REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2221/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika: ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Adrijan Čada, odvjetnik u Zagrebu, Klaićeva 72/I, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice po zaposlenju i tuženikovog opunomoćenika, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:

"Nalaže se tuženom ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, iznos od 18.523,70 kuna na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18.01.2021. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan. III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 2.125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana 19. travnja 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je pravomoćnim rješenjem tužitelja, klasa: UP/I-503-01/19-01/3783, ur. broj: 338-21-02-02-19-02, od 28. listopada 2019., utvrđeno prestanak 20. veljače 2007. tuženiku statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobe u radnom odnosu Backlite d.o.o. , zasnovanog 1. rujna 1996. Tuženik je u razdoblju 10. prosinca 2014.-16. travnja 2019. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu 18.523,70 HRK. Odredbom čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, br. 80/13., 137/13. i 98/19.), a u skladu s odredbom čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), propisano je da osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno Državnog proračuna u roku osam dana od dana primljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima. Tužitelj kamate zahtijeva od dana slanja poziva na platež. Tuženik do dana pisanja ove tužbe nije podmirio dug iako je bio pozvan na podmirenje istog. Temeljem čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, br. 80/13., 137/13. i 98/19.) podnosi se tužba i predlaže donijeti presuda kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 18.523,70 HRK sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2021.

2. U odgovoru na tužbu, koji je podnesen 5. lipnja 2023. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 311), navodi se da se tuženik protivi navodima iz činjenične osnove tužbe te u cijelosti osporava pravnu osnovu utuženja i visinu tražbine tužitelja u iznosu 18.523,70 HRK, kao i tražbinu s osnove zateznih kamata od 18. siječnja 2021., s obzirom da isto ne proizlazi iz dostavljenih isprava, pa je ovakva tužba neosnovana, kako činjenično, tako i pravno. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju, s obzirom na činjenične navode tužbe, s obzirom da zakonske norme (čl. 119. st. 2. i čl. 121. ZOZO-a odnosno odredba čl. 6. i 7. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanju statusa osigurane osobe, te čl. 138. ZOZO-a ) jasnu ukazuju da tuženik nije odgovoran tužitelju za štetu, odnosno da je poslodavac tuženika odgovoran za štetu koja je s navedene osnove nastala tužitelju, ukoliko nije postupio shodno odredbi čl. 121. st. 2. ZOZO-a. Tuženik nije nikada raskinuo radni odnos s poslodavcem, niti je znao da je poslodavac prestao postojati, niti je mogao znati da obvezno zdravstveno osiguranje ostvaruje na temelju netočnih podataka, a tuženik nije osoba koja je bila u obvezi sama podnositi prijavu o promjenama. Nadalje, tuženik ukazuje i na obrazloženje rješenja tužitelja od 28. listopada 2019., u kojem jasno tužitelj utvrđuje da je postupak 21. rujna 2019. pokrenuo po službenoj dužnosti, a radi utvrđivanja prestanka statusa tuženika kao osiguranika, odnosno da je u utvrđenom postupku, uvidom u službene evidencije samog tužitelja utvrđeno da je tuženik zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu u pravnoj osobi, odnosno da je status prestao 20. veljače 2007., a koje okolnosti dodatno upiru da je šteta posljedica propusta samog tužitelja u izostanku pravovremene evidencije odlučnih činjenica. Tuženik ističe i prigovor zastare tražbine, odnosno prigovor prekluzije. Tuženik ujedno osporava vjerodostojnost priležećih isprava, te predlaže i traži obaviti uvidu u izvornike istih, pozivom na odredbu čl. 108. ZPP-a. Tuženik predlaže priklopiti radi uvida spisa predmeta tužitelja-HZZO, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje-2, Zagreb, Jukićeva br. 12, klasa: UP/I-503-01/19-01/3783, ur. broj: 338-21-02-02-19-02. Također, tuženik osporava i valjanost i zakonitost istaknute potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, s obzirom da tuženik nije nikada osobno zaprimio predmetno rješenje od 28. listopada 2019. Tuženik osporava tijek kamata zatražen u tužbi, odnosno od 18. siječnja 2021., s obzirom iz priloženih isprava proizlazi da tuženik nije primio opomenu pred tužbu. S obzirom na prednje, svakako je za zaključiti da se nisu ostvarili zakonski uvjeti za utuženje pa niti iznos koji se tužbom zahtijeva nije osnovan, niti u svojoj pravnoj osnovi, niti u visini. Tuženik se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom te svakako osporava pravnu osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva, te osporava visinu i osnovanost tužbenog zahtjeva, te tijek zateznih kamata, pa stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu tuženiku parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-503-01/19- 01/3783, od 28. listopada 2019. (list 3 i 4), tužiteljevu opomenu pred tužbu, upućenu tuženiku, od 18. siječnja 2021., uz povratnicu (list 5-7 i 321-323), tužiteljevu opomenu pred tužbu, upućenu tuženiku, od 7. listopada 2021., uz preporuku i povratnicu (list 8- 10 i 324-326), izvadak iz službene baze podataka-popis računa za razdoblje 10. prosinca 2014.-16. travnja 2019. uz pregled realiziranih recepata u ljekarnama i tužiteljev izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu (list 11-293), tužiteljev dopis-traži se naknada troškova zdravstvene zaštite, upućen tuženiku, od 24. srpnja 2020., uz nalog za platež iznosa 18.523,70 HRK, te preporuku i povratnicu (list 317-320) te oglas i podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra i povijesni izvadak iz sudskog registra za Backlite d.o.o., Zagreb (list 2935-2941) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, koji je 11. ožujka 2024. predao pisani nalaz i mišljenje (list 344-370) i priloge naknadno pribavljene isprave od tužitelja-tužiteljeve izvatke o promjenama i stanju na transakcijskom računu i knjigovodstvene kartice (list 372-2892).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu, kao povrat stečenog bez osnove, jer je tuženik na teret tužitelja koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, iako je tuženiku prestao status obvezno zdravstvenog osigurane osobe u radnom odnosu.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjev. Ujedno je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

6. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-503-01/19-01/3783, ur. broj: 338-21-02-02-19-02, od 28. listopada 2019. (list 3 i 4), utvrđeno je da je istim pravomoćnim rješenjem tuženiku 20. veljače 2007. prestao statusa osigurane osobe tužitelja, kao osobe u radnom u radnom odnosu Backlite d.o.o., zasnovanog 1. rujna 1996.

7. Na ročištu 18. rujna 2024. (list 2942 i 2943) obavljen je uvid u predočeni izvornik spisa predmeta tužitelja, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje - 2, klase: UP/I-503-01/19-01/3783, te je utvrđeno da dostavljen preslik (list 2921-2931) odgovara odnosno vjerodostojan je predočenom izvorniku, uz napomenu na koju upire tuženik da tužitelj podneskom predanim 11. srpnja 2024., nije dostavio cjelokupni sadržaj navedenog spisa predmeta, dakle istom nedostaju: dopis od 8. siječnja 2020. godine Odjela za Zdravstveno osiguranje - 2, upućen k HZZO-u, Odjelu za pravne poslove, nedostaje dopis HZZO-a, Regionalnog ureda Zagreb, od 20. ožujka 2019. upućen Odjelu u Jukićevoj, kojim se utvrđuje da je ovdje tuženik izgubio status osiguranika, a obzirom da je poslodavac brisan pri Trgovačkom sudu u Zagrebu te da tuženik nije odjavljen pa da je prestanak statusa osiguranika potrebno utvrditi rješenjem tužitelja. Stoga se je tužitelj obvezao u kraćem roku dostaviti cjelokupni spis navedenog predmeta, dakle i isprave koje nedostaju, a na koje je ukazao tuženik. 8. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zirnka Ručevića, predanog 11. ožujka 2024. (list 344-370), te priloga, kao naknadno pribavljenih isprava od tužitelja-tužiteljevih izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu i knjigovodstvenih kartica (list 372-2892), utvrđeno je da isti vještak, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljene zadaće, nalazi da tužitelj u ovom sudskom postupku zahtijeva naknadu za plaćene troškove liječenja tuženika, kao i naknadu plaćenih lijekova izdanih tuženiku, u razdoblju u kojem on nije imao status osigurane osobe. Radilo se o ukupnom iznosu 18.523,70 HRK, koji iznos je u većem broju odvojenih doznaka plaćen raznim medicinskim ustanovama na ime troškova liječenja tuženika, odnosno na ime tuženikove nabave lijekova. Spisu predmeta su priloženi obračuni troškova pružanja medicinskih usluga, za svaku pojedinu zdravstvenu ustanovu i svaki posjet tuženika pojedinoj ustanovi, kao i obračuni nabavljenih lijekova, a priložene su i potvrde o provedenim transakcijama plaćanja tužitelja pojedinim zdravstvenim ustanovama (izvaci o promjenama i stanju na transakcijskom računu). Vještak u Tabeli 1 nalaza, nakon uvida u isprave, utvrđuje sve zatražene troškove liječenja i troškove nabave lijekova, s time da se navode iznosi pojedinih troškova, vrsta isprave na kojem se temelji trošak, ustanova ili dr. primatelj sredstava, naznačeni datum plaćanja te datum isplate, a za svaku isprave se navode i listovi spisa predmeta na kojima se ista nalazi. Vještak napominje da se u ovom slučaju radi o sustavu plaćanja koji se odvija u nekoliko koraka, i to: - svaka pojedina ugovorna medicinska ustanova (bolnica, lječilište, liječnik i dr.) evidentira obavljene usluge (po pacijentu, vrsti usluge, datumu obavljanja usluge i dr.) te radi tjedna i mjesečna utvrđenja svih obavljenih usluga; isto tako, svoje zahtjeve za povrat troškova postavljaju i pravne i fizičke osobe koje su svojem zaposleniku isplatile naknadu bolovanja, a koju naknadu imaju pravo zahtijevati od tužitelja; - pripremljena utvrđenja, zajedno sa svim ispravama za svaku pojedinu uslugu, pojedine medicinske ustanove, odnosno ugovorne zdravstvene ordinacije, šalju nadležnoj ispostavi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, zajedno sa zahtjevom za plaćanje, a takvi se zahtjevi evidentiraju u poslovnim knjigama tužitelja, kao obveza koja se treba podmiriti; - ispostave HZZO-a zahtjeve za plaćanjem, grupirane po pojedinim medicinskim ustanovama, odnosno ugovornim zdravstvenim ordinacijama, prosljeđuju u središnju službu HZZO-a, koja zatim obavlja plaćanja (iz sustava Državne riznice), i to kada se prikupe potrebita sredstva, a plaćanja u pravilu obuhvaćaju nekoliko tjedana ili mjeseci za svaku pojedinu ustanovu; - po obavljenom plaćanju, središnja služba HZZO-a izvješćuje odgovarajuću područnu ispostavu o obavljenim plaćanjima (razvrstano po datumima i pojedinim medicinskim ustanovama), kako bi područna ispostava u svom knjigovodstvu mogla evidentirati provedeno plaćanje te knjigovodstveno zatvoriti plaćene obveze. Vještak dodatno napominje da zbog navedenog sustava plaćanja, ne postoje pojedinačne potvrde o plaćanju svakog pojedinog računa, već se radi o zbirnim plaćanjima koja prate specifikacije (koje, ovisno o veličini medicinske ustanove, mogu imati po nekoliko tisuća stavaka). U smislu navedenoga, Područni uredi HZZO prikupljaju i evidentiraju zahtjeve pojedinih medicinskih ustanova, zatim prikupljene zahtjeve upućuje u središnjicu HZZO-a koja obavlja plaćanja, a nakon obavljenog plaćanja tužitelj zaprima obavijesti o plaćanjima te iste evidentira u svom knjigovodstvu. Svaki pojedini utuženi trošak liječenja i trošak nabave lijeka za koji je vještak utvrdio da postoji vjerodostojna isprava koja potvrđuje nastanak događanja (pregled, isporuka lijeka i dr.), te isplatu, vještak je uključio u ukupan iznos. Slijedom navedenog, isti vještak je mišljenja:

