REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2171/2021-51.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Kožul i Petrinović, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 10. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan članak 6. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu broj 10129212/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 19. studenog 2007. koji su zaključili tužitelj BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i Slavonska banka d.d. Osijek (pravni prednik tuženika Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877) kao banka, u dijelu koji glasi: „….i izmjenama i dopunama internih akata Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 9.725,79 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos od 36,91 EUR računajući od 1.3.2008. do isplate,

- na iznos od 39,45 EUR računajući od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 7,97 EUR računajući od 1.5.2008. do isplate,

- na iznos od 39,45 EUR računajući od 1.6.2008. do isplate,

- na iznos od 38,18 EUR računajući od 1.7.2008. do isplate,

- na iznos od 6,24 EUR računajući od 23.8.2008. do isplate,

- na iznos od 3,70 EUR računajući od 18.9.2008. do isplate,

- na iznos od 4,71 EUR računajući od 1.10.2008. do isplate,

- na iznos od 56,17 EUR računajući od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 163,60 EUR računajući od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 12,65 EUR računajući od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 93,68 EUR računajući od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 131,47 EUR računajući od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 258,85 EUR računajući od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 287,06 EUR računajući od 2.6.2009. do isplate,

- na iznos od 284,13 EUR računajući od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 254,26 EUR računajući od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 272,32 EUR računajući od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 266,44 EUR računajući od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 227,53 EUR računajući od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 219,58 EUR računajući od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 223,25 EUR računajući od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 221,51 EUR računajući od 2.2.2010. do isplate,

- na iznos od 199,31 EUR računajući od 2.3.2010. do isplate,

- na iznos od 217,85 EUR računajući od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 209,84 EUR računajući od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 210,34 EUR računajući od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 196,51 EUR računajući od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 214,96 EUR računajući od 1.8.2010. do isplate,

- na iznos od 199,93 EUR računajući od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 190,63 EUR računajući od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 193,20 EUR računajući od 8.12.2010. do isplate,

- na iznos od 93,21 EUR računajući od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 174,61 EUR računajući od 23.2.2011. do isplate,

- na iznos od 191,86 EUR računajući od 23.2.2011. do isplate,

- na iznos od 165,59 EUR računajući od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 177,95 EUR računajući od 14.4.2011. do isplate,

- na iznos od 157,98 EUR računajući od 14.5.2011. do isplate,

- na iznos od 149,03 EUR računajući od 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 138,27 EUR računajući od 6.9.2011. do isplate,

- na iznos od 165,17 EUR računajući od 6.9.2011. do isplate,

- na iznos od 157,29 EUR računajući od 6.9.2011. do isplate,

- na iznos od 152,85 EUR računajući od 17.11.2011. do isplate,

- na iznos od 153,38 EUR računajući od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 142,26 EUR računajući od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 150,26 EUR računajući od 11.4.2012. do isplate,

- na iznos od 137,77 EUR računajući od 11.4.2012. do isplate,

- na iznos od 137,32 EUR računajući od 11.4.2012. do isplate,

- na iznos od 150,77 EUR računajući od 11.4.2012. do isplate,

- na iznos od 126,28 EUR računajući od 3.7.2012. do isplate,

- na iznos od 130,11 EUR računajući od 3.7.2012. do isplate,

- na iznos od 123,91 EUR računajući od 3.7.2012. do isplate,

- na iznos od 112,86 EUR računajući od 30.8.2012. do isplate,

- na iznos od 121,16 EUR računajući od 3.11.2012. do isplate,

- na iznos od 117,98 EUR računajući od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 98,54 EUR računajući od 1.11.2012. do isplate,

- na iznos od 92,64 EUR računajući od 1.12.2012. do isplate,

- na iznos od 92,45 EUR računajući od 1.1.2013. do isplate,

- na iznos od 88,96 EUR računajući od 1.2.2013. do isplate,

- na iznos od 75,70 EUR računajući od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 80,86 EUR računajući od 1.4.2013. do isplate,

- na iznos od 74,70 EUR računajući od 27.8.2013. do isplate,

- na iznos od 73,52 EUR računajući od 27.8.2013. do isplate,

- na iznos od 67,88 EUR računajući od 27.8.2013. do isplate,

- na iznos od 65,88 EUR računajući od 27.8.2013. do isplate,

- na iznos od 61,94 EUR računajući od 10.9.2013. do isplate,

- na iznos od 56,67 EUR računajući od 19.11.2013. do isplate,

- na iznos od 54,65 EUR računajući od 18.12.2013. do isplate,

- na iznos od 49,37 EUR računajući od 11.2.2014. do isplate,

- na iznos od 47,37 EUR računajući od 11.2.2014. do isplate,

- na iznos od 47,39 EUR računajući od 11.2.2014. do isplate,

- na iznos od 39,07 EUR računajući od 17.6.2014. do isplate,

- na iznos od 39,49 EUR računajući od 17.6.2014. do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR računajući od 17.6.2014. do isplate,

- na iznos od 30,95 EUR računajući od 25.2.2015. do isplate,

- na iznos od 26,53 EUR računajući od 25.2.2015. do isplate,

- na iznos od 22,05 EUR računajući od 25.2.2015. do isplate,

- na iznos od 18,39 EUR računajući od 25.2.2015. do isplate,

- na iznos od 14,54 EUR računajući od 25.2.2015. do isplate,

- na iznos od 11,66 EUR računajući od 25.2.2015. do isplate,

- na iznos od 7,49 EUR računajući od 25.2.2015. do isplate,

- na iznos od 3,89 EUR računajući od 25.2.2015. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.726,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19. studenog 2007. kao korisnik kredita u svoje ime i račun i kao nositelj OPG-a BR s društvom Slavonska banka d.d. Osijek (pravni prednik tuženika), zaključio Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu broj 10129212/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama na iznos od 1.081.000,00 kn radi kupovine steonih junica, izmuzišta i zatvaranje obveza prema Ugovoru o kreditu broj 10120814/2007 od 2. ožujka 2007. Dalje navodi da je u cijelosti ispunio svoje obveze iz ugovora o kreditu, da je u članku 5. Ugovora o kreditu bila ugovorena redovna promjenjiva kamatna stopa koju čine tromjesečni EURIBOR uz EUR na dan stavljanja kreditu u otplatu +4% marže godišnje, kao i kaznena kamata na način da tuženik može zbog nepravovremenog plaćanja ili zbog neobavljanja ugovorenog postotka platnog prometa povećati ugovorenu kamatu za 1% poen. Osim toga, u članku 6. Ugovora o kreditu bilo je ugovoreno da tužitelj prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene redovne i zatezne), sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR uz EUR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama internih akata Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru. Tužitelj smatra da je dio članka 6. Ugovora koji glasi „i izmjenama i dopunama internih akata Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru“, ništetan. Navodi da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao kamatnu stopu ne pridržavajući se odredbi Ugovora o kreditu u kojima su propisani načini promjene kamatne stope, odnosno da je tuženik namjerno propustio usklađivati kamatnu stopu s kretanjem tromjesečnog EURIBOR-a uz EUR na tržištu kapitala. Navodi da je tuženik nedugo nakon zaključenja Ugovora o kreditu, i to za vrijeme redovnog i urednog podmirenja dospjelih rata, samovoljno od 1. travnja 2009. povisio maržu na 6,25%, suprotno svim ugovornim odredbama te je tako povećanu maržu držao do kraja ugovornog odnosa. Smatra da je citirani dio članka 6. ništetan jer je neodređen i neodrediv budući da u njemu nisu naznačeni parametri ili mjerila po kojima bi tužitelj bio upoznat s načinom promjene kamatne stope, a time i s cijenom kredita te visinom svoje kreditne obveze. Navodi da je citirana odredba nerazumljiva, nepoštena i da tužitelja stavlja u neravnopravan položaj budući da predmet obveze čini neodredivim, odnosno da je ista protivna načelu savjesnosti i poštenja te da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tvrdi da je tuženik kao jača ugovorna strana tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu, a spornu ugovornu odredbu smatra protivnom temeljnim načelima obveznih odnosa. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 269., čl. 270. st. 1. i čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je tuženik ugovarajući ovako neodređenu i neodredivu formulaciju kojom u potpunosti zaobilazi ugovorene parametre, sebi ostavio slobodu samovoljno mijenjati kamatnu stopu čime je povrijedio sva osnovna načela iz Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na to da se promjenom (povećanjem) kamatne stope, tužitelju povećavao mjesečni iznos rate, to je tužitelj plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa usklađivana s ugovornim odredbama te je na taj način tužitelj preplatio tuženiku iznos od 68.461,66 kn. Tužitelj smatra da je tuženik eventualno mogao povećati maržu na 5% tek od 30. rujna 2010. kada je tužitelj zbog povećanja kamatne stope počeo neredovito podmirivati svoje obveze iz Ugovora o kreditu, ali nikako od 1. travnja 2009. na 6,25% kako je to tuženik učinio. Navodi da je tromjesečni EURIBOR uz EUR na tržištu kapitala počeo drastično padati nedugo nakon zaključenja Ugovora o kreditu, ali tuženik niti u jednom trenutku nije uskladio kamatnu stopu sa stvarnim tržišnim uvjetima i stanju tromjesečnog EURIBOR-a uz EUR već je povećanjem marže automatski povećao kamatnu stopu kako ne bi morao smanjiti ukupnu kamatnu stopu te je na ovaj način sebi osigurao naplatu unaprijed očekivanih kamata dok je tužitelja oštetio za utuženi iznos. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži da sud presudom utvrdi ništetnost dijela članka 6. Ugovora o kreditu koji glasi „i izmjenama i dopunama internih akata Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru“ te da tuženiku naloži da tužitelju temeljem čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima vrati nezakonito stečeni iznos od 9.725,79 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, osporava da bi tužitelj imao pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe, osporava tužiteljeve tvrdnje da u ugovoru o kreditu nisu utvrđeni precizni načini promjene kamatne stope i da je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu, odnosno da nije pravilno izračunao i obračunavao kamatu. Navodi da su stranke ugovorile redovnu promjenjivu kamatnu stopu koju čine kamate u otplati, kamate u počeku i kamate u korištenju, a iste se utvrđuju prema tromjesečnom EURIBOR-u vezanom uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu uvećano za 4,00% marže godišnje. Navodi da je ovakav parametar izračunavanja ukupnog iznosa kamate ugovoren na jasan, mjerljiv i provjerljiv način, ističe da je tužitelj potpisom ugovora sukladno čl. 6. i 25. Ugovora o kreditu izričito prihvatio sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR-a uz EUR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke. Ističe da je prava volja ugovornih strana bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, da je tužitelj dobrovoljno pristao na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa i da nije tražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, isto kao niti raskid ugovora ili refinanciranje kredita, već je konkludentno plaćanjem mjesečnih anuiteta prihvaćao izmjene kamatne stope. Tuženik osporava da bi ugovorna odredba iz čl. 6. bila protivna načelu savjesnosti i poštenja, smatra da je tužitelj kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva bio dužan postupati s povećanom pažnjom, osporava visinu tužbenog zahtjeva te navodi da je tužitelju bio odobren poček od šest mjeseci i da je prva rata plaćena tek 22. kolovoza 2008. Navodi da je tužitelj neredovito podmirivao svoje obveze zbog čega je sukladno odredbi iz čl. 5. st. 1. toč. 5. Ugovora o kreditu povećana marža za 1% te ističe da je predmetni ugovor solemniziran i da su ugovorne strane bile upozorene na pravne posljedice koje proizlaze iz ugovora. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je preinačio tužbu na način da je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka. Sud je temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) dopustio preinaku tužbe, unatoč protivljenju tuženika, jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušan je tužitelj i svjedokinja ZR te je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. ZPP na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Nije sporno da je tuženik pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek i da je tužitelj s navedenim društvom dana 19. studenog 2007. zaključio Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu broj 10129212/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Isto tako, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen.

6. Među strankama je sporno je li dio ugovorne odredbe iz čl. 6. Ugovora kojim su ugovorene naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama internih akata banke bez posebnog zaključivanja aneksa glavnom ugovoru, ništetne te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio zbog povećanja kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke. Također, sporno je kada zastarijeva tužiteljeva tražbina.

7. Svjedokinja ZR iskazala je da se ne sjeća konkretnog ugovora pa tako ni sporne ugovorne odredbe, odnosno što je u konkretnom slučaju bilo ugovoreno vezano za kamatu. Iskazala je da ona nije sastavljala ugovore o kreditu, da ne zna je li s tužiteljem razgovarala o spornoj ugovornoj odredbi, da se ne sjeća je li neki klijent ikada tražio da se promjeni ugovorna odredba kojom je definirana kamatna stopa te da ne zna je li to uopće bilo moguće. Iskazala je kako pretpostavlja da je tužitelju objasnila parametre propisane odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu, ali ne može to sa sigurnošću potvrditi.

8. Tužitelj je iskazao da je od banke tražio kredit radi zatvaranja ranijeg kredita i radi povećanja proizvodnje, da su osobe iz banke došle vidjeti njegovu farmu, da su mu nakon dva dana javili da je kredit odobren i da je ugovor pripremljen, a kada je došao u banku dočekao ga je već gotov ugovor koji je pročitao i potpisao te je otišao ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika. Iskazao je da prilikom sklapanja ugovora s bankom nije razgovarao o načinu utvrđivanja kamatne stope i da nije bilo nikakvih posebnih pregovora, a tek kasnije kada su iznosi rata počeli rasti u banci su mu rekli da se po tom pitanju ne može ništa napraviti jer je potpisao ugovor prema kojem banka može svojom odlukom određivati visinu kamate. Iskazao je i to da je ugovor dobrovoljno potpisao jer su mu u banci rekli da je to uobičajen ugovor, a u to je povjerovao i nije tražio dodatna pojašnjenja jer je s tom bankom inače poslovao pa im je zbog toga vjerovao. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio da nikada nije pisao prigovor zbog povećanja kamatne stope, niti je tražio raskid ili izmjenu ugovora jer sam znao da moram vratiti te novce, međutim, otišao je u banku razgovarati o tome.

9. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično. Njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima pa tako niti iskazom svjedokinje ZR koja prema tvrdnji tužitelja uopće nije sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora, a iz njezinog iskaza proizlazi da nema pouzdanih neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja konkretnog ugovora i pregovorima koji su tome prethodili.

10. Iz sadržaja čl. 5. Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke ugovorile redovitu promjenjivu kamatnu stopu (kamate u otplati, kamate u počeku i kamate u korištenju) koja se određuje na način da se tromjesečni EURIBOR uz EUR uvećava za 4% godišnje marže. Sve navedene kamate obračunavaju se mjesečno proporcionalnom metodom i ažuriraju se sukladno dinamici promjena definirano uz ugovorene referentne kamatne stope, s time da se kamate u otplati i kamate u počeku naplaćuju mjesečno, a kamate u korištenju naplaćuju se po iskorištenju kredita.

11. Stranke su ugovorile i plaćanje zateznih kamata za sva dospjela potraživanja po osnovi glavnice, naknada i troškova te kaznenu kamatu zbog nepravovremenog plaćanja, odnosno zbog neobavljanja ugovorenog postotka platnog prometa, u kojem slučaju je banka ovlaštena povećati ugovorenu redovnu kamatnu stopu automatskim povećanjem ugovorene marže za 1% poen.

12. Ugovorna odredba iz čl. 5. Ugovora o kreditu je dopuštena jer na jasan način definira način ažuriranja, odnosno promjene kamatne stope sukladno promjenama ugovorene referentne stope (tromjesečni EURIBOR uz EUR) koja se uvećava za iznos marže od 4% godišnje, odnosno 5% godišnje u slučaju neuredne otplate ili neobavljanja ugovorenog postotka platnog prometa. Radi se o valjanoj ugovornoj odredbi kojom se određuje cijena koju će korisnik kredita platiti kreditoru za odobreni kredit. Navedena ugovorna odredba je jasna, a činidba je moguća, dopuštena i određene, odnosno odrediva.

13. Ugovornom odredbom iz čl. 5. Ugovora o kreditu ugovorne strane su postigle suglasnost o redovnoj kamati kao jednom od bitnih sastojaka ugovora o kreditu (čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima), ali i o svim parametrima (elementima) za njezino određivanje. Budući da redovna kamata predstavlja jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu i da je ona u konkretnom slučaju jasno određena u čl. 5. Ugovora o kreditu, tuženik kao kreditor ne može jednostrano mijenjati navedeni bitni sastojak ugovora, već za takvu promjenu mora dobiti suglasnost druge ugovorne strane (korisnika kredita).

14. Imajući u vidu sadržaj i formu predmetnog ugovora, može se zaključiti da je riječ o standardiziranom, odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da se o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u čl. 6. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelj nije niti mogao pregovarati o istoj.

15. Spornim dijelom ugovorne odredbe iz čl. 6. Ugovora o kreditu tuženik je zadržao pravo da svojom jednostranom odlukom mijenja stopu redovnih kamata bez suglasnosti druge ugovorne strane. Takvo ovlaštenje kreditora nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka, a isto je protivno i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (čl. 3. ZOO). Neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice što tuženik kao kreditor promjenom marže može mijenjati redovnu kamatu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija, odnosno bez da je takve izmjene prihvatila druga ugovorna strana.

16. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o odredi iz čl. 6. Ugovora o kreditu. Dakle, tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovora pa tako ni na sadržaj sporne ugovorne odredbe kojom je kreditoru dopušteno mijenjati stopu redovne kamate svojom jednostranom odlukom. Tuženik nije dokazao da je tužitelju prije sklapanja ugovora predočio interne akte banke na koje se poziva u spornoj ugovornoj odredbi ili da je tužitelju objašnjeno na temelju kojih parametara će ubuduće mijenjati iznos marže, odnosno stopu redovne kamate.

17. Tuženik je svoju ugovornu obvezu ispunio isplatom kredita, a za ispunjenje ugovora preostalo je da tužitelj, kao korisnik kredita, tuženiku vrati iznos kredita s ugovorenim kamatama. Ugovorna odredba prema kojoj davatelj kredita može jednostrano mijenjati kamatnu stopu predstavlja nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s odredbom čl. 10. st. 3. ZOO jer jednostranim povećanjem kamate kreditor otežava ispunjenje obveze korisnika kredita.

18. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO propisano je da činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Promjena visine kamatne stope jednostranom odlukom kreditora nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti ili barem odredivosti činidbe u smislu citirane zakonske odredbe.

19. Sukladno čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Odredbom čl. 272. ZOO propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

20. Ugovornom odredbom iz čl. 6. Ugovora o kreditu korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope, ne samo sukladno kretanju i dinamici promjene ugovoreno EURIBOR uz EUR na tržištu kapitala kako je to definirano odredbom čl. 5. Ugovora o kreditu, već i sukladno izmjenama i dopunama internih akata banke koji se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa glavnom ugovoru. Navedeno ima za posljedicu da tuženik svojom jednostranom odlukom određuje opseg ugovorne obveze tužitelja bez jasnih kriterija, dok tužitelj ni u trenutku sklapanja ugovora ni tijekom trajanja ugovornog odnosa nije mogao predvidjeti opseg svoje obveze niti je na bilo koji način mogao utjecati na visinu redovne kamate koju je plaćao tuženiku.

21. Zbog ovlaštenja tuženika da nakon zaključenja ugovora o kreditu mijenja kamatu svojim internim aktima bez izmjene osnovong ugovora, obveza tužitelj nije bila određena, odnosno odrediva. Posljedično tome, sporni dio ugovorne odredbe iz čl. 6. Ugovora o kreditu je ništetan sukladno čl. 270. st. 1. ZOO. Budući da je način utvrđivanja kamata definiran odredbom čl. 5. Ugovora o kreditu i to na jasan, određen i dopušten način, predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez sporne ugovorne odredbe sadržane u čl. 6. Ugovora o kreditu. S obzirom na navedeno, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te u tom dijelu nema učinak. 22. Sukladno odredbi čl. 323. u vezi sa čl. 324. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga. Sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten.

23. Stalni sudski vještak za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja Ručević vještačenja d.o.o. u svom je nalazu naveo da su stranke ugovorile kredita u iznosu 1.081.000,00 kn, u protuvrijednosti EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje HNB) na dan korištenja kredita, s rokom otplate 78 mjeseci, uz poček od šest mjeseci i otplatu u mjesečnim ratama gdje se glavnica kredita vraća u ratama (jednak iznos svakog mjeseca), a kamate se obračunavaju i plaćaju mjesečno, pri čemu je stopa redovnih kamata promjenjiva i vezana je za tromjesečni EURIBOR EUR s dodatkom marže od 4 postotna poena godišnje. Prema otplatnom planu dospijeće prve obveze bilo je 31. siječnja 2008., a sljedeće svakog posljednjeg dana u mjesecu. Otplata mjesečnih rata iskazanih u valuti ugovorena je u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem za EUR na dan plaćanja. Vještak je dalje naveo da je s danom 31. prosinca 2007. stavljen u otpalu iznos kredita od 147.417,10 EUR, s kojim danom je srednji tečaj HNB-a za valutu EUR iznosio 7,325131 kn, pa je isplaćeni iznos od 147.417,10 EUR iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 1.079.849,57 kn. Dalje navodi kako je iz otplatnog plana razvidno da se u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana te daje pregled svih izmjena kamatne stope tijekom razdoblja otplate.

24. Vještak je sačinio izračun promjenjivih redovnih kamatnih stopa po predmetnom kreditu polazeći od toga da je stopa redovnih kamata promjenjiva, a zasniva se na tromjesečnom EURIBOR-u EUR + 4% marže godišnje u razdoblju do 30. rujna 2010., a od 1. listopada 2010. pa do konačne otplate kredita na način da kamatnu stopu čine tromjesečni EURIBOR uz EUR + 5% marže godišnje, pri čemu se kamatna stopa se usklađuje za svaku ratu kredita koristeći vrijednost tromjesečnog EURIBOR-a na dan dospijeća pojedine rate, a osnova usklađenja jest visina tromjesečnog EURIBOR-a za EUR određena na prethodno navedene dane. Nadalje, vještak je prikazao otplatni plan koji je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan temeljem glavnice u iznosu od 147.417,10 EUR, promjenjive kamatne stope redovnih kamata koja se zasniva na tromjesečnom EURIBOR-u EUR + 4% marže godišnje u razdoblju do 30. rujna 2010., a od 1. listopada 2010. pa do konačne otplate kredita na način da kamatnu stopu čine tromjesečni EURIBOR uz EUR + 5% marže godišnje, s otplatom mjesečnih rata iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem za EUR na dan plaćanja. Konačno, vještak je usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova utvrdio da više plaćeni iznosi (razlike) između ugovorene visine redovne kamate i iznosa koji su tužitelju naplaćeni u razdoblju od dana dospijeća prve kamatne obveze (31. siječnja 2008.) do posljednje dospjele i podmirene kamatne obveze (31. prosinca 2014. / 24. siječnja 2015.) iznose ukupno 10.166,00 EUR, odnosno 75.144,03 kn, dok zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika iznosi ukupno 9.973,33 EUR.

25. Vještak se očitovao na prigovore tuženika te je u dopuni nalaza naveo kako je tuženik u svom simuliranom otplatnom planu koji je dostavljen uz podnesak od 14. veljače 2023. mijenjao (usklađivao) kamatnu stopu svaka tri mjeseca, dok je u realiziranom otplatnom planu kamatna stopa mijenjana bez jasnog pravila. U odnosu na usklađivanje kamatne stope istaknuo je da Ugovorom o kreditu nije određen vremenski interval u kojem se usklađuje kamatna stopa pa je stoga u osnovnom nalazu otplatni plan sačinjen u skladu sa zadatkom suda, odnosno na način da kamatnu stopu čini tromjesečni EURIBOR uz EUR + 4% marže godišnje, a od 1. listopada 2010. pa do konačne otplate kredita na način da kamatnu stopu čini tromjesečni EURIBOR uz EUR + 5% marže godišnje. Dakle, kamatna stopa se određivala (usklađivala) za svaku pojedinu obvezu po kreditu kako je to prikazano u Tabeli 1 i Tabeli 2 iz osnovnog nalaza.

26. Vještak je dalje naveo da odredba čl. 5. Ugovora o kreditu nesporno utječe na otplatni plan predmetnog kredita, u prvom redu na određivanje visine kamatne stope pa je sukladno navedenom korigirao izračun iz Tabele 1 osnovnog nalaza na način da se u razdoblju počeka otplate kredita (od 31. prosinca 2007. do zaključno 30. lipnja 2008. ) kamatna stopa definira kao tromjesečni EURIBOR uz EUR na dan stavljanja kredita u poček (31. prosinca 2007.) uvećano za 4% marže godišnje, u razdoblju od stavljanja kredita u otplatu (30. lipnja 2008.) pa do 30. rujna 2010. kamatna stopa se definira kao tromjesečni EURIBOR uz EUR uvećano za 4% marže godišnje, a u razdoblju od 1. listopada 2010. pa do konačne otplate kredita kao tromjesečni EURIBOR uz EUR uvećano za 5% marže godišnje, pri čemu se kamatna stopa u razdoblju otplate definira na način da se na dan dospijeća pojedine obveze definira kamatna stopa za sljedeću obvezu. Prethodno navedeno je u skladu s citiranom odredbom čl. 5. Ugovora o kreditu kojom je određena kamatna stopa za prvu dospjelu obvezu (31. srpnja 2008.) kao tromjesečni EURIBOR uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu (30. lipnja 2008.) uvećan za 4% marže godišnje.

27. Nadalje, vještak je prikazao otplatni plan koji je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i novi usporedni otplatni plan prema glavnici u iznosu od 147.417,10 EUR, kamatnoj stopi u razdoblju počeka 8,68% i kamatnoj stopi u razdoblju u otplate kredita prema specifikaciji iz Tabele 1a te je usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova utvrdio razlike u visini obveza po osnovi kamata, a koje proizlaze iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita. Prema mišljenju vještaka koje proizlazi iz prethodno navedenih utvrđenja i izračuna, više plaćeni iznosi (razlike) između ugovorene visine redovne kamate i iznosa koji su tužitelju naplaćeni u razdoblju od dana dospijeća prve kamatne obveze (31. siječnja 2008.) do posljednje dospjele i podmirene kamatne obveze (31. prosinca 2014. / 24. siječnja 2015.) iznose ukupno 9.725,79 EUR.

28. Vještak je saslušan na glavnoj raspravi te tom prilikom iskazao da su neutemeljeni tuženikovi prigovori vezano za dinamiku ugovorene promjene referentne kamatne stope, odnosno da bi se kamatna stopa trebala mijenjati tromjesečno, a ne mjesečno kako je u nalazu prikazano. Iskazao je da u predmetnom ugovoru nije pronašao ugovornu odredbu na koju se tuženik poziva. Pojasnio je da se tromjesečni EURIBOR objavljuje dnevno, a ne tromjesečno, te da je kamatu mijenjao s dospijećem svakog pojedinog anuiteta, odnosno jednom mjesečno, kako je i navedeno u dopunskom nalazu i mišljenju od 8. svibnja 2023. Nadalje, iskazao je da je u dopunskom nalazu i mišljenju sačinio izračun primjenom stope od 8,68% godišnje, a ne primjenom stope od 8,374% godišnje koju tuženik navodi.

29. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i nepristrano jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a vještak se argumentirano očitovao na sve tuženikove prigovore. Kao relevantan uzet je u obzir izračun iz dopunskog nalaza prema kojem više plaćeni iznosi (razlike) između ugovorene visine redovne kamate i iznosa koji su tužitelju naplaćeni u razdoblju od dana dospijeća prve kamatne obveze (31. siječnja 2008.) do posljednje dospjele i podmirene kamatne obveze (31. prosinca 2014. / 24. siječnja 2015.) iznose ukupno 9.725,79 EUR. 30. Tuženik neosnovano tvrdi da se sukladno Ugovoru o kreditu kamatna stopa mijenjala tromjesečno. Ovakav zaključak ne proizlazi iz sadržaja ugovorne odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se kamate obračunavaju i naplaćuju mjesečno. EURIBOR je referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na europskom međubankarskom tržištu za valutu euro (EUR), a ista se utvrđuje dnevno kao prosječna stopa po kojoj prvoklasne banke jedna drugoj u Eurozoni posuđuju neosigurana sredstva u EUR. S obzirom na to da se EURIBOR utvrđuje dnevno, a što je u svom iskazu potvrdio i sudski vještak, sud je prihvatio izračun vještaka koji je sačinio na način da je kamatnu stopu mijenjao s dospijećem svake pojedine mjesečne rate.

31. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost informiranosti tužitelja o spornim odredbama ugovora kao svjedok sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao predmetni ugovor. Prema ocjeni suda saslušanjem javnog bilježnika nije moguće utvrditi relevantne činjenice vezano za pregovaranje i obaviještenost tužitelja o spornoj odredbi ugovora iz razloga što javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nema ni zakonske ovlasti ni potrebno stručno znanje da bi mogao korisniku kredita objasniti parametre promjene kamatne stope.

32. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu kojim je ugovoreno da će se visina kamatne stope mijenjati sukladno izmjenama i dopunama internih akata banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru te je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 9.725,79 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer se radi o ugovoru kakve je banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da je sporne ugovorna odredba protivna prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

33. Vezano za prigovor zastare valja ukazati na mišljenje koje je doneseno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

34. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 19. srpnja 2021., 11. siječnja 2022., 22. studenog 2023. i 31. svibnja 2023. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 27. siječnja 2022., 8. ožujka 2023., 3. lipnja 2024. i 10. siječnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1), u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 2.250,00 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 264,45 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 68,66 EUR i prvostupanjsku presudu u iznosu od 143,70 EUR.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima