REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-15384/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Mariji Malenica-Marić, uz sudjelovanje Nataše Pilipović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice MO zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, klasa: 211-07/24-5/30549 nakon glavne i javne rasprave, održane 26. veljače 2025. u nazočnosti branitelja okrivljenice i punomoćnice oštećenika, 27. veljače 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I Temeljem čl.182. t. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

Okrivljenica: MO, kći M, rođena **.**.1975. državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

16. listopada 2024. oko 23.10 sati, u [adresa], počinila ekonomsko nasilje u obitelji prema svojem polubratu ČO, na način da mu je onemogućila korištenje zajedničke imovine, jer je na dvorišnoj ogradi promijenila bravu na vratima, šifru za ulazak u dvorište i kod kojim se koristi daljinski upravljač za otvaranje ograde,

pa da bi time počinila prekršaj opisan po čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22),

II Temeljem čl. . 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, II Policijska postaja Zagreb, klasa: 211-07/24-5/30549 podnijela je 12. prosinca 2024. optužni prijedlog protiv okrivljenice zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenica je u pisanoj obrani navela da u cijelosti poriče učin prekršaja koji joj se stavlja na teret u ovom prekršajnom postupku. Naime, odredba čl. 10. st. 1. t. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da je ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci. Prije svega ističe kako je ovakav činjenični opis prekršajnog djela iz optužnog prijedloga manjkav i nedostatan budući uopće nije opisano na kojoj bi to nekretnini onemogućila ČO da koristi kako to neosnovano navode, zajedničku imovinu, Naravno, da bi sud uopće mogao postupati po optužnom prijedlogu minimum je za očekivati od ovlaštenog tužitelja da konkretizira koju je ona to zajedničku imovinu uskratila ČO, pa da bi počinila djelo kako mi se to stavlja na teret. Već samim uvidom u optužni prijedlog razvidno je kako je isti u cijelosti promašen, a iz činjeničnog supstrata uopće ne proizlazi pravni opis prekršajnog djela. Naime, ovakav činjenični supstrat se ne može podvesti pravni opis samog djela koje joj se stavlja na teret. Činjenica je da je ona na nekretnini na adresi [adresa] promijenila bravu na vanjskim vratima, te dekodirala daljinski upravljač na istim tim vratima. Unatoč činjenica što ovlašteni tužitelj ovakav činjenični supstrat nije mogao podvesti pod pravni opis prekršajnog djela koje joj se stavlja na teret, kratko ističe, sve da je u istom i naznačena imovina koju je navodno uskratila ČO, ne radi se o zajedničkoj imovini, već je navedena nekretnina u cijelosti u njezinom vlasništvu. Kao dokaz navedenome u prilogu dostavlja ZK izvadak iz kojeg je razvidno da je ona jedina vlasnica i to za cijelo. Nadalje, netočan je navod da bi onemogućila ČO da koristi predmetnu imovinu. Naime, unatoč činjenici što je promijenila bravu i dekodirala daljinski upravljač, ČO nije onemogućen koristiti navedenu nekretninu koju bespravno koristi, pa i dan danas, i u kontinuitetu od predmetnog događaja ČO se bespravno koristi predmetnom nekretninom na jednak način kao i do prijavljenog događaja. Naime, postoji i drugi ulaz u dvorište predmetne nekretnine kojim se ČO uredno koristi. Da se ČO i dan danas koristi dijelom nekretnine koja je, ponavlja, u cijelosti u njezinom vlasništvu, mogu posvjedočiti brojni svjedoci, susjedi koji viđaju ČO da povremeno dolazi u predmetnu nekretninu, tako da, ponavlja, nema govora da bi njezinim činom koji se inkriminira u ovom postupku, bio onemogućen u bilo čemu opisanome u odredbi čl. 10. st. 1. t. 4. Zakona. Dakle, nema govora o tome da bi na bilo koji način onemogućila ČO u njegovom, ponavlja, bespravnom i nezakonitom, te nepoštenom posjedu. Navedeno je razvidno i iz činjenice da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u tijeku parnični postupak koji je pokrenula radi iseljenja ČO, te je kao dokaz navedenome u prilogu dostavlila i tužbu zajedno s dokazom da je ista predana na sud. In fine, iz svega navedenoga jasno proizlazi, da iz optužnog prijedloga ne proizlazi koju bi to zajedničku imovinu uskratila ČO, sve da je imovina konkretizirana, radi se o imovini na koju ČO ne polaže nikakva prava, a iz javne isprave, ZK izvatka je razvidno kako je ona jedina vlasnica predmetne nekretnine, ČO se i dalje, nesmetano, na jednak način kao i prije tog 16. listopada 2024. (op.a. bespravno) koristi predmetnom nekretninom iz čega jasno proizlazi kako isti njezinim činom nije onemogućen u (bespravnom) korištenju njezine imovine. Slijedom svega navedenoga, predlaže naslovnom sudu, obzirom da iz činjeničnog opisa djela iz optužnog prijedloga ne proizlazi nikakvo prekršajno djelo, optužbu odbiti u cijelosti, a podredno predlaže donijeti presudu kojom se u cijelosti oslobađa optužbe.

3. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao oštećenika ČO, pročitao zapisnik o ispitivanju osumnjičenika MO, zapisnik o ispitivanju svjedoka ČO sastavljene od strane djelatnike PU zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, izvadak iz zemljišne knjige za katastarsku česticu [katastarska čestica] na adresi u [adresa], tužbu uz prijedlog radi osiguranja s privremenom mjerom, uvjerenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu da se ne vodi kazneni postupak protiv MO, te podnesak oštećenika s prilozima.

4. Oštećenik ČO, ispitan u svojstvu svjedoka naveo je da živi na adresi u [adresa], u kući koja je vlasništvo njegove sestre MO, a za kuću smatra da je ona iskoristila stanje njegove majke i tako stekla vlasništvo, pojašnjavajući da u ovoj kući živi oko tri godine. Navedenog dana, odnosno, 16. listopada 2024. u večernjim satima došao je vozilom ispred kolnog ulaza i nije mogao otvoriti ogradu, odnosno, pokušavao je najprije otvoriti ogradu daljinskim upravljačem, što nije uspio, a nije uspio niti ključem, pa je pozvao djelatnike policije. Na pitanje suda odgovorio je, da s polusestrom nije u dobrim odnosima i to od kada je, prema njegovom mišljenju, stekla vlasništvo nad kućom i sada ga želi izbaciti iz iste. Nakon ovog događaja ulazi na drugi ulaz, gdje može ući pješice, s time da u svoj stan može nesmetano ući. Na pitanje branitelja okrivljenice, svjedok je odgovorio, da ga je u posjed stana uvela majka, koja je potom pokrenula postupak njegovog iseljenja iz stana.

5. Oštećenik ČO, u podnesku od 26. veljače 2025. naveo je da je na ročištu održanom 4. veljače 2025. okrivljena predala pisanu obranu na koju se očituje na način kako slijedi. U cijelosti je netočno da nema pravo na zaštitu, jer predmetna nekretnina na adresi [adresa] predstavlja navodno vlasništvo okrivljene, a ne oštećenika. U predmetnoj nekretnini stanuje već čitav niz godina, te ona nesporno predstavlja njegov dom. Pravo na dom je nepovredivo, a nepovredivost prava na dom zajamčena je člankom 34. Ustava Republike Hrvatske te je jedna od oblika slobode i poštovanja čovjeka zajamčena i Konvecijom za zaštitu Ijudskih prava i temeljnih sloboda. Pravo vlasništva se u konkretnom slučaju, odnosno, u slučaju pružanja zaštite od ekonomskog nasilja u obitelji, ne smije i ne može tumačiti restriktivno, jer bi se takvim tumačenjem izgubio smisao zaštite u prekršajnom postupku koji se vodi radi počinjenja prekršajnog djela ekonomskog nasilja. Naime, i sam posjed kao takav, predstavlja sastavni dio prava vlasništva. On nesporno posjeduje, upotrebljava, koristi i raspolaže nekretninom (sva vlasničkopravna ovlaštenja), a okrivljena mu je počinjenim prekršajem navedeno onemogućila i to samovlasnosno, izvansudskim putem. Usput ukazuje i da u odnosu na pravni standard suđenja pred redovnim sudovima Ustavni sud RH u odluci broj: 0-111412/2016, od 3. lipnja 2016. godine navodi: "Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi iznio stajalištem da pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod ”mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. S aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, takva je primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva (odluka broj: U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., Narodne novine broj 145/14., točka 26.1.)" Upravo s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske ne smije se dopustiti neprihvatljiva primjena prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, odnosno, bez uzimanja u obzir svih odlučnih činjenica i okolnosti, pa tako u ovom slučaju nesporne činjenice da je okrivljena počinila radnju prekršaja (što nije niti osporila) i njome onemogućila oštećenika u korištenju nekretnine koja je njegov dom. Opreza radi, ističe da je vlasnica predmetne nekretnine prethodno bila njihova majka UO, koja je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavaju od 18. srpnja 2023., nekretninom raspolagala za korist okrivljene, dokaz je povijesni zk izvadak, zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Međutim, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu je od 2023. godine u tijeku postupak radi Iišenja poslovne sposobnosti UO i to iz razloga što ista u razdoblju od nekoliko godina prije učinjenog raspolaganja, zbog dobi i zdravstvenog stanja poduzima radnje i djeluje na način koji ukazuje na njezinu poslovnu nesposobnost. Navedeni postupak vodi se pod posl.br. R1 Ob-2999/2023. Okrivljena je itekako upoznata s navedenim postupkom, te se štoviše, zajedno sa oštećenikom, prije pokretanja tog postupka, 24. siječnja 2023. obratila Zavodu za socíjalnu rad radi savjetovanja na koji način se UO može spriječiti u poduzimanju daljnjih radnji koje ukazuju na ograničenu poslovnu sposobnost. Unatoč tome s UO je sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju šest mjeseci nakon. Pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu također je u tijeku i postupak radi utvrđenja ništetnosti navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, upravo radi nedostatka poslovne sposobnosti, dokaz, uvid u spis/priklop spisa pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj RI Ob-2999/2023, ispis s e-komunikacije za postupak RI Ob-2999/2023, uvid u spis/priklop spisa pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-74/2025, tužba, od 4. srpnja 2024. Oštećeni je posjednik navedene nekretnine već čitav niz godina, te u istoj stanuje, a čije korištenje mu je okrivljena onemogućila. Predmetna nekretnina predstavlja dom oštećenika te ju kao takvu i koristi. Okrivljena u svojoj pisanoj obrani čak izričito priznaje da je promijenila bravu i dekodirala daljinski upravljač, no tvrdi da oštećeni nije radi toga bio onemogućen koristiti navedenu nekretninu. Takav navod okrivljene u potpunosti je netočan i neistinit. Naime, prolaz kroz ogradu kroz koju oštećeni ne može više proći, predstavlja kolni ulaz kroz koji je oštećeni prolazio osobnim vozilom, te parkirao vozilo u dvorištu nekretnine. Promjenom brave i dekodiranjem daljinskog upravljača, više ne može svoje vozilo parkirati u dvorištu nekretnine, te isto mora ostavljati na cesti. Točno je da ima drugi prolaz do nekretnine, kroz stražnja vrata, no taj prolaz ne predstavlja prolaz za vozila, a što nadalje znači da je u potpunosti isključen od mogućnosti korištenja nekretnine na način kako ju koristi čitav niz godina. Čak štoviše, okrivljena je navedeni prolaz toliko zatrpala smećem i osobnim stvarima da jedva pješice prolazi do stana, a kamoli svojim osobnim stvarima ili vozilom, dokaz fotografije drugog prolaza. Slijedom navedenog, netočan je navod okrivljene da oštećeni nije onemogućen koristiti navedenu nekretninu, kad je radi počinjenog ekonomskog nasilja prema članu obitelji, u potpunosti isključen od korišten]a iste na način na koji ju je do sada koristio.

6. Punomoćnica oštećenika u završnoj riječi je navela da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz iskaza oštećenika i dostavljenog podneska s prijedlogom da se okrivljenica proglasi krivom.

7. Branitelj okrivljenice u završnoj riječi je naveo da iz predmetnog optužnog prijedloga ne proizlazi da bi okrivljena počinila bilo kakvo prekršajno djelo, niti je specificirano na koju bi imovinu navodno bilo počinjeno tzv. ekonomsko nasilje, slijedom čega se predlaže sudu donijeti formalnu odluku kojom se optužbu odbija, a podredno u odnosu na navedeno, razvidno je iz materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu kao i iz samog iskaza gospodina ČO da nisu ispunjena obilježja prekršajnog djela. Naime, nesporno je utvrđeno, a što proizlazi iz ZK izvatka kao javne isprave, da se radi o imovini u isključivom vlasništvu okrivljene MO, a iz iskaza oštećenog je također razvidno da isti nije onemogućen u korištenju iste, slijedom čega je i sam iskazao da se nesmetano koristio predmetnom nekretninom, te se predlaže donijeti presudu kojom se njegova stranka u cijelosti oslobađa od optužbe.

8. Nakon ovako provedenog postupka, sud nije našao dokazanim da je okrivljenica počinila djelo prekršaja za koje se optužuju. Naime, okrivljenica je u svojoj obrani u cijelosti porekla počinjenje terećenog prekršaja, ističući da je na nekretnini na adresi [adresa] promijenila bravu na vanjskim vratima, te dekodirala daljinski upravljač na istim tim vratima, međutim ne radi se o zajedničkoj imovini, već je navedena nekretnina u cijelosti u njezinom vlasništvu, a o čemu je dokaz dostavila ZK izvadak iz kojeg je razvidno da je ona jedina vlasnica i to za cijelo, s time da ČO nije onemogućen koristiti navedenu nekretninu koju bespravno koristi, pa i dan danas, te se u kontinuitetu od navedenog događaja bespravno koristi predmetnom nekretninom na jednak način kao i do prijavljenog događaja, dakle isključujući svaku mogućnost da bi svojim postupanjem počinila prekršaj opisanu izreci presude. Nadalje i tijekom postupka, ispitani, u svojstvu svjedoka, oštećenik ČO, naveo je da živi na adresi u [adresa], u kući koja je vlasništvo njegove sestre MO, dakle i sam oštećenik potvrđuje da se radi o nekretnini koja je u isključivom vlasništvu okrivljenice, što znači da to nije njegova osobna, niti zajednička imovina s okrivljenicom. Također se navodi iz obrane okrivljenice, da je nekretnina na adresi u [adresa] u njezinom vlasništvu, što je i oštećenik EO iskazao, potvrđuje i iz Izvatka iz zemljišne knjige, koja je javna isprava, tako da sud u vjerodostojnost iste nije imao razloga posumnjati, budući je iz Izvatka, čiji je sadržaj pročitao tijekom dokaznog postupka razvidno, da je katastarska čestica broj [katastarska čestica], kuća broj 28 i dvorište u [adresa], te katastarska čestica broj [katastarska čestica], kuća broj 29, površine 120 m/2 i dvorište površine 193 m/2, ukupne površine 313 m/2 u [adresa], u vlasništvu MO, dakle i navedenim se nesporno potvrđuje činjenica da je MO vlasnica nekretnine, kuće i dvorišta na adresi u [adresa], gdje bi došlo do počinjenja terećenog prekršaja.

9. Prema tome, okrivljenica poriče počinjenje prekršaja, te ujedno i iz svih, tijekom postupka, provedenih dokaza, nedvojbeno proizlazi da okrivljenica nije mogla počiniti opisano djelo prekršaja, budući se radi o nekretnini koja je isključivo u njezinom vlasništvo, pri čemu treba uzeti u obzir i odredbu čl. 10. st.1. t. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojom je propisano, da je nasilje u obitelji ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, dakle, da bi se radilo o ekonomskom nasilju u obitelji isto mora biti u vidu zabrane ili onemogućavanja korištenja zajedničke ili osobne imovine, što u konkretnom slučaju nije niti jedno od navedenoga, jer je imovina na kojoj je okrivljenica promijenila bravu, šifru za ulazak u dvorište i kod kojim se koristi daljinski upravljač isključivo njezina osobna imovina, što je i dokazano tijekom provedenog postupka, tako da okrivljenica prema svojem polubratu ČO nije niti mogla počiniti prekršaj nasilja u obitelji i to ekonomskog nasilja, jer ga nije onemogućila u korištenju imovine, budući to nije njegova osobna niti zajednička imovina, pa je sud okrivljenicu temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona i oslobodio optužbe.

10. Okrivljenica se oslobođeni optužbe, pa je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Zapisničar

Sudac

Nataša Pilipović

Marija Malenica-Marić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske. Oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka.

Dostavna naredba:

1. I okrivljenici MO, [adresa],

2. branitelju okrivljenice, odvjetniku Šimi Bogoviću, Zagreb, Zagrebačka cesta 143 a,

3. oštećeniku ČO, [adresa],

4. punomoćniku oštećenika, odvjetniku Goranu Vujaniću, Zagreb, Amruševa 8,

5. tužitelju, PU zagrebačkoj, II Policijskoj postaji, klasa: 211-07/24-5/30549

6. pismohrana, ovdje