Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-53/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Adriani Petrović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrović u Poreču, protiv tužene UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 285/2020-42 od 15. studenoga 2024., 27. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice BŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-285/2020-42 od 15. studenoga 2024. u točki I. izreke te u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.375,00 EUR (četiri tisuće tri stotine sedamdeset pet eura) sa zateznom kamatom od donošenja presude (15. studenoga 2024.) do isplate.
II. Preinačuje se navedena presuda u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.625,00 EUR (tisuću šest stotina dvadeset pet eura) sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev tuženice UŠ za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.625,00 EUR (tisuću šest stotina dvadeset pet eura) sa zateznom kamatom od 15. studenoga 2024. do isplate.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 19.908,42 EUR, sa zateznim kamatama od 9. svibnja 2017. do isplate, kao i njezin zahtjev za naknadom parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke) te je tužiteljici naloženo da tuženici isplati trošak postupka u iznosu od 6.000,00 EUR, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica, navodeći da žalbu podnosi zbog svih propisanih razloga. Žalbom zahtijeva i naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.956,08 EUR.
3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, u pogledu odluke o parničnom trošku.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 19.908,42 EUR po osnovi sniženja kupoprodajne cijene zbog skrivenih materijalnih nedostataka kupljene stvari, sa zateznom kamatom od 9. svibnja 2017. do isplate.
5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužiteljica jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5.1. Neosnovano tužiteljica u žalbi prigovara nalazu i mišljenju vještaka jer se vještak u postupku jasno i detaljno očitovao na sve iznesene primjedbe i prigovore tužiteljice pa je sud, ne povređujući niti jednu procesnopravnu odredbu, s pravom mogao, što je i učinio, prihvatiti tako postignute rezultate postupka u odnosu na sporne i odlučne činjenice. Time što ocjenom vještaka nije zadovoljna i što se njezina ocjena razlikuje od ocjene suda, tužiteljica ne može s uspjehom temeljiti stav o počinjenoj bitnoj povredi iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 358. ZPP-a. Osim toga, vještakinja se očitovala i u odnosu na prigovore tužiteljice koji se tiču drugih nekretnina, koje nisu bile predmet vještačenja, koji prigovor tužiteljica ponavlja i u žalbi, na način da su iste ''ubačene'' u nalaz i mišljenje isključivo radi ''potpore izrečenom i zornom prikazu radi lakšeg razumijevanja problematike pojedinih dijelova grada [adresa]'.
5.2. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju u žalbi također ističe tužiteljica.
6. Prvostupanjski je sud u bitnome utvrdio:
- da je između stranaka 21. travnja 2017. zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnina,
- da je tuženici isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti,
- da je tužiteljica uknjižila svoje pravo vlasništva na kupljenoj nekretnini,
- da je tužiteljica u kući boravila i koristila je prije i nakon kupoprodaje,
- da je kupljenu kuću tužiteljica iznajmljivala turistima tijekom ljetnih mjeseci 2018., od lipnja do kolovoza,
- da je tužiteljica tijekom veljače 2018. otkrila da predmetna nekretnina nema riješeno pitanje kanalizacije te da nije spojena ni na septičku jamu,
- da je tužiteljica o postojanju navedenog nedostatka pisanim putem obavijestila tuženicu u ožujku 2018.,
- da se u dijelu grada [adresa], unutar zidina, dio otpadnih voda odvodi povijesnim zidanim kanalima, a dio septičkim jamama, no da se u gornjem dijelu grada, gdje je smještena i predmetna kuća, otpadna voda izlijeva podzemno u teren,
- da se otpadna voda i u kupljenoj nekretnini zadržavala u najnižim dijelovima kuće i nakon toga preljevom i procjeđivanjem izlazila u okolni teren, da je tekuća otpadna voda odlazila u dublje slojeve ispod kuće, a da je gusti sadržaj ostajao,
- da je takav način odvodnje u kući izveden na tipičan način za taj dio [adresa].
7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je kupljena kuća u funkciji još od vremena ranijih vlasnika, prednika tužene, same tužene tijekom 10 godina stanovanja te nakon toga i tužiteljice, koja je kuću, nakon što ju je kupila, nastavila koristiti i davati u turistički najam, da se kroz svo to vrijeme odvod obavlja na isti način, dakle, da se redovito upotrebljavala i imala potrebna svojstva i odlike za redovitu uporabu, unatoč tome što je kanalizacijski odvod izveden na utvrđeni način.
7.1. Stoga smatra da ne postoje materijalni nedostaci prodane stvari u smislu čl. 401. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) te da tužiteljica nije dokazala ni da bi izvedeni način odvodnje imao utjecaja na tržišnu vrijednost kupljene nekretnine.
8. Odluka prvostupanjskoga suda u osnovi je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.
9. Tužiteljica u žalbi navodi da iz iskaza svjedoka GŠ, agentice koja posreduje u prodaji nekretnina na području [adresa], proizlazi da nekretnine na području [adresa] pretežno imaju septičku jamu u dvorištima, što je potvrdio i svjedok SŠ, a iz iskaza svjedoka CŠ da većina kanalizacija na tom dijelu [adresa] ide ''niz padinu'' brijega, što je potvrdio i svjedok KŠ, dakle, da je iz iskaza navedenih svjedoka vidljivo da ''tehničko'' rješenje u vezi s odvodom otpadnih voda koje je postojalo u predmetnoj nekretnini u trenutku kupnje, bez obzira na ''specifičnosti'' [adresa], ipak nije uobičajeno jer su pojedine kuće ugradile septičke jame, a u pojedinima otpadne vode ''padaju'' niz brijeg, ali se nigdje ne zadržavaju ''unutar'' same nekretnine, kao što je to bio slučaj s predmetnom.
9.1. U odnosu na navedeno treba reći da u ovom slučaju nije odlučna činjenica da su u pojedinim nekretninama bile sagrađene septičke jame ili se otpadna voda odvodila iz kuće na drugačije načine, već je u ovom slučaju odlučno da utvrđeni nedostaci nisu takve naravi da bi se na iste odnosile zakonske odredbe o materijalnim nedostacima iz čl. 401. st. 1. i 3. ZOO, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
9.2. Naime, prema čl. 401. st. 1. t. 1. do 3. ZOO, važećeg u vrijeme sklapanja ugovora, nedostatak postoji:
1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet, 2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata,
3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane.
9.3. Da je predmetna nekretnina imala potrebna svojstva za redovnu uporabu prvostupanjski je sud pravilno utvrdio na temelju nesporne činjenice da je ista korištena dugi niz godina, da je i tužiteljica u njoj boravila i da ju je iznajmljivala turistima, a te odlučne činjenice žalbenim navodima tužiteljica i ne osporava.
9.4. Činjenica je da zbog nedostatka septičke jame, pored nesporne činjenice da u [adresa] nema kanalizacijskog sustava, predmetna nekretnina ima određenih nedostataka. Međutim, s obzirom na način na koji je kanalizacija u predmetnoj kući izvedena, kao i nalaz i mišljenje vještaka, prema kojem je sporni način odvodnje izveden na jedan od načina koji je, iako ne i ispravan, karakterističan za taj dio [adresa], a imajući pritom u vidu da se kupljena nekretnina nesporno na isti način koristila sve dok tužiteljica nije ugradila bio septičku jamu, onda taj nedostatak nije takve naravi da se kuća ne bi mogla koristiti, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
9.5. Osim toga, treba reći i to da ne postojanje septičke jame nije nedostatak koji je tužiteljici, kao kupcu, mogao ostati nepoznat. Naime, prema čl. 402. st. 2. ZOO smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari. Tužiteljica je po zanimanju arhitekt i business manager (str. 70 spisa) pa je u situaciji kada je od strane prodavateljice bila upoznata s činjenicom da u [adresa] ne postoji kanalizacijski sustav, mogla znati da septičke jame uobičajeno nisu ukopane u zemlju (gdje je završavala cijev koja je vodila s gornjih etaža do podrumske prostorije), da je otvor septičke jame uobičajeno prekriven odgovarajućim poklopcem te je stoga prilikom kupnje trebala provjeriti gdje se nalazi septička jama, odnosno na koji način se ista prazni. Stoga je i zbog navedenoga tužbeni zahtjev neosnovan.
10. Odluka o trošku pravilna je u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.375,00 EUR (čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP).
10.1. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da tuženici ne pripada naknada za zastupanje na dva pripremna ročišta (4. veljače i 14. ožujka 2022.) s obzirom na to što je ročište od 4. veljače 2022. odgođeno jer je tuženica tek na tom ročištu predložila izvođenje daljnjih dokaza, koje je mogla predložiti već u odgovoru na tužbu. Stoga tuženici ne pripada naknada za zastupanje i na tom ročištu, dosuđena u iznosu od 625,00 EUR (tbr. 9/1 i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa).
10.2. Iako prvostupanjski sud nije naveo na koje podneske se odnosi dosuđena naknada u iznosu od 500,00 EUR, odnosno 250,00 EUR i 50,00 EUR, na što osnovano u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da je tuženica zatražila naknadu od 500,00 EUR jedino za sastavljanje podneska od 21. ožujka 2024., u iznosu od 250,00 EUR za sastavljanje podneska od 250,00 EUR te u iznosu od 50,00 EUR za sastavljanje podneska od 9. veljače 2022. (list 166 spisa), na temelju podataka u spisu bilo je moguće utvrditi da se dosuđena naknada odnosi upravo na navedene podneske. No, tužiteljica također osnovano u žalbi ističe da trošak navedenih podnesaka nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, uz podnesak od 9. veljače 2022. tuženica dostavlja dokaze koje je mogla priložiti uz odgovor na tužbu, za sastavljanje kojega joj je trošak dosuđen. Podneskom od 21. ožujka 2024. tuženica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, na način da na isti nije imala primjedbi pa takav podnesak nema značenje podneska iz čl. 8/1 Tarife, a podneskom od 4. travnja 2024. na podnesak tužiteljice kojim je iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, na koje se vještak očitovao pa je navode iz tih podnesaka tuženica mogla iznijeti na raspravi 25. rujna 2024., na kojoj je punomoćnica tuženice bila prisutna i za koju joj je također dosuđen trošak. Stoga trošak sastavljanja navedenih podnesaka, u ukupnom iznosu od 800,00 EUR odnosno 1.000,00 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a, također nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, a na temelju čl. 380. t. 2. ZPP u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.375,00 EUR, dok je na temelju čl. 380. t. 3. ZPP istu trebalo preinačiti u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.625,00 EUR i u tom dijelu zahtjev tuženice odbiti kao neosnovan.
U Velikoj Gorici 27. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
