Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-401/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A  N A T E M E LJ U O D R I C A NJ A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak iz Koprivnice, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 7. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne pojedine ugovorne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208941669/2007 od 23.4.2007. godine, potvrđenog (solemniziranog) kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, pod poslovnim brojem OU-4107/2007 istog dana, sklopljenog između tužitelja - ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika - Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kao kreditora, i to u dijelu u kojem je za povrat obveza iz Ugovora ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF, odnosno:

- čl. 7. (naziva: OTPLATA KREDITA), u dijelu odredbe iz stavka 1., prvi i drugi red, tekst koji glasi: „…obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF…..“ i

- čl. 23. (naziva: OSTALE ODREDBE), u dijelu odredbe pod P), tekst koji glasi: „.....pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“,

tako da navedene odredbe, odnosno dijelovi istih ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku - Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju - ĆP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 4.058,19 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od preplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, i to: do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, i to na:

- iznos od 79,39 EUR od 1. prosinac 2012.

- iznos od 123,17 EUR od 1. siječanj 2013.

- iznos od 122,46 EUR od 1. veljača 2013.

- iznos od 121,33 EUR od 1. ožujak 2013.

- iznos od 129,30 EUR od 1. travanj 2013.

- iznos od 117,56 EUR od 1. svibanj 2013.

- iznos od 115,64 EUR od 1. lipanj 2013.

- iznos od 116,78 EUR od 1. srpanj 2013.

- iznos od 115,58 EUR od 1. kolovoz 2013.

- iznos od 119,87 EUR od 1. rujan 2013.

- iznos od 122,66 EUR od 1. listopad 2013.

- iznos od 123,88 EUR od 1. studeni 2013.

- iznos od 128,85 EUR od 1. prosinac 2013.

- iznos od 123,97 EUR od 1. siječanj 2014.

- iznos od 117,91 EUR od 1. veljača 2014.

- iznos od 120,65 EUR od 1. ožujak 2014.

- iznos od 104,99 EUR od 1. travanj 2014.

- iznos od 114,84 EUR od 1. svibanj 2014.

- iznos od 102,31 EUR od 1. lipanj 2014.

- iznos od 118,02 EUR od 1. srpanj 2014.

- iznos od 95,26 EUR od 1. kolovoz 2014.

- iznos od 120,47 EUR od 1. rujan 2014.

- iznos od 114,32 EUR od 1. listopad 2014.

- iznos od 125,56 EUR od 1. studeni 2014.

- iznos od 126,13 EUR od 1. prosinac 2014.

- iznos od 126,57 EUR od 1. siječanj 2015.

- iznos od 126,34 EUR od 1. veljača 2015.

- iznos od 126,34 EUR od 1. ožujak 2015.

- iznos od 126,34 EUR od 1. travanj 2015.

- iznos od 126,34 EUR od 1. svibanj 2015.

- iznos od 126,34 EUR od 1. lipanj 2015.

- iznos od 126,34 EUR od 1. srpanj 2015.

- iznos od 126,34 EUR od 1. kolovoz 2015.

- iznos od 126,34 EUR od 1. rujan 2015.

sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi isplate iznosa od 53,49 EUR. IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.775,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 27. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208941669/2007 od 23. travnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog kod javnog bilježnika Marine Ostović iz [adresa] pod brojem OU- 4107/2007 od 23. travnja 2007., i to u dijelu u kojem je ugovorena za povrat obveza valutna klauzula vezana uz valutu CHF te isplate novčanog iznosa za koji tužitelj tvrdi da ga je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi.

1.1. U tužbi se navodi da je temeljem predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu ugovoren iznos kredita 73.732,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, ugovorena je promjenjiva kamata koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,50 % godišnje i rok otplate 204 mjeseca.

1.2. Tužitelj navodi da je 23. siječnja 2016. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

1.3. Tužitelj smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik u Ugovoru koristio nedopuštene i nepoštene, a time i ništetne ugovorne odredbe, u prvom redu odredbu koja se odnosi na ugovorenu kamatnu stopu za koju je određeno da je tuženik može jednostrano mijenjati prema svojoj odluci, a zatim i odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu kojom je vraćanje kreditnih anuiteta vezano uz tečaj kune prema valuti CHF zbog čega ponašanje tuženika predstavlja nepoštenu poslovnu praksu. Tužitelj se poziva na obvezujući pravni učinak pravomoćnih sudskih presuda donesenih u sporu povodom kolektivne tužbe koju je radi zaštite potrošača pokrenula Udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj.

1.4. Tužitelj navodi da je predmet tužbe ništetnost ugovorne odredbe iz osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli vezano uz valutu švicarski franak za koju tužitelj smatra da je primijenjena nedopušteno i nepošteno te da je ista ništetna i da zbog toga tužitelj ima pravo na novčano obeštećenje koje potražuje tužbom.

1.5.Tužitelj navodi da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora koristio nedovoljno razumljive ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a prije toga nije tužitelju kao korisniku kredita pojasnio posljedice i doseg takvih odredbi po njega kao potrošača. Navodi da je tuženik u fazi pregovaranja propustio dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi tužitelj kao prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike kojeg takve ugovorne odredbe nose.

1.6. Tužitelj se poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P.1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te Presudu i rešenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017. kojima je pravomoćno utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača te da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak nepoštene i nedopuštene uslijed čega su ništetne. Tužitelj navodi da utvrđenja iz kolektivnog spora u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi restitucije, a koja povreda mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

1.7. U tužbi se navodi da je tuženik sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio tužitelju mogućnost konverzije ugovora iz valute CHF u valutu EUR, a tužitelj je takav prijedlog prihvatio i s tuženikom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR, ali tužitelju nisu naknađeni svi preplaćeni iznosi nastali uslijed ništetnih ugovornih odredbi vezanih uz valutnu klauzulu.

1.8. Tužitelj u tužbi navodi da je ugovaranjem ništetne ugovorne odredbe u CHF valutnoj klauzuli tuženik stekao bez osnove nepripadajući novčani iznos od ukupno 30.979,46 kn/4.111,68 EUR-a koji iznos tužitelj potražuje u tužbi sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini preplaćeni anuitet.

1.9. Tužitelj je konačni tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 20. studenoga 2024. nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud tužbu odbaci, a podredno da odbije sve tužbene zahtjeve.

2.1. Tuženik priznaje da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 23. travnja 2007. kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 73.732,00 CHF.

2.2.Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva.

2.3.Tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe.

2.4.Tuženik ističe prigovor zastare. Navodi da se na zahtjev tužitelja za isplatu primjenjuje trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj izvršio po uvećanim anuitetima, a predmeta tužba podnesena je 11. lipnja 2023. pa je prošlo više od tri godine od izvršenih plaćanja te se ima smatrati da je djelomično potraživanje tužitelja u zastari, a i kad bi se primijenili dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 18. lipnja 2018. nastupila je zastara.

2.5.Tuženik navodi da je odlučna činjenica da su stranke 23. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je tim Dodatkom položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da je tužitelju pravovremeno dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF. Tuženik navodi da je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom pa je tužba u cijelosti neosnovana. Navodi da Dodatak Ugovoru o kreditu proizvodi pravne učinke od samog početka i valjan je te je tim Dodatkom stvorena nova pravna osnova koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca te tužitelj kao korisnik kredita nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli niti posljedično potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove. Navodi da tužitelja treba promatrati isključivo kao korisnika kredita koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora. Tuženik navodi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog spora i ne postoje razlozi nevaljanosti predmetnog ugovornog odnosa.

2.6.Tuženik navodi da je zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata neosnovan, a ako bi sud ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe.

3. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 20. studenoga 2024. specificirao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu, u skladu s nalazom vještaka.

3.1. Tužitelj je u podnesku od 20. studenoga 2024. naveo da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na preplatu u iznosu od 53,49 EUR, no tuženik se je protivio navedenom povlačenju dijela tužbe.

3.2. Stoga se je tužitelj na ročištu glavne rasprave 7. veljače 2025. odrekao tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preplatu u iznosu od 53,49 EUR-a, pa je na temelju odredbi čl. 331.a. ZPP-a u navedenom dijelu sud donio presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (presudu na temelju odricanja) i presuđeno je kao u točki III. izreke ove presude.

4. Tijekom dokaznog postupka radi utvrđenja spornih činjenica saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, pročitane su sve priložene isprave: Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen 23. travnja 2007. broj: 3208941669/2007, kreditna partija 7103620682 (list 7-11), prilog (str. 12, 13 i 14), prilog tužitelja (str. 15-21), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103620682 od 9. prosinca 2019. (str. 22), Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (str. 23-29), s prilozima (str. 30-33), obavijest o izračunu efekata konverzije od 26. siječnja 2015. (str. 34), prometi po kreditu / specifikacija uplate (str. 35-47), izvršen je uvid u priloge tuženika uz odgovor na tužbu (str. 65-144), dopis Zagrebačke banke upućen tužitelju od 12. studenog 2015. (str. 145), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (str. 147-151), informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. (str. 153), pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015. (str. 155), prijedlog izmjene ugovora o kreditu (str. 157), uvid u priloge tuženika (str. 159-176, 178-183), izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti CHF odnosno kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama (str. 186-188), uvid u priloge tuženika (str. 189-225), prometi po kreditu / specifikacija uplate (str. 226-242), prilozi tuženika (str. 243-254), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Nataliji Jambrečić, te je pročitan pisani nalaz i mišljenje vještaka od 17. listopada 2024. (str. 266-277) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave (str. 341).

5. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

6. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

7. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 23. travnja 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208941669/2007, broj kreditne partije 7103620682, kojim je tuženik odobrio i tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 73.732,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a tužitelj se je obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, kako je to navedeno u čl. 1. Ugovora.

8. Također je nesporno utvrđeno da su tužitelj i tuženik 23. siječnja 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

9. Između stranaka je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, pravni interes tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu, činjenica statusa tužitelja kao potrošača, činjenica jesu li ispunjene pretpostavke za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF za povrat obveza iz Ugovora, činjenica može li se tužitelj pozivati na odluke iz kolektivnog spora, činjenica je li sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu uspostavljena ravnoteža između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, činjenica je li pravilno izvršen izračun preplate u Dodatku Ugovora o kreditu odnosno je li konverzija izvršena u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, pretpostavke za zastaru tužiteljeve tražbine i tijek zakonske zatezne kamate.

10. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da u konkretnom slučaju tužitelj ima status potrošača.

10.1. Iz čl. 6. Ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je namjena kredita kupnja stana.

10.2. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu sklopio za kupnju stana kako bi riješio svoje stambeno pitanje, a sredstva kredita su u cijelosti isplaćena prodavatelju stana te je kredit iskorišten u skladu s ugovorenom namjenom. Tužitelj navodi da u vrijeme sklapanja Ugovora nije bio vlasnik obrta ni trgovačkog društva, a bio je zaposlen u "Carlsberg Croatia".

10.3. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

10.4. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj predmetni Ugovor sklopio u okviru svoje poslovne djelatnosti odnosno da nema status potrošača.

11. Iz odredbe čl. 2. st. 1. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 73.732,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

12. Odredbom čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu ugovorena je otplata kredita, i to prema stavku 1. na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, a prvi anuitet iznosi 514,32 CHF. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora, a za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznose anuiteta/rate iz stavka 1. te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate, a o izmijenjenom iznosu anuiteta/rate kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora.

13. Iz odredbe čl. 23. točka P. predmetnog Ugovora proizlazi da korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika izjavljuju kreditoru da su upoznati s činjenicom da su kredit iz čl. 1. tog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz Ugovora vezani za valutnu klauzulu pa potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju tog Ugovora.

14. Tužitelj u tužbi i tijekom postupku tvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je za povrat obveza iz Ugovora ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF i to dio odredbe čl. 7. stavak 1. i čl. 23. točka P.

15. Na temelju odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO/05) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Predmetni Ugovor je sklopljen 23. travnja 2007. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03, dalje: ZZP/03), kojim je u čl. 81. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Suprotno tvrdnji tuženika, prema ocjeni suda na odluku u ovom postupku od utjecaja je i činjenica da je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka (između ostalih i ovdje tuženika) u predmetu P- 1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

17.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u ponovnom postupku je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija kreditora protiv dijela presude kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu.

18. Sud je i u ovom postupku proveo test nepoštenosti spornih ugovornih odredbi radi utvrđenja jesu li u konkretnom slučaju odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF iz konkretnog Ugovora o kreditu ništetne.

19. Tužitelj je u iskazu naveo da je u banci predočio da mu je potreban kredit za kupnju stana u iznosu od 45.000,00 EUR, s tim da mjesečna rata otplate ne bude veća od 2.400,00 kn te je dao podatke o svojoj plaći koja je iznosila oko 7.000,00 kn mjesečno, a na to mu je u banci ponuđen kredit uz valutnu klauzulu u CHF i rečeno mu da je to najpovoljniji kredit. Nakon što je izvršen izračun mjesečnih rata tužitelj je prihvatio navode banke da je taj kredit za njega povoljan jer su anuiteti bili takvi da ih je mogao podmirivati. S obzirom da je po zanimanju diplomirani ekonomist znao je da kod ugovaranja kredita uz valutnu klauzulu postoji mogućnost da se zbog promjene tečaja mijenja i rata kredita, ali je smatrao da je to neznatna promjena s obzirom da je u to vrijeme CHF bio stabilna valuta, a u banci nije bio upozoren na valutni rizik niti mu je bilo predočeno kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu. Ugovor je pročitao i potpisao kod javnog bilježnika koji ga također nije upozorio na valutni rizik. Tužitelj navodi da je s vremenom rata kredita počela znatno rasti i kad je banka ponudila sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu – konverziju navedeno je prihvatio smatrajući da će se na taj način mjesečni anuitet stabilizirati. Tužitelj izričito navodi da nije mogao utjecati na pojedine ugovorne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu ni Dodatka Ugovoru, a ne bi sklopio predmetni Ugovor o kreditu da je znao da postoji mogućnost takvog porasta anuiteta kredita.

20. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, iskaza tužitelja i sadržaja priloženih isprava, utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. st. 1., kao i odredba čl. 23. točka P. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu, nepoštena te da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati, jer su navedene ugovorne odredbe sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru. Sud je utvrdio da je položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio slabiji, te na to nije od utjecaja činjenica da je tužitelj po zanimanju diplomirani ekonomist jer se tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora nije bavio bankarskim poslovanjem, a tuženik je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati. Na temelju kritičke analize provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj, postupajući s povjerenjem, prihvatio činjenice koje mu je prezentirala Banka kao točne te u vrijeme sklapanja Ugovora tužitelj nije imao na raspolaganju sve informacije potrebne za donošenje odluke koji je i zašto kredit za njega povoljniji jer ga tuženik nije informirao o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke.

21. Neosnovani su navodi tuženika da tužitelj nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

22. Tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu novčanog iznosa preplaćenog zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak.

23. Nesporno je utvrđeno da je između stranaka sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR dana 23. siječnja 2016..

24. O dopuštenosti tužbe odnosno pravnom interesu zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran mišljenje je dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

25. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije u cijelosti podmiren dug, a ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

26. S obzirom da su odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i vezana isplata anuiteta uz srednji tečaj HNB za CHF na dan plaćanja te odredba čl. 23. točka P. u kojoj se navodi da tužitelj pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme ugovornog odnosa, protivne prisilnim propisima,

jer je banka tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj i koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kako je to naprijed obrazloženo, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštena i prema tome ništetne te je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

27. Tuženik smatra da tužitelj nakon provedene konverzije ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za potraživanje bilo kakvih iznosa s osnova preplaćenih tečajnih razlika.

28. Iz odredbe čl. 2. st. 1. Dodatka Ugovoru o kreditu proizlazi da ugovorne strane potvrđuju da su 23. travnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj računa 7103620682 u iznosu od 73.732,00 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s ugovorenom redovnom kamatom, a prema čl. 2. st. 2. Dodatka temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita tim dodatkom Ugovoru o kreditu mijenjaju se odredbe iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka osnovnom ugovoru i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita te se postiže sporazum o raspolaganju preplatom na način kako to nalaže Zakon, a prema st. 4. citiranog članka korisnik kredita potpisom Dodatka ugovoru potvrđuje da je suglasan s izračunom konverzije koji mu je dostavio kreditor i suglasan je da se konverzija kredita u CHF provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije.

29. Prema odredbi čl. 4. Dodatka Ugovoru o kreditu neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. tog Dodatka iznosi 45.300,10 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 316.229,67 kn te je na dan 30. rujna 2015. preostali rok otplate kredita 104 mjeseca.

30. Iz odredbe čl. 5. Dodatka Ugovoru o kreditu proizlazi da je prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate veći od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR računajući do 30. rujna 2015., a njihova razlika na temelju Zakona predstavlja preplatu koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 36.680,61 kn.

31. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015, dalje: ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je konverzija napravljena zakonito.

32. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu od 23. siječnja 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

33. Činjenica je da se odredbama ZID ZPK/15, a ni Dodatkom Ugovoru o kreditu od 23. siječnja 2016. koji je sklopljen na temelju tog Zakona, ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu te se ne rješava pitanje iznosa koji je preplaćen u razdoblju prije konverzije zbog nepoštenog postupanja banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi. Utvrđeno je da se konverzija kredita ne odnosi na restitucijske zahtjeve korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

34. Sud je utvrdio da unatoč provedenoj konverziji tužitelju pripada pravo na potpuno obeštećenje i to kroz povrat svih iznosa koji su preplaćeni zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu.

35. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer nije otklonjena posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli odnosno nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana u smislu principa fiksnog tečaja na dan isplate kredita iz osnovnog Ugovora o kreditu do konverzije, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, kako to proizlazi i iz provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja.

36. S obzirom na sadržaj Dodatka Ugovoru o kreditu od 23. siječnja 2016., odredbe ZID ZPK, stajalište Suda Europske unije iznijeto u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. i C-452/18 od 9. srpnja 2020. te naprijed iznijeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud smatra da osnovano tužitelj predmetnom tužbom traži povrat preplaćenih iznosa po osnovnom Ugovoru o kreditu s osnova valutne klauzule u CHF.

36.1. Činjenica je da se tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

37. Radi utvrđenja visine tužiteljeve tražbine provedeno je knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 17. listopada 2024. i saslušana je na ročištu glavne rasprave.

38. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Natalije Jambrečić, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan te istome nije prigovorio tužitelj, a tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu.

39. Provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno je da je isplata iz kredita bila 30. travnja 2007. po tečaju koji je iznosio 4,486060 kuna za 1 CHF, a isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 330.766,18 kuna. Pri anuitet dospio je na naplatu 1. lipnja 2007., a svaki idući u razmaku od mjesec dana s dospijećem prvog dana u mjesecu.

40. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita do 30. rujna 2015. više platio 4.058,19 eura, kako je to navedeno u točki 1. zaključka, a detaljni izračun je prezentiran u tabeli 2. nalaza vještaka, te je specifikacija pojedinačnih iznosa preplate prikazana u nalazu vještaka.

41. Vještak je u nalazu posebno iskazao tzv. negativne razlike u razdoblju od lipnja 2007. do rujna 2008. kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita te je utvrdio da je u tom razdoblju manje plaćeno 43,86 eura (330,35 kn) sa specifikacijom kako je to pobliže navedeno u zaključku vještaka.

41.1. Iz nalaza i zaključka vještaka izričito proizlazi da su navedeni iznosi već uključeni u izračun i prezentirani u tabeli 2. nalaza kao negativni brojevi te su uključeni i u razliku više plaćenog prezentiranu u točki 1. zaključka.

42. Vještačenjem je utvrđeno da je tuženik konverziju (CHF – EUR) s financijsko- računovodstvenog gledišta izvršio u skladu s odredbama čl. 19.c. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15); glavnica kredita je pretvorena u valutu EUR po tečaju na dan isplate kredita, utvrđen je novi otplatni plan od početka otplate u valuti EUR uz primjenu promjenjivih kamatnih stopa, sve uplate tužitelja su preračunate u valutu EUR na dan uplate, izvršena je usporedba uplata tužitelja u valuti EUR s novoutvrđenim otplatnim planom u valuti EUR, izračunate su razlike više/manje plaćeno u valuti EUR, u poslovnim knjigama je Banka provela odgovarajuća knjiženja i od dana sklapanja dodatka ugovoru kredit u svojim poslovnim knjigama vodi kao kredit odobren u valuti EUR.

42.1. Zaključno, vještak navodi da je s financijsko-računovodstvenog gledišta provedenom konverzijom kredita iz valute CHF u valutu EUR tužitelj stavljen u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom, a ne dužnika u valuti HRK s nepromjenjivom kamatnom stopom.

43. Budući da je sud utvrdio da je ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, proizlazi da tužitelj kao potrošač osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koje je tuženik primio na temelju navedenog ništetnog dijela Ugovora o namjenskom kreditu, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.

44. Tuženik je istaknuo prigovor zastare za cjelokupnu tražbinu tužitelja.

45. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

46. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare nije osnovan. 47. „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka (između ostalih i tuženika) radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe odnosno u konkretnom slučaju od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17, a tužba u ovom postupku je podnesena 11. lipnja 2023. godine.

47.1. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.

47.2. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

47.3. S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2023., u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

47.4. Prema ocjeni suda ne može se smatrati da je činjenica što je tužitelj podneskom od 20. studenog 2024. precizirao tužbeni zahtjev od utjecaja na zastaru, jer je tim podneskom tužitelj samo specificirao pojedinačne mjesečne iznose preplate u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

48. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kako je to naprijed obrazloženo, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.058,19 EUR primjenom odredbi čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a.

49. Tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na zateznu kamatu na glavni dug primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a od dana preplate svakog pojedinog iznosa, kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

50. Stoga je presuđeno kao u točki II. izreke ove presude.

51. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

52. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 1.775,00 EUR, prema priloženom troškovniku (str. 343 i 346) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 9. siječnja 2024., 15. ožujka 2024. i 7. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženog podneska od 20. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.), PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46.), predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura.

53. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u cijelosti, jer tužitelj nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, s tim da je sud cijenio i činjenicu da je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

54. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 155. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

55. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Koprivnici, 27. veljače 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, u kojem slučaju stranka u žalbi može iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Zoran Kurcinak, Koprivnica

2. Odvjetnik Damir Metelko, Zagreb