REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-421/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“, Čavle, Čavle 104, OIB: 19514046928, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, Andrije Medulića 5, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-439/2023-41 od 20. prosinca 2024., 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-439/2023-41 od 20. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev u kojem je tužitelj tražio da mu tuženik plati 2.259,23 EUR sa zateznim kamatama te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.259,23 EUR s osnove regresnog zahtjeva, koji iznos je tužitelj 9. lipnja 2021. isplatio svom osiguraniku, odnosno direktno trgovačkom društvu ARK MIHELIĆ d.o.o. koje je popravilo vozilo osiguranika tužitelja na temelju kasko police osiguranja broj [broj police osiguranja], a po osnovi nastale imovinske štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], koja se dogodila 21. travnja 2021. uslijed naleta vozila na srneću divljač. Sud je tako odlučio jer je prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Protiv navedene presude je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka ističući da nije pogrešna pasivna legitimacija pa predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tuženiku da tužitelju podmiri prouzročene parnične troškove.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da među strankama nije sporno pravo tužitelja da zahtijeva isplatu s osnove regresnog zahtjeva onog iznosa koji je isplatio svom osiguraniku, odnosno direktno trgovačkom društvu ARK MIHELIĆ d.o.o. koje je popravilo vozilo osiguranika tužitelja na temelju kasko police osiguranja broj [broj police osiguranja], kao i da je svom osiguraniku, odnosno direktno trgovačkom društvu ARK MIHELIĆ d.o.o. koje je popravilo vozilo osiguranika tužitelja isplatio iznos od 17.022,18 kuna / 2.259,23 EUR. Nadalje nije sporno da se prometna nezgoda dogodila u ulici Podhum, kod kućnog broja 197, u mjestu Podhum. No, među strankama je sporan način nastanka štetnog događaja, opseg i visina štete, te odgovornost tuženika.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva, i to kao objektivna odgovornost uređena je odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje ZL), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (21. travnja 2021.). Odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a propisano je da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Odredbom čl. 11. st. 2. ZL-a propisano je da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m, moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači, zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, javnim cestama i drugim javnim površinama, građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni, vojnim lokacijama, drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov. Odredbom čl. 20. st. 1. ZL-a propisano je da na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač dužan štititi korisnik te površine, dok je st. 2. propisano da lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku). Odredbom čl. 47. st. 1. ZL-a propisano je da Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost, koja je upravni akt. Odredbom čl. 80. st. 1. ZL-a propisano je da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo zakonom propisane mjere za sprječavanje štete od divljači. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju nastanka štete od divljači na području, odnosno površini na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, nastalu štetu dužan je naknaditi korisnik nelovne površine koji je donošenjem Programa zaštite divljači stekao prava lovoovlaštenika, odnosno da je u takvoj situaciji pasivno legitimiran upravo korisnik nelovne površine. Iz Programa zaštite divljači, na koji je Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost (list 236. spisa), te koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je donesen od strane Općine Jelenje kao investitora i naručitelja sukladno čl. 7. ZL-a za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. i da između ostalih, obuhvaća i područje naselja Podhum (stranica 10). Nadalje, proizlazi da su navedenim programom određene granice površine na kojoj se ne ustanovljava lovište, kao i da su njegov sastavni dio karte iz kojih su razvidne navedene granice. Sukladno navedenom, a locirajući nesporno mjesto prometne nezgode pomoću točne adrese i koordinata geografske širine i geografske dužine mjesta prometne nezgode navedenih u Zapisniku o očevidu policije na karti priležećoj Programu zaštite divljači (list 142. spisa) utvrđeno je da se mjesto prometne nezgode nalazi unutar granica područja za koji je donesen navedeni Program, odnosno područja na kojem je zabranjeno ustanovljavanje lovišta, te stoga tuženik, nije pasivno legitimiran u ovome postupku s obzirom na to da ne gospodari navedenim područjem.

11. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

12. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 27. veljače 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak