutužene – Marija Erdec, odvjetnica 2. Punomoćniku tuženika – protutužitelja – IM, odvjetnik