REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1724/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Margiti Plažanin odvjetnici Zagreba,protiv tuženika Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, Klaićeva 16, OIB: 7064176756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače2025.g., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, dana 27. veljače 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinika za dječje bolesti Zagreb, OIB: 70641763756, Klaićeva 16, Zagreb da tužitelju BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 608,52 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

-na iznos od 39,22 eura od 10.07.2019. do isplate,

- na iznos od 39,78 eura od 09.08.2019. do isplate,

- na iznos od 60,62 eura od 10.09.2019. do isplate,

- na iznos od 96,30 eura od 10.10.2019. do isplate,

- na iznos od 51,73 eura od 11.11.2019. do isplate,

- na iznos od 69,68 eura od 10.12.2019. do isplate,

- na iznos od 63,49 eura od 10.01.2020. do isplate,

- na iznos od 46,72 eura od 10.02.2020. do isplate,

- na iznos od 73,85 eura od 10.03.2020. do isplate,

- na iznos od 61,69 eura od 09.04.2020. do isplate,

-na iznos od 4,67 eura od 10.07.2020. do isplate,

- na iznos od 0,15 eura od 10.09.2020. do isplate,

- na iznos od 0,58 eura od 09.10.2020. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura od 10.11.2020. do isplate,

- na iznos od 0,03 eura od 10.01.2021. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku - Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, da tužitelju BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],plati parnični trošak u iznosu od 890,45 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 27.veljače 2025.g. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, a radni odnos tužitelja reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU 92/19, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13, Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), Dopuna TKU-a (NN 47/18), internim pravilnikom poslodavca kao i Rješenjem o plaći. Rad tužitelja je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati, koje utužuje jer mu nisu isplaćeni skladno KU, kao ni pripadajući dodaci ugovoreni granskim KU „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. Navedena odredba o plaći istovjetna je i u TKU 24/17, odnosno u TKU 141/12 u čl. 51. U odredbama čl. 51, 57, 60. KU 143/13 odnosno čl. 49., 55. i 58, KU 29/18, 35/19, 78/19, te u odredbi čl. 53. i 54. TKU 128/17, 47/18, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat ne isplaćuju ugovoreni dodaci Tužitelju u utuženom razdoblju nisu isplaćeni svi prekovremeni sati koje je isti odradio pa ovom tužbom potražuje da se utvrdi broj odrađenih prekovremenih sati tužitelja s obzirom na ukupan mjesečni fond radnih sati za svaki mjesec. Dokaz: - nesporno IV. Pored naprijed navedenog prava tužitelj je 01. siječnja 2019. god. do 01. siječnja 2021. god. ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 93/14 i 127/17). Odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), te članka. 54. Temeljnog KU zdravstva propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.“ Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio već samo na dio odrađenih sati. Tužitelj je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinski tehničar radio u otežanim uvjetima rada, pa mu je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Sukladno KU 29/18, 35/19, 78/19, u čl. 55. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi, a to su posebni uvjeti rada, uvećava za 25%. (u KU 29/18 i KU 143/13, navedena odredba sadržana je u čl. 57.) Sukladno čl. 21. Dodatak II. KU 92/19 (koji je na snazi od 01.09.2019. do podizanja ove tužbe), navedeno je da se članak 55. mijenja te je istim propisano da na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 28%. U razdoblju iz prethodne točke tuženik je tužitelju isplaćivao navedene dodatke zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otež Tužitelj je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 1. siječnja 2019. godine tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu. Odredbom čl. 24. Dodatkom II. KU 92/19, propisano je „U članku 58, brojka: „4%“ zamjenjuje se brojkom 8%“ Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te bolovanja. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 34. st.1. KU 29/18, 35/19, 78/19, propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st .2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. (u KU 29/18 i KU 143/13, potonja odredba sadržana je u čl. 36.) U čl. 13. Dodatka II. KU 92/19, propisano je Članak 34. mijenja se i glasi: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.“ Odredbom članka 58. TKU 128/17, 47/18, propisano je u st. 1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st. 2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.) Sukladno čl. 9.st. 3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s narečenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužitelju te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužitelju. Slijedom navedeno, od tuženika potražuje isplatu bruto iznosa 608,52 EUR, sa zateznim kamatama od dospijeća mjesečnih iznosa do isplate, te parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako ne osporava pravnu osnovu za isplatu dodataka u prekovremenom radu uz naglasak na nužnost primjene Zaključka br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, te u tu svrhu dostavlja i evidenciju rada i isplatne liste tužitelja. Sukladno iznesenom tuženik ističe potrebu primjene Zaključka 153. zajedničkog Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prilikom izračuna visine prekovremenih, odnosno redovno odrađenih sati. Tuženik u skladu sa prethodno navedenim, ukazuje na rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev 281/2021 od 27. travnja 2021. godine kojim je ukinuta niže stupanjska presuda u istovrsnom predmetu, te u kojem je isti vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pogrešnog pravnog pristupa od strane niže stupanjskih sudova i to u vidu propusta rasprave o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom Zaključka br. 153. za utuženo razdoblje nakon 21. prosinca 2015. godine. Sukladno shvaćanju Vrhovnog suda RH, iz navedenog rješenja proizlazi da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora te da je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Slijedom iznesenoga, tuženik ističe da iz priloženog rješenja je razvidno kako su niže stupanjski sudovi zauzeli pogrešan stav kada su propustili primijeniti Zaključak br. 153. prilikom odlučivanja o meritumu predmeta.

Slijedom navedenog predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sudsku praksu (list 13-19 spisa), Zaključak Zajedničkog povjerenstva (list 20-23 spisa), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 35-40 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Utuženo razdoblje je razdoblje od siječnja 2019.g do Siječnja 2021.g pa se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe odredbe Zakona o radu/14.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće, odnosno razlike plaće na ime dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, razlika naknade za godišnji odmor.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu medicinskog tehničara.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju cijelo vrijeme radio na istom radnom mjestu, te da je bio izloženim istim uvjetima rada.

11. Među strankama nije sporno da tužitelju svom radu kao medicinski tehničar ima odgovornost za život i zdravlje pacijenta.

12. Među strankama nije sporno da je rad tužitelja kod tuženika bio organiziran u 24- satnim dežurstvima.

13. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik isplaćivao umanjene plaće na način da mu nije isplatio sve dodatke i to: za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima, te da mu nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao medicinski tehničar i kao takav imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.

14. Tužitelj tvrdi da je tuženik naknadu plaće za prekovremeni rad obračunao na način kako je to regulirano odredbama KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN143/13) - dalje: KU i Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) - dalje: TKU, te da je tužitelju isplatilo u utuženom razdoblju zarađenu plaću u cijelosti, odnosno plaću za sve odrađene sate rada i u redovnom i u prekovremenom radu.

15. U čl. 84. Zakona o radu/09 navodi se da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada.

16. U čl. 86. Zakona o radu/09 navodi se da za otežane uvjete rada prekovremeni rad i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

17. U čl. 90. st.1. Zakona o radu (NN 93/14) navodi se da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, KU, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

18. U čl. 94. Zakona o radu/14 navodi se da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću.

19. Način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu uređen je odredbama kolektivnih ugovora.

20. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva (NN 143/13), koji se primjenjuje od 01.12.2013.g., propisano je u čl. 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

21. U čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva (NN 143/13) navodi se da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25% , za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

22. U čl. 53. istog KU, navodi se da se vrijeme koje radnik provede u dežurstvu smatra radnim vremenom. Ukoliko je dežurstvo određeno unutar redovnog mjesečnog fonda radnih sati, vrijeme provedeno u dežurstvu plaća se kao redovan rad. Vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća se kao prekovremeni rad.

23. U čl. 57. istog KU, navodi se da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

24. Čl. 59. KU koji je bio na snazi od 01.12.2013. do 30.09.2015. bilo je regulirano da liječnik specijalist, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 20% od osnovne plaće.

25. Sastavni dijelovi plaće za obavljeni rad su: plaća za redovan rad + dodaci na osnovnu plaću zbog posebnih i otežanih uvjeta rada + dodaci za rezultate rada (stimulacija) = ukupna mjesečna plaća.

26. U osnovnom nalazu i mišljenju financijskog vještaka utvrđeno je da:

- tužitelju za prekovremene sate rada, ostvarene do 31. ožujka 2020., nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi.

- visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od siječnja 2019. do siječnja 2021..s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 608,52 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa, a odnosi se na: 541,49 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020), 67,03 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa)

27. Osnovni prijepor između stanaka je pitanje ima li tužitelj pravo na uvećanje osnovne plaće za dodatke (otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje pacijenata), uvijek (i u redovnom radu i u prekovremenom radu) kada radi u otežanim uvjetima rada i kada ima odgovornost za pacijente ili samo kada radi u redovnoj mjesečnoj satnici (redovan rad).

28. U presudi Vrhovnog suda RH posl. br. Revr 206/12 od 02.04.2014. Vrhovni je sud između ostaloga naveo: "ako tužitelj po KU ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema zadanom mu rješenju, ima pravo i na druge dodatke ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad."

29. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka na plaću radniku. Isti daje pravo na isplatu dodataka po osnovi čl. 57. i čl. 59., odnosno 59a zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama iz čl. 57., 59., odnosno 59a budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada. Isto se odnosi i na dodatak za staž u zdravstvu. Niti iz jedne odredbe naprijed navedenog KU ne proizlazi da radniku uvećanje s osnove dodataka na osnovnu plaću pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada međusobno isključuju. To ne proizlazi niti iz odredbe čl. 53. st.5. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja/13. KU daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka kumulativno. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu dodataka po osnovama iz čl. 57., 59., 59.a KU budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada.

30. Ovaj sud smatra da tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Provedenim financijskim vještačenjem obračun dodataka je izvršen u odnosu na osnovnu plaću što je u skladu sa čl. 47 KU, koji regulira prava radnika, odnosno točno navodi što čini osnovnu plaću, što su dodaci na osnovu plaću i što je u konačnici plaća.

31. Sud je prihvatio konačni tužbeni zahtjev tužitelja, jer je isti postavljen u skladu s izračunom financijskog vještaka i na temelju utvrđenja financijskog vještaka da sporni dodaci tužitelju nisu plaćeni za sve sate koje je odradila, već najviše za redovan fond sati u svakom mjesecu. S obzirom da tužitelj ima pravo na isplatu dodataka na osnovnu plaću i za rad u prekovremenom radu, odnosno u radu iznad redovnog fonda mjesečnih sati, a da tužitelju za prekovremeni rad tuženik nije obračunao niti isplatio utužene dodatke na plaću, u cijelosti je prihvaćen konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, kao osnovan.

32. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće zatezne kamate teku od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, pa do dana isplate, u visini kamatne stope propisane čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).Tužitelj je kao datume dospijeća za pojedine mjesečne iznose razlike plaće naznačio kao u izreci, u mjesecu za protekli mjesec što je u skladu sa odredbama Zakona o radu koje reguliraju tu materiju i sa odredbama KU.

33. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška.

34. Tužitelj uspio u ovome sporu u cijelosti.

35. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova, sastava podneska od 6.12.2024.g, pristupa na ročišta 07. ožujka 2024.g i 17. veljače 2025.g svako po 50 bodova, sastav podneska od 23. rujna 2024.g i 23.siječnja 2025.g svaki po 25 bodova kao i pristup na ročište za objavu 25 bodova, što sveukupno iznosi 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, te zajedno sa 25% PDV iznosi ukupno 625,00 eura. Tužitelju je priznat trošak knjigovodstveno-financijskoga vještačenja tako da sveukupni trošak tužitelja iznosi 890,45 eura.

36. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67 st.3 u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona, pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 9. prosinca 2019. pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

37. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem odredbi Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

U Zagrebu, 27.veljače 2025.g.

Sudac:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku