REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4001/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Patricii Đurić, odvjetnici u Zagrebu, Nova cesta 1, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697731, zastupanog po punomoćniku Eugenu Kujundžiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1., čl. 7. i čl. 12.9. Ugovora o kreditu broj 9010689876 od 24. kolovoza 2005., potvrđenog od javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta pod brojem OU- 1298/2005 dana 24. kolovoza 2005., sklopljenog između tužitelja ŠR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, kao kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697731, da tužitelju ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.206,77 eur sa zateznim kamatama na:

na iznos od 0,91 eur od 1.10.2005. do isplate,

na iznos od 0,87 eur od 1.11.2005. do isplate,

na iznos od 1,10 eur od 1.12.2005. do isplate,

na iznos od 0,02 eur od 1.1.2006. do isplate,

na iznos od 5,14 eur od 1.11.2008. do isplate,

na iznos od 5,74 eur od 1.1.2009. do isplate,

na iznos od 7,19 eur od 1.2.2009. do isplate,

na iznos od 7,79 eur od 1.3.2009. do isplate,

na iznos od 5,80 eur od 1.4.2009. do isplate,

na iznos od 6,11 eur od 1.5.2009. do isplate,

na iznos od 3,41 eur od 3.6.2009. do isplate,

na iznos od 1,31 eur od 1.7.2009. do isplate,

na iznos od 1,81 eur od 1.8.2009. do isplate,

na iznos od 3,09 eur od 1.9.2009. do isplate,

na iznos od 2,95 eur od 1.10.2009. do isplate,

na iznos od 1,73 eur od 1.11.2009. do isplate,

na iznos od 4,01 eur od 1.12.2009. do isplate,

na iznos od 5,68 eur od 1.1.2010. do isplate,

na iznos od 8,33 eur od 1.2.2010. do isplate,

na iznos od 7,64 eur od 1.3.2010. do isplate,

na iznos od 11,09 eur od 1.4.2010. do isplate,

na iznos od 10,26 eur od 4.5.2010. do isplate,

na iznos od 11,91 eur od 1.6.2010. do isplate,

na iznos od 22,42 eur od 1.7.2010. do isplate,

na iznos od 20,18 eur od 1.8.2010. do isplate,

na iznos od 27,68 eur od 2.9.2010. do isplate,

na iznos od 24,02 eur od 2.10.2010. do isplate,

na iznos od 20,17 eur od 1.11.2010. do isplate,

na iznos od 28,12 eur od 1.12.2010. do isplate,

na iznos od 36,85 eur od 4.1.2011. do isplate,

na iznos od 32,18 eur od 2.2.2011. do isplate,

na iznos od 33,67 eur od 1.3.2011. do isplate,

na iznos od 29,84 eur od 2.4.2011. do isplate,

na iznos od 47,73 eur od 3.5.2012. do isplate,

na iznos od 44,08 eur od 1.6.2011. do isplate,

na iznos od 43,78 eur od 2.7.2011. do isplate,

na iznos od 62,78 eur od 4.8.2011. do isplate,

na iznos od 57,30 eur od 3.9.2011. do isplate,

na iznos od 44,74 eur od 1.10.2011. do isplate,

na iznos od 45,00 eur od 4.11.2011. do isplate,

na iznos od 43,44 eur od 1.12.2011. do isplate,

na iznos od 46,12 eur od 3.1.2012. do isplate,

na iznos od 48,95 eur od 1.2.2012. do isplate,

na iznos od 49,16 eur od 1.3.2012. do isplate,

na iznos od 47,27 eur od 3.4.2012. do isplate,

na iznos od 48,20 eur od 1.5.2012. do isplate,

na iznos od 47,68 eur od 3.7.2012. do isplate,

na iznos od 48,16 eur od 1.8.2012. do isplate,

na iznos od 46,73 eur od 22.8.2012. do isplate,

na iznos od 46,63 eur od 22.8.2012. do isplate,

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697731, da tužitelju ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.477,14 eur sa zateznom kamatom od 27. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 24. kolovoza 2005. sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 9010689876 na iznos od 15.931,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,50% godišnje. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita, a ista predstavlja nepoštenu i ništetnu ugovorne odredbe. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatio tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu traži da sud utvrdi djelomičnu ništetnost ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula kao i da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 1.206,77 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, otplatnu tablicu, plan otplate i knjigovodstvenu karticu te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan. 5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula te posljedično zahtjev za isplatu.

5.1 Valja istaći kako je tužitelj u tužbi jasno naznačio da traži utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora broj 9010689876 od 24. kolovoza 2005. sklopljenog između ovdje parničnih stranaka što je ponovio i tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja, i to u podnesku od 27. svibnja 2022. slijedom čega se navod pod točkom I. petita u podnesku od 27. svibnja 2022. ima smatrati očitom omaškom u pisanju te se ne mogu prihvatiti niti tvrdnje tuženika o tome da se radi o preinaci zahtjeva a posljedično je bespredmetno njegovo protivljenje navodnoj preinaci.

6. Iz dokumentacije u spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 24. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila (čl. 2.), u kunskoj protuvrijednosti 15.931,26 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,50 % (čl. 4.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl. 7.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a prema otplatnom planu

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

7. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužitelj poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Tužitelj je u svom okolnosno uvjerljivom i životnom iskazu naveo da mu je predmetni kredit prikazan kao najpovoljniji te da mu nije objašnjen pojam valutne klauzule dok mu je u odnosu na rate rečeno da mjesečni iznosi ne bi trebali puno odskakati jer se radi o stabilnoj valuti.

8.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe.

9. Nadalje valja reći kako je tužitelj kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječan potrošač upravo na tuženiku. Također valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18/18).

9.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu razvidno da je predmetni kredit tužitelj podigao kao fizička osoba i to za izričitu namjenu ugovorenu u čl. 2. Ugovora, a to je kupnja vozila, pri čemu valja reći i to da je tužitelj u iskazu, kojeg sud u cijelosti prihvaća, naveo da je vozilo kupljeno i korišteno isključivo u privatne svrhe.

9.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužitelja pa stoga iz navedenog proizlazi svojstvo potrošača.

10. Valja dodati i to da autokrediti nisu bili isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a provedenim dokazima, kao što je već rečeno, tuženik nije uspio dokazati da je konkretno postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. ZOO te čl. 502. a i c ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

12. Neosnovan je prigovor zastare, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 13. svibnja 2021.

12.1. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

12.2. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". Da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na shvaćanje da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe, te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. Kako je, međutim, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

13. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda.

13.1. Valja reći da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi, a u tom je pravcu usmjeren i prigovor o pitanju opravdanosti promjene kamatne stope, to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.

13.2. Tako je utvrđeno da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.206,77 eur.

14. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule iznosi 1.206,77 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u tablici to je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

15. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnici odvjetnici sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. - 150,00 eur, za sastav podneska od 28. srpnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. - 150,00 eur, za zastupanje na ročištu 14. veljače 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. - 150,00 eur, za sastav podneska od 27. svibnja 2022. prema Tbr. 8. toč. 4. - 37,50 eur, za zastupanje na ročištu 19. siječnja 2023. prema Tbr. 9. toč. 5. - 37,50 eur, za sastav podneska od 27. veljače 2023. prema Tbr. 8. toč. 4. - 37,50 eur, za zastupanje na ročištu 17. siječnja 2024. prema Tbr. 9. toč. 1.

- 150,00 eur, za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude prema Tbr. 9. toč. 3. – 75,00 eur, te za zastupanje na ročištu 23. siječnja 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 150,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 234,37 eur, a što ukupno iznosi 1.171,87 eur. Priznat mu je i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur te trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur tako da mu je konačno dosuđen trošak u iznosu od 1.477,14 eur. Nije mu priznat trošak preliminarnog izračuna obzirom da se ne radi o vještačenju koje je provedeno u sklopu sudskog postupka i po nalogu suda, dok mu trošak žalbe nije priznat obzirom da je po ocjeni drugostupanjskog suda ista bila bespredmetna pa je ocijenjeno da se ne radi o trošku u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

17. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 27. veljače 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA.

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika