Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-10/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Veleučilišta Lavoslav Ružička iz Vukovara, Županijska 50, OIB 21720825730, koga zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, od 8. prosinca 2022., poslovni broj: Pr- 4/2021-17, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Veleučilišta Lavoslav Ružička iz Vukovara kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, od 8. prosinca 2022., poslovni broj: Pr-4/2021-17.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I U cijelosti se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, OIB:21720825730, isplatiti tužitelju UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.419,35 kuna/1.382,89 eura sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče:

- na iznos od 521,39 kunu/69,20 eura od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 680,48 kuna/90,32 eura od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 681,84 kunu/90,50 eura od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 681,84 kunu/90,50 eura od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 681,84 kunu/90,50 eura od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 681,84 kunu/90,50 eura od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 681,84 kunu/90,50 eura od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 821,57 kunu/109,04 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 821,57 kunu/109,04 eura od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 821,57 kunu/109,04 eura od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 821,57 kunu/109,04 eura od 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 821,57 kunu/109,04 eura od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 962,92 kune/127,80 eura od 16. siječnja 2017. do isplate i na iznos od 737,55 kuna/97,89 eura od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i da nadoknadi tužitelju parnične troškove odmjerene u iznosu od 11.250,00 kuna/1.493,13 eura sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 8. prosinca 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana".

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 8.437,50 kuna/1.119,85 eura."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se njegova žalba usvoji i ukine prvostupanjska presuda, te tužba odbije kao neosnovana.

2.1. Obrazlažući žalbene razloge, ponavlja svoje pravno stajalište da Dodatak sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i takav Dodatak od 28. prosinca 2006. nemaju pravnu valjanost kolektivnog ugovora i smatra odlučnom činjenicu da izmjene i dopune Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama iz 2011. nisu potpisali svi sindikati koji su potpisnici istog Sporazuma. Pogrešna je ocjena suda da su nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kuna bruto, jer se spomenute izmjene i dopune Dodatka sporazumima ne bi trebale primjenjivati. Ukazuje da u konkretnom slučaju treba primijeniti pravno obvezujuće odredbe članaka 4. i 5. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01., 39/09., dalje: ZPJS) i članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09., 124/09., dalje: ZOPJS). Ističe da stranka u kolektivnom pregovaranju nije bio tuženik, već Vlada RH.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer nisu pronađene takve povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a tuženik se ne poziva na neku određenu povredu postupka. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. (isplata u siječnju 2015.) do siječnja 2017. (isplata u veljači 2017.), a svoj zahtjev tužitelj temelji na odredbama članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

7. Prvostupanjski sud je pravilno, kao nesporno među strankama, utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. ZPJS. Među strankama je bila sporna pravna osnova, dok sam izračun razlike plaće prema drugoj, većoj osnovici nije sporan.

7.1. Pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

7.2. Nadalje pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

7.3. Utvrđeno je i da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Utvrđeno je da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009., te da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali navedene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.

7.4. Utvrđeno je da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno, kao i da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 132/16.) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

7.5. Utvrđeno je da je tuženik u spornom razdoblju tužitelju nastavio obračunavati i isplaćivati plaću primjenom osnovice iz 2008. odnosno u iznosu od 5.108,84 kune.

8. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe ZPJS, Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., dalje: ZR), ZOPJS, kao i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.) i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio.

9. Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku jer kao poslodavac predstavlja javnu službu, a javne službe u smislu odredbi ZPJS su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

10. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12., kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine", broj: 115/10. – dalje: TKU/2010.).

11. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa takve odredbe ne bi morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u spornom razdoblju za obračun plaće bio ispunjen uvjet za primjenu više osnovice (5.415,37 kuna) u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju u spornom razdoblju bila isplaćivana plaća (5.108,84 kune). Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (drugo tromjesečje 2015. za 1,2% i treće tromjesečje 2015. za 2,8%) i da aritmetička sredina te dvije stope rasta iznosi 2%. Stoga je počevši od 1. siječnja 2016. tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.

12.1. U povezanosti s navedenim, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da nisu bili ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1,. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma, jer se sukladno odredbi članka III Izmjena i dopuna, navedena odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje pa nadalje, dakle za ubuduće.

13. Prema odredbi članka 7. Zakona o radu poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR-a).

14. Kako tijekom postupka nije bila sporna visina razlike plaće između osnovice po kojoj je tužitelju plaća isplaćena u spornom razdoblju i osnovice koja mu je pripadala, nije bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem, već je prihvaćen izračun tužitelja kojem tuženik nije prigovorio. Stoga je pravilnom primjenom prava sud prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate razlike plaće i dosudio tužitelju razliku u plaći za utuženo razdoblje, te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. ZOO, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza.

15. S obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

Sisak, 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec