REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4664/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ZL z Zagreba, Lovrakova 21, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Mira Matuško Blažević z Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB 53056966535, poradi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 12. rujna 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i njegova opunomoćenika te izočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništave odredbe Ugovora o kreditu broj 029-50- 3004284 koji su dana 19. kolovoza 2005. godine sklopili tužitelj ZL i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF).
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. platiti tužitelju ZL iznos od 1.273,30 EUR, zajedno s zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose kako slijedi:
- na iznos od 0,96 EUR računajući od 30. 9. 2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,97 EUR računajući od 31.10.2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,30 EUR računajući od 30.11.2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,44 EUR računajući od 31.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,71 EUR računajući od 31.12.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,35 EUR računajući od 31.1.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,09 EUR računajući od 28.2.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,15 EUR računajući od 31.3.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,55 EUR računajući od 30.4.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,38 EUR računajući od 31.5.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,04 EUR računajući od 30.6.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,66 EUR računajući od 31.7.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,89 EUR računajući od 31.8.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,79 EUR računajući od 30.9.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,54 EUR računajući od 31.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,88 EUR računajući od 30.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,75 EUR računajući od 31.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,41 EUR računajući od 31.1.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,80 EUR računajući od 28.2.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,42 EUR računajući od 31.3.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,73 EUR računajući od 30.4.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 12,07 EUR računajući od 31.5.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,64 EUR računajući od 30.6.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 21,25 EUR računajući od 31.7.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 28,53 EUR računajući od 31.8.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 26,02 EUR računajući od 30.9.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 21,97 EUR računajući od 31.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 30,50 EUR računajući od 30.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 41,36 EUR računajući od 31.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,67 EUR računajući od 31.1.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 36,37 EUR računajući od 28.2.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 32,94 EUR računajući od 31.3.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,55 EUR računajući od 30.4.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 48,10 EUR računajući od 31.5.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,52 EUR računajući od 30.6.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 61,58 EUR računajući od 31.7.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 55,35 EUR računajući od 31.8.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 48,52 EUR računajući od 30.9.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 47,61 EUR računajući od 31.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 47,09 EUR računajući od 30.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 50,33 EUR računajući od 31.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,16 EUR računajući od 31.1.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,54 EUR računajući od 29.2.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 51,58 EUR računajući od 31.3.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,90 EUR računajući od 30.4.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,81 EUR računajući od 31.5.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,29 EUR računajući od 30.6.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,69 EUR računajući od 31.7.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 51,55 EUR računajući od 31.8.2012. godine pa do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. tužitelju ZL naknaditi trošak ovog parničnog postupka u svoti od 1.250,00vEUR, sa zateznim kamatama tekućom od 27. veljače 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 1. lipnja 2023. godine tvrdi da je s tuženim sklopio ugovor o kreditu 19. kolovoza 2005. godine broj 029-50-3004284 na 17.478,36 CHF po tuženikovu srednjem tečaju na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF na dan dospjelosti i 5,55% godišnje redovne kamate promjenjive u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama koji vraća uz istu valutnu klauzulu u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF na dan dospjelosti, smatra valutnu klauzulu u CHF- ništetnom pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 te zahtijeva kao u podnesku od 17. listopada 2024. godine tj.
“
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 029-50-3004284 sklopljenog dana 19. 8. 2005.g. između tužitelja ZL iz [adresa], Mate Lovraka 21, OIB: [osobni identifikacijski broj] te tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF).
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ZL iz [adresa], Mate Lovraka 21, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.273,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose kako slijedi:
- na iznos od 0,96 EUR računajući od 30. 9. 2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,97 EUR računajući od 31.10.2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,30 EUR računajući od 30.11.2005. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,44 EUR računajući od 31.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,71 EUR računajući od 31.12.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,35 EUR računajući od 31.1.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,09 EUR računajući od 28.2.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,15 EUR računajući od 31.3.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,55 EUR računajući od 30.4.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,38 EUR računajući od 31.5.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,04 EUR računajući od 30.6.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,66 EUR računajući od 31.7.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,89 EUR računajući od 31.8.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,79 EUR računajući od 30.9.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,54 EUR računajući od 31.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,88 EUR računajući od 30.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,75 EUR računajući od 31.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,41 EUR računajući od 31.1.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,80 EUR računajući od 28.2.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,42 EUR računajući od 31.3.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,73 EUR računajući od 30.4.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 12,07 EUR računajući od 31.5.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,64 EUR računajući od 30.6.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 21,25 EUR računajući od 31.7.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 28,53 EUR računajući od 31.8.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 26,02 EUR računajući od 30.9.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 21,97 EUR računajući od 31.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 30,50 EUR računajući od 30.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 41,36 EUR računajući od 31.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,67 EUR računajući od 31.1.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 36,37 EUR računajući od 28.2.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 32,94 EUR računajući od 31.3.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,55 EUR računajući od 30.4.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 48,10 EUR računajući od 31.5.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,52 EUR računajući od 30.6.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 61,58 EUR računajući od 31.7.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 55,35 EUR računajući od 31.8.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 48,52 EUR računajući od 30.9.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 47,61 EUR računajući od 31.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 47,09 EUR računajući od 30.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 50,33 EUR računajući od 31.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,16 EUR računajući od 31.1.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,54 EUR računajući od 29.2.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 51,58 EUR računajući od 31.3.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,90 EUR računajući od 30.4.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,81 EUR računajući od 31.5.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,29 EUR računajući od 30.6.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,69 EUR računajući od 31.7.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 51,55 EUR računajući od 31.8.2012. godine pa do isplate, i to do 31.12.2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke,koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ZL iz [adresa], Mate Lovraka 21, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.”
2. Tuženik nije odgovorio na tužbu.
3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, odredio računovodstveno vještačenje i preslušao tužitelja.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 19. kolovoza 2005. godine broj 029-50-3004284 na 17.478,36 CHF po tuženikovu srednjem tečaju na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF na dan dospjelosti i 5,55% godišnje redovne kamate promjenjive u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama koji vraća uz istu valutnu klauzulu u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF na dan dospjelosti, radi kupnje vozila, što je i utvrđeno uvidom u čl.1,2,4,6. i 7. tog ugovora.
6. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, čl.82, čl.85, čl.86. čl.87., čl.89. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
7. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga su i ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz čl. 1. i 7. utvrđene ništavima, primjenom odredbe čl.87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.103. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53,/91-88/01), pa primjenom odredbe čl 104.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.105. st.1. istog Zakona ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljičinom iskazu bila odlučna pobuda već joj je trebalo vozilo na kredit kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.105.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.105.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništavost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl. 107,. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništavosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87.st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.
8. Kako je Zakon o obveznim odnosima propisivao ništavost, tako je i suđeno.
9. Primjena navedenih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske se zasniva na odredbi čl.502. C Zakona o parničnom postupku. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv u tom dijelu s obzirom na njegovu naobrazbu- srednja stručna sprema, po zanimanju u vrijeme sklapanja ugovora umirovljenik.
10. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćao zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.
11. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem do 16. rujna 2024. je utvrđeno da je ta razlika 1.273,30 eur s mjesečnim svotama i danima dospjelosti kako je pobliže navedeno, a sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i obrazloženo zasnovano na raspoloživim i bitnim ispravama.
12. Sud je utvrdio da je tužitelj bio potrošač primjenom odredbe čl.3. st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača prihvaćajući njegov iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv te uzevši u obzir ugovorenu namjenu kredita radi kupnje vozila, a tuženik, na kojemu je dokazni teret, nije dokazao suprotno.
13. Slijedom toga je prihvaćen tužbeni zahtjev i za glavnicu a zatezne kamate su dosuđene od dana uplate pojedinog obroka kao dana dospjelosti, sve u visini po odredbi čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata te odredbe čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parnični trošak po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku.
14. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, dva ročišta i jedan podnesak po 200,00 eur svaki ili 800,00 eur ukupno uz PDV od 200,00 eur što je 1.000,00 eur uvećano za trošak vještačenja od 250,00 eur, što je konačno 1.250,00 eur
U Zagrebu, dana 27. veljače 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- opunomoćenicima stranaka
