Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-349/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kutleši, odvjetniku iz OD Kutleša i Žakula, Zagreb, Ulica Crvenog križa 18, protiv tuženika KORACELL d.o.o., OIB: 19402772447, Zagreb, Donje Svetice 40, zastupanog po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku iz OD Začević i dr., Zagreb, Selska cesta 3, radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. veljače 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 27. veljače 2025. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika KORACELL d.o.o. iz Zagreba, Donje Svetice 40, OIB: 19402772447, od 19. siječnja 2023. godine kojom je tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izvanredno otkazan ugovor o radu.

2. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 1. listopada 2020.godine između tužitelja i tuženika, s danom 19. siječnja 2023. godine.

3. Nalaže se tuženiku KORACELL d.o.o. iz Zagreba, Donje Svetice 40, OIB: 19402772447 naknaditi tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], štetu u iznosu od 10.242,92 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku KORACELL d.o.o. iz Zagreba, Donje Svetice 40, OIB: 19402772447, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju TO naknaditi tuženiku KORACELL d.o.o. parnični trošak u iznosu od 500,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 06. 03. 2023. navodi da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „direktor“ od 1.10.2001. do 19.1.2023. godine, pri čemu je posljednji ugovor o radu za predmetno radno mjesto sklopljen dana 1.10.2020. godine. Radnik je bio upisan i u sudski registar tuženika kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. Kao direktor u sudskom registra tužitelj je opozvan 14. prosinca 2022. godine te ja kao novi direktor imenovan KO. Tužitelj nikada nije službeno obaviješten da je opozvan s mjesta direktora sukladno čl 424. Zakona o trgovačkim društvima pri čemu za opoziv člana ili predsjednika uprave nije dovoljno da se o tome donese odluka nego ju je potrebno uručiti i priopćiti osobi čije se imenovanje opoziva, a opoziv člana ili direktora uprave djeluje od dana kada se uruči odnosno priopći osobi na koju se odnosi. Pri tome, predmetna odluka je donesena za vrijeme dok se tužitelj nalazio na bolovanju (9.12.2022—23.12.2022.) te je tužitelj za nju tek naknadno, posredno, saznao dok se nalazio na godišnjem odmoru (27.12.2022.-17.1.2023.) kada mu je tuženik dostavio po novom direktoru pisani zahtjev za podnošenjem pisane obrane i to povodom prijave od strane predsjednika skupštine, g. ĐO o navodnim povredama tužitelja kao radnika, a na koji zahtjev je tužitelj po punomoćniku podnio pisanu obranu osporavajući sve optužbe koji mu se stavljaju na teret. Pri tome, tužitelj je uz pisanu obranu obavijestio i dostavio tuženiku punomoć kojom je među ostalim, ovlastio odvjetnike iz Odvjetničkog društva Kutleša & Žakula j.t.d., Ulica Crvenog križa 18, 10000 Zagreb, OIB: 12248394088 da ga zastupaju u svim njegovim pravnim poslovima izvan suda te da poduzimaju radi zaštite njegovih prava i na zakonu osnovanih interesa sve pravne radnje i upotrijebe sva u zakonu predviđena pravna sredstva. Dana 26. siječnja 2023. godine tužitelj zaprima preporučenom poštom Odluku tuženika o izvanrednom otkazom od 19. siječnja 2023. godine, pri čemu zbog predmetnog otkaza doživljava ogroman stres te gubi svoj primjerak otkaza. Neovisno o navedenom, pretpostavljajući da se radi o identičnim razlozima koji su izneseni bili u prijavi predsjednika skupštine g. ĐO, tužitelj u zakonom propisanom roku od 15 dana po punomoćniku 10. veljače 2023. podnosi pisani zahtjev za zaštitu prava preporučeno poštom s povratnicom. Predmetni zahtjev tuženik je zaprimio 13. veljače 2023. godine. Na predmetni zahtjev tuženik nije odgovorio, slijedom čega, sukladno rokovima iz čl. 133. Zakona o radu (dalje u tekstu :ZOR) tužitelj podnosi tužbu stvarno i mjesno nadležnom sudu. Uvodno, tužitelj ističe da je dostava pisanog otkaza tužitelju nezakonita, odnosno suprotna odredbama čl. 132. ZOR-a. Odredbom čl. 132. ZOR-a, propisano je kako se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu, odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ZOR-a te dostavu potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radnik, ako nisu uređeni drugim izvorom prava, na odgovarajući način primjenjuju odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, odnosno relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku. Čl. 138. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) propisano je kako u situacijama kada stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno. S obzirom da pisani otkaz nije dostavljen punomoćniku tužitelja sukladno odredbi čl. 132. ZOR-a, a vezano uz čl. 138. ZPP-a, pri čemu je tuženiku, prije donošenja odluke, priopćena punomoć kojom je tužitelj među ostalim, ovlastio punomoćnika da ga zastupa u svim njegovim pravnim poslovima izvan suda te da poduzima radi zaštite njegovih prava i na zakonu osnovanih interesa sve pravne radnje i upotrijebi sva u zakonu predviđena pravna sredstva, dostava bilo kakve odluke o pravima i obvezama radnika koja nije dostavljena izravno punomoćniku radnika nije obavljena radniku na zakoniti način te je kao takva bez pravnog učinka. Nadalje, tužitelj, iako trenutno fizički nema pisani otkaz ugovora o radu, ne gubi pravo da osporava dopuštenosti istog pred nadležnim sudom. Pri tome se radi o ispravi zajedničkoj za obje strane te je tuženik kao poslodavac dužan prezentirati istu sud, sukladno odredbi čl. 233. ZPP-a. Pretpostavljajući da se u obrazloženju Odluke o otkazu radi o istim navodima iz Prijave povrede ugovorne obveze protiv tužitelja podnesene po predsjedniku skupštine društva, a na koje se tužitelj pisano očitovao pisanom obranom po punomoćniku zaprimljenoj kod tuženika dana 11.1.2023. godine, tužitelj se poziva na navode iznesene u predmetnoj pisanoj obrani kao očitovanje na potencijalne navode iznesene u obrazloženju Odluke o otkazu, a sve kako bi izbjegao ponavljanje. Tužitelj ističe da nije počinio nikakvu osobito tešku povredu obveze iz radnoga odnosa pa je nejasan razlog zbog kojeg mu je tuženik uručio izvanredni otkaz ugovora o radu. Po dostavi pisane odluke o otkazu u ovaj sudski spis, tužitelj zadržava pravo da se detaljno očituje na navode iznesene u obrazloženju otkaza te da predloži daljnje dokaze. Predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je nedopuštena odluka tuženika od 19. siječnja 2023. kojom je tužitelju TO izvanredno otkazan ugovor o radu; kojom će se utvrditi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i naložiti tuženiku tužitelja vratiti na radno mjesto direktora, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Zahtjeva naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Podneskom od 25. lipnja 2024. (strana 100 – 103 spisa) tužitelj je postavio konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci presude pod navodnim znacima. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj više ne traži vraćanje na rad kod tuženika već traži sudski raskid ugovora o radu s danom 19. siječnja 2023., te naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 10.242,92 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i smatra ga neosnovanim iz razloga što je tuženik u skladu sa Zakonom i općim aktima donio osporavanu odluku od dana 19.1.2023 godine, a nakon odluke skupštine društva tuženika o opozivu tužitelja sa mjesta direktora društva od dana 14.12.2022 godine. Tuženik prvenstveno ističe prigovor prekluzije prava na podnošenje ove tužbe i traženja zaštite pred sudom, sukladno članku 133 ZOR. Naime odluku tuženika od 19.1.2023 godine, Tužitelj je zaprimio 20.1.2023 godine, na koju je uložio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio dana 13.2.2023 godine i po kojem tuženik nije se očitovao. Tužitelj je tužbu na sud poslao dana 06.03.2023 godine. Stoga tuženik prvenstveno predlaže predmetnu tužbu odbaciti jer je podnesena nakon proteka zakonskog roka. Tuženik priznaje i ne čini spornim navode iz točke I i II tužbe, ali osporava u cijelosti pravne navode o nezakonitosti odluke o opozivu i dostavi, s obzirom da isti nisu točni .Tuženiku su nejasni navodi iz točke 3. Tužbe u kojoj se navodi….da je dostava pisanog otkaza tužitelju nezakonita………..i ista je u suprotnosti s navodima iz točke 2. tužbe ,da je tužitelj istu zaprimio preporučenom pošiljkom dana 26.1.2023 godine i na istu podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, tako da je tuženiku neshvatljivo gdje je to tužitelj isčitao da mu odluka nije dostavljena sukladno odredbama Zakona o radu .Tužitelj pod točkom 3. i 4. tužbe iznosi svoje viđenje spora koje je pogrešno i tužbom se koristi samo iz zlouporabe prava i čini štetu tuženiku. Naime tužitelj je ugovor o radu od 01.10.2020 potpisao sam sa sobom i bez znanja i odobrenja predsjednika skupštine i tako nanosio štetu tvrtki. Nakon niza opomena na teške povrede i nove sumnje u zlouporabe u radu vođenja poslova društva od strane predsjednika skupštine, tužitelj je e-mailom dao otkaz članu društva dana 28.11.2022.godine , koji je i prihvaćen od tuženika ,ali tužitelj onemogućuje pristup e-mailu tvrtke Koracell i odbija napraviti primopredaju poslova, kako bi dodatno nanosio štetu tvrtki i onemogućio daljnje poslovanje a u korist svoje tvrtke Komotel d.o.o. , kako bi mogao zloupotrebljavati poslovanje. Tužitelj odbija predati stvari, dokumente, opremu, žigove, te cjelokupnu poslovnu dokumentaciju što je konstatirano i zapisnički . Tužitelj ne dolazi na posao niti nakon godišnjeg odmora niti nakon bolovanja. Dana 30.11.2022., nakon što je dao otkaz tužitelj otuđuje mobitel uređaje i brojeve mobitela [broj telefona] , [broj telefona] , [broj telefona] koji se koriste za poslovanje tuženika u korist svoje tvrtke Komotel d.o.o. Naime, nesumnjivo da je tužitelj kao Direktor tuženika jednostranom odlukom Skupštine tuženika opozvan s funkcije Direktora, a u kom slučaju dolazi do prestanka dotadašnjeg Ugovora bez otkaznoga roka. Tuženik je i u svojoj odluci o otkazu ugovora o radu naveo da se Ugovor o radu člana Uprave otkazuje iz razloga što ga je Skupština opozvala s te funkcije, što odgovara istini, te je i registarski sud u Zagrebu, takvu odluku tuženika potvrdio i donio rješenje o upisu u registar brisanja tužitelja kao direktora. Kako je tužitelj opozvan sa mjesta člana Uprave, to i pozitivni zakonski propisi omogućuju poslodavcu odnosno ovdje tuženiku da svoje ugovorne obveze uskladi s promijenjenim okolnostima na tržištu, kao i za izmijenjenim potrebama za radom određenog radnika što je tuženik i u konkretnom slučaju činio jer nije postojala mogućnost tužiteljevog imenovanja za člana uprave niti mogućnost zapošljavanja na nekim drugim poslovima, s obzirom na njegovo ponašanje prema tvrtki. U odnosu na navode da tužitelj nije obaviješten o odluci o opozivu, ističe se da zakonitost odluke o opozivu koju zakonitost sud u ovom postupku kao prethodno pitanje nema ovlast preispitivati, jer je Tužitelj mogao pokrenuti postupak protiv odluke o opozivu i u tom postupku to isticati, ali tužitelj zakonitost odluke o opozivu nije osporavao, odnosno nije pobijao pred Trgovačkim sudom i ona je na snazi. Valja napomenuti da je tužitelj imao ugovor o radu i uz primjenu članka 432 u svezi sa člankom 274 ZTD, tzv. menadžerski ugovor, koji pored primjene navedenih propisa iz ZTD, podliježe i primjeni ZOO a ne Zakona o radu, to je tuženik imao objektivnu osnovu u primjeni specifičnog otkaza ugovora o radu s primjenom članka 116 ZOR-a.Tužitelj u tužbi navodi da iz osporavane odluke o otkazu nije vidljiv činjenični i pravni supstrat i da je nedopuštena , što je netočno, s obzirom kako je naprijed izloženo, zato što tužitelj pogrešno shvaća ovaj životni događaj i pogrešno ga podvodi pod materijalnu normu odnosno očito je iz historijata tužbe nepoznavanje materijalne norme u konkretnom slučaju . Kako i drugi poslovni odnosi tako i radni odnos kao trajni dvostrano obvezni odnos izvrgnut je utjecaju brojnih vanjskih i unutarnjih faktora a pogotovo je to danas općepoznata činjenica na tržištu radne snage u Republici Hrvatskoj tako da navedena činjenica opoziva tužitelja sa mjesta člana uprave, te zakonski članak omogućuje poslodavcu da prekine ugovor o radu sa radnikom uz uvažavanje svih zakonskih postupovnih normi kojih se u konkretnom slučaju i tuženik držao jer u provedenom postupku nema povrede odredaba Zakona o radu niti općih akata tuženika a doduše niti tužitelj ne iznosi činjenice iz kojih bi proizlazile eventualne povrede iz jednostavnog razloga što je tuženik s pažnjom sagledavajući cjelokupnu situaciju i donio navedenu poduzetničku odluku. Sigurno da je tužitelja događaj koji se desio odnosno navedena odluka teško pogađa ali u svemu treba i gledati interese poslodavca koji je zbog odluke Skupštine kao i ponašanja tužitelja u vođenju poslova društva morao donijeti navedenu odluku jer ista je bila stvarno krajnje sredstvo u nastaloj situaciji i problem se nije mogao riješiti na drugi način nego da se tužitelju izrekne izvanredni otkaz ugovora o radu, jer je tužitelj svojim kršenjem internih i zakonskih propisa trajno narušio odnos povjerenja između sebe i poslodavca, pa stoga nastavak radnog odnosa nije moguć. a zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u rad tužitelja, a što predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno čl. 116. st. 1. ZR-a. Nesumnjivo da konkretna situacija za tuženika je bila takva, koja je zakonom propisana, tj. osobito važna činjenica kao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, koja ne mora biti uzrokovana skrivljenim ponašanjem radnika, već se radilo o objektivnoj činjenici zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a o kojoj činjenici je riječ u konkretnom slučaju. S obzirom kada su u pitanju radni odnosi, odnos poslodavca i radnika mora se temeljiti na uzajamnom povjerenju i ponašanju u dobroj vjeri, te navedeno postupanje tužitelja u obrazloženju odluke o otkazu, svakako za tuženika predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje tužitelj nikako nije više mogao biti direktor i osoba od apsolutnog povjerenja što zahtjeva navedeno radno mjesto i što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer je tužitelj iznevjerio ukazano povjerenje tuženika što je takvog značaja da predstavlja okolnost zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, te je tuženik predmetni ugovor o radu tužitelju otkazao upravo iz razloga što je tužitelj opozvan s funkcije direktora. No tuženik se ne bi upuštao u same činjenice koje će se utvrđivati tijekom postupka, već želi ovom prilikom sudu ukazati na same neistine i nepoznavanje propisa koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno koji čitav životni događaj sagledava jednostrano a iz izloženog proizlazi da je tuženik u svom postupanju u pogledu dopuštenosti otkaza ugovora o radu sagledao sve okolnosti koje mu nalaže zakon i ugovorne odredbe sa tužiteljem. Iz svega izloženog proizlazi da tuženik nije počinio bitnu povredu postupka a da tužitelj u dosadašnjem dijelu postupka ničim nije ukazao niti dokazao niti predložio konkretan dokaz da je odluka nezakonita i da je postupljeno protivno odredbama „čl.116 ZOR-a“. Iz svega izloženog predlaže se da sud prvenstveno odbaci tužbu zbog prekluzije odnosno odbije u cijelosti tužbu tužitelja.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. 10. 2020. (str. 6 – 8 spisa), u povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika (str. 9 – 13 spisa), u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (str. 14 spisa), u poziv tuženika tužitelju od 30. 12. 2022. na očitovanje (str. 15 spisa), u prijavu predsjednika skupštine direktoru tuženika od 29. 12. 2022. (str. 16 i 17 spisa), u pisanu obranu tužitelja (str. 18 – 21 spisa), u tužiteljev zahtjev za zaštitu prava (str. 23 – 25 spisa),u e-mail od 02. 02. 2023. (str. 26 spisa), u potvrdu Hrvatske pošte o primitku preporučene pošiljke oznake prijamni broj RG 19336784 9 HR (str. 27), u povratnicu za preporučenu pošiljku prijamni broj RG 19336784 9 HR (str. 28 spisa), u Odluku od 19. 01. 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju (str. 40 – 43 spisa), u primopredajni zapisnik od 06. 12, 2022. (str. 44 i 45 spisa), u račune Telemach za listopad i studeni 2022. (str. 54 – 57 spisa), u e-mail prepisku iz siječnja 2023. do 02. 02. 2024. (str. 48 – 53 spisa), u sken web-stranice Komotel d.o.o. (sat-com) sa javno objavljenim brojevima mobitela (str. 47 spisa), u sken web-stranice Komotel d.o.o. (hladnjaci.com) sa javno objavljenim brojevima mobitela (str. 46 spisa), u tracking Hrvatske pošte vezano za preporučenu pošiljku broj RG 155773719 HR (str. 67 spisa), u elektronički zapis HZMO od 10. 02. 2023. o stažu mirovinskog osiguranja za tužitelja (str. 68 – 741 spisa), u potvrdu HZMO od 11. 03. 2024. o evidentiranom mirovinskom stažu i plaćama tužitelja (str. 72 – 76 spisa), u Odluku tuženika od 08. 12. 2022. o korištenju godišnjeg odmora tužitelja (str. 77 i 78 spisa), u zahtjev za ostvarivanje prava ispitanika TO (str. 79 – 81 spisa), u e-mail korespondencijju (str. 82 – 84 spisa), u evidenciju radnog vremena za tužitelja za prosinac 2022. i siječanj 2023. (str. 86 i 87 spisa), u dopis Hrvatske pošte d.d. od 16. 04. 2024. sa trackingom preporučene pošiljke RG 155773719 HR (str. 97 i 99 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja TO kao stranke (str. 106

– 110 spisa), saslušanjem ovlaštene osobe tuženika DO (str. 112 i 113 spisa), saslušanjem ovlaštene osobe tuženika ĐO (str. 113 – 119 spisa), svjedokinje MO (str. 129 – 131 spisa), KO (str. 136 – 142 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika od 19. 01. 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju; zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 19. 01. 2023. i zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor prekluzije, odnosno gubitka prava tužitelja na podnošenje tužbe u ovom predmetu i traženje sudske zaštite jer tuženik smatra da tužitelj nije postupio sukladno čl. 133. Zakona o radu/14, odnosno u zakonskim rokovima koji su propisani tom odredbom. U čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), a koji se odnosi na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko opravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Iz praćenja preporučene pošiljke broj RG 155773719 HR, a koja se odnosi na dostavu odluke tuženika od 09.

01. 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, a koje praćenje prileži na strani 99 spisa, vidljivo je da je tužitelj navedenu pošiljku preuzeo 26. 01. 2023. Tužitelj je zahtjev za zaštitu prava tuženiku podnio dana 10. 02. 2023., a koju je tuženik preuzeo 13. 02. 2023. Dakle, tužitelj je pravovremeno, u zakonskom roku od 15 dana od preuzimanja odluke o izvanrednom otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava. Tuženik nije odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava. Rok od 15 dana u kojem je tuženik mogao tužitelju odgovoriti na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava je počeo teći 14. 02. 2023. i istekao je dana 01. ožujka 2023. Nakon toga je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana mogao podnijeti tužbu ovome sudu, odnosno najkasnije do 16. 03. 2023. Tužitelj je to učinio pravovremeno dana 06. 03. 2023. To znači da je prigovor tuženika o nepravovremenosti tužiteljeve tužbe u ovom predmetu neosnovan.

11. U čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge neke osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. U čl. 125. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

13. U čl. 135. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanog opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

14. Analizirajući sve provedene materijalne dokaze (dokumentaciju koja prileži spisu) i personalne dokaze (iskaze svjedoka i stranaka), sud je utvrdio slijedeće:

- da je vlasnik tuženik ĐO iz [adresa];

- da je tužitelj TO bio zaposlen na radnom mjestu direktor od 01. 10. 2001.;

- da je tužitelj TO prestao biti direktor tuženika s danom 14. 12. 2022.;

- da je tužitelj TO cijelo vrijeme svoga rada kod tuženika imao i svoju tvrtku naziva Komotel d.o.o., te da je tužitelj prijavljen kao zaposlenik tvrtke Komotel d.o.o. idućeg dana nakon što mu je prestao mirovinski staž kod tuženika a mirovinski staž kod tuženika mu je prestao 19. 01. 2023.;

- da je zadnji ugovor o radu sklopljen **.**.2020. TO potpisao i kao radnik i kao poslodavac;

- da je tužitelj TO od 09. 12. 2022. do 23. 12. 2022. bio na bolovanju (str. 14 spisa);

- da je TO sam sebi odobrio korištenje godišnjeg odmora dana 08. 12. 2022., u kojoj odluci je naveo da mu se odobrava korištenje godišnjeg odmora od 27. prosinca 2022. do 17. prosinca 2023. (str. 77 i 78 spisa);

- da se TO o korištenju godišnjeg odmora nije konzultirao s vlasnikom tuženika ĐO, odnosno da mu ĐO nije odobrio korištenje godišnjeg odmora;

- da je tužitelj odjavljen sa mirovinskog osiguranja kod HZMO s danom 19. 01. 2023. (str. 68 – 70 spisa);

- da je u evidenciji radnog vremena za tužitelja TO vođeno bolovanje od 09. 12. 2022. do 23. 12. 2022.;

- da je u evidenciji radnog vremena za tužitelja TO razdoblje od 27.

12. 2022. do 04. 01. 2023. vođeno kao korištenje godišnjeg odmora;

- da je u evidenciji radnog vremena za tužitelja TO razdoblje od 09.

01. 2023. do 19. 01. 2023. vođeno kao neopravdani izostanak;

- da je tuženik odlukom od 19. 01. 2023. izvanredno otkazao ugovor o radu s danom 19. 01. 2023. zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa;

- da se u obrazloženju navedene odluke navode događaji za koje tuženik navodi da predstavljaju grubo kršenje radne obveze od strane tužitelja a obuhvaća razdoblje od 06. 12. 2022. do 04. 01. 2023., a da od 04. 01. 2023. pa do dana donošenja odluke izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelj nije dolazio na posao, odnosno u evidenciji radnog vremena su mu ti izostanci vođeni kao neopravdani izostanci;

- da je 06. 12. 2022. pokušana primopredaja dokumentacije i drugih sredstava rada između tužitelja i tuženika, da je tom sastanku bio prisutan i tužitelj, da je o tom sastanku vođen zapisnik ali da ga tužitelj nije htio potpisati;

- da nakon 06. 12. 2022. tuženik nije uspio uspostaviti kontakt s tužiteljem osobno, već su prvi kontakti uspostavljeni sa tužiteljem putem tužiteljeva punomoćnika i to kada je odvjetnik Mirko Kutleša sačinio pisanu obranu radnika, na kojoj međutim isti nije naznačio datum pisane obrane, ali je ista uslijedila u siječnju 2023. s obzirom da je tužitelj pozvan da se očituje na prijavu povrede ugovorne obveze dopisom tuženika od 30. 11. 2022.;

- da je tužitelj protiv Odluke tuženika od 19. 01. 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava;

- da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio dana 06. 03. 2023.

15. Iz dokumentacije koja prileži spisu vidljivo je da je tužitelj TO opozvan sa funkcije direktora tuženika s danom 14. 12. 2022., a da je nakon tužitelja novim direktorom tuženika imenovan KO. Iz iskaza svjedoka i stranaka vidljivo je da su nesuglasice oko načina vođenja poslovanja između tužitelja TO kao direktora tvrtke i KO ĐO kao vlasnika tvrtke postojale u prosincu 2022. Naime, vlasnik tuženika je zbog obiteljskih prilika (nepokretna supruga), često izbivao iz radnih prostorija tuženika, a tužitelj je to iskoristio kako bi polako počeo prenositi poslovanje tuženika na svoju tvrtku Komotel d.o.o., primjerice bez dogovora s vlasnikom sam je sa sobom sklapao ugovore o radu temeljem kojih si je isplaćivao višu plaću, bez dogovora s vlasnikom donio je odluku o korištenju godišnjeg odmora dana 08. 12. 2022. u kojoj je naveo da će godišnji odmor koristiti od 27. 12. 2022. pa do 17. 01. 2023., a od 09. 12. 2022. je otišao na bolovanje na kojem je bio do 23. 12. 2022. iz čega proizlazi da je tužitelj unaprijed isplanirao kako da pokrije svoj nedolazak na svoje radno mjesto jer tužitelj nije mogao znati da će odmah nakon bolovanja nastaviti koristiti godišnji odmor, odnosno nije mogao znati do kada će mu bolovanje trajati, međutim iz datuma odluke koju je sam za sebe tužitelj donio a vezano za korištenje godišnjeg odmora a koja je donijeta 06. 12. 2022. vidljivo je da je on u dane znao kada će prestati njegovo bolovanje jer je odmah nakon toga trebao koristiti godišnji odmor korištenje kojega nije dogovorio s vlasnikom. Tužitelj je na opisani način prekoračio svoje ovlasti, jer je na taj način zapravo htio pokriti neopravdane izostanke. S obzirom da vlasnik tužitelju nije odobrio korištenje godišnjeg odmora, cijelo to razdoblje do izvanrednog otkaza tužitelj je zapravo bio neopravdano odsutan sa posla. Tuženik je ipak dio razdoblja do izvanrednog otkaza tužitelju i to razdoblje od 27. 12. 2022. do 04. 01. 2023. priznao tužitelju kao razdoblje u kojem je koristio godišnji odmor. Napominje se da raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i Zakonom o radu, najkasnije do 30. 06. tekuće godine. Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir potrebe organizacije rada, te mogućnosti za odmor raspoloživi radnicima. Poslodavac mora radnika najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja. U konkretnom slučaju tužitelj nije mogao sam sebi odobriti godišnji odmor, već je o korištenju godišnjeg odmora trebao razgovarati s vlasnikom a to nije učinio. Prema tome ne može radnik, pa bio on i direktor, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o menadžerskom ugovoru, sam sebi određivati kada će koristiti godišnji odmor, već mu to mora odobriti poslodavac, a poslodavac je vlasnik tuženika. Slijedom navedenog vidljivo je da je tužitelj najmanje od 05. 01. 2023. do 19. 01. 2023. neopravdano izostao s posla. Već sama ta činjenica je dovoljna za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Tužitelj je na prijevaran način sam sebi odobrio korištenje godišnjeg odmora iako je vlasnik zatražio od njega da obave primopredaju posla 06.

12. 2022. Unatoč tome tužitelj je sam sebi 08. 12. 2022. odobrio korištenje godišnjeg odmora bez odobrenja poslodavca kojemu je isključivi vlasnik ĐO i sa kojim je u spornom razdoblju imao nesuglasice vezano za vođenje posla i uopće radno pravni status. Sud nije posebno ulazio u ostale razloge koje je u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu tuženik naveo za razloge izvanrednog otkazivanja ugovora o radu jer je sama činjenica da je neopravdano izostao s posla duže razdoblje, dovoljna za izvanredno otkazivanje ugovora oradu. Iz iskaza svjedoka koji su saslušani tijekom parnice a koji su iskazivali logično i uvjerljivo, a koje sud prihvaća kao vjerodostojne, ovaj sud zaključuje da je ključna stvar zbog koje je došlo do prijepora vlasnika tuženika ĐO i tužitelja TO koji je bio direktor i zaposlenik tuženika bila u tome što se tužitelj TO ponašao kao da je tuženik njegova tvrtka. U javnosti se tužitelj pre4dstavljao ili ostavljao dojam da je on vlasnik tuženika. Svjedok KO u svom iskazu je naveo, nakon što je svjedok postao novi direktor tuženika, odnosno kada je došlo do promjene u upravljačkoj strukturi, neki poslovni partneri tvrtke Koracell d.o.o. su ga pitali: "pa šta nije TO vlasnik firme", odnosno čudili su se i mislili su da je tužitelj vlasnik tuženika. Analizom iskaza vlasnika tuženika i uvidom u dokumentaciju koja je dostavljena u spis vidljivo je da je tužitelj obavljao posao bez dogovora s vlasnikom tuženika. Isti svjedok je iskazao da je njemu prva tri mjeseca rada kod tuženika cilj bio spasiti tuženika od stečaja, odnosno od lošeg poslovanja. "Tužiteljeva namjera je po mom mišljenju bila da svi dobavljači pređu u Komotel (Komotel je tvrtka u vlasništvu tužitelja TO). Koliko se sjećam na dan 13. 12. 2022. ili je možda bio 15. 12. 2022., stanje na poslovnom računu je bilo nula i to iz razloga što je po isključivom nalogu tužitelja bila izvršena isplata otpremnina djelatnici T u visini od cca 50.000,00 kuna." Svjedok je iskazao "bitna činjenica u cijeloj toj gužvi i zašto se ja nisam bavio s otkazom tužitelja je bila činjenica da su u isto vrijeme svi dobavljači tužitelja slali e-mailove meni i gospodinu ĐO a radilo se o proslijeđenim e-mailovima koje je ranije njima slao TO, a u tim mailovima je TO navodio da će firma Koracell propasti, da će brzo završiti u stečaju, da on radit toga neće biti direktor te tvrtke, te da dobavljačima predlaže da poslovanje na hrvatskom tržištu prebace na tvrtku Komotel, a to je tužiteljeva tvrtka. Takve e-mailove smo dobili od tvrtke Adler iz Poljske, K iz [adresa]. Po mom mišljenju tužitelj je na taj način nanosio štetu tuženiku. Da ja nisam ušao u cijelu tu priču to bi se tako i dogodilo, ali nije. Uspio sam sve te brandove zadržati kod tuženika uz puno e-mailova, video poziva i slično." Iz navedenog ovaj sud zaključuje da su odnosi između stranaka bili teško i trajno narušeni zbog načina na koji je tužitelj vodio poslovanje tuženika tijekom 2022., a što je kulminiralo krajem 2022., odnosno u siječnju 2023. Po mišljenju ovoga suda tuženik je uspio dokazati postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Dokazano je da je tužitelj TO počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, a radi čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Osnovna činjenica na temelju koje je donesen izvanredni otkaz je neopravdani izostanak s posla u siječnju 2023. u trajanju od 15 dana. Ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Vezano za neopravdani izostanak s posla poslodavac je izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju u roku od 15 dana od saznanja za tu činjenicu.

16. Slijedom naprijed navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika od 19. 01. 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, kao pravno neosnovana.

17. Sudski raskid ugovora o radu zakonsko je pravo radnika u slučaju nedopuštenog otkaza. Pretpostavka za dopuštenost sudskog raskida ugovora o radu je utvrđenje suda da otkaz poslodavca nije dopušten. S obzirom da je u ovom predmetu utvrđeno da je otkaz poslodavca dopušten, nije bilo uvjeta za prihvaćanje tužiteljevog zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbijen kao pravno neosnovan.

18. Budući da je odbijen zahtjev tužitelja za sudskim raskidom radnog odnosa, neosnovan je i tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

19. Sve vezano za zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu temelji se na čl. 125. st. 1. Zakona o radu/14. Budući da je sud utvrdio da je otkaz poslodavca dopušten, nisu bili ispunjeni uvjeti za sudskim raskidom ugovora o radu i dosuđenjem naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

20. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

21. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (strana 145 spisa).

22. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je tužitelj dužan naknaditi prouzročene parnične troškove.

23. Trošak zastupanja tuženika po odvjetniku odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22), a imajući u vidu Tbr. 52. st. 4 važeće OT (NN 138/23) u kojem se navodi da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Tužba u ovom predmetu je podnesena 06.03.2023., a nova, sada važeća odvjetnička tarifa (NN 138/23) stupila je na snagu 25.11.2023. Temeljem Tarifnog broja 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22) odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u radnom sporu radi poništenja otkaza odnosno utvrđivanja prava na rad, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova. Vrijednost odvjetničkog boda iznosi 2 € temeljem Tbr. 54. važeće OT (NN 138/23). 200 bodova izraženo u novcu iznosi 400,00 €. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati PDV (Tbr. 46. važeće OT) koji trenutno iznosi 25%, a to je daljnjih 100,00 €. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u visini od 500,00 €.

U Zagrebu, 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvjetnik Mirko Kutleša iz OD Kutleša i Žakula iz Zagreba

- pun. tuženika odvjetnik Marko Zečević iz OD Zečević i dr. iz Zagreba