REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

45. P-934/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 2840611576-4, koga zastupa Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 24. siječnja 2025.g., danom objave 27. veljače 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 kojim traži da mu tuženik GRAWE Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764 plati iznos od 3.243,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04.08.2016.g. pa nadalje, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 805,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025.g. pa nadalje.

II. Nalaže se tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi parnični trošak tuženiku GRAWE Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764 - u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 18.07.2016.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika, CT, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], te osiguranik tužitelja, BT, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] i da je odgovornost za nastanak prometne nezgode u cijelosti na strani osiguranika tuženika, CT kojem je nadležna Policijska postaja izdala obvezni prekršajni nalog radi povrede odredbe čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama osiguraniku, a kako je isti uložio prigovor, to je predmet proslijeđen Prekršajnom sudu u Rijeci, te se postupak vodi pod posl. brojem Pp-4581/2016, navodi da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja].

2. Također tužitelj navodi da je u ovoj prometnoj nezgodi došlo do imovinske štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguranika tužitelja, te je na temelju odštetnog zahtjeva, temeljem zaključenog ugovora o višegodišnjem osiguranju automobilskog kaska za predmetno vozilo, tužitelj oštećenom izvršio 03.08.2016.g. plaćanje štete nastale na vozilu u iznosu od 24.435,79 kn.

3. Tužitelj navodi da je prije podnošenja ove tužbe regresnim zahtjevom pozvao tuženika po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti na isplatu isplaćenog iznosa naknade imovinske štete, no da tuženik do dana pisanja tužbe nije postupio po regresnom zahtjevu tužitelja, kako navodi tužitelj, neosnovano odbijajući platiti postavljeni regresni zahtjev, poziva se na čl. 963. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim odnosima i predlaže da sud tuženika presudom obveže na plaćanje navedenog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 04.08.2016.g.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i navodi da nije sporno da je 18.07.2016.g. došlo do sudara vozila [registarska oznaka] osiguranog policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika i vozila [registarska oznaka] kasko osiguranog kod tužitelja, te da nije sporno da je tužitelj po osnovi automobilskog kaska platio štetu na vozilu [registarska oznaka] 03. kolovoza 2016.g., u iznosu 24.435,79 kn, te tuženik ne prigovara visini isplate.

5. Tuženik ističe da je u cijelosti sporna odgovornost osiguranika tuženika, tj. vozača vozila [registarska oznaka] za nastanak štetnog događaja jer isti tvrdi da se je s upaljena četiri pokazivača smjera pomaknuo samo oko 0,5 m unatrag čekajući da izađe jedno parkirano vozilo, a da je tada na njega u zavoju velikom brzinom i bez kočenja udarilo vozilo [registarska oznaka], navodi da se i u slučaju donošenja odluke o eventualnom počinjenom prekršaju, nikako ne može isključiti odgovornost ili barem u pretežitom dijelu suodgovornost vozača vozila [registarska oznaka] za nastanak štetnog događaja, te da čak i fotografije oštećenja vozila [registarska oznaka] ukazuju na veći intenzitet sudara odnosno veće sudarne brzine, navodi da i pod upitnom pretpostavkom, tj. čak da se je u času sraza vozila, osiguranik tuženika kretao unatrag (što tuženik spori), on to nikako nije mogao činiti toliko veliko brzinom pa tuženik smatra da se ukazuje očitim da se je vozilo [registarska oznaka] kretalo povećanom brzinom, kako to i tvrdi osiguranik tuženika, i tako udarilo u vozilo osiguranika tuženika, a sve to na mjestu gdje je brzina kretanja ograničena do 10 km/h.

6. U podnesku od 13.12.2022.g. tužitelj prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Željka Vukića i navodi da je nejasan zaključak vještaka da se prema oštećenjima na oba vozila može zaključiti da je vozilo osiguranika tužitelja kod sudara bilo u kretanju prema naprijed, pogotovo kada se uzme u obzir relativno mala sudarna brzina oba vozila, tužitelj navodi da u takovom slučaju, takav zaključak nije moguće donijeti, te navodi da je vještak na temelju krivog tog zaključka izračunao sudarne brzine i cjelokupnu dinamiku štetnog događaja i da nije uzeo u obzir izjave sudionika štetnog događaja koje su oni dali policijskim službenicima koji su proveli očevid, a iz kojih, kako navodi tužitelj, proizlazi da je u trenutku nezgode vozilo osiguranika tuženika bilo u pokretu, zatim navodi da vještak nije analizirao iskaz osiguranice tužitelja koji je dala na ročištu održanom 27.04.2021.g., u kojem navodi: "da se vozila uskom jednosmjernom ulicom uzbrdo i dok je skretala lagano u lijevo, kako je bio smjer te ceste, vidjela je ispred sebe džip koji se kretao u rikverc. Digla je nogu s gasa, ali je on potegao malo brže u rikverc, nije ju vidio pa je udario. Pretpostavlja da je vidio slobodno parkirno mjesto i da se htio parkirati.", a s druge strane, tužitelj navodi da je osiguranik tuženika, CT u svom iskazu naveo da je čekajući u koloni vidio jedno prazno mjesto za parkiranje, te kako bi mogao ući u parkirno mjesto, išao je pedalj naprijed – nazad pa tužitelj navodi da je upravo osiguranik tuženika iskazao da je u trenutku sudara bio u kretanju i da nije stajao (navod da to vještak navodi u svom nalazu).

7. Također, tužitelj navodi da je vještak svoj nalaz izradio zanemarujući činjenicu da je ulica u kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, jednosmjerna, da se vozač osiguranika tuženika kretao u suprotnom smjeru, da je osiguranik tuženika u prekršajnom postupku oglašen krivim za nastanak štetnog događaja, poziva se na čl. 50. Zakona o sigurnosti na cestama kojim je propisano: 1. da vozač koji se namjerava kretati vozilom unatrag može to učiniti na kratkom dijelu ceste i ako time ne ugrožava ili ne ometa druge sudionike u prometu, 2. Za vrijeme kretanja unatrag na vozilu moraju biti uključeni svi pokazivači smjera, 3. Kada se vozač kreće vožnjom unatrag, dužan je kretati se onom stranom kolnika kojom se do tada kretao vožnjom unaprijed, 4. Kada se vozač vozilom kreće unatrag, dužan je propustiti vozilo koje dolazi iza njegovog i navodi da je u smislu ove odredbe, vozač vozila osiguranog kod tužitelja imao mogućnost uočavanja stanja na kolniku iza njega, te zaustaviti svoje vozilo i propustiti vozilo osiguranika tuženika, te tužitelj navodi da to ukazuje na njegovu isključivu odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.

8. U podnesku od 14.12.2022.g. tuženik navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Željka Vukića, da je vještak iscrpnom analizom utvrdio da se je osiguranik tuženika kretao brzinom od svega 0,9 km/h dok se je osiguranica tužitelja kretala brzinom od 23,6 km/h, dakle nedozvoljenom brzinom, više nego dvostruko brže nego što je dozvoljeno jer je na cijelom tom području brzina ograničena na 10 km/h, a također i da je vještak utvrdio da je čak i pri toj brzini osiguranica tužitelja mogla na vrijeme (barem na udaljenosti od 8,2 metra) uočiti vozilo osiguranika tuženika i kočenjem zaustaviti svoje vozilo prije naleta (navodi da je po prirodi stvari jasno kako bi osiguranica tužitelja imala još više prostora i vremena zaustaviti svoje vozilo i izbjeći nalet na vozilo osiguranika tuženika da je vozila u okviru dopuštene brzine), te zaključno, tuženik navodi da je vještak utvrdio da izjava osiguranice tužitelja "da je vidjela vozilo osiguranika tuženika na udaljenosti od dva metra" - ne odgovara prometnoj situaciji jer je vidljivo iz skice mjesta nesreće da je vozilo osiguranika tuženika bilo vidljivo i iz udaljenosti od barem 8,2 m i da navedena izjava ukazuje na zakašnjelu reakciju osiguranice tužitelja, tuženik navodi da vještačenje potvrđuje navod tuženika iznesen u odgovoru na tužbu kojim je u cijelosti osporena odgovornost osiguranika tuženika za nastanak utuženog štetnog događaja jer je iz vještačkog nalaza i mišljenja vidljivo kako je za predmetni štetni događaj u cijelosti odgovorna osiguranica tužitelja pa tuženik smatra da tužitelj nema pravo na regresno potraživanje prema tuženiku.

9. U odnosu na navode podneska tužitelja od 13.12.2022.g., tuženik navodi da se u njemu iznose potpuno paušalne tvrdnje, suprotne procesnom materijalu i da je prema pravilima vještačke struke, temeljem oštećenja na automobilima moguće utvrditi koje se je vozilo kretalo brže, a koje sporije, te da opsežnija oštećenja na vozilu osiguranice tužitelja - nedvosmisleno ukazuju kako je ona udarila u vozilo osiguranika tuženika i da se je pritom kretala bitno većom brzinom od osiguranika tuženika, a osiguranik tuženika je na ročištu 04.10.2021.g. vrlo jasno i životno izjavio kako je sa svojim vozilom stajao u koloni, da bi zatim za potrebe parkiranja "išao pedalj naprijed nazad" kada je došlo do udara u njegov automobil, te tuženik ističe da je potpuno očito da u kretanju "za pedalj", automobil niti ne može dobiti brzinu veću od vještačenjem utvrđenih 0,9 km/h - dok je za to vrijeme osiguranica tužitelja jurila (kako je utvrđeno vještačenjem tako i njezinim priznanjem) u usponu i u zavoju brzinom više nego dvostruko većom od dopuštene.

10. U podnesku od 10.02.2023.g. tuženik navodi da na očitovanje vještaka od 09.01.2023.g. nema primjedbi, navodi da je stalni sudski vještak dipl. ing. Željko Vukić svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju pravila struke, prirodnih i fizikalnih zakonitosti i tragova fiksiranih na mjestu događaja i da vještak može komentirati iskaze sudionika u postupku i utvrditi jesu li oni tehnički mogući ili nemogući, no da sami iskazi sudionika svakako ne mogu biti temelj izrade nalaza i mišljenja, navodi da će iskaze svjedoka vrednovati sud, ističe da je na ponovno inzistiranje tužitelja da bi se osiguranik tuženika "kretao unazad", vještak detaljno i argumentirano izračunao i skicirao da to nije bilo tako, te tuženik ističe da je dovoljno pogledati skicu sudarnih položaja vozila pa da se zaključi kako se osiguranik tuženika nije kretao unazad, a još manje da je mogao "propustiti" vozilo u uskoj jednosmjernoj ulici, u kojoj se je nedozvoljenom brzinom, apsolutno neprimjerenom za prometnu situaciju, kretala osiguranica tužitelja.

11. Na ročištu 24.01.2025.g. stranke su ostale kod svojih navoda, te je na tom ročištu glavna rasprava zaključena.

12. Provedeni su dokazi uvidom u podatke o prometnoj nezgodi postaje Prometne policije Rijeka od 18.07.2016.g. (l. 5), u Zapisnik o očevidu MUP Policijske uprave primorsko – goranske, postaja prometne policije Rijeka (l. 6-9), u prijavu štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska Croatia osiguranja d.d. od 19.07.2016.g. (l. 10-11), u policu osiguranja automobilskog kaska br. 004702001637 za razdoblje od 01.01.2016.g. do 01.01.2017.g. (l. 12), u prometnu dozvolu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (l. 13-14), u vozačku dozvolu BT (l. 15-16), u izvid štete br. 70-AK-24843/2016 CROATIA osiguranja d.d. od 27.07.2016.g. (l. 17-18), u račun RB - AUTA d.o.o. Rijeka, br. 1963/1/1 od 29.07.2016.g. za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (l. 19-20), u fotografije oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] od 22.07.2016.g. (l. 21-27), u izvadak po transakcijskom računu Privredne banke Zagreb d.d. br. 150 od 03.08.2016.g. o plaćanju iznosa od 24.435,79 kn (l. 28), u dopis (regresni zahtjev) tužitelja od 17.09.2016.g. upućen tuženiku (l. 29), u dopis tuženika od 05.10.2016.g. upućen tužitelju (l. 30), u regresno zaduženje br. 70-RD-434-2016 od 12.04.2019.g. (l. 33), u uvjete za osiguranje automobilskog kaska (0302) CROATIA osiguranja d.d. (l. 34-37), u izjavu osiguranika o prometnoj nezgodi, broj štete: 10-20- 650139-2016 od 03.10.2016.g. (l. 43-44).

13. Saslušani su svjedoci BT na ročištu od **.**.2021.g. i CT, zamolbenim putem na Općinskom sudu u Puli, na ročištu 04.10.2021.g., te su njihovi iskazi pročitani.

14. Izvršen je uvid u spis Prekršajnog suda u Rijeci br. Pp-194/2019 na ročištu 24.01.2025.g.

15. Provedeno je prometno – tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, tehniku i procjene, Željku Vukiću dipl. ing., te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 03.11.2022.g. (l. 79-86), zatim, u očitovanje vještaka od 05.01.2019.g. (l. 94), te je stalni sudski vještak dipl. ing. Željko Vukić saslušan na ročištu 24.01.2025.g.

16. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a svaki posebno i u svojoj međusobnoj vezi.

17. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

18. Tužitelj potražuje u ovom predmetu naknadu iznosa od 24.435,79 kn (sada 3.243,19 EUR), potražuje ovaj iznos kao regresno potraživanje od tuženika kojeg je isplatio svom osiguraniku na ime imovinske štete nastale u prometnoj nezgodi dana 18.07.2016.g.

19. Nije sporan nastanak predmetne prometne nezgode i sudjelovanje u istoj osiguranika tužitelja BT koja je upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja i osiguranika tuženika, CT koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, a isto tako nije sporno da je tužitelj platio štetu na vozilu [registarska oznaka] 03.08.2016.g. svom osiguraniku, u iznosu od 24.435,79 kn, tj. nije sporna visina ove isplate.

20. Sporan je osnov i visina potraživanja (u smislu osporavanja osnova) jer je sporna odgovornost osiguranika tuženika, vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka], CT.

21. Saslušana kao svjedok, BT u svom iskazu na ročištu 27.04.2021.g. navodi da se predmetna prometna nezgoda dogodila unutar kruga KBC Rijeka, neposredno ispod hitnog trakta, te da se ona vozila uskom jednosmjernom ulicom uzbrdo i dok je skretala lagano u lijevo, kako je bio smjer te ceste, vidjela je ispred sebe džip koji se kretao unazad ("u rikverc"), te je ona dignula nogu s gasa, no vozilo ispred nje, tj. džip je potegao malo brže "u rikverc" i nije ju vidio pa ju je udario, pretpostavlja da je vidio slobodno parkirno mjesto i da se htio parkirati (i on je bio u toj istoj jednosmjernoj ulici), navodi da se protiv nje nije vodio prekršajni postupak i ne zna sa sigurnošću da li je u trenutku kada ju je navedeno vozilo udarilo, još bila u kretanju ili se već bila zaustavila, također je navela da je vozilo kada ga je ugledala bilo na udaljenosti od 2 metra ili 1,5 metara, navodi da je vozilo "dosta brzo vozilo", te da se ona vozila "20 ili 30 km/h, koliko je to već moguće u takvim uskim ulicama" i ne može sa sigurnošću reći koliko je proteklo vremena od kada je ugledala vozilo pa do udarca, možda 2, 3 ili 4 sekunde, sigurno ne više, a sudar da se dogodio neposredno nakon što je izašla iz zavoja, otprilike metar i pol nakon toga, sjeća se da je bila u šoku i da je odmah digla nogu s gasa, čak nije sigurna niti da li je pritisnula kočnicu.

22. Saslušan kao svjedok na Općinskom sudu u Puli, CT navodi da se tog dana nalazio u krugu KBC Rijeka jer je tog dana vodio oca na pregled, da se nalazio u koloni i vidio jedno prazno mjesto za parkiranje očevog automobila pa je kako bi mogao ući u parkirno mjesto, išao "pedalj naprijed nazad", te je zatim osiguranica tužitelja udarila u njegov automobil, u zadnji lijevi dio.

23. Svjedok CT navodi da je po njegovoj procjeni ona vozila brzo, a u toj ulici je ograničenje 30 km/h i navodi da ona uopće nije kočila netom prije nego što je udarila u njegov automobil, naveo je da je riječ o prometnici s jednosmjernim prometom, uskoj s blagim usponom i sa skretanjem prema lijevo, također je naveo da je bio u šoku i da je imao blagi potres mozga (no nije imao nikakva puknuća, krvarenja ni slično), a isto tako i da je udaljenost između njegovog automobila i automobila osiguranice tužitelja bila u trenutku kada ga je ona mogla opaziti, otprilike veličine jednog automobila (riječ je o jako nepreglednoj krivini i tamo se svi parkiraju), naveo je da se protiv njega vodio prekršajni postupak, a isto tako i da je obavljao radnje pregleda da li se iza njega tko nalazi jer na automobilu ima kamere i senzore, također je naveo da je imao upaljena sva četiri pokazivača smjera jer su se automobili nalazili u koloni, a automobil koji je izlazio s parkinga je izlazio prednjim dijelom gledajući na jednosmjernu prometnicu, te se prednjim dijelom uključio u prometnicu (bio je parkiran stražnjim dijelom u parking mjestu), smatra da bi posljedica bila ista i da se kretao brzinom većom od 1 km/h, a nakon sudara da su i on i osiguranica tužitelja pomaknuli svoje automobile kako bi se osigurala protočnost prometa.

24. Kako je bila sporna odgovornost tuženika za predmetnu prometnu nesreću, provedeno je prometno - tehničko vještačenje na okolnost nastanka i dinamike prometne nezgode, te visine štete na vozilu po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. prometa, Željku Vukiću koji je u svom nalazu i mišljenju, analizirajući dokumentaciju u spisu, iskaze svjedoka (oba vozača), dokumentaciju iz spisa Prekršajnog suda u Rijeci br. Pp-194/2019, kao i fotografije predmetnog vozila marke Renault Clio, reg. oznake [registarska oznaka] - naveo da je iz fotografija razvidno da je vozilo Renault udarno oštećeno na prednjoj, više lijevoj strani, pri čemu su oštećeni: prednji branik, ukrasna maska, poklopac motora + panti, reflektor prednji (L + D), dnevno svjetlo desno, vezni lim prednji, poprečni nosač prednji, hladnjaci, 3 komada (pregled i popravak oštećenja je izvršen u servisu RB - AUTO d.o.o. Rijeka, prema računu na iznos od 24.435,79 kn - bez PDV-a), te je vještak naveo da izostanak većih oštećenja na prednjoj više desnoj strani vozila Renault, upućuje na činjenicu da prijeklop sudarnih površina nije bio potpun, no da se sudar/nalet dogodio pod kutom, a u pogledu vozila osiguranika tuženika, Dacia Sandero, vještak je naveo da iz foto elaborata policije i Zapisnika o očevidu proizlazi da je oštećen stražnji dio vozila, i to: stražnji branik, stražnji vezni lim, poklopac prtljažnika, stražnje lijevo svjetlo, bočna stanica lijeva (naveo je da se u spisu ne nalazi izvid štete, odnosno račun popravka pa nije moguće preciznije očitovanje o oštećenim dijelovima), te je također naveo je nakon štetnog događaja izvršen policijski očevid, ali da nisu zabilježeni zaustavljeni položaji vozila nakon nesreće, a da su fiksirani tragovi otpale plastike nakon nesreće u situacijskom planu, kao i da se sudar dogodio na izlazu lijevog zavoja u Cambierievoj ulici oko 3,2 m zapadnije od ishodišta mjerenja, u području sredine vozne trake, da je kolnik izrađen od asfalta i da se nalazi u usponu od 10%, te je širine između 3,4 m i 3,8 m, a na mjestu nesreće kolnik je širine oko 3,5 m, te je mjesto nesreće regulirano horizontalnom i vertikalnom prometnom signalizacijom, promet je jednosmjeran, a ograničenje brzine iznosi 10 km/h, te radijus zavoja iznosi oko 8 m.

25. U pogledu dinamike nastanka predmetne nezgode, stalni sudski vještak dipl. ing. Željko Vukić je naveo da iz međusobne podudarnosti oštećenja proizlazi da je došlo do sudara prednjeg više lijevog dijela vozila osiguranika tužitelja sa stražnjim više lijevim dijelom vozila osiguranika tuženika, a vozilo osiguranika tužitelja je u trenutku sudara bilo ukošeno u lijevo, te je dolazilo sa stražnje strane vozilu osiguranika tuženika, te je vještak naveo da prema oštećenjima na oba vozila, proizlazi da je u položaju kod sudara, vozilo osiguranika tužitelja bilo u kretanju prema naprijed (veći intenzitet oštećenja), te je vještak naveo da na kolniku mjesta nesreće nisu ostali tragovi kočenja, a nisu poznati ni zaustavljeni položaji oba vozila nakon sudara pa se ne može precizno utvrditi brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja prije naleta, vozilo osiguranika tužitelja kretalo se sredinom vozne trake, na što ukazuju krhotine otpale sa vozila neposredno iza mjesta naleta pa je prema položaju tih krhotina na kolniku, do naleta došlo na oko 3,2 m zapadnije od početne točke mjerenja oko sredine vozne trake, a u trenutku sudara, vozilo osiguranika tuženika se nalazilo ispred vozila osiguranika tužitelja na lijevoj strani vozne trake, gotovo paralelno s podužnom osi kolnika, do tek minimalno usmjereno u lijevo.

26. Vještak je naveo da je kut koji su zatvarale podužne osi vozila iznosio oko 40°, a preklop sudarnih površina je iznosio oko 45°, te da uslijed izravnog djelovanja sile u trenutku sudara, oštećenja stražnjeg dijela vozila osiguranika tuženika i prednje više lijeve strane vozila osiguranika tužitelja i njihov oblik, raspored i podudarnost - ukazuju na trenutak njihovog primarnog kontakta i na njihov međusobni položaj pa je vještak izračunao graničnu brzinu prolaska kroz zavoj, te je naveo da granična brzina kojom se zavoj na mjestu nesreće može još svladati, a da vozilo pri tome ne bude dovedeno do zanašanja, iznosi za suhi kolnik najviše do 7,7 m/s, tj. 27,6 km/h.

27. Također je vještak naveo da se iz tako utvrđenog međusobnog sudarnog položaja i podudarnosti oštećenja, mjerenjem u skici, dobiju slijedeće činjenice: da se vozilo osiguranika tuženika nakon sudara zaustavljalo na putu od oko 2,0 m, pri čemu je na suhom asfaltnom kolniku moglo ostvariti usporenje od oko 3,5 m/s², a iz čega se dobije brzina vozila osiguranika tuženika nakon sudara - od oko 3,74 m/s, tj. 13,5 km/h, a kako je kut koji su zatvarale uzdužne osi vozila u trenutku sudara, iznosio oko 40°, to znači da je komponenta vektora brzine vozila tuženika, neposredno nakon sudara u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja iznosila 10,3 km/h, a u jednom trenutku neposredno nakon sudara, brzine vozila su bile jednake odnosno 10,3 km/h, te je vještak naveo da se na temelju intenziteta oštećenja na vozilima, može reći da je razlika brzina između vozila u trenutku sudara u apsolutnom iznosu bila oko 20 – 25 km/h (srednja vrijednost 22,5 km/h).

28. U pogledu brzina oba automobila u trenutku sudara, vještak navodi da se iz ravnoteže impulsa prije i nakon sudara, a poznavajući njihove brzine nakon sudara, kao i razliku brzina u trenutku naleta - može dobiti njihova brzina u trenutku sudara pa je tako vještak izračunao da je brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku naleta vozila osiguranika tužitelja - iznosila oko 0,9 km/h dok je brzina vozila osiguranika tužitelja u istom trenutku (u trenutku sudara) iznosila oko 23,6 km/h, te je vještak naveo da ovako utvrđene brzine odgovaraju izjavama sudionika i oštećenjima na vozilima, a u pogledu mogućnosti izbjegavanja sudara, vještak je naveo da bi kod intenzivnog kočenja pri brzini od 23,6 km/h i usporenjem od 6,0 m/s² (bez pojave tragova kočenja), zaustavni put vozila osiguranika tužitelja iznosio oko 8,2 metra, a zaustavljanje bi trajalo oko 1,0 sekundi, te vještak navodi da iz skice mjesta nesreće proizlazi da je vozač osiguranika tužitelja na udaljenosti od 8,2 m mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika pa da je tada reagirao kočenjem, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije naleta (jesu li na vozilu osiguranika tuženika bila upaljena sva četiri pokazivača smjera, vještak je naveo da vještačenjem nije moguće utvrditi), a vještak je također naveo da je prema izjavi vozača osiguranika tužitelja, BT - da je vozilo osiguranika tuženika ugledala na udaljenosti od 2 m i da je vozila brzinom od 20 do 30 km/h – nalet bio neizbježan, te bi u ovakvom slučaju, nalet bi bio izbjegnut - da je brzina osiguranice tužitelja bila manja od 8,1 km/h.

29. Stoga, stalni sudski vještak dipl. ing. Željko Vukić daje zaključno mišljenje: 1. da su se vozila osiguranika tužitelja i tuženika kretala jednosmjernom Cambierievom ulicom, prometnom trakom u pravcu sjeverozapada, gdje je brzina prometa ograničena na 10 km/h,

2. dolaskom na 3,2 m zapadnije od ishodišta mjerenja, došlo je do naleta vozila osiguranika tužitelja, i to prednjim više lijevim dijelom na stražnji više lijevi dio vozila osiguranika tuženika,

3. oštećenja nastala u sudaru (prednji lijevi dio vozila Renault i stražnji lijevi dio vozila Dacia) odgovaraju po visini i intenzitetu,

4. brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku naleta vozila osiguranika tužitelja iznosila je oko 0,9 km/h a brzina vozila osiguranika tužitelja u istom trenutku, iznosila je oko 23,6 km/h i

5. intenzivnim kočenjem, zaustavni put kočenja osiguranika tužitelja pri brzini od 23,6 km/h iznosio bi oko 8,2 m, a s te udaljenosti vozač je mogao neometano uočiti vozilo ispred sebe i zaustaviti vozilo prije naleta, tim više ukoliko su na vozilu tuženika bila uključena sva četiri pokazivača smjera.

30. Stalni sudski vještak dipl. ing. Željko Vukić se očitovao u svom očitovanju od 05.01.2023.g. na prigovor tužitelja da se prema oštećenjima na oba vozila može zaključiti da je vozilo osiguranika tužitelja kod sudara bilo u kretanju prema naprijed i da je zaključak vještaka nejasan jer se na osnovu relativno malih sudarnih brzina oba vozila, kako tužitelj navodi, ne može zaključiti koje vozilo se kretalo i da bi šteta na vozilima bila ista, bez obzira na to koje se vozilo kretalo ili stajalo – je naveo da je dinamiku nastanka nezgode utvrdio na temelju materijalnih činjenica, tj. oštećenja vozila, i to oštećenja jačeg intenziteta na prednjem dijelu vozila osiguranika tužitelja (Renault) i da je tako zaključio o načinu kretanja vozila Renault, te je ovaj prigovor otklonio zatim je u odnosu na prigovor tužitelja da nije analizirao iskaze sudionika nesreće, vještak odgovorio - da je iste analizirao i naveo, no da je nalaz i mišljenje izradio i dinamiku prometne nesreće utvrdio na temelju materijalnih činjenica, odnosno na temelju oštećenja vozila (u nalazu i mišljenju vještaka od 09.11.2022.g. – str. 4 nalaza i mišljenja – je razvidno da je policijska skica lica mjesta, tj. situacijski plan pogodan za analizu nesreće i da je priložen po vještaku uz nalaz i mišljenje, te je ovaj plan analiziran od strane vještaka i da su u situacijskom planu označene krhotine otpale sa vozila neposredno iza mjesta naleta, kao i da je vještak utvrdio prema položaju tih krhotina na kolniku mjesto naleta, kako to i navodi u nalazu i mišljenju na str. 5 nalaza i mišljenja – 3. odlomak pod naslovom "3. DINAMIKA NASTANKA NESREĆE: Sudarni položaj i mjesto sudara na kolniku:", dakle dinamika prometne nezgode je utvrđena na temelju utvrđenih materijalnih činjenica u Zapisniku o očevidu (i ovom situacijskom planu).

31. Također je suprotno navodima tužitelja, iz nalaza i mišljenja razvidno da je vještak utvrdio dinamiku nesreće u jednosmjernoj ulici koju je opisao i naveo i da se radi o jednosmjernoj ulici i usponu sa skretanjem u lijevo, a u pogledu navoda tužitelja da se vozač osiguranika tuženika kretao u suprotnom smjeru i da je osiguranik tuženika proglašen krivim za nastanak prometne nezgode u prekršajnom postupku, stalni sudski vještak dipl. ing. Željko Vukić se očitovao u svom očitovanju od 05.01.2023.g. i odgovorio da je vozilo osiguranika tuženika bilo prednjom stranom usmjereno za ispravno kretanje u jednosmjernoj ulici, zatim da se s obzirom na ovo usmjerenje i s obzirom na kretanje osiguranika tuženika brzinom od 0,9 km/h – zbog potrebe propuštanja vozila s parkirališnog mjesta – ne može prihvatiti navod tužitelja da se vozilo kretalo u suprotnom smjeru dok je u pogledu činjenice proglašenja krivim u prekršajnom postupku, vještak naveo da proglašenje nekoga krivim u prekršajnom postupku - nije relevantan podatak za provođenje prometno – tehničkog vještačenja, a primjena čl. 50. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je primjena prava i pravno tumačenje.

32. Ovaj svoj nalaz i mišljenje, kao i očitovanje je vještak ponovio i usmeno na ročištu 24.01.2025.g., ponovio je da je u nalazu i mišljenju i naveo da je predmetna ulica jednosmjerna, te je dodao da se osiguranik tuženika, s obzirom da se je kretao kratko unatrag vrlo malom brzinom od 0,9 km/h – u tom smislu kretao u suprotnom smjeru jer se radi o jednosmjernoj ulici, a ako se kreće unatrag, onda je to suprotan smjer, te je u trenutku sudara vozilo bilo u kretanju, ali vrlo malom brzinom od 0,9 km/h.

33. Isto tako je vještak naveo da bi zaustavni put bio kraći i da bi mogućnost izbjegavanja nesreće, bila apsolutno veća da se osiguranica tužitelja kretala dopuštenom brzinom od 10 km/h.

34. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Željka Vukića jer je isti dan jasno, pregledno, objektivno, na temelju dokumentacije u spisu, dokumentacije iz spisa Prekršajnog suda u Rijeci br. Pp-194/2019, skice lica mjesta, te na temelju fotografija oštećenja oba vozila i na temelju utvrđenih tragova krhotina s vozila, tj. otpale plastike neposredno nakon naleta u situacijskom planu, dakle, na temelju materijalnih činjenica i dokaza, a također je vještak naveo i iskaze saslušanih svjedoka, što znači, i na temelju samih iskaza oba sudionika ove prometne nezgode, čije iskaze je cijenio s prometno - tehničke strane u pogledu dinamike prometne nezgode, u odnosu na utvrđene materijalne činjenice.

35. Treba istaknuti da je vještak dao mišljenje da je vozačica osiguranika tužitelja vozila brzinom od 23,6 km/h – u toj istoj jednosmjernoj ulici u kojoj je najveća dopuštena brzina bila 10 km/h, pri čemu je i sama sudionica štetnog događaja, osiguranica tužitelja, BT u svom iskazu navela i priznala da je vozila brzinom od 20 – 30 km/h, a osim toga je navela i da uopće nije sigurna da je kočila, tj. da je poduzela radnju kočenja.

36. U pogledu navoda tužitelja da se osiguranik tuženika kretao u suprotnom smjeru, isti se ne može se prihvatiti jer je vozilo osiguranika tuženika bilo usmjereno prednjom stranom za ispravno kretanje u jednosmjernoj ulici, pri čemu se radilo o vrlo kratkom pomicanju unatrag, i to vrlo malom brzinom od 0,9 km/h (čl. 50. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama – NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15., na koji se poziva tužitelj, određuje da vozač koji se namjerava kretati vozilom unatrag, može to učiniti samo na kratkom dijelu ceste i ako time ne ugrožava ili ne ometa druge sudionike u prometu, a u pogledu kretanja vozila osiguranika tuženika, CT se radilo o vrlo kratkom pomicanju unatrag, i to vrlo malom brzinom od 0,9 km/h, pri čemu je on naveo da je provjerio prometnu situaciju iza sebe), te sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Željka Vukića i u tom dijelu, a k tome, stalni sudski vještak je dao mišljenje da je brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku naleta, iznosila oko 0,9 km/h dok je brzina vozila osiguranika tužitelja iznosila oko 23,6 km/h, te je dao mišljenje - da bi intenzivnim kretanjem, zaustavni put vozila osiguranika tužitelja pri brzini od 23,6 km/h, dakle brzini kojom se osiguranica tužitelja kretala (ona sama navodi 20 – 30 km/h) i koja je bila skoro 2,5 puta veća od ograničene brzine od 10 km/h - iznosio 8,2 metra, te da je s te udaljenosti, osiguranica tužitelja mogla neometano uočiti vozilo ispred sebe i tako zaustaviti svoje vozilo prije naleta i izbjeći nezgodu.

37. Prema tome, očito je da je osiguranica tužitelja isključivo odgovorna za ovu predmetnu prometnu nezgodu jer njezina reakcija, ne da je bila neadekvatna nego je potpuno izostala (ona sama je navela da nije sigurna da je uopće kočila), i to pri činjenici da je vozila brzinom dvostruko višom od ograničene i dopuštene, a osim toga je čak i pri toj brzini od 23,6 km/h kojom je vozila mogla izbjeći udar u vozilo osiguranika tuženika - intenzivnim kočenjem jer je zaustavni put kočenja osiguranice tužitelja pri toj brzini od 23,6 km/h iznosio oko 8,2 m, a s te udaljenosti je mogla neometano uočiti vozilo ispred sebe i zaustaviti vozilo prije naleta (tim više ukoliko su na vozilu osiguranika tuženika bila uključena sva četiri pokazivača smjera).

38. Treba reći, da suprotno navodima tužitelja, u prekršajnom postupku nije utvrđena prekršajna odgovornost osiguranika tuženika jer je presudom Prekršajnog suda u Rijeci br. PpP-194/2019 od 18.07.2019.g. odbijena optužba protiv osiguranika tuženika radi apsolutne zastare prekršajnog progona, no ova činjenica i nije odlučna jer je u ovoj parnici utvrđena dinamika prometne nezgode vještačenjem i na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Željka Vukića, čiji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio, tako da nije bilo potrebno provoditi novo vještačenje jer je sačinjeni i prihvaćeni nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke, stručan, objektivan i iscrpan, dan na temelju dokumentacije u spisu, dokumentacije iz spisa Prekršajnog suda u Rijeci br. Pp-194/2019, skice lica mjesta, tj. situacijskog plana i na temelju fotografija oštećenja oba vozila, te na temelju fiksiranih tragova krhotina otpalih sa vozila, tj. otpale plastike neposredno iza naleta, evidentiranih u situacijskom planu, te na temelju iskaza oba sudionika ove prometne nezgode, čije iskaze je vještak naveo i analizirao pa je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja odbijen.

39. Stoga je primjenom čl. 221a ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen jer tužitelj nije dokazao odgovornost tuženika za ovu prometnu nezgodu niti njegov doprinos prometnoj nezgodi, tj. nije dokazao da mu pripada pravo iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (NN 5/05., 41/08., 125/11. i 78/15.).

40. Tuženik je imao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (tbr. 8 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 14.12.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (tbr. 8 toč. 1. odvj. tar. NN 138/23) – obrazloženi podnesak kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, zastupanja na ročištu 14.10.2019.g., 27.04.2021.g., 24.01.2025.g. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 9 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), pdv-a 25% u iznosu od 250,00 EUR, te mu je isti dosuđen sukladno čl. 154 st. 1 ZPP-a i čl. 155 ZPP-a.

41. Trošak sastava podneska od 08.03.2022.g. tuženiku nije dosuđen jer ovaj trošak sukladno čl. 155 ZPP-a nije bio potreban s obzirom da tuženik u ovom podnesku ništa novo ni odlučno ne navodi, te navodi da neće pristupiti na ročište 09.03.2022.g. pa ovaj trošak ne može pasti na tužitelja.

42. Trošak sastava podneska od 09.02.2023.g. tuženiku nije dosuđen jer ovaj trošak sukladno čl. 155 ZPP-a nije bio potreban s obzirom da tuženik u ovom podnesku ništa novo ne navodi, a vještak je u svom očitovanju od 05.01.2023.g. ponovio svoje navode i otklonio prigovore tužitelja, dok se tuženik na sam nalaz i mišljenje vještaka očitovao ranijim podneskom od 14.12.2022.g. (i za tu radnju mu je dosuđen trošak prema tbr. 8. toč. 1. odvj. tarife).

U Zagrebu, 27. veljače 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog koji se ona ne može podnijeti bit će odbačena, kao nedopuštena (čl. 467 st. 1, 3, 4 i 5 ZPP-a).

Dna

tužitelju po pun.

tuženiku po pun.