REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-56/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, Brune Bušića 2a, protiv tuženika ŽČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević - Žak, odvjetnici u Bjelovaru, Ulica Josipa Jelačića 7, radi predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 18. prosinca 2024. godine, u prisutnosti obje stranke i njihovih punomoćnica, nakon odgode ročišta za objavu presude zbog bolesti suca, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 27. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Tuženik NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], predati u posjed nekretninu upisanu u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k.o. 301159 Korenovo čkbr. [katastarska čestica] livada Rašće sa 1327 čhv, u roku od 15 dana.

Tuženik NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 Eura, sa zateznom kamatom od dana 27. veljače 2025. godine, pa sve do isplate".

II. Tužitelj je dužan tuženik u roku od 15 dana, nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 750,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos, obračunatom u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od 27. veljače 2025. godine, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 19. siječnja 2024. godine, podnio tužbu radi predaje u posjed nekretnine navedene u izreci ove odluke.

2. U tužbi je naveo da je vlasništvo nad nekretninom stekao kupnjom u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Bjelovaru u ovršnom predmetu broj Ovr-769/2020, te da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru Ovr-769/2020-62 od 08. travnja 2022. godine, nekretnina dosuđena tužitelju.

3. Temeljem navedenog rješenja, rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-6837/2022 od 13. travnja 2022. godine, izvršen je upis prava vlasništva na ime tužitelja na toj predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi.

4. Zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, broj Ovr-769/2020-79 od 10. lipnja 2022. godine, nekretnina je predana tužitelju, kao kupcu, međutim tužitelj ističe kako tu predmetnu nekretninu, tuženik drži u posjedu nezakonito i odbija ju tužitelju predati u posjed. Shodno tome, tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da tužitelju preda u posjed navedenu nekretninu i da mu nadoknadi parnični trošak.

5. U pisanom odgovoru na tužbu, tuženik je u podnesku od 16. veljače 2024. godine, naveo da je točno da je tužitelj u ovršnom predmetu broj Ovr-769/2020 kupio nekretnine koje su bile predmetom prodaje u tom ovršnom postupku, pa tako i nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] livada Rašće sa 1327 čhv. Međutim, tuženik je također naveo da nije točno, niti može biti primjenom čl. 127. Ovršnog zakona, da je u ovršnom predmetu broj Ovr-769/2020 nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], predana kupcu - tužitelju TČ, jer primjenom čl. 127. Ovršnog zakona "prodajom nekretnine ovršenik gubi pravo posjeda nekretnine i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu," jer ovršenik EČ, protiv kojega se vodio ovršni postupak nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine, pa tako nije mogao predati kupcu "više prava nego što ih sam ima.".

6. Tuženik, nadalje, ističe kako je u ovršnom predmetu broj Ovr-769/2020, tuženik NČ koji je bio i ostao, pa i danas je u posjedu čestice 353/2 livada Rašće, podnosio prigovor treće osobe, dana 17. ožujka 2022. godine, dakle vremenski ranije nego li je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine po zaključku ovršnog suda od dana 10. lipnja 2022. godine, pa je stoga tužitelj u vrijeme kupnje nekretnina jako dobro znao da ovršenik EČ, nije u posjedu predmete nekretnine. Naime, EČ je po tuženiku greškom Zemljišnoknjižnog odjela, prilikom upisa rješenja broj Z-4085/07 u zemljišne knjige, upisan kao vlasnik ove čestice iako ova čestica 353/2, nije bila predmetom Ugovora o kupoprodaji nekretnina, između pravnih prednika tuženika ČČ i GČ, a nije bila niti predmetom rješenja o uknjižbi broj Z-4085/07 od 19. srpnja 2007. godine, pa pravni prednici tuženika nisu mogli niti znati za ovu grešku zemljišnoknjižnog odjela. Nadalje, nakon smrti GČ, rješenjem o nasljeđivanju broj O-961/13, tuženik je kao njezin nasljednik, stekao vanknjižno vlasništvo čestice 353/2, te preuzeo posjed koji je cijelo vrijeme ili u rukama pravnih prednika tuženika ili tuženika kao posjednika, ali ovršenik EČ, nikada nije posjedovao tu nekretninu. Da je ovo tako proizlazi i iz odgovora na tužbu u predmetu P-396/2022, Općinskog suda u Bjelovaru u pravnoj stvari tužitelja NČ, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o i IČ, u kojemu u odgovoru na tužbu tuženik EČ, zastupan po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u [adresa], navodi da "on ne posjeduje česticu 353/2 livada Rašće sa1327 čhv, a nema saznanja tko je posjeduje i temeljem čega". Tuženik NČ je pokrenuo postupak radi ispravka pogrešnog upisa u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj P-528/2019, a koji parnični postupak je pravomoćno završen odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, ali je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije, te se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru i na dan 19.01.2024. godine, dakle u vrijeme podnošenja tužbe u ovome predmetu, još uvijek vodi zabilježba pokretanja postupka za ispravak pogrešnog upisa predlagatelja ĐČ, pod brojem Z-17715/18. Isto tako u zemljišnim knjigama se pod brojem Z-4348/2022, nalazi upis zabilježbe spora, tužbe od 28.05.2019. godine na čestici 353/2 livada Rašće, koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem P-528/2019 (radi nedopuštenosti ovrhe).

7. Prema tome, tuženik tvrdi da:

- pravni prednik tužitelja, ovršenik EČ nikada nije bio u posjedu čestice 353/2 livada Rašće, pa ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima,

- su se u posjedu čestice 353/2 livada Rašće, nalazili pravni prednici tuženika kao zemljišnoknjižni vlasnici ČČ i VČ, koji ovu česticu nisu prodali EČ, a greškom gruntovnice je čestica upisana na istoga, no posjed predmetne čestice je bio i ostao na njima, a nakon smrti GČ je mirni pošteni posjednik ove čestice, tuženik NČ,

- tužitelj JČ, koji je kupio u ovršnom postupku između ostaloga i česticu 353/2 nije savjesni kupac, jer je prije rješenja o dosudi nekretnina od dana 08. travnja 2022. godine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, već bila upisana zabilježba pod brojem Z-17715/2018 od 30.11.2018. godine i zabilježba spora broj Z- 4348/2022 od 07.03.2022. godine, te je dakle iz javnih isprava jasno proizlazio zaključak da se predmetna čestica ne nalazi u posjedu ovršenika IČ, a što je na koncu, ovaj sam i priznao u odgovoru na tužbu broj P-396/2022 od 29.04.2022. godine,

- su ovršenik EČ i tužitelj JČ, rodbinski povezani, te je isključena mogućnost da tužitelj o posjedu predmetne nekretnine, nije upoznat.

8. Kako iz navedenih nespornih činjenica koje proizlaze ili iz javnih isprava ili iz odluka u već do sada pokrenutim postupcima, proizlazi jasan zaključak da je NČ, kao nasljednik iza zemljišnoknjižnih vlasnika ČČ i GČ stekao vlasništvo čestice 353/2, te se ova čestica nalazi u njegovom mirnom i poštenom posjedu 50 i više godina, te prema zauzetoj sudskoj praksi ima pravo odbiti predaju te nekretnine u posjed tužitelju, koji je upisan kao vlasnik na temelju rješenja o dosudi u ovršnom postupku, jer je tužitelj u ovršnom postupku postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, budući da je iz javnih podataka i podataka iz ovršnog predmeta broj Ovr-769/2020, dobro znao da ovršenik nije u posjedu predmetne nekretnine, već je u posjedu tuženik NČ, pozivajući se na čl. 115. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem pravnom načelu nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima, pa tako niti ovršenik EČ ne može prenijeti pravo na posjed čestice 353/2, na tužitelja TČ, budući da isti nikada nije bio u posjedu ove čestice, tuženik predlaže da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik osporava da bi bio u nezakonitom posjedu navedene predmetne nekretnine.

9. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u zaključak o predaji predmetne nekretnine kupcu JČ, Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-769/2020-79 od 10.06.2022.g. (list 3-5), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7-15), rješenje o dosudi predmetne nekretnine kupcu JČ, Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr- 769/2020-62 od 08.04.2022.g. (list 16-22), odgovor na tužbu IČ u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj P-396/2022 (list 30-31), očitovanje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-4085/2007 (list 32), neslužbenu kopiju izvadka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 08.03.2022.g. (list 33-34), ugovor o prodaji nekretnina od 16.07.2007.g., ovjeren po javnom bilježniku (list 35-37), prijepis posjedovnog lista broj 271 k. o. [katastarska općina], Područnog ureda za katastar Bjelovar sa stanjem na dan 25.04.2022.g. (list 38), sudsku praksu (list 39-40,42), prigovor treće osobe ŽČ u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-769/2020 (list 43-44), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-4085/07 od 19.07.2007.g. (list 48), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O- 961/13 od 27.01.2014.g. (list 49-51), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj Z- 4348/2022 o zabilježbi spora od 08.03.2022.g., u vezi predmetne nekretnine broj 353/2, pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem P-528/2019 (list 52-53), zaključak Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-769/2020-60 od 06.04.2022.g., kojim je treća osoba NČ upućena u parnicu, radi proglašenja ovrhe na čestici broj 353/2 nedopuštenom (list 54-55), povijesni izvadci iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 19.01.2024.g., te na dan 07.10.2024.g. (list 56-63 i 108-), presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj P- 528/2019-19 od 21.01.2022.g. (list 68-83), presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-327/2022-3 od 13.12.2023.g. (list 84-89), te presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj P-396/2022-20 od 12.06.2023.g. (list 90-104).

10. Izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka IČ (list 124), tužitelja JČ (list 125-126), te tuženika ŽČ (list 126-127).

11. Na zadnjoj raspravi je odbijen kao nepotreban za razrješenje predmeta spora, dokazni prijedlog u vezi održavanja uviđaja na licu mjesta radi identifikacije predmetne nekretnine (jer se tim dokaznim prijedlogom ništa bitno ne bi moglo saznati, a što bi bilo od značaja za razrješenje predmeta spora), ali i u vezi prilaganja ovome predmetu spisa broj P-396/2022 (koji spis se inače od početka ove parnice, pa do njezinog zaključenja nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu, radi donošenja odluke o žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude) ili spisa broj Ovr-769/2020, a ujedno s obzirom da su dokazi koji se nalaze u ovom spisu dostatni za donošenje meritorne odluke.

12. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP.

13. Sud smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Između stranaka nije bilo sporno da je predmetnu nekretninu broj 353/2 livadu Rašće sa 1327 čhv, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelj kupio u ovšnom postupku pred Općinskim sudom u Bjelovaru, pod brojem Ovr-769/2020, vođenom protiv ovršenika IČ, te da je u tom ovršnom predmetu doneseno rješenje o dosudi te nekretnine tužitelju dana 08. travnja 2022. godine, ali i zaključak o predaji te nekretnine tužitelju dana 10. lipnja 2022. godine, niti je sporno da su tužitelj i EČ, braća koja su se dogovorila da će tužitelj kupiti nekretnine koje su predmet ovrhe u navedenom predmetu broj Ovr-769/2020 (na tu činjenicu upućuju u tom dijelu suglasni iskazi te dvije saslušane osobe u ovoj parnici).

15. Također, između stranaka nije bilo sporno da je ta predmetna nekretnina broj 353/2 livada Rašće sa 1327 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u posjedu tuženiku, ali niti da je pogreškom Općinskog suda u Bjelovaru, upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo IČ na temelju kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 2007. godine (list 35-37), a što proizlazi i iz sadržaja tog ugovora u kojem ta čestica nije navedena, sadržaja očitovanja zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda (list 32), te konačno iz sadržaja rješenja broj Z-4085/07 od 19.07.2007.g. (list 48), ali i povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu.

16. Nije sporno niti da je prije navedenog pogrešnog upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, na temelju kupoprodajnog ugovora 16. srpnja 2007. godine (list 35-37), na ime IČ, ta nekretnina bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo GČ iz [adresa] (jer to ujedno proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige), a nije sporno niti da je tuženik iz ove parnice isključivi i univerzalni zakonski nasljednik pokojne GČ (umrle dana **.**.2013.), koji je u svojstvu unuka naslijedio pokojnu VČ, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O-961/13 od 27. siječnja 2014. godine (list 49-51).

17. Između stranaka je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno ima li tuženik u smislu čl. 163.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZV), pravo na posjed predmetne nekretnine, tj., ima li tuženik pravo odbiti predaju nekretnine u posjed tužitelju.

18. Analizirajući izvedene dokaze, sud utvrđuje da tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, te da analogno tome, ima pravo odbiti predaju u posjed, tužitelju predmetne nekretnine.

19. Naime, činjenica jest da je tuženik, koji je posjednik predmetne nekretnine (to između stranaka nije niti sporno), tijekom ovršnog postupka vođenog pod brojem Ovr- 769/2020, pred Općinskim sudom u Bjelovaru, protiv ovršenika IČ, podneskom od 17. ožujka 2022. godine, podnio prigovor treće osobe (list 43-44 spisa), kojim je predložio da se ovrha na predmetnoj nekretnini broj 353/2 livadi Rašće sa 1327 čhv (koja čestica je pored ostalih bila predmetom te ovrhe), proglasi nedopuštenom, navodeći da je omaškom prilikom provedbe rješenja broj Z-4085/2007, došlo do upisa te nekretnine kao vlasništvo ovršenika IČ. Ujedno je NČ, istakao da je u zemljišnoj knjizi upisana zabilježba spora koji se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru u vezi predmetne nekretnine, pod brojem P- 528/2019, vezano za pogrešan upis prava vlasništva. (Premda se kod ovoga suda pod brojem P-528/2019, nije vodila uopće parnica u vezi ispravljanja pogreške upisa uknjižbe prava vlasništva, obzirom da se tužbeni zahtjev tužitelja ŽČ iz te parnice, odnosio na utvrđenje prava vlasništva na ime ŽČ na toj predmetnoj čestici broj 353/2 livada Rašće sa 1327 čhv, a koji tužbeni zahtjev je po svom sadržaju bio potpuno drugačiji od tužbenog zahtjeva, kakav je trebao biti istaknut u slučaju podnošenja tužbe radi ispravka pogrešnog upisa, a što uostalom jasno proizlazi i iz sadržaja točke 8. i 9. obrazloženja presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-327/2022-3 od 13. prosinca 2023. godine, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŽČ – opaska suca).

20. Također, činjenica jest da je povodom prigovora ŽČ u svojstvu treće osobe, podnesenog u predmetu broj Ovr-769/2020, ovršni sud uputio ŽČ, zaključkom broj Ovr-769/2020-60 od 06. travnja 2022. godine, na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na predmetnoj nekretnini broj 353/2, kao i da je NČ pokrenuo tu parnicu, pred Općinskim sudom u Bjelovaru, pod brojem P-396/2022, no da je za sada (doduše) nepravomoćnom prvostupanjskom presudom broj P-396/2022-20 od 12. lipnja 2023. godine (list 90-104, spisa), odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha na čkbr. [katastarska čestica]. Protiv te prvostupanjske presude, NČ je u svojstvu tužitelja podnio pravovremenu žalbu, no postupak povodom te podnesene žalbe još nije dovršen, te se spis od mjeseca listopada 2023. godine, nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu, na kojem drugostupanjskom sudu još uvijek nije donesena odluka o toj žalbi, ŽČ.

21. Međutim, imajući u vidu da je tužitelj dužan dokazati u vezi predmeta ovoga spora, sukladno čl. 162.st.1. ZV, da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja i da se nalazi u tuženikovom posjedu, sud na temelju iskaza saslušanih osoba u ovoj parnici utvrđuje da je tužitelj dokazao u ovoj parnici, da je predmetna nekretnina u posjedu tuženika, ali i da je samo formalno tužitelj upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine, a koje formalno upisano pravo vlasništva je tužitelj stekao uknjižbom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi tijekom 2022. godine, određenom rješenjem broj Z-11578/2022 na temelju rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr- 769/2020-62 od 08. travnja 2022. godine, kojim je ta nekretnina dosuđena JČ, kao kupcu u ovršnom postupku, nad ovršenikom IČ.

22. Unatoč tome, ovaj sud smatra da tuženik ima pravo odbiti predaju predmetne nekretnine tužitelju u smislu čl. 163.st.1. ZV, obzirom da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te nekretnine (a radi se o izvanknjižnom pravu vlasništva ŽČ na predmetnoj nekretnini – opaska suca), a da je tome doista tako, jasno upućuje i sudska praksa u identičnoj pravnoj situaciji na koju se tuženik pozvao još u odgovoru na tužbu i to u vidu odluke Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž-916/2021-2 od 26. kolovoza 2021. godine (list 39-40 spisa) i u vidu odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-871/10-2 od 21. rujna 2010. godine.

23. Naime, cijeneći okolnost da je tuženik posjednik predmetne nekretnine (da ju niti tužitelj, niti EČ nisu nikada niti posjedovali, što proizlazi i iz predmetnih iskaza te dvije osobe, ali i iz navoda IČ iz podneska od 29.04.2022.g.

– odgovora na tužbu u predmetu broj P-396/2022 - list 30-31 spisa), dugi niz godina, a svakako preko 20 godina (što proizlazi iz u tom dijelu prihvaćenog iskaza tuženika, saslušanog u svojstvu stranke u ovoj parnici), da je ta predmetna nekretnina, prije pogrešnog upisa prava vlasništva na ime IČ u zemljišnoj knjizi tijekom 2007. godine, bila upisana u zemljišnoj knjizi kao isključivo vlasništvo GČ iz [adresa] (te da VČ nije niti prodala tu česticu broj 353/2, IČ, kupoprodajnim ugovorom od 16. srpnja 2007. godine, iako mu je tim ugovorom prodala neke druge nekretnine, pa i česticu broj 150/1, upisanu u isti uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te iako je na temelju tog ugovora o prodaji izvršen pogrešan upis prava vlasništva na toj nekretnini broj 353/2 u zemljišnoj knjizi, na ime IČ), ali i da je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O-961/13 od 27. siječnja 2014. godine (list 49-51), NČ utvrđen jedinim i univerzalnim zakonskim nasljednikom GČ, nedvojbeno je po uvjerenju ovoga suda da je upravo NČ, izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine broj 353/2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, tim rješenjem o nasljeđivanju je čak i utvrđena predmetna nekretnina broj 353/2, kao ostavinska imovina ostaviteljice GČ i to kao njezino izvanknjižno vlasništvo.

24. Na temelju ove činjenice o tome da je tuženik izvan knjižni vlasnik predmetne nekretnine, sud smatra da tuženik ima pravo odbiti predaju te nekretnine u posjed tužitelju jer tuženik iz ove parnice, doista ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed predmetne nekretnine, a to njegovo izvanknjižno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, koje je svojevremeno do 2007. godine, bilo knjižno pravo prednice tuženika, GČ, sve do pogreške zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda (na tu pogrešku jasno upućuje i sadržaj pisanog očitovanja ovlaštenog zk. referenta Ruže Cipriš, broj Z-4085/2007 – list 32 spisa), ovlašćuje tuženika da i dalje posjeduje predmetnu nekretninu, kao i do sada jer i iz navedene sudske prakse u vidu odluke Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž-916/2021-2 od 26. kolovoza 2021. godine, jasno proizlazi da "osoba koja je stekla vlasništvo nekretnine dosjelošću ima pravo odbiti predaju nekretnine u posjed osobi koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik na temelju rješenja o dosudi u ovršnom postupku, ako je prilikom kupnje postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja".

25. Vodeći računa o tome da je tužitelj, inače brat ovršenika iz predmeta broj Ovr- 769/2020, IČ i da je sam ovršenik EČ, bio upoznat sa činjenicom da je NČ podnio prigovor treće osobe u vezi utvrđenja nedopuštenom ovrhe na čestici broj 353/2 iz razloga navedenih u podnesku sa lista 43-44 spisa, te da je unatoč tome i saznanju da je došlo do pogreške prilikom upisa prava vlasništva na čestici broj 353/2 na ime IČ (EČ je to izričito priznao prilikom predmetnog saslušanja u svojstvu svjedoka – list 124 spisa), EČ dogovorio sa JČ, da JČ kupi nekretnine koje su predmet ovrhe u postupku vođenom pod brojem Ovr-769/2020, sud utvrđuje da je JČ prilikom kupnje čestice broj 353/2, svakako postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je znao ili bar morao znati da ta predmetna nekretnina nije uopće bila vlasništvo JČ, te da je JČ samo greškom gruntovnice upisan vlasnikom te nekretnine u zemljišnoj knjizi.

26. Okolnost da je prilikom saslušanja u svojstvu stranke, JČ naveo da u trenutku kupnje predmetne nekretnine broj 353/2, tijekom ovršnog postupka koji se vodio pod brojem Ovr- 769/2020, nije znao da je ta nekretnina greškom upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo IČ, te da mu to brat nije rekao i da nije znao da je NČ, podnio prigovor treće osobe u vezi te čestice u tom ovršnom postupku, po uvjerenju ovoga suda, nije od značaja za odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, čak i da su tvrdnje JČ istinite (premda ovaj sud nije poklonio vjeru istinitosti tog dijela iskaza, JČ) jer sudska praksa u vidu odluke Županijskog suda Varaždinu broj Gž-871/10-2 od 21. rujna 2010. godine, jasno upućuje na zaključak kako "Pravnom načelu da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima, treba dati prednost pred načelom povjerenja u zemljišne knjige".

27. Naime, ovaj sud također smatra kako pravnom načelu da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima, treba dati prednost pred načelom povjerenja u zemljišne knjige, što je i logično i pravično i sasvim legitimno, posebice u opisanim okolnostima predmetnog slučaja u kojima je greškom gruntovnice, EČ, uopće postao zemljišnoknjižni vlasnik čestice broj 353/2, iako tu nekretninu nije kupio od GČ, kupoprodajnim ugovorom od 16. srpnja 2007. godine, pa je u tom kontekstu upitno kakva će biti donesena drugostupanjska odluka u ovosudnom predmetu broj P-396/2022, povodom žalbe koju je NČ podnio, protiv presude ovoga suda broj P-396/2022-20 od 12. lipnja 2023. godine.

28. Ako je EČ igrom slučaja postao zemljišno knjižni vlasnik predmetne nekretnine broj 353/2, a jest, potpuno je logično i suprotno načelu da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima, da EČ, uopće vrši određene pravne radnje sa tom nekretninom (bilo da ju koristi za osiguranje prema svojim vjerovnicima ili da ju koristi, kao predmet ovrhe u svrhu namirenja novčanih dugova) koja mu nikada nije niti pripadala ili mu nije trebala pripadati, a u drugu ruku je potpuno logično i svakako legitimno, da tuženik iz ove parnice u svojstvu zakonskog nasljednika pokojne GČ (ranije zemljišnoknjižne vlasnice predmetne nekretnine), a ujedno i kontinuiranog i dugotrajnog, nesmetanog posjednika predmetne nekretnine, odbije tu nekretninu predati tužitelju, koji je samo formalno upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine, iako je upravo tuženik izvan knjižni vlasnik predmetne nekretnine.

29. Okolnost da je tuženik izgubio parnicu koju je u svojstvu tužitelja pokrenuo pod brojem P-528/2019, kod ovoga suda, po uvjerenju ovoga suda, nije od značaja za ishod ove parnice jer je očito tužitelj tu parnicu izgubio samo stoga, što tužbeni zahtjev nije istakao ili podnio isključivo u vezi ispravka pogrešnog upisa (tražeći da se ispravi pogrešan upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, na ime IČ, odnosno da se briše iz zemljišne knjige taj upis na temelju kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 2007. godine, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime prethodne vlasnice GČ), uz eventualni drugi kumulirani zahtjev u vezi upisa prava vlasništva na toj nekretnini na ime ŽČ, kao nasljednika pokojne GČ (tužitelj je tužbeni zahtjev, nasuprot tome koji je trebao istaći, naime pogrešno istakao u tom postupku na utvrđenje prava vlasništva na ime ŽČ, kao nasljednika pok. GČ, a što nema veze sa tužbom radi ispravka pogrešnog upisa i tužbenim zahtjevom kakav treba pratiti takvu tužbu radi ispravka pogrešnog knjižnog upisa – opaska suca).

30. Također, okolnost da je tuženik iz ove parnice, za sada izgubio samo prvostupanjski postupak u predmetu kojeg je inicirao tužbom, a koji postupak se vodi kod ovoga suda pod brojem P-396/2022 (upitno je još uvijek kakva će biti drugostupanjska odluka), nema nikakve veze sa predmetom ovoga spora i neovisno o odluci drugostupanjskog suda u tom predmetu broj P-396/2022, ovaj sud bez svake dvojbe smatra kakao tuženik, kao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, ima pravo odbiti da tužitelju preda posjed na predmetnoj nekretnini, bez obzira na sadržaj odluka donesenih u ovršnom postupku koji se vodio kod ovoga suda pod brojem Ovr- 769/2020 (dakle, bez obzira na sadržaj rješenja o dosudi predmetne nekretnine tužitelju i zaključka o predaji predmetne nekretnine tužitelju), tim više što na opravdanost ovosudnog zaključka u opisanim okolnostima slučaja, jasno upućuje relevantna sudska praksa u vidu dvaju odluka drugostupanjskih sudova i to u vidu odluke Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž-916/2021- 2 od 26. kolovoza 2021. godine (list 39-40 spisa) i u vidu odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-871/10-2 od 21. rujna 2010. godine.

31. Napokon, činjenica da je rješenjem broj Z-17715/2018-11 od 06. ožujka 2019. godine (ta odluka se nalazi kao prilog tužbi u predmetu broj P-528/2019), NČ odbijen sa prijedlogom za ispravak pogrešnog upisa u zemljišnoknjižnom postupku, ali i da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 2684/2024-2 od 18. lipnja 2024. godine, odbijen prijedlog ŽČ radi dopuštenja revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-327/2022-3 od 13. prosinca 2023. godine (kojom drugostupanjskom odlukom je potvrđena prvostupanjska presuda u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj P-528/2019), ni po čemu nije od značaja za ishod ove parnice.

32. Obzirom da je u vezi sporne odlučne činjenice, bitne za razrješenje predmeta ovoga spora, ovaj sud utvrdio da tuženik u smislu čl. 163.st.1. ZV, ima pravo na posjed predmetne nekretnine, tj., da tuženik ima pravo odbiti predaju predmetne nekretnine u posjed tužitelju, odbijen je kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev tužitelja jer nitko, pa tako niti EČ, ne može prenijeti više prava na drugoga nego što ih i sam ima, a nesporno je u ovoj parnici utvrđeno kako je tuženik samo igrom slučaja (odnosno na temelju pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa postao vlasnik čestice broj 353/2) upisan pogrešno u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine, koju je tužitelj, kao njegov brat, sukladno dogovoru sa IČ, kupio u navedenom ovršnom postupku, pri čemu u slučaju sukoba dva pravna načela (a o čemu se ovdje radi), treba dati prednost načelu da nitko ne može prenijeti više prava na drugoga nego što ih i sam ima u odnosu na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

33. Odluka o parničnom trošku je donesena sukladno čl. 154.st.1. ZPP, a opravdan parnični trošak tuženika je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora, a sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi, na temelju troškovnika odvjetnice tuženika, datiranog sa 18. prosincem 2024. godine.

34. Tuženiku je za sastav tužbe priznat iznos od 200,00 Eura, dok mu je za zastupanja na ročištima održanim dana 13. lipnja i 18. prosinca 2024. godine, priznat iznos od po 200,00 Eura za svaku pravnu radnju, a na te opravdane troškove u ukupnom iznosu od 600,00 Eura je tuženiku priznat pripadajući porez na dodanu vrijednost od 150,00 Eura, zbog čega je tužitelj obvezan isplatiti tuženiku iznos od 750,00 Eura u vezi naknade opravdanih parničnih troškova, sa opravdano zatraženom (još u odgovoru na tužbu) zateznom kamatom na taj trošak, od dana donošenja ove odluke.

35. Ovom odlukom o parničnom trošku, nije odlučeno o zahtjevu tuženika u vezi naknade troška za zastupanje tuženika po punomoćnici na ročištu na kojem će biti objavljena presuda i na ime pripadajućeg poreza na taj trošak, obzirom da se radi o tome da je u odnosu na vrijeme izrade ove odluke, buduća neizvjesna činjenica hoće li se odvjetnica tuženika uopće pojaviti na tom ročištu za objavu presude, pa će se o tom zahtjevu tuženika odlučiti naknadno, posebnim rješenjem, ukoliko za usvajanje istog budu ispunjeni zakonski uvjeti.

U Bjelovaru, 27. veljače 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, počevši od dana 28. veljače 2025. godine, a putem ovoga suda.