- tužitelj je u ovom sudskom postupku utužio plaćene troškove liječenja tuženika, kao i troškove tuženikovih nabava lijekova, u ukupnom iznosu 18.523,70 HRK;

- prema ispravama priloženima u spis predmeta, radi se o ukupnom iznosu 18.523,70 kn troškova liječenja tuženika, kao i troškova tuženikovih nabava lijekova (stavke iz Tabele 1 koje imaju naznačen broj računa, datum računa i list spisa predmeta), dok su pojedini iznosi iskazani u Tabeli 1 (list 346-369);

- navedene iznose troškova liječenja i nabave lijekova u ukupnom iznosu 18.523,70 HRK (2.458,31 EUR-zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) tužitelj je platio medicinskim ustanovama na temelju vjerodostojnih računa koje su medicinske ustanove ispostavile za stvarno obavljene usluge, odnosno za isporučene lijekove i

- dakle, imajući na umu dokaze o nastanku događanja, kao i dokaze o plaćanju, tužitelj je za tuženika podmirio ukupan iznos 2.458,31 EUR troškova liječenja i troškova nabave lijekova.

9. Navedeni pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka, prihvaćen je u cijelosti, ocijenivši isti sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, objektivnim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, to tim više što se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog, to tim više što na isti stranke nisu imale primjedbe u odnosu na matematički izračun.

10. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi, odnosno sudska praksa na koje se pozivaju stranke u prilog svojih tvrdnji. Rješenjem s pripremnog ročišta 21. studenoga 2023. (list 338 i 339) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok su odbijeni ostali dokazni prijedlozi, jer isti nisu potrebiti. To stoga što će drugim prihvaćenim dokazima predmet biti dovoljno raspravljen i utvrđene sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

11. Međutim, osnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, odredbom čl. 138. st. 1. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, br. 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: ZOZO) za štetu koja je nastala zbog toga što je isplata osiguranoj osobi izvršena jer nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika odgovara pravna osoba koja je bila obveznik podnošenja prijave za zdravstveno osiguranje tuženika i koja je bila u obvezi plaćati doprinos za zdravstveno osiguranje, a sukladno odredbi čl. 138. st. 2. ZOZO-a samo osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama obvezne su u slučajevima iz st. 1. istoga čl. same Zavodu naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci. Iz navedenog proizlazi da je poslodavac obveznik podnošenja prijave za zdravstveno osiguranje i plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, te odgovara za štetu koja je nastala zbog toga što je isplata osiguranoj osobi izvršena jer nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, a u ovom slučaju tužitelju je nastala šteta jer odjava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog prestanka radnog odnosa tuženika.

12. Ujedno, osnovan je prigovor zastare. Naime, tužitelj je predmetno rješenje od 28. listopada 2019. donio nakon uvida u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz kojih navodno proizlazi prestanak radnog odnosa tuženika kod poslodavca Backlite d.o.o., ali ispravo o istoj činjenici tužitelj nije dostavio. Osim toga u tužbi tužitelj nije pojedinačno naveo o kojim se računima radi, a koje je tužitelj podmirio, kada su dospjeli, kada su plaćeni i u kojim iznosima. Spomenuti podaci su, između ostalog, važni i radi odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare tražbine. To stoga što se o pravima i obvezama iz zdravstvenog osiguranja odlučuje isključivo u upravnom postupku, a u ovom slučaju u upravnom postupku nije donesena odluka da se radi o nepripadnoj isplati koju je navodno tužitelj isplatio tuženiku. Stoga, osnovan je prigovor zastare tražbine, jer se radi o naknadi štete koja je, po tvrdnji tužitelja, nastala u razdoblju od 10. prosinca 2014. do 16. travnja 2019. Kako je rješenje na koje se tužitelj poziva, o prestanku statusa zdravstveno osigurane osobe donesen 28. listopada 2019., proizlazi da bi u zastari bili svi računi koji su plaćeni do 28. listopada 2016. To stoga što se ovdje primjenjuje odredba čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) koja propisuje trogodišnji zastarni rok. Međutim, tužitelj nije točno naveo u tužbi kada je platio pojedini račun.

Pri tome se ukazuje na odredbu čl. 147. ZOZO-a koja u st. 1. propisuje da tražbine naknade štete, u smislu odredbi istoga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih ZOO-a, a u st. 2. propisuje da rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi istoga Zakona počinju teći: 1. u slučajevima iz čl. 135. i čl. 138. st. 1. istoga Zakona, od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu; 2. u slučajevima iz čl. 137. i 139. istoga Zakona, od dana kada je postalo ovršnim rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz sredstava Zavoda; 3. u ostalim slučajevima kada se zahtijeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz čl. 142. istoga Zakona, od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja. Naime, budući da rješenje tužitelja od 28. listopada 2019. ne predstavlja rješenje propisano odredbom čl. 147. st. 2. toč. 1. ZOZO-a, u ovom slučaju, za odlučivanje o istaknutom prigovoru zastare primjenjuje se odredba čl. čl. 147. st. 2. toč. 3. ZOZO-a. Imajući na umu da se zahtjev tužitelja odnosi na račune ispostavljene na ime tuženika na ime zdravstvenih usluga za razdoblje od 10. prosinca 2014. do 16. travnja 2019., kako to proizlazi iz navoda tužbe, a tužba je podnesena 19. travnja 2022., dakle protekom trogodišnjeg roka zastare, primjenom odredbe čl. 215. st.1. i čl. 230. st. 1. ZOO-a u svezi odredbe čl. 147. st. 1. i st. 2. toč. 3. ZOZO-a osnovan je prigovor zastare.

13. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Naime, prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Uzgred rečeno, tužitelj nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito s obzirom na istaknut prigovor zastare, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

15. Budući da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, s obzirom na odredbe čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a, poglavito s obzirom na osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

17. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška financijsko vještačenja u zahtijevanom iznosu 778,61 EUR i trošak sudske dostave u zahtijevanom iznosu 15,46 EUR. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 794,07 EUR nisu dosuđeni tužitelju, s obzirom na neuspjeh istog u sporu, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

18. Također je i tuženiku valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 29. rujna 2023., 26. travnja 2024., 26. kolovoza 2024. i 8. listopada 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 21. studenoga 2023., 18. rujna 2024. i 15. siječnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, kao i troška zastupanja na ročištima 14. rujna 2023. i 12. studenoga 2024., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 1.700,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (425,00 EUR). Stoga su tuženiku dosuđeni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 2.125,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. i IV. izreke presude.

19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - tužitelj i

- opun. tuženika.