Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: Povrv-402/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hattrick – PSK d.o.o., Dugopolje, Sv. Leopolda Mandića 14, OIB: 92265244213, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Jukić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženice IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate (v.p.s. 1.899,03 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 20. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženice, 27. veljače 2025. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke Posl.br. Ovrv-1852/2019 od 20. svibnja 2019. koji glasi:

"Temeljem Izvoda otvorenih računa od dana 03.05.2019.g. nalaže se ovršeniku IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vl. odjavljenog ugostiteljskog obrta [obrt], isplatiti ovrhovoditelju Hattrick-PSK d.o.o., Dugopolje, Sv. Leopolda Mandića 14, OIB: 92265244213, iznos od 1.899,03 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 04.05.2019.g. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena kao i naknaditi ovrhovoditelju niže specificirani trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, a sve u roku 8 dana od dana dostave presude."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi (prvotno prijedlog za ovrhu podnesen kod javnog bilježnika dana 20. svibnja 2019.) navodi da mu ovršenica (sada tuženica) temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, duguje iznos od 14.308,27 kn. Predlaže istoj naložiti namirenje navedene tražbine te odrediti ovrhu općenito na imovini ovršenika. Potražuje i troškove ovršnog postupka i to nastale u iznosu od 1.793,50 kn te predvidive u iznosu od 1.027,00 kn.

Uz tužbu prilaže izvod otvorenih računa na dan 03. svibnja 2019. te izvadak iz obrtnog registra za tuženicu.

2. Javni bilježnik je prijedlog prihvatio rješenjem od 20. svibnja 2019., ujedno odredivši nastale i predvidive troškove postupka sukladno prijedlogu tada ovrhovoditelja (list 8).

3. Tuženica u odgovoru na tužbu (list 13 – prvotno pravovremeni prigovor protiv rješenja o ovrsi zaprimljen 14. lipnja 2019.) osporava tražbinu tužitelja odnosno odbacuje izvansudsku nagodbu jer nije znala što potpisuje s obzirom na dozu lijekova koje je popila, navodi da prema tužitelju nema nikakav dug te da isti hoće naplatiti nepostojeće dugovanje, da je imala tri ugostiteljska objekta te su u sva tri bili aparati za klađenje, sjedište je bilo u [adresa] ali da se ne zna na kojoj je lokaciji nastao dug. Nadalje navodi da je tužitelj rekao da 2.145,27 kn je dug za televiziju koja joj je poklonjena, da jedno traži u izvansudskoj nagodbi pa se onda pojavljuje neki novi iznos i nije jasno gdje je ishlapilo 6.000,00 EUR. Uz prigovor prilaže dopis tužitelja od 09. travnja 2019. te potvrdu o plaćanju na rate temeljem izvansudske nagodbe potpisanu po strankama.

Do zaključenja prethodnog postupka ne predlaže druge dokaze.

4. Rješenjem suda od 07. studenoga 2019. (list 18) stavljeno je izvan snage rješenje javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga, uz primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP-a).

5. Očitujući se na prigovor tuženice tužitelj u podnesku od 07. veljače 2020. (list 27) ističe da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o poslovnoj suradnji od 25. srpnja 2016.(dalje: Ugovor) a na temelju kojeg se tuženica, kao ovlašteni partner, obvezala osigurati nesmetano klađenje u svom ugostiteljskom objektu " [obrt]" a kako je to opisano u čl.4. Ugovora a tužitelj se kao Priređivač obvezao za izvršene obveze s njene strane istoj isplatiti naknadu (čl.8. Ugovora). Poslovna suradnja odvijala se na način da se samoposlužni terminal za klađenje nalazio u ugostiteljskom objektu tuženice koja je imala više obveza između kojih i brinuti se za novac uplaćen u terminal, prazniti terminal kako u istome ne bi bila veća količina novca, čuvati novac u posebnoj metalnoj kasi te tu kasu čuvati na sigurnom mjestu (čl.5. Ugovora).

Pojašnjava da je dug nastao po osnovi manjka novca u metalnoj kasi te da je tuženica nakon potpisane izvansudske nagodbe 2018. podmirila prvu ratu te je on umanjio dugovanje za udjele tuženice i utužio dugovani iznos, slijedom čega je iz prigovora tuženice vidljivo da je ista bila upućena u dugovanje po osnovi i visini pa je prigovor usmjeren na izbjegavanje podmirenja obveze. Ukazuje i da je ista potpisala dodatnu izjavu kada je dug umanjen.

Dalje ističe da Ministarstvo financija vodi evidenciju uplata i isplata svakog samoposlužnog aparata pa predlaže od istog pribaviti podatke o uplatama i isplatama na toj lokaciji tijekom 2018. te po potrebi da se po pribavi tih podataka provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Zbog nadzora Ministarstva financija je nemoguće manipulirati stanjem uplata i isplata te je jedino objašnjenje da je tužena manipulirala novcem. Predlaže kao svjedoka saslušati svog djelatnika.

Uz podnesak prilaže Ugovor, izvansudsku nagodbu od 23. srpnja 2018. te potvrdu već dostavljenu po tuženici.

Naknadno precizira podatke o predloženom svjedoku (podnesak list 61) te u spis dostavlja i daljnje isprave – obračunske liste (list 62-67).

6. Sukladno prijedlozima iznesenim do zaključenja prethodnog postupka, u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi čitanjem svih prethodno navedenih isprava, saslušanjem po tužitelju predloženog svjedoka BL (list 68), čitanjem podataka Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda od 26. listopada 2021.(list 73). Dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja odbijen je kao nepotreban a o čemu će razlozi biti izneseni u nastavku odluke.

7. S obzirom na sadržaj isprava priloženih spisu u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženica bila vlasnica ugostiteljskog obrta " [obrt]" u mjestu [adresa], pri čemu je obrt osnovan 02. svibnja 2008. a prestao je postojati 31. svibnja 2018. a na koju okolnost je izvadak iz obrtnog registra u spis dostavio tužitelj. Također nije sporno da je između stranaka bio sklopljen Ugovor sukladno kojem je tužitelj u ugostiteljskom objektu tuženice obavljao poslove primanjem uplata i isplata dobitaka od igara klađenja putem samoposlužnog terminala za klađenje u vlasništvu tužitelja kao priređivača, pri čemu su ugovorom bile detaljnije regulirane obveze pojedine strane.

Nadalje s obzirom na sadržaj podataka Ministarstva financija a koji podaci se temelje na dostavi obrasca od strane tužitelja – Konačni mjesečni obračun naknade od priređivanja igara klađenja, vidljivo je za svaki pojedini mjesec u razdoblju od srpnja 2016. do svibnja 2018. iznos primljene uplate odnosno isplaćenog dobitka u pojedinom mjesecu, kao i to da u lipnju i srpnju 2018. nije bilo primljenih uplata niti isplaćenih dobitaka.

Nesporno je i da je tuženica tužitelju u srpnju 2018. isplatila iznos od 2.145,27 kn a što predstavlja prvu ratu iz izvansudske nagodbe.

S obzirom na prigovore tuženice istaknute tijekom postupka, sporno je da li je i u kojoj visini nastala njena novčana obveza odnosno dugovanje prema tužitelju, prednje s obzirom na činjenicu da je ona ugostiteljski objekt zatvorila 31. svibnja 2018. (a ne 01. svibnja kako ista navodi) i da je tužitelj po aparat došao tek nakon mjesec dana te preuzimanje istog riješio sa vlasnikom kuće a ne sa njom, zatim s obzirom na činjenicu da su djelatnici tužitelja svaki mjesec preuzimali novac iz aparata te sukladno tome njoj na račun uplaćivali proviziju osim za zadnji mjesec te da nikada nije bilo nikakvih primjedbi, da je u kasi uvijek bio polog od 1.000,00 kn koji je ostavljao tužitelj kako bi ona mogla realizirati isplate pri dobicima, da je nejasno s kim je tužitelj izvršio primopredaju aparata i novaca (očitovanja tuženice na ročištima).

8. Svjedok BL naveo je da sa tuženicom nije imao kontakte ali da je jedan ili više aparata bio u poslovnom prostoru tuženice, da neovisno o broju aparata na nekoj lokaciji za sve se radi jedinstveni obračun, da promet funkcionira na način da stranke u aparat za klađenje ubacuju gotovinu te tužitelj preko programa koji je povezan sa Poreznom upravom može vidjeti novčano stanje u pojedinom aparatu, da je tuženica ili osoba koju je ona zadužila putem posebne šifre na kraju dana otvarala aparat ključem te se ostvareni promet vadio iz aparata i stavljao u posebnu kasu ili na račun ugostitelja a u odgovarajućim vremenskim razmacima je netko od djelatnika tužitelja dolazio po taj novac te se tom prilikom radi i obračun i izračunava se iznos provizije ugostitelja.

U daljnjem dijelu iskaza svjedok je pojasnio sadržaj isprava, pri čemu da je na obračunu za razdoblje od 08.05.2018. do 22.05.2018. (list 64) vidljiva isplaćena provizija u iznosu od 508,72 kn. Za proviziju ugostitelj ispostavlja račun koji tužitelj onda isplaćuje. Kod tuženice su išli djelatnici tužitelja AL, OL i LL. Kada je vršen obračun kod tuženice tužitelju nije predan iznos a to se odnosi na situaciju od 10.07.2018. (isprava sa lista 65) te o takvoj situaciji djelatnik OL, koji je tada bio prisutan obavještava voditelja regije u Rijeci. Istakao je da se ugostiteljima daje određeni novčani iznos kao polog i u situacijama kada klijent ima dobitni listić i traži direktnu isplatu, isto vrši ugostitelj iz ostavljenog pologa, u konkretnom slučaju utvrđeno je da tog novca nema odnosno isti nije predan. U priloženoj izvansudskoj nagodbi prikazan je ukupni promet, naknada tužitelja te naknada ugostitelja odnosno tuženice te kako tuženica tu nagodbu nije ispoštovala, pokrenut je postupak za preostali iznos od 14.308,00 kn a razlika od 5.690,00 kn predstavlja proviziju tuženice. Kod tuženice je polog bio 1.000,00 kn a kasnije je dignut na 11.500,00 kn i to je bilo 08.05.2018. a nakon čega je dignut na 22.145,27 kn a što je bilo 10.07.2018.

Pojašnjava da termin izmjena blagajne znači da je to novac koji je u prometu kroz aparat ali njima taj novac nije predan a isprava koja spisu prileži na listu 62 predstavlja evidenciju prometa po terminalu.

9. Iz izvansudske nagodbe od 23. srpnja 2018. utvrđeno je da su stranke postupka utvrdile da je kod dužnika (tuženice) nastao manjak u blagajni u iznosu od 22.145,27 kn, da će tuženica navedeni iznos podmiriti u 11 rata od čega prva rata u iznosu od 2.145,27 kn a preostalih 10 rata u iznosima od 2.000,0 kn sa mjesečnim dospijećem. Nagodba je potpisana po tužitelju i po tuženici.

Iz potvrde o plaćanju rate temeljem izvansudske nagodbe, također potpisane po tužitelju i tuženici, proizlazi da je tuženica 27. srpnja 2018. platila prvu ratu temeljem nagodbe.

Također, tuženica je izvansudsku nagodbu potpisala kao pravna sljednica iza Ugostiteljskog objekta Capone, Moravice.

10. Iz Ugovora je utvrđeno da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme, da su čl.10. regulirane situacije odnosno mogućnosti otkaza ugovora od obje strane. Nadalje čl.

5. i 6. regulirana je predaja prihoda te isplata dobitaka, pri čemu je u čl.5. između ostalog propisano da se ugovorne strane obvezuju prilikom primopredaje Prihoda potpisati primitak ispisa evidencije prometa iz terminala, da je rok za prigovor na evidenciju 8 dana te da će se po proteku tog roka smatrati da je stanje prometa navedeno na ispisu evidencije prometa pravilno utvrđeno. U čl.8. Ugovora regulirana je naknada ovlaštenog partnera i to u iznosu od 35% od neto prihoda na sportsko klađenje, loto i virtualne utrke uključujući PDV. Također je regulirano da se obračun između ugovornih strana vrši redovno prema izboru Priređivača a barem jednom mjesečno, da je po izvršenom obračunu tuženica dužna ispostaviti račun Priređivaču ukoliko je na terminalu ostvaren pozitivan prihod, a ukoliko terminal ostvari negativan prihod za to obračunsko razdoblje, obračunati minus se prenosi u naredno obračunsko razdoblje kada će se obračunati ugovorena naknada umanjena za ostvareni minus iz proteklog razdoblja.

11. Spisu su priloženi obračunske liste i izvješća i to:

- od 22. 05. 2018. koja obuhvaća razdoblje od 08. 05. 2018. do 22. 05. 2018. (list 64) a koji obračun je potpisan po strankama

- od 10. 07. 2018. koja obuhvaća razdoblje od 22. 05. do 10. 07.2018. (list 65), pri čemu taj obračun nije potpisan po strankama

- od 10.07.2018. (Izvješće o izmjeni stanja blagajne – list 66)

- od 27. 07. 2018. (Izvješće o izmjeni stanja blagajne - list 67) a iz kojih proizlazi da je samo obračun od 08. svibnja 2018. potpisan po tuženici. Također je vidljivo da obračuni od 10. srpnja 2018. i 27. srpnja 2018. sadrže različite iznose te da nijedna od tih isprava nije potpisana ni po tužitelju ni po tuženici.

12. Analizom i ocjenom svih prethodno provedenih dokaza, pri čemu posebno sadržaja Ugovora, sadržaja obračunskih listi i izvješća te iskaza svjedoka BL, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.899,03 EUR nije osnovan, iz razloga koji će se iznijeti u nastavku.

Prvenstveno je potrebno navesti da je sam tužitelj u spis dostavio izvadak iz obrtnog registra za tuženicu a iz kojeg je vidljivo da je obrt prestao postojati 31. svibnja 2018. kao i da je iz podataka Ministarstva financija vidljivo da u lipnju i srpnju 2018. nije bilo primljenih uplata niti isplaćenih dobitaka, slijedom čega sud nalazi utvrđenim da tuženica u razdoblju nakon 31. svibnja 2018. nije obavljala nikakve radnje vezane uz samoposlužni aparat.

Zbog prednjeg je nejasno na koji je način tužitelj sastavio obračun za razdoblje od 22. 05. 2018. do 10. 07. 2018. te u istome utvrdio "iznos blagajne 11.500,27 kn" a koju ispravu tuženica nije potpisala (jer obrt tada više nije niti postojao), a koja obveza potpisa obračuna od strane ugovornih strana je bila propisana čl. 5. toč. 5.2. Ugovora, u kojoj se navodi da su prilikom primopredaje prihoda potpisani primitak ispisa evidencije prometa iz Terminala obvezne potpisati obje strane, i na koji ispis evidencije se može uložiti prigovor.

Nadalje, tužitelj je dostavio isprave "Izvješće o izmjeni stanja blagajne" od 10.07. i 27.07.2018., pri čemu u ispravi od 10.07.2018. stanje blagajne prije izmjene iznosi 11.500,27 kn (što bi odgovaralo iznosu utvrđenom kao blagajna u obračunu na dan 22.05.2018.), zatim je naveden iznos izmjene 10.645,00 kn te stanje nakon izmjene iznos od 22.145,27 kn, a što predstavlja zbroj navedenih iznosa. U Izvješću od 27.07.2018. kao stanje blagajne prije izmjene navodi se iznos od 22.145,27 kn, zatim iznos izmjene 2.147,00 kn te u konačnici stanje iznosi 19.998,27 kn. Nijedno od navedenih Izvješća nije potpisano ni po djelatniku tužitelja ni po tuženici. Svjedok BL naveo je da izraz "izmjena blagajne" znači da je to novac koji je u prometu kroz aparat, pa ukoliko se uzme u obzir daljnja isprava – Izmjena blagajne za razdoblje od 03.08.2011. do 03.05.2019. (list 62-63), nejasno je kako je i s kim izvršena izmjena blagajne na dan 10.07.2028. (djelatnik OL), zatim na dan 27.07.2018. (djelatnik FL) odnosno kako je u konačnici na dan 03.05.2019. unesen iznos od 14.308,27 kn – a što predstavlja iznos tužbenog zahtjeva (djelatnik RL) a do kojeg iznosa se došlo odbitkom 5.690,00 kn i za koji iznos je svjedok naveo da predstavlja proviziju tuženice, odnosno zašto je u konačnici tužitelj odbio iznos provizije tuženice ako je prethodno tome isti u izvansudskoj nagodbi utvrdio da manjak u blagajni iznosi 22.145,27 kn te je za cijeli taj iznos teretio tuženicu (znači uračunavajući i njenu proviziju).

12.1. Izneseno u prethodnoj točci ukazuje na nevjerodostojnost isprava tužitelja na način da su izmjene u pogledu visine obveze tuženice po tužitelju utvrđene nakon što je ista kao obrt prestala postojati te da ista isprave sa tako unesenim promjenama nije potpisala, a što je bila obveza ugovornih strana.

Pri tom valja navesti i da tužitelj, na kojem je teret dokaza osnovanosti i visine tražbine, u spis nije priložio i druge isprave iz kojih bi se moglo utvrditi da je tuženica iste potpisala i da je upravo u takvim ispravama potvrđena visina dugovanja koja je u konačnici predmet tužbenog zahtjeva. Tužitelj također na okolnost načina sastava isprava u razdoblju nakon 31. svibnja 2018. a koje tuženica nesporno nije potpisala, nije predložio dokaze u vidu svjedoka koji su te isprave neposredno i sastavili (prethodno navedeni djelatnici) kako bi se eventualno iz tih iskaza utvrdilo na koji su način nastale promjene u blagajni, već je kao svjedok saslušan BL koji nije imao neposrednih saznanja već jedino saznanja o samom načinu sastava isprava i pojašnjenja pojedinih izraza u istima.

Nadalje, tužitelj je izvansudsku nagodbu s tuženicom sklopio kao sa pravnom sljednicom obrta [obrt], što je očito predstavljalo postupanje sukladno čl. 9. Ugovora sukladno kojoj neovisno o pravnoj osnovi sljedništva, fizička osoba preuzima prava i obveze iz Ugovora a pravnim sljednicima se smatraju i osobe koje su stupile u samostalan posjed Terminala.

Vezano uz prednje, ponovno valja istaći da tužitelj nije predložio dokaze iz kojih bi bilo utvrđeno da u razdoblju nakon 31. svibnja 2018. je upravo tuženica bila u samostalnom posjedu Terminala ili da su stanja izmjene blagajne nakon tog datuma nastale njenim postupanjem kao fizičke osobe.

Kako prethodno navedene oprečnosti u sadržaju isprava po ocjeni ovog suda ne daju dovoljno podataka za provođenje financijskog vještačenja, a koje vještačenje je trebalo provesti na okolnost visine razlike između izvršenih uplata i isplata (što je predloženo po tužitelju na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava) vidljivih iz podataka Ministarstva financija, taj dokazni prijedlog tužitelja je odbijen. Naime, kao što je prethodno navedeno, u ovoj pravnoj stvari je prvenstveno bilo potrebno utvrditi zašto je nakon 31. svibnja 2018. došlo do promjena u stanju blagajne kao i to da je tuženica kao ugovorna strana imala i pravo i obvezu takve isprave potpisati te ih eventualno osporiti, te bi tek nakon udovoljenja prednjem postojala osnova za provođenje vještačenja.

12.2. Stoga završno valja navesti da se u konkretnom slučaju radilo o dvostranoobveznom ugovoru koji sadržajno predstavlja ugovor o djelu u smislu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO), da je sukladno takvom ugovoru osnovna obveza tuženice bila predati tužitelju, na njegov zahtjev, cjelokupni prihod ostvaren od uplata u Terminal za razdoblje između dva obračuna, a koji iznos je umanjen za isplate izvršene igračima, pri čemu se radilo kako o novcu u Terminalu tako i metalnoj kasi u kojoj je tuženica trebala čuvati iznose iz Terminala (čl. 5.1. Ugovora). Evidenciju ispisa iz Terminala bile su dužne potpisati obje ugovorne strane.

Prema tome, sadržaj obveze tuženice bila je isplata novčanog iznosa.

Kako provedenim dokazima nije utvrđeno da je novčana obveza tuženice nastala na način i u visini kako se to potražuje tužbenim zahtjevom, prvenstveno iz razloga što sukladno sadržaju Ugovora, utvrđenju novčane obveze tuženice nije prethodio njen potpis obračuna visine dugovanja nakon što je obrt iste prestao postojati, tužitelj nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

13. Odluka o troškovima sadržana u toč. II. izreke temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosno kako tužitelj nije uspio u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, dok tuženica koja je u cijelosti uspjela u sporu, troškove nije tražila.

14. Također, sukladno čl. 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22), tužbeni zahtjev istaknut u kunama je po službenoj dužnosti iskazan u eurima.

Delnice, 27. veljače 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-Oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.