REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-611/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1500/2019 od 7. siječnja 2025., 27. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1500/2019 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.796,47 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 2. 10. 2018. pa do isplate.“ (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv te presude pobijajući ju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iznosi da sud pogrešno kao mjerodavno pravo primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a iz razloga što je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
5. Predmetno je riječ o sporu male vrijednosti pred trgovačkim sudom u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. u vezi s člankom 502. stavkom 1. ZPP-a) pa žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude.
6. Predmet spora je tužiteljevo potraživanje s osnova isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. kolovoza 2018., osiguraniku tužitelja JL i to samo 40% od ukupno isplaćenog iznosa koji je priznat kao ozljeda na radu, odnosno iznos od 21.070,001 kn budući da je u uzroku invalidnosti predmetni štetni događaj sudjelovao sa 40%.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja JL stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. kolovoza 2005. koju je skrivio FL, vozilom koje je bilo osigurano policom osiguranja kod tuženika. Nadalje, da je pravomoćnim rješenjem tužitelja od 14. siječnja 2009. priznato osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja priznatog kao ozljeda na radu u omjeru od 40% i bolesti od 60%, da je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 31. kolovoza 2018. isplatio ukupno 52.675,02 kn na ime invalidske mirovine svom osiguraniku, a da tužbom potražuje iznos od 21.070,01 kn jer je u uzroku invalidnosti predmetni štetni događaj sudjelovao sa 40%, koji iznos za tužitelja predstavlja štetu.
8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivao primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: Zakon o obveznim osiguranjima u prometu).
9. Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. istoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (članak 27. stavak 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu), dok se razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (članak 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu).
10. S obzirom na to da je tužitelj svom osiguraniku JL u utuženom razdoblju isplatio mirovinu uslijed 40% ozljede na radu, odnosno dio invalidske mirovine koja je predmet ovog postupka je isplaćivao na temelju ozljede na radu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, odnosno da zbog navedenog razloga tužitelj nije dokazao da trpi štetu.
11. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 27. veljače 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
