Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-469/2024-4

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Andritz tep d.o.o. (ranije Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja d.o.o.), , iz Slavonskog Broda, Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: 73880953014, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brandt, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupan punomoćnica Višnja Babić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-6/2021-35 od 18. siječnja 2024., u sjednici vijeća 27. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-6/2021-35 od 18. siječnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miroslava Bračuna iz [adresa] pod brojem Ovrv-3002/16 od 12. listopada 2016. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju tražbinu u iznosu od 17.968,95 eur/135.387,06 kn[1] sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj u izreci presude.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 5.277,52 eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno preinači, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, te istoga obveže na naknadnu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.968.95 eur/135.387,06 kn sa zateznom kamatom.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-da je tužitelj s tuženikom 2. travnja 2014. zaključio Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvu kojim je u čl. 2. regulirano da se tuženik kao radnik upućuje na rad na gradilište u [adresa], u vremenskom periodu od 9. travnja 2014. do predvidivo 31. srpnja 2014., da će tuženik na gradilištu obavljati poslove zavarivača, a po potrebi i ostale poslove u skladu s nalozima tužitelja kao poslodavca (čl. 3.), da je čl. 4. regulirano da se tuženik obvezuje raditi puno radno vrijeme u okviru utvrđene plaće te po potrebi raditi prekovremeno, odnosno onoliko koliko je potrebno za pravovremeno izvršenje svojih radnih obveza, da se naknada za sate ostvarene prekovremenim radom neće isplaćivati već da će radnik iste koristiti kao plaćene slobodne dane po povratku iz Velike Britanije, da se tužitelj obvezuje isplatiti radniku za posao koji obavlja, temeljem članka 2. i 3. Ugovora mjesečnu plaću propisanu u NAECI (Nacionalnom sporazumu za djelatnost industrijske izgradnje za područje Velike Britanije) kolektivnom ugovoru, a u skladu sa zakonima Velike Britanije, da je čl. 5. regulirano da za vrijeme obavljanja poslova iz čl. 2. i 3. Ugovora se stranke sporazumijevaju da će radnik (tuženik) snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu kao i troškove putovanja iz i u RH; se poslodavac može uz suglasnosti i za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz; uvjete pod kojima ih radnik prepušta, a poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza bit će uređeni posebnim ugovorom između radnika i poslodavca; da je čl. 7. regulirano da Ugovor prestaje istekom roka na koji je sklopljen utvrđen u čl. 2. ili po isteku potreba za rad u inozemstvu; sva prava i obveze radnika po povratku u RH i nadalje će biti regulirana njegovim osnovanim ugovorom o radu od 16. rujna 2013.,

- da su stranke istog dana (2. travnja 2014.) zaključile Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, da je u čl. 1. tog Ugovora regulirano da tužitelj kao poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova – prijevoza radnika od [adresa] do gradilišta i nazad - primjerenog smještaja radnika tijekom cijelog vremena trajanja rada na gradištu, - svakodnevnog prijevoza od mjesta boravka na i sa gradilišta, da je čl. 2. regulirano da radnik prihvaća obvezu naknade troškova poslodavca koji su nastali iz aktivnosti navedenih u članku 1. kako slijedi: - prijevoz od [adresa] do gradilišta i nazad u iznosu od 330,00 eur/povratku, - smještaj u iznosu 135,00 eur po danu provedenom na gradilištu, - svakodnevni prijevoz na i sa gradilišta u iznosu od 8,00 eur po radnom danu na gradilištu; u slučaju da poslodavac bude imao obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema tarifama definiranim u NAECI kolektivnom ugovoru, poslodavac ima pravo radniku obračunati samo razliku troškova; da je čl. 3. ugovoreno da za naknadu troškova iz čl. 2. ugovora poslodavac će izdati račun s uključenim PDV-om nakon završetka projekta;

-da su stranke istog dana (2. travnja 2014.). sklopile Aneks I Ugovoru o radu od 16. rujna 2013., kojim su sporazumno izmijenile odredbe Ugovora o radu vezano za plaću radnika, te u čl. 2. ugovorile da se mijenja čl. 10. Ugovora o radu tako da on sada glasi: "Za obavljeni posao iz članka 4. ovog Ugovora koji je obavljen u redovitom radnom vremenom poslodavac će radniku isplaćivati zakonom propisanu minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom"., a u čl. 3. regulira da ostale odredbe ugovora o radu od 16. rujna 2013. ostaju nepromijenjene i dalje na snazi, a da Aneks I stupa na snagu danom povratka radnika s terena iz Velike Britanije, odnosno od 1. srpnja 2015.,

-da je tužitelj predmetni postupak, pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 178-01-1 s dospijećem 1. studenog 2015. u kojem je, u opisu naveo da se radi o 1. organizaciji smještaja, 2. organizaciji prijevoza, 3. organizaciji lokalnog prijevoza, 4. umanjenju za NAECI za točku 1., 5. o umanjenju za NAECI za točku 3., u ukupnom iznosu od 135.387,06 kn,

-da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naložio tuženiku da tužitelju plati navedeni novčani iznos; da je tuženik protiv rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva,

-da je između stranaka po tužbi ovdje tuženika vođen parnični postupak pred prvostupanjskim sudom broj Pr-5/2017 u kojem je donijeta presuda od 8. ožujka 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-186/19 od 21. svibnja 2020., te je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika za utvrđenje da su ništetne odredbe sadržane u čl. 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvu od 2. travnja 2014., zatim zahtjev za utvrđenje da je ništetan u cijelosti Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 2. travnja 2014. i da je u cijelosti ništetan Aneks 1 Ugovora o radu sklopljen 2. travnja 2014.

8. Cijeneći sadržaj naprijed navedenih isprava sud je zaključio da su Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo, Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola te Aneks I ugovora o radu, valjani, na snazi te da je tužitelj ovime dokazao pravnu osnovu tužbe.

9. Sud je na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio visinu potraživanja tužitelja u ukupnom iznosu od 135.387,06 kn zaključujući da je potraživanje tužitelja prema tuženiku u skladu s Ugovorom o upućivanju na rad u inozemstvo i Ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja i ishodovanja radnih dozvola pri čemu je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao objektivan te izrađen u skladu s pravilima struke i dokumentacijom u spisu. Pritom je sud odbio dokazne prijedloge tuženika da se vještačenje provede na način kako je to tuženik tražio na zapisniku s ročišta od 23. ožujka 2021., te isti dokazni prijedlog ponovljen na ročištu od 6. prosinca 2023. zaključujući da je na temelju provedenih dokaza prije svega financijskog vještačenja činjenično stanje dovoljno utvrđeno za pravilno presuđenje.

10. Zbog tih razloga odlučio je kao u izreci presude dok je odluku o naknadi parničnog troška utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

11. Tuženik u žalbi, osporavajući pobijanu presudu navodi da je ista donijeta uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, odnosno da presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koje su isticane tijekom postupka, kao i o prigovorima tuženika koje je isticao tijekom postupka, a koje da je sud propustio ocijeniti. U vezi toga tuženik navodi da je uz podnesak od 29. travnja 2021. dostavio obavijest tužitelja od 3. listopada 2014. koju obavijest je tužitelj uputio svim njegovim radnicima na gradilištu u Velikoj Britaniji, a u kojoj je naveo da se radnici izvješćuju da je Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola nevažeći i da se isti neće primjenjivati.

12. Prema stanju u spisu navedena obavijest tužitelja je priložena na listu 56, a iz koje za sada proizlazi da je upućena ukupno 26-orici tužiteljevih radnika, među kojima i tuženika, koji su primitak obavijesti potvrdili vlastitim potpisom.

13. Iz obrazloženja presude proizlazi da prvostupanjski sud navedeni prigovor tuženika kao i navedenu obavijest, uopće nije ocijenio, a isto tako proizlazi mada je taj podnesak tuženika dostavljen tužitelju, da se isti do zaključenja glavne rasprave o sadržaju navedenog podneska tuženika i navedenoj ispravi uopće nije očitovao.

14. S obzirom na okolnost da se u spomenutoj obavijesti navodi da tužitelj obavješćuje radnike da se Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola neće primjenjivati i da je nevažeći, a na kojem ugovoru tužitelj temelji tužbu, za sada je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da osnova tužbe proizlazi iz sadržaja navedenog Ugovora, i da je osnova tužbe dokazana.

15. Prema stanju u spisu tuženik je na pisani nalaz i mišljenje vještaka financijske struke iznio čitav niz primjedbi o kojima se prvostupanjski sud u obrazloženju presude uopće nije očitovao, već je samo bez analize tuženikovih primjedbi ocijenio da je nalaz i mišljenje izrađen u skladu s dokumentacijom u spisu, na stručan i objektivan način.

16. Sud je u obrazloženju presude samo prepričao nalaz i mišljenje vještaka, bez ikakve daljnje analize kroz navedene isprave, te je zaključio da je ovime tužitelj dokazao i visinu tužbenog zahtjeva u navedenom novčanom iznosu.

17. Iz stanja u spisu proizlazi da je vještakinja prilikom usmenog saslušanja na ročištu od 6. prosinca 2023., potvrdila da joj je tužitelj za potrebe izrade nalaza i mišljenja dostavio Odluku Uprave od 15. siječnja 2014. o reguliranju načina obračuna i utvrđivanja visine plaće za radnike izaslane na rad u Velikoj Britaniji na projektu ... (list 98). Tuženik je prema stanju u spisu isticao da se radi o jednostranoj i stoga ništetnoj Odluci Uprave tužitelja, pri čemu, prvostupanjski sud ni na koji način ovaj prigovor tuženika nije raspravio, a niti je u vezi s time, i s obzirom na ovu okolnost ocijenio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, zbog čega se za sada, nalaz i mišljenje kao objektivan za utvrđivanje visine tužiteljevog potraživanja ne može prihvatiti, na što sve tuženik osnovano u žalbi ukazuje.

18. Bez obzira na sve naprijed navedeno, a kada se ima u vidu sadržaj nalaza i mišljenja, ovaj sud za sada primjećuje da se izračun vještaka svodi na razliku onoga što je tužitelj tuženiku isplatio na ime plaća, dnevnica i troškova i garantiranih iznosa plaće i dnevnica temeljem Aneksa I Ugovora o radu. Dobiveni iznos je vještak umanjio za iznos koji je definirao kao kalkulativno umanjenje troškova prijevoza uslijed tečajnih razlika uz daljnju kalkulaciju koja je definirana "kao umanjenje kroz minimalnu plaću", pri čemu, ovaj sud ne shvaća stvarni razlog navedenih umanjenja, pa s obzirom na to ovaj sud ne razumije matematički izračun tužitelja na temelju kojeg je tužitelj dobio iznos konačne tražbine prema tuženiku.

19. I s obzirom na ove okolnosti, u donošenju pobijane presude počinjena je citirana bitna povreda odredaba parničnog postupka koju je u nastavku postupka potrebno otkloniti.

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će prije svega pozvati tužitelja da se očituje o razlozima i svom shvaćanju učinaka obavijesti od 3. listopada 2014., ocijenit će kakav je učinak navedene obavijesti na prava i obveze stranaka. Pozvat će tužitelja i tuženika da priloži dokaze o troškovima prijevoza i smještaja tuženika te utvrditi stvarni iznos svih troškova. Sud će također ocijeniti dokazni prijedlog tuženika za provođenje dopunskog vještačenja, nakon čega će, ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja. Pritom će prvostupanjski sud novu odluku obrazložiti u skladu sa zahtjevima propisanim odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, te se očitovati o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima, kako bi se presuda mogla ispitati, te će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

21. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, s time da je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

U Rijeci 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić