REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3921/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba, posl. br. OVRV-1107/2023. od 20.10.2023.godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

U ovoj pravnoj stvari tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio ovršni prijedlog temeljem kojeg je izdano rješenje o ovrsi broj gornji. Od tuženice (tada ovršenice) temeljem vjerodostojne isprave zahtjeva isplatu iznosa glavnice i plaćanje troškova ovršnog postupka.

Tuženik je prigovorio ovom rješenju navodeći da u cijelosti pobija Rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Jasne Štefčić, Posl. br.: Ovrv-77186/2023 od 20.10.2023. godine, ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, da izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina nije jasno određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga, temeljem kojih je doneseno Rješenje o ovrsi a iz kojih bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija ovršenika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi ovršenik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. U kasnijim podnescima tuženik izričito osporava da bi bio korisnik usluga na adresi na računima, kao i da je riječ o procijeni korištenja struje a ne stvarnoj potrošnji, te da uopće nema sklopljen ugovor s tužiteljem o korištenju struje, a niti da je posjednik ili korisnik usluga tužitelja.

Zbog navedenog je prigovora postupak dalje upućen na rješavanje kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Radi razjašnjenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: izvod iz poslovnih knjiga, obavijest, račune, rješenje o ovrsi, prigovor, karticu analitičkog knjigovodstva, sudsku praksu.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP), uz činjenicu da je riječ o sporu male vrijednosti.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te je predmetno rješenje o ovrsi ukinuto u cijelosti.

U ovom postupku odlučuje se tome da li će platni nalog kao sastavni dio rješenja o ovrsi, ostati na snazi ili ne. On je pendentan do odluke suda odnosno do dovršetka parničnog postupka pa će se, već o rezultatima postupka, održati na snazi ili neće.

Prvenstveno je sud raspravio pitanje promašene pasivne legitimacije na koje ukazuje tuženik. Ovaj prigovor tuženika je osnovan.

Ovo iz razloga što je temeljem čl. 2. st. 1. Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 5/1992, dalje: Odluka) određeno da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu platiti poduzeću ili drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja pruža komunalnu uslugu, dok je u st. 2. iste Odluke određeno da je korisnik usluge: vlasnik stana, stanar, najmoprimac, vlasnik poslovnog prostora, korisnik tog prostora, zakupnik, te i osoba koja bez valjane pravna osnove koristi prostorije u zgradi, o čemu davatelj usluga vodi evidenciju (st. 3. istog čl. Odluke).

Tužiteljska strana nije uopće dokazala da bi tuženik u utuženom razdoblju bio išta od toga, niti je prezentirala ikakve dokaze da bi baš tuženik uopće koristio usluge tužitelja – samo ispostavljeni računi nisu dokaz već su isprave koje je odštampao tužitelj, no time nisu dokazane prethodne činjenice, sve ovo imajući u vidu istaknuti prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije tuženika.

Inače, u smislu odredbe čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, činjenica vlasništva nekretnine dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige - kakvu ispravu tužitelj nije dostavio, niti je dostavio ikakvu ispravu iz koje bi se moglo nesporno utvrditi da je tuženik doista korisnik nekretnine na Novom Petruševcu 8 prema priloženim računima.

Stoga, ni u kome se slučaju ne može se zaključiti da je tuženik korisnik tužiteljeve potrošnje za utuženo razdoblje kako tužitelj to tvrdi, prilikom čega ovaj sud ukazuje tužitelju da je teret dokazivanja u ovom parničnom postupku upravo na njemu, koji međutim nije dostavio nikakav valjan dokaz za svoje tvrdnje, dapače suprotno. Posljedično, ne može se zakonski obvezati presudom tuženika platiti za nešto što uopće nema dokaza da je koristio utuženom razdoblju, odnosno nema zakonske odredbe u obveznom pravu po kojoj bi joj se moglo naložiti platiti tako nešto – takav je i jasan stav drugostupanjskih sudova koji potvrđuju iznesen stav ovog suda potvrđujući ga svojim odlukama: Gž-692/21 ŽS Vukovar, Gž-3061&21 ŽS Zagreb itd. Slijedom navedenog, to je ovaj sud odlučio kao u izreci presude sukladno odredbi čl. 221.a ZPP te odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

Posljedično, kako je tužitelj izgubio ovu parnicu, to nema pravo niti na zatražen trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a), a tuženik nije zatražio trošak pa mu nije niti dosuđen.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 8 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primerka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA

1. pun. tužitelja - pristojba na odluku € 13,28

2. tuženiku