Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-143/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽN, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ŽN, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja K-14/2024-4 od 25. travnja 2024., u sjednici održanoj 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Vukovaru prvostupanjskom presudom optuženog ŽN proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 te ga je na temelju članka 149. stavka 2. KZ/11 osudio na novčanu kaznu u visini od 30 dnevnih iznosa, a visina optuženikovog dnevnog iznosa je 50,00 eura, što sveukupno iznosi 1.500,00 eura. Potom, na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se novčana kazna neće izvršiti, ako u roku od 2 godine (nedostaje po pravomoćnosti presude) ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ŽN dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to sudskog paušala u visini od 70,00 eura, trošak sudskih pristojbi na temelju tarifnog broja 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 37/2023-dalje u tekstu: Zakon o sudskim pristojbama) u visini od 33,18 eura za privatnu tužbu i na temelju tarifnog broja 20. Zakona o sudskim pristojbama trošak u visini od 66,36 eura za prvostupanjsku presudu, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, kao i troškove opunomoćenika privatnog tužitelja, o čijoj visini će se odlučiti posebnim rješenjem.

1.2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ŽN, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine.

2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba optuženog ŽN nije osnovana.

4. Optuženi ŽN pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju nalazi u tome što je prvostupanjski sud izveo dokaz čitanjem privatne tužbe, iako privatna tužba ne može biti dokaz u kaznenom postupku jer se radi o aktu kojim se inicira vođenje kaznenog postupka, zbog čega da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 10. stavka 2. i 3. ZKP/08. Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer citiranim navodima očigledno želi ukazati na to kako se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu.

4.1. Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se optuženi ŽN sasvim neutemeljeno u žalbi ukazuje. Naime, iako je prvostupanjski sud u zapisniku s rasprave održane 23. travnja 2024. naveo da se tijekom dokaznog postupka "uz suglasnost stranaka vrši uvid i čita privatna tužba sa lista 5 – 10", iz obrazloženja presude proizlazi kako ni jednu spornu, a odlučnu činjenicu koju nije utvrdio iz sadržaja privatne tužbe. Osim toga privatna tužba, kao i optužnica, nije dokaz u kaznenom postupku, već akt kojim kazneni postupak počinje pred sudom pa se ne može niti govoriti da bi se radilo o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavaka 2. i 3. ZKP/08.

4.2. Nadalje, optuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud bio dužan analizirati i ocijeniti svaki izvedeni dokaz, a što nije napravio jer je "cijenio logičnim i uvjerljivim iskaz privatnog tužitelja, dok ostale izvedene dokaze zanemaruje, ne analizira niti ocjenjuje". Zbog toga da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, uslijed čega je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi i u tome što prvostupanjski sud nije dao jasne razloge niti u odnosu na novčanu kaznu jer nije naveo pojedinačni dnevni iznos pa "je u tom smislu izostao razlog o odlučnim činjenicama". Međutim, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime tijekom dokaznog postupka izveden je samo jedan personalni dokaz ispitivanjem privatnog tužitelja DN, koji je detaljno opisao postupanje optuženika, a što je u potpunosti potkrijepljeno materijalnim dokazima, koji su također pregledani u dokazne svrhe i to u vidu komentara optuženika na objave s YouTube kanala, internet portala 24 Sata i emisije RTL televizije, kao i drugom materijalnom dokumentacijom koja je priložena u spis predmeta.

4.3. Sud je dao jasne i neproturječne razloge zbog čega prihvaća iskaz privatnog tužitelja u odnosu na sporne činjenice, a kako tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik doista inkriminirane komentare objavio na društvenim mrežama, tako nije bilo ni nužno dati posebne razloge u odnosu na ocjenu dokaza iz kojih te okolnosti proizlaze.

4.4. Što se tiče navoda žalbe optuženika u pogledu izostanka razloga koji se odnose na odluku o kazni, prvostupanjski sud dao je u 15.-om odlomku jasne razloge u pogledu visine novčane kazne na koju je optuženik osuđen, kao i u pogledu optuženikovog dnevnog iznosa, a potom u 16.-om odlomku detaljno je obrazložio zbog čega je optuženiku valjalo novčanu kaznu uvjetovati nepočinjenjem drugog kaznenog djela u vremenu provjeravanja.

5. Optuženik pobija presudu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističući kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je on postupao s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja DN jer da to demantiraju tri nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ĐN, ŠN i KN. Daljnjim žalbenim navodima optuženik se referira na analizu fotodokumentacije, situacijskog plana i zapisnika o očevidu koji su priloženi spisu Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja K-95/2020. Međutim ovim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu jer se privatnom tužbom optuženom EN ne stavlja se na teret kazneno djelo izazivanja prometne nesreće ili kazneno djela krivotvorenja javne ili službene isprave niti bilo koje drugo kazneno djela protiv službene dužnosti iz glave XXVIII KZ/11.

5.1. Optuženik se privatnom tužbom tereti zbog kaznenih djela uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11 i klevete iz članka 142. stavka 1. i 2. KZ/11 pa je sasvim utemeljeno prvostupanjski sud prihvatio iskaz privatnog tužitelja koji je detaljno i uvjerljivo iskazivao o svojem odnosu s optuženikom i optuženikovo postupanje prema njemu, nakon čega je pravilno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11, a u odnosu na kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11 ispravno je zaključio kako kazneno djelo uvrede ima supsidijarni karakter i da se u konkretnom slučaju radi o prividnom stjecaju ta dva kaznena djela. Nakon toga ga je pravilno proglasio krivim zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11.

6. Neosnovano optuženik pobija presudu i zbog odluke o kazni. Naime, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio sve okolnosti koje su od značaja da kazna po svojoj vrsti i mjeri bude blaža ili teža te je sasvim pravilno utvrdio olakotne okolnosti na strani optuženika, da nije osuđivan, a isto tako i da na strani optuženika otegotnih okolnosti nema. Stoga je utemeljeno optuženika osudio na novčanu kaznu u visini od 30 dnevnih iznosa i pravilno je prvostupanjski utvrdio dnevni iznos optuženika od 50,00 eura i ukupnu novčanu kaznu u visini od 1.500,00 eura. Uzimajući u obzir konkretne okolnosti počinjenog djela, izostanak bilo koje otegotne okolnosti na strani optuženika, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku izrekao uvjetnu osudu pa se novčana kazna na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako navedeni u roku od dvije godine ne počini koje drugo kazneno djelo. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako će se upravo ovako izrečenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 te će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati će se na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

7. Nije u pravu optuženik niti kada pobija odluku o troškovima jer je ispravno prvostupanjski sud odluku o trošku postupka donio uzevši u obzir duljinu trajanja i složenost postupka, kao i imovinske i obiteljske prilike optuženika.

8. Kako je žalba optuženog ŽN neosnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio ni jednu od povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 468. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, to je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.

Split, 27. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj