REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4802/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja SREBRO EKSKLUZIV d.o.o., Split, Ulica Marka Marulića 3, OIB: 33204947629, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Vuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vuković i Lalić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1d, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-238/21-13 od 5. listopada 2022. i tužiteljevoj žalbi protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-238/21-13 od 5. listopada 2022., 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-238/21-13 od 5. listopada 2022. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo u roku 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.135,31 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja 5. listopada 2022. pa do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na tuženikovu žalbu u iznosu od 165,90 EUR.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tužiteljeva žalba i ukida točka II. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-238/21-13 od 5. listopada 2022. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.359,88 EUR i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.700,00 kn / 2.349,19 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), zatim naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.554,00 kn / 1.135,31 EUR sa zateznim kamatama i odbio je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 25.315,00 kn / 3.359,88 EUR (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio jer je utvrdio kako je tužitelj predao Državnom zavodu za mjeriteljstvo zahtjev za ispitivanje i žigosanje predmeta od plemenitih metala. Prema nalazu i mišljenju vještaka, djelatnik Državnog zavoda za žigosanje je s dostojnom pažnjom i minimalnom snagom udario žig na navedene predmete, ali s obzirom na to da se radi o vrlo osjetljivim predmetima, unatoč pažnji, došlo je do oštećenja na vanjskoj strani pregledanih prstenova. Oštećenje je na mjestu udara žiga, a radilo se o pucanju tj. napuknuću emajla, te su svi pregledani prstenovi bili lagano oštećeni. Vještaci su utvrdili kako su negdje ta oštećenja vidljiva prostim okom a negdje tek pod povećalom. U dopuni nalaza i mišljenja vještaci su naveli kako popravak 118 komada oštećenih predmeta iznosi 17.700,00 kn. Prvostupanjski sud je zaključio kako su stranke bile u ugovornom odnosu po osnovi ugovora o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) u okviru kojeg ugovornog odnosa je tuženik kao izvođač bio dužan obavijestiti naručitelja o kakvoći materijala i mogućnosti nastanka štete pa kako to nije učinio to ukazuje na njegovu odgovornost za nastalu štetu. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo kako su oštećenja na prstenovima bila slabo vidljiva te da u spisu ne postoje dokazi kada je tužitelj utvrdio nedostatke odnosno je li to bilo u roku mjesec dana ali da su nedostaci zasigurno utvrđeni u roku od dvije godine od dana obavljenog certificiranja te je stoga tužiteljeva reklamacija za nedostatke od 6. lipnja 2018. podnesena u roku. U pogledu odluke o troškovima postupka, prvostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. i. čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) dok je glede troškova koji se odnose na postupak osiguranja dokaza utvrdio da su i ti troškovi nastali ali kako tužitelj u spis nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila opravdanost tih troškova, stoga ih nije priznao.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud žalbu uvaži i presudu preinači podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. U žalbi je navedeno kako je službenik Državnog zavoda za mjeriteljstvo utvrdio da predani predmeti od plemenitih kovina imaju čistoću 925/1000 te je nakon provedenog ispitivanja žigosao predmete državnim žigom. Nakon žigosanja, predmete je preuzeo opunomoćenik tužitelja koji je svojim potpisom prilikom preuzimanja predmeta potvrdio da nisu postojala nikakva oštećenja, odnosno nije imao nikakvih primjedbi na stanje preuzetih stvari. Također, djelatnici Državnog zavoda za mjeriteljstvo nisu bili notificirani o tehnici nanošenja emajla niti o eventualnom ponašanju emajla uslijed bilo kakve manipulacije predmetima. Mišljenja je kako sud nije utvrdio uzročno posljedičnu vezu između otiskivanja žiga i nastalih oštećenja na nakitu jer je i sam vještak naveo kako je od strane djelatnika Državnog zavoda za mjeriteljstvo žigosanje obavljeno s dostojnom pažnjom te je žig udaren s minimalnom snagom, dok je emajl na spornom prstenju toliko osjetljiv da je do oštećenja moglo doći i uslijed njihovog svakodnevnog korištenja, kao i da su oštećenja na prstenovima posljedica fragilnosti materijala odnosno tehnike završne obrade, slijedom čega ostaje nejasno na temelju čega je sud utvrdio da su oštećenja na emajliranom prstenju nastala upravo uslijed otiskivanja žiga, radi čega je obrazloženje presude nejasno. Tuženik je ponovno istaknuo da su predmeti nakon žigosanja pregledani od strane djelatnika te nisu utvrđena oštećenja pa je vrlo lako moguće da su nastala uslijed naknadnog nepažljivog rukovanja spornim predmetima osobito prilikom transporta i skladištenja. Naglasio je kako je tužitelj mogao optirati za drugačiji način žigosanja, a svakako je trebao upozoriti na osjetljivost materijala, što nije učinio. Jednako tako, mogao je i iskoristiti svoje zakonsko pravo da ne žigoše sporne predmete sukladno odredbi čl. 5. t. 5. Zakona o nadzoru predmeta od plemenitih kovina. S obzirom na to da Državni zavod za mjeriteljstvo u Republici Hrvatskoj ne posjeduje laserski uređaj za označavanje predmeta od plemenitih kovina državnim žigom koji se primjenjuje u slučaju kada postoji opasnost da bi prilikom mehaničkog otiskivanja žiga moglo doći do oštećenja tih predmeta, a većina država članica Europske unije posjeduje takav uređaj, tužitelj je mogao zatražiti lasersko žigosanje u tim državama. U odnosu na stav suda kako je način žigosanja bio izbor tuženika, te da je umjesto otiskivanja žiga trebao izdati certifikat o žigosanju sukladno odredbi čl. 28. Zakona o nadzoru predmeta od plemenitih kovina kako bi se izbjegla oštećenja, žalitelj je naveo da je djelatnik Državnog zavoda za mjeriteljstvo napravio probu i da pritom nisu bila vidljiva nikakva oštećenja. Iz tog razloga djelatnik nije bio dužan u zamjenu za državni žig izdati certifikat o žigosanju.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke presude u dijelu kojim je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.359,88 EUR. Tužitelj je naveo kako je riječ o troškovima nastalim u postupku osiguranja dokaza te je u tom pravcu još u tužbi predložio izvršiti uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-482/2018 kako bi se utvrdili ti troškovi.

5. U odgovoru na tuženikovu žalbu protiv presude, tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda. Istaknuo je da je pobijana presuda pravilno i uredno obrazložena. Naveo je kako tuženik uporno pokušava prikazati da bi tužitelj (njegov punomoćnik) potpisom potvrdio da je nakit prilikom preuzimanja bio u urednom stanju što je prvo protivno samoj ispravi – zapisniku o preuzimanju gdje stoji samo potvrda preuzimanja, a ne i pregleda, a drugo, u samom postupku potvrđeno je da nikakav pregled te prigode nije izvršen već samo preuzimanje nakita, dok je pregled potom izvršio sam zastupnik po zakonu tužitelja po povratku u Republiku Hrvatsku nakon čega je odmah reagirano prema tuženiku. Mišljenja je kako nije osnovan tuženikov stav prema kojemu je on odgovornost za neadekvatno žigosanje (označavanje) pokušavao prebaciti na tužitelja pozivajući se pritom da je tužiteljeva odgovornost bila u tome što on nije sugerirao samu metodu žigosanja. Takav pokušaj prebacivanja odgovornosti je neosnovan jer je notorno da odgovornost snosi profesionalac – tijelo koje vrši žigosanje (označavanje), a ne stranka. Nije stranka stručnjak koji određuje metodu žigosanja, već tu metodu odabire tuženik kao državno tijelo pa ono snosi odgovornost za svoje pogreške. Također, osporio je žaliteljeve navode o tome da nije utvrđena uzročno-posljedična veza, kao i da je do oštećenja došlo priliko naknadnog nepažljivog rukovanja i transporta tih predmeta.

6. Tuženikova žalba nije osnovana, a tužiteljeva žalba protiv dijela točke II. izreke pobijane presude je osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava

8. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, u kojemu se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga pobijanu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu utuženog iznosa po osnovi imovinske štete koja mu je nastala postupanjem Državnog zavoda za mjeriteljstvo prilikom otiskivanja žiga na predmetima od plemenitih kovina.

10. Iz spisa proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je Državni zavod za mjeriteljstvo 17. svibnja 2018. zaprimio tužiteljev zahtjev radi ispitivanja i žigosanja predmeta od plemenitih metala pod brojem 408 kako bi se proveo postupak ispitivanja i žigosanja predmeta od srebra čistoće 925%, ukupno 1104 komada mase 5135 g, podrijetlom iz Hong Konga,

- da je navedene predmete za tužitelja preuzela PL **.**.2018.,

- da je u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem R1-428/2018 izrađen nalaz i mišljenje po stalnim sudskim vještacima za zlatarstvo Mariu Crkvencu i Vladi Crkvencu. Zadatak vještaka bio je utvrđenje postojanja uzročno posljedične veze između udaranja žiga u Državnom zavodu za mjeriteljstvo u Splitu i nastalih oštećenja na nakitu te visine tržišne vrijednosti uklanjanja nastalih oštećenja. U nalazu i mišljenju je navedeno o kakvim se predmetima radi te je ukratko opisan proces njihove izrade. Također, navedeno je kako se žigosanje (punciranje) radi mehaničkim putem i to na način da se državni žig ručno uz pomoć čekića udara odnosno utisne u/na predmet i da se automatom sa žigom kojim se može preciznije odrediti jačina otiska žiga koji se utisne u ili na predmet i tada je snaga udara prilično ista. Vještak je ustanovio da je od strane djelatnika Državnog zavoda za žigosanje s dostojnom pažnjom i minimalnom snagom udaren žig, ali s obzirom na to da se radilo o vrlo osjetljivim predmetima unatoč pažnji došlo je do oštećenja na vanjskoj strani pregledanih prstenova. Oštećenje je na mjestu udara žiga te se radi o pucanju tj. napuknuću emajla i svi su pregledani prstenovi lagano oštećeni. Negdje su ta oštećenja vidljiva prostim okom, a negdje tek pod povećalom,

- da je Državni zavod za mjeriteljstvo 13. lipnja 2018. zaprimio tužiteljev podnesak kojim ga je tužitelj obavijestio o šteti na navedenim predmetima.

11. U smislu odredbe čl. 58. st. 2. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 66/19 i 155/23, dalje: ZSDU) Državni zavod za mjeriteljstvo je državna upravna organizacija koja obavlja upravne i stručne poslove koji su propisani posebnim zakonima.

12. Prema odredbi čl. 1. Zakonu o nadzoru predmeta od plemenitih kovina („Narodne novine“ broj 36/15 i 114/22; dalje: ZNPPK) tim Zakonom propisuju se tehnički zahtjevi u pogledu stupnja čistoće koje moraju ispunjavati predmeti od plemenitih kovina, postupak označivanja, postupak ispitivanja i žigosanja predmeta od plemenitih kovina koji se stavljaju na tržište ili na raspolaganje na tržištu, prava i obveze proizvođača odnosno dobavljača predmeta od plemenitih kovina, te inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona.

13. Sukladno odredbi čl. 4. st. 1. ZNPPK-a Državni zavod za mjeriteljstvo obavlja upravne i stručne poslove iz članka 1. tog Zakona pa tako u smislu čl. 4. st. 2. t. 3. ZNPPK-a ispituje i žigoše predmete od plemenitih kovina.

14. U smislu čl. 10. ZNPPK-a predmeti od plemenitih kovina prije stavljanja na tržište ili na raspolaganje na tržištu podliježu obveznom ispitivanju i žigosanju predmeta državnim žigom. Ispitivanje predmeta od plemenitih kovina je postupak utvrđivanja sastava, čistoće te identifikacijskih oznaka na predmetima od plemenitih kovina (čl. 3. t. 19. ZNPPK-a). Žigosanje predmeta od plemenitih kovina državnim žigom je utiskivanje državnog žiga na predmete od plemenitih kovina (čl. 3. t. 20. ZNPPK-a). Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZNPPK-a Državni zavod za mjeriteljstvo provodi ispitivanje i žigosanje predmeta od plemenitih kovina državnim žigom na zahtjev proizvođača odnosno dobavljača predmeta od plemenitih kovina. Ako Zavod u postupku ispitivanja utvrdi da predmet od plemenitih kovina ima čistoću odgovarajućeg stupnja čistoće propisanog člankom 6. stavkom 1. ovoga Zakona, žigosat će predmet od plemenitih kovina državnim žigom (čl. 21. st. 1. ZNPPK-a).

15. Postupak ispitivanja, način određivanja stupnja čistoće i žigosanje državnim žigom predmeta od plemenitih kovina propisan je Pravilnikom o postupku ispitivanja, načinu određivanja stupnja čistoće i žigosanju državnim žigom predmeta od plemenitih kovina („Narodne novine“ broj 108/16; dalje: Pravilnik).

16. Prema čl. 17. st. 1. Pravilnika ako se u postupku ispitivanja utvrdi da su predmeti od plemenitih kovina označeni propisanom oznakom čistoće, znakom proizvođača odnosno dobavljača te da im je određena čistoća u skladu s propisanim stupnjem čistoće, žigosat će se državnim žigom. Državni žig se na temelju odredbe čl. 18. st. 1. Pravilnika utiskuje na predmet od plemenitih kovina pored znaka proizvođača odnosno dobavljača i oznake čistoće. Iznimno, u slučaju kada to nije moguće, državni žig se utiskuje na mjesto koje je najbliže znaku proizvođača, odnosno dobavljača i oznaci čistoće.

17. Pravilnik sadržava prilog s popisom predmeta od plemenitih kovina i oznaka mjesta na koje se utiskuje žig iz kojeg proizlazi kako se na prsten žig utiskuje na kružni dio s unutarnje strane.

18. Iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredaba proizlazi kako ispitivanje čistoće i žigosanje predmeta od plemenitih kovina predstavljaju stručne poslove koje je u Republici Hrvatskoj, u smislu Zakona o nadzoru predmeta od plemenitih kovina, isključivo ovlašten obavljati Državni zavod za mjeriteljstvo.

19. Slijedom navedenog, tužitelj je, kao dobavljač predmeta od plemenitih kovina, bio dužan, prije stavljanja tih predmeta na tržište ili na raspolaganje na tržištu, podnijeti zahtjev Državnom zavodu za mjeriteljstvo radi ispitivanja i žigosanja predmeta od plemenitih kovina. U konkretnom slučaju, tužitelj je u smislu odredbe čl. 20. st. 2. ZNPPK-a podnio Državnom zavodu za mjeriteljstvo potpun zahtjev br. 408 od 17. svibnja 2018.

20. Imajući u vidu činjenicu da ispitivanje čistoće i žigosanje predmeta od plemenitih kovina predstavljaju zakonom propisane stručne poslove iz djelokruga Državnog zavoda za mjeriteljstvo, kao državne upravne organizacije, stoga je odgovornost za štetu tuženice u ovoj pravnoj stvari potrebno ocjenjivati primjenom odredbe čl. 14. ZSDU-a.

21. Odredbom čl. 14. ZSDU-a propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

22. Za postojanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu u smislu citirane zakonske odredbe potrebno je ispunjenje sljedećih pretpostavki: 1) da postoji nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave; 2) da je nastala šteta i 3) da postoji uzročna veza između spomenutog rada i nastale štete. Ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Kako, dakle, iz citirane zakonske odredbe ne proizlazi da je za odgovornost Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela države Hrvatske potrebna krivnja, to je za zaključiti da je navedenom propisan sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela države koji se temelji na načelu uzročnosti (cause), a ne načelu krivnje (culpe) (tako primjerice i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-631/2022).

23. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka za zlatarstvo Maria i Vlade Crkvenca utvrdio da je pregledano prstenje lagano oštećeno te da su oštećenja nastala na mjestu udara žiga, a radilo se o pucanju odnosno napuknuću emajla. Dakle, iz navedenog proizlazi da je šteta nastala, a kako su oštećenja nastala na mjestu udara žiga, time je utvrđeno postojanje uzročne veze između otiskivanja žiga na navedenim predmetima i nastale štete.

24. Nadalje, svjedok GL, službenica Državnog zavoda za mjeriteljstvo, u svom iskazu opisala je postupanje po tužiteljevom zahtjevu za ispitivanje čistoće i žigosanje te je navela da je, nakon što je utvrdila kako su ispunjene formalne pretpostavke za postupanje (uredno ispunjen zahtjev tužitelja kao dobavljača kojemu je prethodno određena oznaka dobavljača) pristupila ispitivanju čistoće predmeta i utvrdila je kako su predmeti dobre tvrdoće te je procijenila da ne može doći do oštećenja i, potom, je pristupila mehaničkom označavanju predmeta. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je službenik Državnog zavoda za mjeriteljstvo utvrdio sve zakonom propisane pretpostavke za označavanje navedenih predmeta jer bi u suprotnom postupio u skladu s čl. 21. st. 2. ZNPPK-a te uskratio žigosanje i donio rješenje o odbijanju žigosanja državnim žigom.

25. Također, iz iskaza GL proizlazi da su predmeti bili obloženi emajlom s vanjske strane osim završnih rubova te je navela da nije znala kako se emajl ponaša prilikom utiskivanja žiga i žig je otisnut s unutarnje strane predmeta. Navela je i da u Državnom zavodu za mjeriteljstvo nemaju iskustvo gledanja kvalitete emajla jer ocjenjuju samo čvrstoću plemenite kovine, a emajl nije plemenita kovina.

26. U ovom postupku nije sporno da su predmetni prstenovi djelomično prekriveni emajlom pa se stoga ne može primijeniti odredba čl. 5. t. 5. ZNPPK-a. Naime, prema čl. 5. t. 5. ZNPPK-a odredbe tog Zakona ne primjenjuju se na predmete od plemenitih kovina koji su u potpunosti prekriveni emajlom. S obzirom na to da predmetni prstenovi nisu bili u potpunosti prekriveni emajlom nego samo djelomično, stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojim se tuženik pozivao na odredbu čl. 5. t. 5. ZNPPK-a.

27. Nadalje, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda, kako je u nedostatku laserskog žiga, preostala mogućnost da, radi izbjegavanja oštećenja, Državni zavod za mjeriteljstvo sukladno odredbi čl. 28. st. 1. ZNPPK-a, u zamjenu za državni žig, u konkretnom slučaju izda certifikat o žigosanju koja mogućnost nije predložena tužitelju što je navedeni zavod, kao stručna osoba u obavljanju opisanih poslova, trebao ponuditi tužitelju pogotovo stoga što je službenica Državnog zavoda za mjeriteljstvo u iskazu navela da nema iskustva o ponašanju emajla prilikom utiskivanja žiga, kao i da u Državnom zavodu za mjeriteljstvo nemaju iskustvo gledanja kvalitete emajla. Dakle, očigledno je kako službenici zavoda nisu upoznati s djelovanjem žigosanja na emajl pa upravo zbog toga, kako bi izbjegli moguću štetu, a u konkretnom slučaju postojala je obveza označavanja tih predmeta prije stavlja na tržište njihovim žigosanjem (otiskivanjem žiga) ili certificiranjem (izdavanjem certifikata) trebali su predložiti tužitelju da se umjesto žigosanja izda certifikat o žigosanju, čime bi se izbjegao fizički kontakt (udar) žiga u prstenove i time izbjegle posljedice tog otiskivanja koje su se u konkretnom slučaju očitovale u pucanju emajla upravo na mjestu udara žiga.

28. Stoga propuštanje opisanog postupanja predstavlja nepravilan rad Državnog zavoda za mjeriteljstvo, kao stručne osobe u obavljanju poslova žigosanja predmeta od plemenitih kovina, u ovom predmetu. Time su kumulativno ostvarene sve tri pretpostavke odgovornosti za štetu Republike Hrvatske.

29. Dopunom nalaza i mišljenja vještaci su naveli kako šteta iznosi 17.700,00 kn / 2.349,19 EUR.

30. Nadalje, potrebno je istaknuti kako nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi da je opunomoćenik tuženika svojim potpisom prilikom preuzimanja predmeta potvrdio da nisu postojala oštećenja. Naime, iz zahtjeva broj 408 proizlazi da je dan primopredaje bio 21. svibanj 2018. te se na tom zahtjevu nalazi samo potpis osobe koja je preuzela predmete, a ne i njezino očitovanje odnosno potvrda da nisu postojala oštećenja na predmetima. Pored navedenog, svjedok LL je u iskazu navela kako je u navedenom razdoblju bila odvjetnička vježbenica kod odvjetnika koji je bio tužiteljev punomoćnik i da je bila ovlaštena samo preuzeti, a ne i pregledati prstenove koje je preuzela zapakirane i odnijela odvjetniku što je podudarno iskazu svjedoka GL koja je navela da osoba koja je preuzimala robu nije ju pregledala.

31. Također, nisu osnovani ni žalbeni navodi da je do oštećenja robe došlo zbog nepažljivog rukovanja ili transporta. Naime, tuženik je i tijekom prvostupanjskog postupka iznosio ove tvrdnje koje je tužitelj osporio, a tuženik ih nije dokazao u smislu odredbe čl. 8. i čl. 219. ZPP-a.

32. Pravilna i zakonita je odluka o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.135,31 EUR.

33. Slijedom navedenog, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbio kao neosnovanu tuženikovu žalbu i potvrdio pobijanu presudu u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u navedenom iznosu.

34. U odnosu na tužiteljevu žalbu podnesenu protiv točke II. izreke pobijane presude u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.359,88 EUR, potrebno je istaknuti kako je ta žalba osnovana.

35. Naime, prije pokretanja ovog postupka tužitelj je Općinskom sudom u Splitu podnio prijedlog za pokretanje postupka osiguranja dokaza te je navedeni sud, u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pod poslovnim brojem R1-482/2018, odredio izvođenje dokaza vještačenjem po stalnim sudskim vještacima za zlatarstvo radi utvrđivanja postojanja uzročno posljedične veze između udaranja žiga Državnog zavoda za mjeriteljstvo i nastalih oštećenja na nakitu.

36. Prema odredbi čl. 168. st. 2. ZPP-a troškove postupka za osiguranje dokaza stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici.

37. U tom smislu tužitelj je u tužbi popisao troškove postupka osiguranja dokaza i zahtijevao je njihovu naknadu te je predložio uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-482/2018. S obzirom na to da je prvostupanjski sud propustio postupiti po tužiteljevom prijedlogu te izvršiti uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-482/2018 i o tome nije dao nikakve razloge u obrazloženu pobijane presude, time je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog čega je u tom dijelu potrebno ukinuti točku II. izreke pobijane presude. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će izvršiti uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-482/2018 te ocijeniti osnovanost tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova postupka osiguranja dokaza i o tome donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti (točka I. izreke rješenja) te će pritom prvostupanjski sud odlučiti i o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova za sastav žalbe.

38. S obzirom na to da tužiteljev odgovor na tuženikovu žalbu nije bio potreban u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova za sastav tog podneska (točka II. izreke presude).

Zagreb, 27. veljače 2025.

Sudac

Gordan Zubak