REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4999/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv 1. tuženika PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Emil Kota, odvjetnik iz Zagreba, Deščevec 4, 2. tuženika RIMC d.o.o., Sveta Nedelja, Dr. Franje Tuđmana 6, OIB: 31747352460, kojeg zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanović & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Palmotićeva 70 i 3. tuženika SPAR HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754 (kao pravni slijednik SYNERGA NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 17, OIB: 19371164580), kojeg zastupa punomoćnica Beata Adrianna Glinska, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glinska & Mišković d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269f, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-435/2024 od 7. studenog 2024., 27. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-435/2024 od 7. studenog 2024.,

- u dijelu točke II. izreke kojom se nalaže se tužitelju nadoknaditi prvotuženiku PL u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 3.300,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- u dijelu točke IV. izreke kojom se nalaže se tužitelju nadoknaditi drugotuženiku RIMC d.o.o., u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 11.571,00 EUR.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-435/2024 od 7. studenog 2024., u dijelu točke II. izreke kojom se nalaže tužitelju nadoknaditi prvotuženiku PL u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 11.100,00 EUR i u dijelu točke IV. izreke kojim se nalaže tužitelju nadoknaditi drugotuženiku RIMC d.o.o., u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 19.437,50 EUR i rješava:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika PL za naknadu troška postupka u iznosu od 7.800,00 EUR.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika RIMC d.o.o., za naknadu troška postupka u iznosu od 7.902,50 EUR.

III. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 338,80 EUR u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu 2.125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom rješenjem prvostupanjski sud je odlučio:

„I/ Utvrđuje se da je tužba povučena u ovom predmetu protiv prvotuženika i drugotuženika.

II/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi prvotuženiku u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 11.100,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 483,00 EUR sa zateznom kamatom od donošenja odluke do isplate kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi drugotuženiku u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 19.437,50 EUR.

V/ Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.687,50 EUR kao neosnovan.“

2. Protiv točki II. i IV. izreke tog rješenja tužitelj podnosi žalbu osporavajući ih u cijelosti zbog svih žalbenih razloga.

Predlaže uvažiti žalbu, pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja uz naknadu troška žalbe 664,33 EUR.

Žalba je dostavljena na odgovor. Drugotuženik RIMC d.o.o. osporava sve navode iznesene u žalbi kao činjenično i pravno neutemeljene. Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troškova odgovora na žalbu 2.125,00 EUR.

Žalba je dijelom osnovana, a dijelom nije osnovana.

3. Rješenje je ispitano u pobijanom dijelu po čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

4. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi prvotnim petitom postavio četiri odvojena tužbena zahtjeva, i to:

- utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 5. veljače 2007. zaključenog između prvotuženika i drugotuženika,

- utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. listopada 2007. zaključenog između drugotuženika i trećetuženika,

- utvrđenje vlasništva spornih nekretnina na ime tužitelja, a na teret trećetuženika,

- predaju u posjed spornih nekretnina od strane trećetuženika,

a podredno je protiv svih tuženika postavljen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 850.000,00 kn (112.814,39 EUR).

5. Nije sporno da je tužitelj izvan ročišta za glavnu raspravu, podneskom od 30. rujna 2024. povukao tužbu u ovom predmetu u odnosu na prvotuženika i drugotuženika.

6. Obrazlažući pobijano rješenje sud između ostalog navodi kako su prvotuženik i drugotuženik podnescima zatražili naknadu troška, a koji podnesci su dostavljeni tužitelju.

Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

Uvidom u spis ne proizlazi da bi prvotuženik i drugotuženik udovoljili zahtjevu tužitelja pa da je tužba povučena radi toga, a niti je to tužitelj tvrdio tijekom postupka kao što se nije ni protivio zahtjevu tuženika da im naknadi trošak.

Sukladno navedenom sud je dosudio parnični trošak tuženicima u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora (850.000,00 kn što predstavlja 112.814,39 EUR) stoga odvjetnici sukladno Tarifi i to Tbr. 7. imaju pravo na nagradu za svaku pojedinu radnju u iznosu od 850 bodova, što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 1.700,00 EUR. Nadalje se obrazlaže obračun pobijanim rješenjem dosuđenih troškova.

7. Žalitelj u žalbi ističe kako je u pobijanom rješenju prvostupanjski sud kao vrijednost spora za svakog pojedinog tuženika uzeo ukupnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 850.000,00 kn, kako je ista bila naznačena u tužbi, što je u suprotnosti s odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Tužitelj ističe kako je sud u pobijanom rješenju donio pogrešnu odluku o trošku u pogledu:

- određivanja vrijednosti predmeta spora,

- nedijeljenja vrijednosti predmeta spora sukladno broju tužbenih zahtjeva i tuženika na koje se isti odnose,

- pogrešne i nepravilne ocjene poduzetih radnji tuženika.

8. Budući da svi tuženici nisu bili obuhvaćeni svim postavljenim zahtjevima, a podredno postavljeni zahtjev je bio na isplatu djeljive novčane obveze, jasno je da vrijednost predmeta spora za svakog pojedinog tuženika ne može biti 850.000,00 kn, pa se stoga niti ne može primjenjivati puna tarifa od 850 bodova po procesnoj radnji kao polazišna osnova kod obračuna troškova.

9. Žalitelj osnovano ističe da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 37. st. 2. ZPP-a, odnosno da je pri odmjeravanju troškova postupka pojedinom tuženiku pogrešno pošao od vrijednosti predmeta spora izražene u tužbi u punom iznosu za obračun troška svakom od tuženika. Naime, iz tužbe proizlaze da je tužitelj tužbu usmjerio prema tri različita tuženika i istakao je četiri različita tužbena zahtjeva u prvo postavljenom tužbenom zahtjevu te je u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a istaknuo i eventualno kumulirani zahtjev prema svim tuženicima na solidarnu isplatu iznosa od 850.000,00 kn što predstavlja 112.814,39 EUR.

Međutim, za vrijednost predmeta spora ima se uzeti vrijednost predmeta spora iz četiri prvo postavljena zahtjeva, jer tužitelj nikada ne zahtjeva da sud u slučaju eventualne kumulacije odluči o svim kumuliranim zahtjevima, već u slučaju da ne prihvati prvo postavljene zahtjeve ističe eventualno kumulirani zahtjev.

10. Dakle, od prvo postavljena četiri zahtjeva u odnosu na tri tužitelja, valja za svaki zahtjev odrediti vrijednost predmeta spora i to, s obzirom na to da se ne radi o zahtjevima za isplatu, već za utvrđenje ništetnosti i predaju u posjed odnosno utvrđenje prava vlasništva, valja vrijednost predmet spora naznačenu u tužbi 112.814,39 EUR. raspodijeliti na četiri zahtjeva, tako da u odnosu na svaki zahtjev proizlazi vrijednost predmeta spora u iznosu od 28.203,59 EUR što prema Tarifi za sastav tužbe i za pojedinu radnju u punom iznosu određuje nagradu za zastupanje u vrijednosti od 250 bodova.

11. Pogrešno žalitelj smatra da se tako utvrđena vrijednost predmeta spora za pojedini zahtjev ima dijeliti još prema broju tuženika na koji se zahtjev odnosi, odnosno da je pri naknadi troška tuženicima iz pojedinog zahtjeva moguće uzeti kao osnovicu za primjenu Tarife samo pola vrijednosti predmeta spora, ako se zahtjev odnosi na dva tuženika.

Naprotiv, vrijednost predmeta spora određuje se sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a za pojedini zahtjev, a ne za pojedinog tuženika, pa tako svakom tuženiku na koji se pojedini zahtjev odnosi pripada trošak za zastupanje po punoj vrijednosti predmeta spora za pojedini zahtjev. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a prema kojoj, kada zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, (takvo pravno shvaćanje iznosi i ovaj sud u rješenju poslovni broj Pž-559/2024 od 10. rujna 2024.).

Uzimajući u obzir da prema istaknutoj vrijednosti predmeta spora od 112.814,39 EUR na pojedini zahtjev otpada vrijednost od 28.203,59 EUR, na to se ima obračunati nagrada za zastupanje u vrijednosti od 250 bodova a što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 500,00 EUR.

Pogrešno je stoga prvostupanjski sud odmjerio odvjetnicima sukladno Tarifi i to Tbr. 7. pravo na nagradu za svaku pojedinu radnju u iznosu od 850 bodova, što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 1.700,00 EUR.

12. U odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja - troškove prvotuženika, žalitelj dijelom osnovano osporava dosuđeni trošak. S obzirom na to da se na prvotuženika ne odnose sve točke tužbenog zahtjeva nego samo jedan od četiri tužbena zahtjeva, sud je nepravilno utvrdio činjenično stanje i nepravilno primijenio materijalno pravo na način da je radnje prvotuženika odmjeravao prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 112.814,39 EUR (850.000,00 kn), kada se na istog primjenjuje vrijednost predmeta spora od samo 28.203,59 EUR odnosno 250 bodova po radnji.

13. Prvotuženiku stoga osnovano pripada trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak podneska od 27. ožujka 2017. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 13. svibnja 2015., 10. studenog 2015., 4. veljače 2016., 14. veljače 2017., 7. svibnja 2024. za svako po 500,00 EUR (Tbr. 9/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), kao i trošak zastupanja na raspravi 8. veljače 2018. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/2, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife) što ukupno iznosi 3.300,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja tog rješenja do isplate.

14. Pogrešno je dakle prvostupanjski sud odmjerio trošak prvotuženiku u iznosu od ukupno 11.100,00 EUR jer mu osnovano pripada samo iznos od 3.300,00 EUR pa mu je neosnovano više dosuđeno 7.800,00 EUR troška.

15. U odnosu na točku IV. izreke pobijanog rješenja – troškove drugotuženika žalitelj ističe identične prigovore o pogrešnom utvrđenju visine predmeta spora kao i za prvotuženika, uz razliku da je drugotuženik obuhvaćen s dva (od ukupno četiri) postavljena tužbena zahtjeva.

Tužitelj u žalbi osobito u odnosu na drugotuženika ističe da je zahtjev punomoćnika drugotuženika za naknadu troškova trebalo u cijelosti odbaciti, podredno odbiti. Navodi kako je vidljivo iz podneska punomoćnika drugotuženika od 26. rujna 2024., istim se predlaže „obvezati tužitelja da drugotuženiku putem punomoćnika isplati trošak zastupanja“. Kako je odvjetnik Milko Križanović postavio zahtjev za naknadu troškova u svoje ime, a ne u ime drugotuženika, iz toga nesporno proizlazi da drugotuženik u zakonskom roku nije niti zatražio naknadu troškova, što znači da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio apsolutno bitnu povredu pravila postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, jer je dosudio troškove drugotuženiku, koji nije niti zatražio dosudu troškova u svoju korist.

16. Valja uvodno ocijeniti neosnovanim naprijed iznesene žalbene navode o tome da je zahtjev toga tuženika za naknadu troška valjalo odbaciti jer da ga je postavio odvjetnik u svoje ime. Sukladno odredbi čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a odvjetnik je kao punomoćnik stranke ovlašten primiti i iznos troška od suprotne strane. U tom smislu valja ocijeniti i sadržaj podneska tuženika Rimc d.o.o., Sveta Nedjelja, od 26. rujna 2024. (list 287. spisa) kojim se postavlja zahtjev za naknadu troška zastupanja, iz kojeg je jasno vidljivo da ga postavlja tuženik kao stranka a kako podnesak i glasi. Činjenica da tuženik predlaže trošak isplatiti na račun punomoćnika ne znači da se zahtjev ne postavlja kao zahtjev za naknadu troška postupka stranci. U tom smislu su navedeni žalbeni navodi o počinjenim povredama postupka i po pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o parničnom postupku o naknadi troškova postupka neosnovani.

17. S obzirom na to da se na drugotuženika ne odnose sve točke tužbenog zahtjeva nego samo dva od četiri tužbena zahtjeva, sud je nepravilno utvrdio činjenično stanje i nepravilno primijenio materijalno pravo na način da je radnje prvotuženika odmjeravao prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 112.814,39 EUR jer se na drugotuženika primjenjuje vrijednost predmeta spora od 56.407,18 EUR (28.203,59 EUR x 2 tužbena zahtjeva) odnosno 500 bodova po radnji, što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 1.000,00 EUR.

Nisu osnovani žalbeni razlozi da drugotuženiku ne pripada trošak podnesaka od 5. svibnja 2023. (ispravno: 5. lipnja 2023.) i 15. svibnja 2024. u punoj tarifi, jer se radi o obrazloženim podnescima kao i trošak podneska od 6. travnja 2017. u iznosu od 50,00 EUR.

18. Stoga drugotuženiku osnovano pripada trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak podnesaka od 1. prosinca 2016., 5. lipnja 2023. i 15. svibnja 2024. svaki u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), zatraženi trošak podneska od 6. travnja 2017. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 13. svibnja 2015., 4. veljače 2016., 31. svibnja 2016., 14. veljače 2017., 7. svibnja 2024. za svako po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), kao i trošak zastupanja na raspravi 8. veljače 2018. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/2, Tbr. 7 i Tbr. 54. Tarife) što ukupno iznosi 9.259,00 EUR a što uz zatraženo uvećanje PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi sveukupno 11.571,00 EUR.

Pogrešno je dakle prvostupanjski sud odmjerio trošak drugotuženiku u iznosu od ukupno 19.437,50 EUR jer mu osnovano pripada samo iznos od 11.571,00 EUR pa mu je neosnovano više dosuđeno 7.902,50 EUR troška.

Zbog svega naprijed navedenog je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a riješeno kao u točki I. i II. izreke.

19. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 51% te mu je u tom omjeru dosuđen opravdan trošak žalbenog postupka od 338,80 EUR od zatraženog iznosa od 664,33 EUR sukladno Tbr. 10. t. 4. Tarife (čl. 166. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a) te je riješeno kao u točki III. izreke.

20. Odbijen je zahtjev za trošak odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a) te je riješeno kao u točki IV. izreke.

Zagreb, 27. veljače 2025.

Sudac

Mario Vukelić