Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1139/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Imex banka d.d. Split, Tolstojeva 6, OIB: 99326633206, zastupane po zaposleniku HF, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2786/2021-15 od 25. srpnja 2024., 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja UF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2786/2021-15 od 25. srpnja 2024. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku IMEX banka d.d. Split isplatiti tužitelju materijalnu štetu u iznosu od 171.168,16 HRK / 22.715,26 EUR.

II. Nalaže se tuženiku IMEX banka d.d. Split isplatiti nematerijalnu štetu u iznosu od 150.000,00 HRK / 19.908,42 EUR.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti novčani iznos štete u ukupnom iznosu od 321.148,16 HRK / 42.623,69 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana na račun broj: [broj] otvoren kod Privredne banke Zagreb."

II Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom troška parničnog postupka.”

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud počinio i povredu čl. 6. st. 1. Zakona o sudovima.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a.

4.1. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, koju u žalbi ističe tužitelj jer presuda sadrži potrebne razloge o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari i može se ispitati.

4.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 186. st. 3. ZPP-a jer je sud ovlašten i dužan postupiti po tužbi i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan, kako to navodi i prvostupanjski sud (točka 7. obrazloženja).

4.3. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/1, 82/16., 67/18, 21/22, 16/23, 155/23 i 36/24) propisano je da odluku suda smije mijenjati i ukidati samo sud u čiju nadležnost spada predmet u postupku propisanom zakonom. Budući da pobijanom odlukom nije izmijenjena niti ukinuta odluka tog ili nekog drugog suda, neosnovano tužitelj ističe da bi donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud postupio protivno navedenoj odredbi.

4.4. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju u žalbi također ističe tužitelj.

5. Predmet spora je:

- isplata iznosa od 22.715,26 EUR na ime materijalne (imovinske) štete, po osnovi nepripadnog bogaćenja tuženika, zapljenom novčanih sredstva s računa tvrtke TGP Zlatar, koja je tom trgovačkom društvu pozajmilo trgovačko društvo Eling d.o.o. te

- iznosa od 19.908,42 EUR na ime nematerijalne (neimovinske) štete, koju je tužitelj time pretrpio.

5.1. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjenici da se tuženik, podnoseći na naplatu "pravno nedopušten" dokument, zadužnicu, nepripadno obogatio zapljenom novčanih sredstava koja su se nalazila na računu tvrtke TGP Zlatar d.o.o. i koja predstavljaju njegovu imovinu.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tvrtka Eling d.o.o. s tvrtkom TGP Zlatar d.o.o. sklopila više Ugovora o kratkoročnim pozajmnicama u razdoblju od ožujka do lipnja 2012.,

- da je PF, direktor društva TGP Zlatar d.o.o., ovdje tuženiku 3. rujna 2010. dao suglasnost o zapljeni računa, ovjerenu po javnom bilježniku Marini Dabelić 10. rujna 2010. pod brojem OV-4757/2010.,

- da je tuženik u razdoblju od 15. svibnja 2012. do 26. rujna 2012., na temelju navedene Suglasnosti, vršio zapljenu novčanih sredstava po računu tvrtke TGP Zlatar d.o.o.,

- da je tuženik Financijskoj Agenciji 26. rujna 2012. podnio na naplatu zadužnicu broj Ov-4757/2010,

- da je na temelju Ugovora o pozajmici broj 1/2012, 2/2012, 3/2012 i 5/2012, društvo Eling d.o.o., zastupano po direktoru UF (ovdje tužitelju), društvu TGP Zlatar d.o.o., zastupanom po direktoru PF, pozajmilo iznose od 500.000,00 kn, 500.000,00 kn, 430.000,00 kn i 530.000,00 kn, u razdoblju od ožujka do lipnja 2012.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St-1478/2018-41 od 3. veljače 2020. nad društvom Eling d.o.o. otvoren te zatim zaključen stečajni postupak i naloženo brisanje dužnika Eling d.o.o. iz sudskog registra.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije s uspjehom dokazao da ne postoji pravna osnova za povećanje imovine tuženika ili da je osnova po kojoj je zapljena po računu provedena otpala te odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje:

- da iz činjenične osnove tužbe proizlazi da tužitelj smatra da je njegova imovina umanjena naplatom zadužnice broj OV-4757/2010, za koju tvrdi da je pravno nedozvoljen (ništetan) dokument, a

- da tužitelj nije dokazao da bi potraživanje koje je tvrtka Eling d.o.o. imala prema društvu TGP Zlatar na njega bilo preneseno, odnosno da bio on bio pravni sljednik društva Eling d.o.o. tj. da je upravo njegova imovina umanjena radnjom tuženika.

7.1. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 1111. st. 1., 2. i 3. i čl. 101., čl. 215. st. 1. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

8. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

9. I prema ocjeni ovoga suda, iz stanja spisa i ugovora o pozajmici, dostavljenih u spis (list 54 do 57 spisa), proizlazi da je zajmodavac trgovačko društvo Eling d.o.o. [adresa], a ne tužitelj (fizička osoba) pa neovisno o tome što je tužitelj (do objave rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St- 1478/2018-41 od 3. veljače 2020. kojim se otvara i zaključuje stečajni postupak na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova) bio zastupnik i odgovorna osoba navedenog trgovačkog društva, kada u ovom postupku nije dokazao da je predmetna tražbina tog društva na njega prenesena, onda tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe radi isplate utuženih iznosa pa niti njihovom isplatom na račun tog trgovačkog društva.

9.1. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da ima status oštećenika i pravo na zastupanje stečajne mase. Naime, iz sadržaja optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj KO-DO-186/2022 od 6. srpnja 2022. i rješenja Općinskog suda u Zlataru broj Kov-179/2022-11 od 28. ožujka 2023. proizlazi da je oštećenik Eling d.o.o. [adresa], a ne i ovdje tužitelj osobno.

9.2. Prema čl. 158. st. 1. Stečajnog zakona (''Narodne novine'', broj 71/15 i 104/17 – dalje: SZ), pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e- Oglasna ploča sudova. Prema čl. 159. st. 1. SZ, otvaranjem stečajnoga postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnoga upravitelja. Prema čl. 133. st. 1. SZ, nakon zaključenja stečajnoga postupka prema odredbi čl. 132. st. 2. toga Zakona, stečajni upravitelj može u ime i za račun stečajne mase unovčiti imovinu dužnika i prikupljenim sredstvima namiriti nastale troškove stečajnoga postupka, a neiskorišteni iznos uplatiti u Fond za namirenje troškova stečajnoga postupka. S obzirom na navedene odredbe, prava ovdje tužitelja kao zastupnika Eling d.o.o. [adresa] prestala su nastupanjem pravnih posljedica otvaranja stečajnoga postupka pa neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi suprotno. Naime, točno je da stečajna masa može biti stranka u postupku i da se u ime i za račun stečajne mase mogu voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja u nju ulazi. Međutim i u tom slučaju stečajnu masu može zastupati samo stečajni upravitelj. Međutim, kako tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije stečajna masa iza brisanog trgovačkog društva Eling d.o.o. [adresa], već je tužitelj fizička osoba, na koju eventualna tražbina trgovačkog društva nije prenesena, niti to tužitelj tvrdi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

9.3. U odnosu na tvrdnju žalitelja da je prema čl. 327. st. 1. ZOO sud na ništetnost trebao paziti po službenoj dužnosti, treba reći da u situaciji kada tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje parnice, sud nije bio ovlašten odlučivati ni o ništetnosti predmetne isprave.

9.4. Žalbenim navodima tužitelj iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavlja ocjeni suda prvoga stupnja i iznosi vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta ni u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

10. Odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i u tom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

12. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos