Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Pagu,

Trg kralja Petra Krešimira IV,

Knežev dvor, Pag

Poslovni broj: P – 2513/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici iz Zadra, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 31. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pogrešan upis tuženice Republike Hrvatske za 576/4100 dijela na nekretnini oznake čest. 5818 u naravi pašnjak Ded površine 4100 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova te se određuje ispravak postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 576/4100 dijela, uz istovremeno brisanje suvlasničkog udjela sa tuženice od 576/4100 dijela i to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.459,23 eura (dvijetisućečetiristopedesetdeveteuraidvadesettricenta) u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg troška postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura) sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj IL (dalje: tužitelj) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 25. listopada 2023. navodi da je pred naslovnim sudom 13. svibnja 2021. održano ročište u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina]-Nova povodom prigovora tužitelja, a u tom postupku podnositelja prigovora, radi ispravka upisa u postupku osnivanja zemljišne knjige za katastarsku općinu k. o. [katastarska općina]-Nova na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova. Rješenjem suda da je djelomično prihvaćen prigovor tužitelja pod posl.br. Z-16950/2020 te je ispravljen upis na čest. 5818 k. o. [katastarska općina]-Nova na način da je određeno da se tužitelj upiše kao suvlasnik za 3524/4100 dijela, a tužena Republika Hrvatska (dalje: tužena) za 576/4100 dijela te su stranke upućene da svoje pravo mogu ostvariti u parnici, slijedom čega je tužitelj podnio predmetnu tužbu. Nadalje je naveo da je on vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova za cijelo a pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini da je stekao nasljedstvom od svog oca pok. GL pok. GL i to Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl.br. O- 91/97 od 10. rujna 1999., te diobom sa majkom i bratom i to Diobenim ugovorom iz 2002. Pokojni otac tužitelja predmetnu nekretninu da je stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim pred Općinskim sudom u Pagu dana 04. svibnja 1984. pod posl.br. R1- 12/1984, a koji ugovor je sklopljen između pok. oca tužitelja kao davatelja uzdržavanja i njegove majke (bake tužitelja) pok. JL ud. GL. U potvrdi o identifikaciji čestica izdanoj od Ličko-senjske županije, Ureda za geodetske poslove Gospić – Ispostava Novalja, klasa: 935-08/99-03/301, urbroj: 2125-05-3- 99- 2 od 01. lipnja 1999. da su navedene sve čestice koje su obuhvaćene gore navedenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a između kojih su i čestice od kojih je nastala predmetna nekretnina. Tužitelj je nadalje naveo da je njegova baka predmetu nekretninu stekla nasljedstvom iza LL i to rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl.br. O-21/71 od 01. srpnja 1971. Predmetna nekretnina da je nastala od čestica stare izmjere oznake čest. zem.: [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz Zapisnika Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, Zemljišnoknjižni odjel broj: Z-1097/2009/4166 od 17. travnja 2018. Iz povijesti posjeda Državne geodetske uprave od 12. listopada 2023. za čestice od kojih je nastala predmetna nekretnina da proizlazi da se od 1956. kao posjednica istih vodila baka tužitelja, a kasnije otac tužitelja i nakon njega tužitelj sve do postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je 2002. izvršena parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje su nastale čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te da je diobenim ugovorom zaključenim između njega i brata, njemu pripala čest. zem. [katastarska čestica], a bratu čest. zem. [katastarska čestica], te da je njegov brat u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] (a koja odgovara novoformiranoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova i koju je njegov brat stekao na jednak način kao i on) ishodio pravomoćnu presudu ovog suda posl. broj: P – 1856/21-18 od 10. svibnja 2022. a temeljem koje se je uknjižio kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. Tužitelj je naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja pašnjak, da se pašnjak u obitelji tužitelja i njegovih prednika nalazi preko 100 godina, da je isti u cijelosti ograđen, da se oduvijek koristi za ispašu ovaca, kao i da nije bilo nikakvih sporova oko predmetne nekretnine. Slijedom svega navedenog, a kako tužitelj ima opravdan interes da uskladi stvarno stanje sa stanjem u novoj zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina]-Nova, a u kojoj je sada pogrešan upis suvlasništva na imenu tužene, to tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev a kako to glasi u izreci odluke.

2. U odgovoru na tužbu tužena se je protivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da sud postupajući u predmetnoj stvari u prvom redu treba cijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku, te se očitovati u čemu se to očituje nepravilan odnosno pogrešan upis tužene u zemljišnoj knjizi. Tužitelj da u tom smislu nije dostavio niti jedan dokaz, a nije dostavio niti dokaz o tome da bi tužena bila nepoštena. Tužitelj da navodi da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika, te da je u posjedu iste osobno i putem svojih pravnih prednika preko 100 godina. Međutim, uvidom u zapisnik sastavljen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] da proizlazi da je predmetna nekretnina nastala i od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koja se nalazi u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za razdoblje od 1987. do 1996., a što znači da se radi o šumskom zemljištu, jer se ista na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama nalazila unutar šumsko gospodarske osnove. Tužena je navela da predmetna nekretnina nedvojbeno predstavlja šumsko zemljište u cijelosti slijedom čega tužitelj pravo vlasništva iste nije mogao steći dosjelošću. Ista je navela da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000. iz čega da proizlazi da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske da je bio zastoj dosjedanja. Tužena je navela da prednici tužitelja nisu bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ista je navela da tužitelj nije dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a. Nadalje je navela da ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnjama tužitelja o posjedovanju predmetne nekretnine kroz dugi niz godina, te da se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravilima OGZ-a. Tužitelj da nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Slijedom iznesenog tužena navodi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Obzirom je prema navodima tužene izvršen valjan i zakonit upis tužene kao suvlasnice predmetne nekretnine, te budući tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništvo na dijelu na kojem je upisana tužena, to tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 91/97-9 od 10. rujna 1999. (list spisa 6-8), povijest promjena na katastarskim česticama od 12. listopada 2023. (list spisa 9-11), diobeni ugovor iz 2002. (list spisa 12-13), zapisnik sastavljen od Općinskog suda u Pagu u predmetu posl. broj: R1 – 12/1984 od 4. svibnja 1984. (list spisa 15-16), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 21/71-1 od 1. srpnja 1971. (list spisa 17-18), zapisnik sastavljeno od strane naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broj: Z -1097/2009/46166 od 17. travnja 2018. (list spisa 19-22), izvadak iz BZP- a za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova (list spisa 23-24), očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. od 28. travnja 2021. (list spisa 32-33), zapisnik sastavljeno od strane naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broj: Z - 1097/2009/4766 od 5. lipnja 2019. (list spisa 43- 45), zapisnik sastavljeno od strane naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broj:

Z -1097/2009/4765 od 5. lipnja 2019. (list spisa 46-47), zapisnik sastavljeno od strane naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broj: Z -1097/2009/4248 od 24. travnja 2018. (list spisa 48-49), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 50-55), smrtni list za ILZ, GL i JL (list spisa 56-58), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 59-67), presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj: P – 1856/2021-48 od 10. svibnja 2022. (list spisa 68-76), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 78-130), prijavni list za zemljišnu knjigu iz studenog 2001. (list spisa 132-137), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka UL (list spisa 175), EL (list spisa 175-176), ŽL (list spisa 176), ZL (list spisa 180), te tužitelja (list spisa 180), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke Ivana Marinovića (list spisa 147-148), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ivana Marinovića od 1. srpnja 2024. (list spisa 158-), te skica sudskog očevida od 1. srpnja 2024. (list spisa 159), izvršen je uvid u fotografije sudskog očevida (list spisa 160-165), te je izvršen uvid u spis ovog suda posl. broj: Z – 16950/20.

3.1. Druge dokaze sud nije provodio budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (list spisa 314) a i stajalište suda je da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za ispravkom zemljišnoknjižnog upisa u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na način da se tužitelj upiše kao vlasnik dijela od 576/4100 uz istovremeno brisanje upisa tužene za označeni suvlasnički dio. 6. Među strankama nije sporno da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova nastala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Nova, da je ista nastala od čest. zem. [katastarska čestica] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] a kako to proizlazi i iz Zapisnika sastavljenog od strane ovog suda posl. broj:

Z – 1097/2009/4166 od 17. travnja 2018. Nadalje nije sporno da je tužitelj u odnosu na rješenje naslovnog suda posl. broj: Z – 1097/2009/4166 od 17. travnja 2018. izjavio prigovor koji je djelomično usvojen te se je temeljem rješenja naslovnog suda donesenog povodom izjavljenog prigovora tužitelj upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine za udio od 3524/4100 dijela, a tužena za udio od 576/4100 dijela. Također među strankama nije sporno, a kako to proizlazi i iz rješenja ovog suda posl. broj: Z – 16950/2020 od 13. svibnja 2021. da predmetni udio od 576/4100 dijela (za koji udio je tužena upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine) odgovarao dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a u odnosu na koju nekretninu je tužena u staroj zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] bila upisana kao vlasnik za cijelo.

6.1. Među strankama je sporno je li pravilan upis suvlasništva u korist Republike Hrvatske, može li tužitelj u predmetnom postupku tražiti utvrđenje da bi dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine, kao i je li tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine mogao steći dosjelošću budući je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema navodima tužene bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama u razdoblju od 1987. – 1996. te kao takva vlasništvo tužene.

7. Odredbom čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine“ broj: 63/2019 i 128/22, dalje: ZZK) propisano je da pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio kao i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

8. Uvidom u Zapisnik sastavljen od strane Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broj: Z – 1097/2009/4166 od 17. travnja 2018. utvrđeno je da je novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak naziva Ded površine 4100 m2 nastala od nekretnina stare izmjere oznake: čest. zem. [katastarska čestica] (pašnjak) i čest. zem. [katastarska čestica] (oranica), obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] (pašnjak) i čest. zem. [katastarska čestica] (pašnjak), obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] (pašnjak), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na održano ročište je pristupio ovdje označeni tužitelj te je konstatirano da je ovdje označena tužena dostavila prigovor kojim osporava pravo vlasništva evidentiranom posjedniku. Na tom ročištu tužitelj je naveo da je nekretnina u njegovom posjedu i vlasništvu, da je ista u posjedu njegove obitelji posljednjih 100 godina te da se ista unutar obitelji nasljeđivala s koljena na koljeno te da je on nekretninu naslijedio od oca ML pok. ML. U obrazloženju odluke donesene na održanom ročištu se navodi da obzirom sud nije mogao utvrditi koliki udio tužene ulazi u predmetnu nekretninu to je sud donio rješenje kojim je tužitelja i tuženu upisao kao suvlasnike u jednakim omjerima, odnosno svakog za ½ dijela.

9. Uvidom u spis ovog suda posl. broj: Z – 16950/20 utvrđeno je da je ovdje označeni tužitelj izjavio prigovor protiv rješenja ovog suda broj: Z – 1097/2009/4166 od 17. travnja 2018. kojim je izvršen upis suvlasništva ovdje tužitelja i tužene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova za po ½ dijela. Povodom izjavljenog prigovora sud je održao ročište dana 13. svibnja 2021. te je na tom ročištu sud uvidom u posjedovni list br. 4236 k. o. [katastarska općina] utvrdio da je tužitelj upisan kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 3524 m2. Sukladno upisu tužitelja u posjedovnom listu sud je donio rješenje posl. broj: Z – 16950/2020 kojim je ispravio postojeći upis na način da je odredio upis prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tužitelja za udio od 3524/4100 dijela i tužene za udio od 576/4100 dijela. Tako određeni upis je u zemljišnoj knjizi proveden rješenjem ovog suda posl. broj: Z – 22778/2021 od 26. lipnja 2024.

10. Uvidom u izvadak iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova proizlazi da su kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 4100 m2, upisani tužitelj za udio od 3524/4100 dijela i tužena za udio od 576/4100 dijela.

11. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama izdanu od strane DGU, Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja od 12. listopada 2023. proizlazi da je 1956. revizijom posjedovnog stanja kao posjednik dijela čest. zem. [katastarska čestica] pov. 3000 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] povr. 260 m2, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 2753 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] pov. 4100 m2 upisana JL ud. I“ iz [adresa]. Takvo stanje je ostalo neizmijenjeno do 1999. kada se na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj: R1 – 12/1984 kao posjednik označenih nekretnina upisuje VLZ pok. VLZ „Moričić“ iz [adresa]. Godine 2000., a temeljem rješenja o nasljeđivanju broj: O – 91/97-9 posjed prelazi na TL pok. I i IL pok. I, svakog za ½ dijela. Godine 2002., prijavnim listom se cijepaju označene nekretnine te od istih nastaju čest. zem. [katastarska čestica] pov. 73 m2, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 203 m2, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 2213 m2, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 540 m2, čest.zerm. 3290/1 pov. 2927 m2, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 57 m2, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 32 m2, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 508 m2, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 1772 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] pov. 780 m2, te je u posjedovnom listu br. 4236 kao posjednik upisan IL pok. I. Prijavnim listom iz 2002. izvršeno je cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su od iste nastale dio čest. zem. [katastarska čestica] pov. 3341006 m2, čest. zem. [katastarska čestica] pov. 1005 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] pov. 511 m2, te je kao posjednik upisan Grad Novalja, a 2002. kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] pov. 511 m2 je upisana Republika Hrvatska.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 91/97-9 od 10. rujna 1999. utvrđeno je da su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] činile ostavinsku imovinu ostavitelja VLZ pok. VLZ (kao izvanknjižno vlasništvo u PL 1605 k. o. [katastarska općina]), te su njegovim nasljednicima u odnosu na označene nekretnine proglašeni sinovi TL i IL (ovdje tužitelj), svaki za ½ dijela.

13. Uvidom u diobeni ugovor zaključen 2002. između SL i njezinih sinova TL i IL (ovdje tužitelja) proizlazi da su se isti međusobno podijelili u odnosu na nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] na način da su tužitelju u isključivo vlasništvo pripale između ostalog i čest. zem. [katastarska čestica] (sve Ded).

14. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren od strane Općinskog suda u Pagu posl. broj: R1 – 12/1984 od 4. svibnja 1984. proizlazi da su isti zaključili JL ud. VLZ kao primateljica uzdržavanja i njezin sin VLZ kao davatelj uzdržavanja. Označenim ugovorom primateljica uzdržavanja je ostavila davatelju uzdržavanja, poslije svoje smrti, između ostalog i dvije nekretnine zv. „Ded“ u Zaglavi, te svu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu koja je bila u njezinom vlasništvu.

15. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 21/71-1 od 1. srpnja 1971. utvrđeno je da su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] činile ostavinsku imovinu ostavitelja GLZ pok. V (kao izvanknjižno vlasništvo u PL 218, 192, 202, 181 sve k. o. [katastarska općina]), te je njegovom nasljednicom u odnosu na označene nekretnine upisane u PL 218 proglašena JL ud. VLZ za cijelo.

16. Uvidom u očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. od 28. travnja 2021. proizlazi da se kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 16. listopada 1990. nije nalazila u programu gospodarenja sa šumama, a od 1. siječnja 1997. do danas da se nalazi samo djelomično u programu gospodarenja sa šumama i to onaj dio koji odgovara staroj katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16.1. Uvidom u Program gospodarenja šumama od 1987. do 1996. (list spisa 31-32) proizlazi da se u tom razdoblju u programu gospodarenja šumama nalazio i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dio u površini od 49.580 m2.

17. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda posl. broj: P – 1856/2021-18 od 10. svibnja 2022. utvrđeno je da je istom po tužbi tužitelja TL protiv tužene Republike Hrvatske naloženo zk odjelu Pag da izvrši brisanje - ispravak upisa prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist Republike Hrvatske, uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja za cijelo. Iz obrazloženja označene presude proizlazi da označena nekretnina odgovara nekretnini stare izmjere oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čest. 3405/361 k. o. [katastarska općina]), te da je tužitelj pravo vlasništva iste stekao dosjelošću jer je dokazao kvalificirani posjed kroz zakonom potrebno vrijeme.

18. Uvidom u prijavni list klasa: 936-02/02-02/36 iz studenog 2001. proizlazi da je istim na zahtjev IL i TL izvršena parcelacija čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 3485487 m2, k. o. [katastarska općina] na način da su od iste nastale čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 3483971 m2, čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 1005 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 511m2.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Marinovića od 1. srpnja 2024. proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja pašnjak površine 4100 m2, te da je ista ograđena suhozidom. Predmetna nekretnina je u skici sudskog očevida od 1. srpnja 2024. označena žutom bojom.

20. Svjedok UL (rođen 1952., u daljnjem srodstvu s tužiteljem) u svom iskazu je naveo da njegova obitelj u blizini predmetne nekretnine ima svoju nekretninu te da se sjeća da je još u djetinjstvu dolazio na područje na kojem se nalazi predmetna nekretnina te da je tada u posjedu ove nekretnine bila JL koju je naslijedio sin GL, a njega tužitelj. Isti je naveo da je predmetna nekretnina, čiji je narodni naziv „ G“ ograđena suhozidom prije njegovog rođenja. JL da je na predmetnoj nekretnini čuvala ovce, a istu da i tužitelj dan danas koristi za čuvanje ovaca. Svjedok je naveo da sukladno njegovim saznanjima tužitelju, a ranije njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine. Nadalje je naveo da sukladno njegovim saznanjima tužena i Hrvatske šume nikada nisu polagale prava na predmetnu nekretninu.

21. Svjedok EL (rođ. 1941., u kumskom odnosu s tužiteljem) u svom iskazu je naveo da je njegova obitelj ranije u blizini predmetne nekretnine imala svoj vinograd te da se on sjeća dok je još bio dijete da se u posjedu predmetne nekretnine nalazio otac tužitelja KL kojeg su zvali i GL, koji je predmetnu nekretninu koristio za ispašu ovaca. Nakon Nikoline smrti nekretnina da je pripala njegovom sinu, tužitelju IL. Isti je naveo da su se tužitelj i njegov brat TL međusobno podijelili te je u toj podjeli predmetna nekretnina pripala tužitelju. Svjedok je naveo da sukladno njegovim saznanjima obitelji tužitelja nitko nije osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine, te je naveo da je predmetna nekretnina oduvijek bila ograđena suhozidom kao i ostale nekretnine koje graniče s njom. Narodni naziv predjela u kojem se nalazi predmetna nekretnina da je "Ded".

22. Svjedok ŽL (rođen 1952., u srodstvu s tužiteljem) u svom iskazu je naveo da su tužiteljev djed i njegova majka bili brat i sestra te da mu je poznato da je prvotni vlasnik predmetne nekretnine bio njihov djed GLZ kojeg je naslijedila nevjesta JL budući je njezin suprug preminuo prije svog oca LL. JL da je naslijedio sin GL, a GL tužitelj. Svjedok je naveo da je obitelj tužitelja od pamtivijeka predmetnu nekretninu koristila za ispašu stoke a za tu svrhu da je i dan danas koristi tužitelj. Predmetna nekretnina da je u cijelosti ograđena suhozidom koji je postavljen prije rođenja svjedoka. Svjedok je naveo da sukladno njegovim saznanjima tužitelju a ranije njegovim prednicima nitko nije osporavao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine, te da mu nije poznato da bi u pogledu iste ikakva prava polagale Hrvatske šume.

23. Svjedok ZL (rođen 1964., u srodstvu s tužiteljem) u svom iskazu je naveo da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja koji je istu stekao nasljeđivanjem oca GL te diobom sa bratom TL. GL da je istu stekao nasljeđivanjem od svoga oca GL koji je bio brat svjedokovu djedu. Predmetna nekretnina da se oduvijek koristi kao pašnjak za ispašu ovaca te istu i dan danas na taj koristi tužitelj. Svjedok je naveo da je međaš s predmetnom nekretninom te da mu je poznato da tužitelju, a ranije njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed ove nekretnine. Nekretnina da je u cijelosti ograđena suhozidom koji je postavljen prije rođenja svjedoka, a po priči njegovih predaka da mu je poznato da je suhozid postavljen prije 150 godina. Svjedok je naveo da je narodni naziv predmetne nekretnine „ G“, te da tužena i Hrvatske šume nikada nisu polagale bilo kakva prava u odnosu na istu.

24. Iskaze svih saslušanih svjedoka sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim neovisno što su isti u srodstvu s tužiteljem. Naime, saslušani svjedoci imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama posjedovanja predmetne nekretnine u razdoblju relevantnom za stjecanje prava vlasništva na istoj temeljem dosjelosti, a iskazi istih su u međusobnom suglasju kao i suglasju s dokumentacijom priloženom predmetnom spisu. Tako iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se predmetna nekretnina u posjedu obitelji tužitelja nalazi zasigurno od 40ih godina prošlog stoljeća (a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka EL koji je rođen 1941. i koji je kao dijete dolazio u predio gdje se nalazi predmetna nekretnina), da se je ista oduvijek koristila za ispašu ovaca te da istu na takav način i dan danas koristi tužitelj. Nadalje iz iskaza istih proizlazi da je suhozid oko predmetne nekretnina postavljen prije rođenja svjedoka, te da tužitelju (koji je vlasništvo i posjed predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svog oca GL i diobom s bratom, a njegov otac od svoje majke JL koja je istu stekla nasljeđivanjem ĆL) i njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj po prednicima i osobno u posjedu predmeta spora zasigurno preko sedamdeset godina i to kao savjestan posjednik jer je iskazima svjedoka također utvrđeno da tu nikada nije bilo društvenog vlasništva niti se radi o šumi, već o ograđenom pašnjaku.

25. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je on vlasnik predmetne nekretnine, da je vlasništvo iste stekao nasljeđivanjem oca GL te diobom s bratom TL i majkom TL. Njegov otac da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem svojih roditelja GL i JL. Njihovoj obitelji da nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed ove nekretnine koja se i prije njegovog rođenja koristila kao pašnjak za ispašu ovaca, a na taj način da je on i dan danas koristi. Nekretnina da je u cijelosti ograđena suhozidom a tužitelj pretpostavlja da su suhozid postavili njegovi prednici. Hrvatske šume i tužena da nikada nisu polagali pravo vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu budući Hrvatske šume imaju u vlasništvu šumu koja se nalazi 100-njak metara udaljena od predmetne nekretnine te jer isti naveo da su Hrvatske šume 1995./96. od Mjesnog odbora Općine Stara Novalja tražili da im fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina koje se nalaze u blizini predmetne nekretnine odobre sadnju ranije navedene šume. Isti je naveo da je narodni naziv predmetne nekretnine " G".

26. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti cijenio istinitim budući je isti u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka koje je sud cijenio istinitim i vjerodostojnim a kako je to ranije obrazloženo, te je isti u suglasju i s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu.

27. Uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, to sud nalazi neosnovanim prigovor tužene da bi predmetna nekretnina predstavljala šumsko zemljište. Naime, da predmetna nekretnina ne predstavlja šumsko zemljište odnosno da se ista na dan 16. listopada 1990. nije nalazila u programu gospodarenja sa šumama proizlazi i iz potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 28. travnja 2021. a koju je upravo tužena dostavila u spis, uz odgovor na tužbu. Nadalje, sud je uvidom u spisu priloženi program gospodarenja šumama od 1987. do 1996. utvrdio da je samo dio ranije čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio obuhvaćen tim programom, a ne ista u cijelosti, odnosno samo površina od 49.580 m2, dok je iz prethodno spomenutog zapisnika od 24. travnja 2018. vidljivo da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imala površinu od čak 3484561 m2. Naime, zbrajanjem površina dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji su obuhvaćeni programom gospodarenja šuma utvrđeno je da se radi o površini od 49.580 m2, a što je značajno manja površina od ukupne kvadrature navedene čestice (kvadratura od 3484561 m2). Uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da utužena nekretnina u naravi nije šuma, već pašnjak koji je oduvijek ograđen suhozidom (što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka i iskaza saslušanih svjedoka) zaključak je suda da predmetni dio koji je nastao parcelacijom od izvorne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nikada nije bio obuhvaćen programom gospodarenja pa da bi iz toga tužena mogla vući svoja vlasnička prava, dok tužena tijekom postupka nije dokazala suprotno iako je teret dokaza na istoj.

28. Odredba članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) a koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP, kao neustavnu pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“ broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

29. Članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti.

30. Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga je u predmetima Trgo protiv [adresa] i J i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske zauzeo stajalište da se s obzirom na to da je izvornom verzijom čl. 388. st. 4. ZVDSP iz 1996., bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., da je potrebno utvrditi jesu li do dana stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

31. Shvaćanje je ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o tome kada je podnesena predmetna tužba (prije ili nakon donošenja citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi izvorne odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (takvo pravno shvaćanje je izneseno u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske, te u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018 i Rev-158/17 od 7. svibnja 2019.).

32. Odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80, 36/90, Narodne novine, broj: 53/91, dalje: ZOVO) bilo je određeno da na stvari u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću međutim, ista odredba je prestala važiti dana 8. listopada 1991., pa se i u odnosu na nekretnine koje su u to vrijeme bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo (među strankama nije sporno da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ranije bila upisana kao društveno vlasništvo a navedeno proizlazi i iz spisu priloženih povijesnih zk izvadaka – l.s. 78-130) vezano za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti primjenjivala odredba čl. 28. ZOVO, a koja je propisivala u stavku 2. da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a stavkom 4. istog članka je bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

33. Odredbom čl. 159. st.1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravni osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

33.1. Odredbom čl. 160. st.1. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. je propisano da je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

34. Dakle, vrijeme dosjedanja tužitelja do 31. prosinca 1996. po stavu ovoga suda treba se računati po odredbama čl. 28. ZOVO, a od 1. siječnja 1997. pa nadalje, do podnošenja ove tužbe po odredbi čl. 159. ZVDSP. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) iz čega slijedi da posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit, dok je st.2. propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a st.3. je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razlog posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed n pripada

35. Iz navedenog proizlazi, da bi se stvar stekla temeljem dosjelošću, valja utvrditi je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosjeda stvar sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti, da li na strani dosjedatelja postoji neprekinuti slijed posjedovanja i je li proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti.

36. Uzimajući u obzir da nositelj prava vlasništva može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom toga prava, ako zakonom nije drugačije određeno, ovaj sud ne vidi razlog zašto ne bi tužitelj, kao i njezini pravni prednici mogli biti nositeljem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a niti je tijekom postupka bila dovedeno u pitanje njihova sposobnost da steknu predmetnu nekretninu.

37. Nadalje, predmetna nekretnina nije izvan prometa, nije dio prirode koji po svojim osobinama ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru pa čak ni o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku, a prema utvrđenju suda predmetna nekretnine ne predstavlja ni šumu a kako je to ranije obrazloženo. Iz navedenog proizlazi da predmetna nekretnina nema naravne osobine koje bi je priječile da pripada pojedincu, niti zakonske odredbe koje bi je priječile da bude objektom prava vlasništva.

38. Uzimajući u obzir da je temeljem rješenja o nasljeđivanju iz pok. ĆL posjed predmetne nekretnine prešao na JL, da je kasnije temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju posjed nekretnine prešao na GL, a temeljem rješenja o nasljeđivanju iza GL i temeljem diobenog ugovora zaključenog između tužitelja i sunasljednika da je posjed nekretnine prešao na tužitelja, a kako to proizlazi iz isprava priloženih spisu kao i iz iskaza saslušanih svjedoka, to je utvrđenje suda da je na tužitelja prešao posjed i sva prava na nekretnini koja su do tada imali njegovi prednici, iz čega bi proizlazilo da je posjed tužitelja zakonit.

39. Nadalje, posjed tužitelja je pošten jer isti nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje posjednika se predmnijeva dok se ne dokaže suprotno, a tužena nije dokazala suprotno.

40. Nadalje, posjed tužitelja je bio istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja.

41. Iz navedenog proizlazi da je kontinuirani, samostalni i neometani posjed tužitelja i njegovih prednika glede predmetne nekretnine u cijelosti (uključujući i dio sporne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji odgovara suvlasničkom udjelu tužene) izvršavan zasigurno od 40-ih godina prošlog stoljeća pa do danas (a najkasnije od 1956. a kako to proizlazi iz povijesti posjedovanja), a koji posjed sud po kvaliteti nalazi kvalificiranim. Čak i da isti i nije kvalificirani, isti je zasigurno pošten, a koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu dok tužena tijekom postupka nije isticala tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje posjeda. Naime, na savjesnost posjeda nije od značaja što prednici tužitelja i tužitelj nisu bili upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama. Prema utvrđenju ovog suda prednici tužitelja su se oduvijek ponašali kao vlasnici predmetne nekretnine, a tužena im nikada nije osporila pravo vlasništva, slijedom čega isti nisu imali nikakvog razloga da uvidom u zemljišno-knjižno stanje (pri čemu se ističe da su tužitelj i njegovi prednici evidentirani kao posjednici predmetne nekretnine od 1956.) utvrđuju stvarno stanje upisa (takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odukama Rev-2246/90, Rev- 494/2021). Uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da u konkretnom slučaju u svezi predmetnog potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak suda da je tužitelj dokazao da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću. Naime, sud je temeljem izvedenih dokaza utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti bila u posjedu prednika tužitelja najkasnije od revizije katastra 1956., da ju tužitelj i njegovi prednici već desetljećima koriste za ispašu ovaca, da se sporni dio nekretnine koja je ranije imala oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koji dio je ušao u novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova po kvadraturi uglavnom poklapa s čest. 3405/362 k. o. [katastarska općina] (koja je nastala 2002. diobom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a koja je u diobi pripala tužitelja, te je sud utvrdio da matična čest. 3405/1 k. o. [katastarska općina] nije u cijelosti bila u programu gospodarenja šumama. Uzimajući u obzir navedeno kao i iskaze svjedoka koji su naveli da predmetna nekretnina u naravi predstavlja pašnjak ograđen suhozidom u posjedu tužitelja sud je utvrđenja da je tužitelj dokazao činjeničnu osnovu tužbe.

42. U pogledu navoda tužene da tužitelj nije dokazao da je pogrešan upis tužene u postupku preoblikovanja zemljišne knjige ukazuje se tuženoj da osim formalnih uvjeta potrebnih za upis trebaju postojati i materijalnopravni uvjeti koji opravdavaju takav upis. Postojanje materijalnopravnih uvjeta za upis prava vlasništva pretpostavlja postojanje valjane pravne osnove stjecanja istog prava, pa kada takva osnova ne postoji, ne može niti doći do valjanog upisa. Budući tužena prema utvrđenju ovog suda, a uzimajući u obzir ranije utvrđeno činjenično stanje, nije imala valjani materijalnopravni uvjet za upis prava vlasništva u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], to je sud već u ispravnom postupku (i to upravo temeljem isprava koje priležu i ovom spisu) trebao prihvatiti prigovor tužitelja kao osnovan. Nadalje se ističe da su neosnovani navodi tužene da se u tužbi za ispravak ne može utvrđivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući predmetni postupak predstavlja parnični, kontradiktorni postupak u kojem se utvrđuju sve činjenice i izvode svi potrebni dokazi a što nije moguće u ispravnom postupku (navedeno pravno shvaćanje je zauzeto u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 1057/2023-2 od 23. siječnja 2024., te u presudi Županijskog suda u Vukovaru posl. broj: Gž – 556/2022-3 od 16. kolovoza 2022.).

43. Budući je sud utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja to je odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.

44. Tužitelj i tužena su zatražili naknadu troška postupka.

45. Tužitelju je kao opravdane troškove sukladno odredbi čl. 154. st.1 ZPP valjalo priznati naknadu troška sastava tužbe u potraživanom iznosu od 100 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 9. siječnja 2024. i 4. rujna 2024. u visini od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 26. siječnja 2024. u visini od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 16. siječnja 2024., 15. ožujka 2024., 16. prosinca 2024. i 31. siječnja 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč.1. Tarife) što ukupno iznosi 725 bodova, odnosno 1.450,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Tužiteljici na taj iznos pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV-a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22) u iznosu od 362,50 eura. Tužitelju nadalje pripada i pravo na naknadu trošak vještačenja u potraživanom iznosu od 646,73 eura. Slijedom navedenog valjalo je tužitelju priznati pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 2.459,23 eura.

45.1. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška sastava podneska od 4. prosinca 2023. i 24. srpnja 2024. kojima isti traži odgodu zakazanog ročište i požuruje rad suda budući sud iste ne nalazi potrebnim za vođenje predmetne parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe, a koji je u troškovniku naveden kao „sudske pristojbe prema odluci suda“ budući tužitelj ne navodi za što traži naknadu troška sudske pristojbe niti navodi iznos koji potražuje pa je takav zahtjev prema odluci ovog suda neodređen i nedopustiv u smislu odredbe čl. 2. st.1. u svezi s čl. 164. st.2. ZPP jer tužitelj od suda traži da sam postavi zahtjev i o istome odluči.

45.2. Uzimajući u obzir da tužena nije uspjela u predmetnom postupku to istoj ne pripada pravo na naknadu troška a kako je to odlučeno točkom III. izreke odluke.

46. Slijedom svega navedenog odučeno je kao u izreci odluke.

U Pagu 27. veljače 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćnici,

2. Tuženoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru.