REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1504/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćenici Ružici Sušilović, odvjetnici u Zagrebu, Draškovićeva 53/III, IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Domagoju Iliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ilić & Ilić u Zagrebu, T. Smičiklasa 18, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državne geodetske uprave, Zagreb, Gruška ulica 20, OIB: 84891127540, radi promjene podataka u katastarskom operatu, 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.1. Poništava se rješenje Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-932-07/22-07/721, URBROJ: 541-11/5-23-2 od 21. travnja 2023. i rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba KLASA: UP/I 932-07/22-02/2195, URBROJ: 251-12-05-1-22-6 od 21. rujna 2022., te se predmet vraća na ponovni postupak.

I.2. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima OG i VG naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.750,00 eur (dvije tisuće sedamsto pedeset eura), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima IG i ĆG naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.750,00 eur (dvije tisuće sedamsto pedeset eura), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna tužiteljima OG i VG naknadi trošak delegacije u iznosu od 465,00 eur (četiristo šezdeset pet eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

V. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna tužiteljima IG i ĆG naknadi trošak delegacije u iznosu od 465,00 eur (četiristo šezdeset pet eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja ŠG i VG za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 3.220,82 eur (tri tisuće dvjesto dvadeset eura i osamdeset dva centa).

VII. Odbija se zahtjev tužitelja IG i ĆG za naknadu troška upravnog spora u iznosu 1.905,13 eur (tisuću devetsto pet eura i trinaest centi).

Obrazloženje

1. Tužitelji ŠG i VG podnijeli su Upravnom sudu u Zagrebu tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II- 932-07/22-07/721, URBROJ: 541-11/5-23-2 od 21. travnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-2010/2023.

2. Tužitelji IG i ĆG podnijeli su Upravnom sudu u Zagrebu tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-932-07/22-07/721, URBROJ: 541-11/5-23-2 od 21. travnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-2077/2023.

3. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa su Upravnom sudu u Osijeku delegirani i predmeti Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2010/2023 i Us I-2077/2023.

4. Osporavanim rješenjem tuženika odbijene su žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba KLASA: UP/I 932-07/22-02/2195, URBROJ: 251-12-05-1-22-6 od 21. rujna 2022. kojim se u operatu k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu broj 4690 i 4917 mijenjaju podaci na način kako je to navedeno u izreci tog rješenja.

5. Tužitelji ŠG i VG te tužitelji Š i ĆG u svojim tužbama navode da je predmetna katastarska promjena izvršena protuzakonito, protivno urbanističkom planu te ističu da je notorna činjenica da promjenu katastarske čestice nije moguće izvršiti na temelju sudske nagodbe nego isključivo i jedino novim urbanističkim aktom. Ističu i da se ovakva urbanistička rješenja na temelju kojih se formiraju čestice rade na temelju Gradskog urbanističkog plana, a takvim rješenjima se ne formira samo katastarska čestica, izgled katastarske čestice, nego i veličina čestice, moguća površina izgrađenosti čestice, vrsta objekta, pristupni putevi, vodovodna i kanalizacijska mreža, plinovodna mreža i sve ostalo bitno za svrhu i namjenu čestice. Smatraju da je katastarska promjena izvršena osporavanim rješenjima u suprotnosti s urbanističkim planom. Navode da je promjena i osnivanje čestice određena isključivo na temelju geodetskog elaborata RN 52/2022 k. o. [katastarska općina], a koji je izvršen po nalogu HG i na koji su tužitelji iznijeli prigovore, te da je prvostupanjsko tijelo nezakonito zaključilo kako se iz priložene dokumentacije može utvrditi pravo stanje stvari sukladno članku 84. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Ističu da sudska nagodba prema kojoj je izrađen predmetni elaborat datira od 1. ožujka 2018. i govori o utvrđivanju prava vlasništva, a ne o posjedu i posjedovnom stanju, te da se ista odnosi na SG i HG s jedne strane i na trgovačko društvo Yeoman d.o.o. s druge strane te je nejasno u kojem trenutku se predlagatelj iz SG i HG izmijenio u HG, a trgovačko društvo Yeoman d.o.o. u ŠG i VG, prema kojima bi nagodba trebala proizvoditi pravne učinke. Pozivaju se na članak 89. stavke 1. i 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina te ističu da HG i SG nisu u zakonskom roku prijavili područnom uredu za katastar promjenu na zemljištu koja utječe na podatke upisane u katastarski operat katastra zemljišta i uz to priložili odgovarajući elaborat. Smatraju da HG i SG nikada nisu niti ušli u posjed predmetnih čestica. Navode da niti HG niti SG nikada nisu pokrenuli postupak ili stavili zabilježbu za uknjižbu vlasništva, sve do izrade predmetnog elaborata te da su oni u dobroj vjeri 15. lipnja 2018. kupili, između ostalog i predmetne katastarske čestice. Citiraju odredbe Zakona o zemljišnim knjigama te smatraju da sukladno tim odredbama HG nije u zakonskom roku izradila geodetski elaborat i isti provela u katastru, niti je stavila zabilježbu u zemljišne knjige. Stoga smatraju da ne postoji nikakva zakonska osnova za provedbu predmetnog geodetskog elaborata koji je izrađen nakon više od četiri godine na osnovi sudske nagodbe koja više nema nikakve veze sa stvarnim stanjem na terenu, niti s osobama – strankama sudske nagodbe, niti s urbanističkim planom. Navode da postoji nepremostiva prepreka da bi se HG ikada upisala kao posjednik dijela predmetne čestice a to je činjenica da ispod i iznad predmetne kč. br. [katastarska čestica] prolazi potporni zid u dužini od cca 50-ak metara, a koji se proteže i dalje na kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu i posjedu Š i ĆG, a koji na određenim mjestima doseže i visinu od sedam metara, a debljine je od 25 cm do cca 60 cm, a vjerojatno i do jednog metra i više, a koji je u vlasništvu i posjedu tužitelja i čija je zakonska obveza održavati taj zid. Pozivaju se na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u navodima tužitelja: Zakon o vlasništvu) te ističu da su vlasništvo i posjed predmetne čestice stekli u dobroj vjeri te da se predmetni zid ne može izdvojiti iz vlasništva i posjeda tužitelja bez njihove suglasnosti. Smatraju netočnom tvrdnju tuženika iz obrazloženja osporavanog rješenja da se iz priložene dokumentacije može utvrditi stvarno stanje stvari i izvršiti katastarska promjena jer je elaborat rađen po sudskoj nagodbi od 1. ožujka 2018. po stanju koje nikada nije provedeno niti ozakonjeno. Predlažu Sudu provesti dokaze postavljanjem upita Državnoj geodetskoj upravi za mišljenje „na koji način se može mijenjati čestica određena urbanističkim planom odnosno na temelju kojih akata“, te predlažu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 21. rujna 2022., uz naknadu troška upravnog spora.

6. Tuženik u odgovoru na tužbe navodi kako tužbe nisu osnovane iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanih rješenja, te predlaže Sudu odbiti tužbene zahtjeve.

7. Dopisom od 18. siječnja 2024. tužitelji su obaviješteni da je ovaj Sud izvršio spajanje predmeta poslovni broj Us I-1504/2023 i Us I-1511/2023 te da će se predmet od sada voditi pod poslovnim brojem Us I-1504/2023, radi provođenja zajedničkog postupka i donošenja jedinstvene odluke, obzirom da je osporen isti upravni akt. 8. Zainteresirana osoba, HG, je u odgovoru na tužbu navela kako navode tužbe u cijelosti smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženjima prvostupanjskog i osporavanog rješenja. Navodi da je ona stvarni vlasnih i posjednik predmetnih čestica od 1994. te da ih je takve koristila prije nego što su pravni prednici tužitelja nekretnine izgradili. Ističe da je investitor predmetnih nekretnina Yeoman d.o.o. (pravni prednik tužitelja) s njom vodio spor oko međne linije na nekretninama u kojem je doneseno izvanparnično rješenje o utvrđenju međe i u skladu s njim je postignuta sudska nagodba po kojoj je investitor izgradio na međi betonski potporni zid, na nekim mjestima visine do sedam metara kakav je bio u trenutku kupnje po tužiteljima. Međe su na terenu definirane betonskim zidovima, ogradama i sl, te su uočljive u naravi i nisu sporne. Investitor Yeoman d.o.o. je prilikom izvođenja predmetnog potpornog/betonskog zida, taj zid izgradio kao materijalizaciju međne linije u skladu s postignutom sudskom nagodbom, a koju među do danas nitko nije osporavao niti je danas osporava. Vezano za tužbeni navod da je bila dužna u roku od 90 dana prijaviti nastalu promjenu u smislu članka 89. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, ističe da se ne radi o prekluzivnom roku koji bi nositelja tog prava priječio da takvu prijavu podnese i naknadno. Navodi i da se u konkretnom slučaju ne radi o promjenama kojima su prethodili akti izdani na temelju nekog urbanističkog plana niti se radi o formiranju građevne čestice, već o provedbi geodetskog elaborata kojim su osnovane katastarske čestice radi evidentiranja stvarnog stanja na terenu, kao podloga za upis vlasništva, a koji postupak se vodi isključivo na temelju Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

9. U očitovanju na odgovor na tužbu zainteresirane osobe tužitelji ŠG i VG navode da nije jasno kako je zainteresirana osoba mogla biti vlasnik predmetnih kč. br. [katastarska čestica] od 1994., a iste su osnovane rješenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba KLASA: UP/I 932-07/22- 02/2195, URBROJ: 251-12-05-1-22-6 od 21. rujna 2022. a pri tome zemljište obuhvaćeno istima nikada nije činilo dio susjedne katastarske čestice koja se nalazi u vlasništvu nje i SG, dakle kč. br. [katastarska čestica]. Navode da je osnovno načelo stvarnopravnog uređenja načelo određenosti sadržaja i predmeta stvarnog prava te da upravo iz razloga što naprijed navedene čestice nisu ni postojale do donošenja rješenja od 21. rujna 2022., već je zemljište obuhvaćeno istima pripadalo česticama broj 1365/1 i 1366/1 (ranije čestica broj 1364/1) na istima HG i AG nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću. Ističu da su pravo vlasništva na predmetnoj čestici stekli pravnim poslom – kupoprodajnim ugovorom te svoje knjižno pravno vlasništva ostvarili postupanjem na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige te smatraju da stoga zainteresirana osoba osporava njihovo pravo vlasništva na temelju nikada provedene sudske nagodbe u kojoj je nezakonito određeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a isključivo iz razloga što se zainteresirana osoba nikada nije mogla upisati u zemljišne knjige jer ne postoji pravni slijed vlasništva koji bi to omogućio. Smatraju da je jedini cilj ovoga i svih ranijih postupaka stjecanje vlasništva nad dijelom zemljišta tužitelja dosjelošću u korist zainteresirane osobe.

10. Tužitelji Š i ĆG u očitovanju na odgovor na tužbu zainteresirane osobe navode da zainteresirana osoba nije mogla još 1994. steći vlasništvo navedenih čestica jer su iste formirane tek pobijanim rješenjem od 21. rujna 2022. pri čemu zemljište obuhvaćeno navedenim česticama nikada nije činilo dio susjedne katastarske čestice broj [katastarska čestica] koja je u vlasništvu nje i SG. Pozivaju se na odredbe Zakona o vlasništvu i odredbe Zakona o zemljišnim knjigama te ističu da bi se na temelju zakona dosjelošću steklo vlasništvo nekretnine moraju biti ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke i opće i posebne, a jedna od općih pretpostavki je da je riječ o pojedinačno određenoj stvari. Budući da su kč. br. [katastarska čestica] osnovane tek pobijanim rješenjem od 21. rujna 2022. iste do tada nisu postojale pa zainteresirana osoba i SG na njima nisu niti mogli steći pravo vlasništva dosjelošću. Propisano je da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri, upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi kojima bi se mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika. Navode da je Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina propisano da je nositelj prava na katastarskim česticama dužan u roku od 90 dana od dana nastale promjene prijaviti nadležnom uredu za katastar odnosno uredu Grada Zagreba svaku promjenu na zemljištu koja utječe na podatke upisane u katastarski operat katastra zemljišta, a što zainteresirana osoba i SG nisu učinili. Ističu da su pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] stekli na temelju valjane pravne osnove i to kupoprodajnog ugovora upisom istog u zemljišnu knjigu te pri tome nisu znali niti su mogli znati za okolnost sklapanja sudske nagodbe u predmetu poslovni broj P-895/2017 i vođenja postupka broj R1-1491/09 radi uređenja međe. Pozivaju se na odredbe Zakona o vlasništvu te ističu da, s obzirom na činjenicu da potporni zid postoji na predmetnoj čestici te s obzirom na činjenicu da su stekli vlasništvo u dobroj vjeri, kao i posjed predmetne čestice, nesporno je da se predmetni zid ne može izdvojiti iz vlasništva i posjeda tužitelja bez njihove suglasnosti. Smatraju da je predmet sudske nagodbe od 1. ožujka 2018. stjecanje vlasništva predmetne čestice dosjelošću, a što ne može biti predmet slobodnog raspolaganja stranaka, a samim time niti nagodbe jer je stjecanje vlasništva dosjelošću uređeno prisilnim odredbama Zakona o vlasništvu pa stranke ne mogu suprotno tim odredbama nagodbom drugačije urediti stjecanje vlasništva dosjelošću. Ističu i da je elaborat rađen po predmetnoj sudskoj nagodbi po stanju koje nikada nije provedeno niti ozakonjeno te da zainteresirana osoba nikada nije imala faktičnu vlast nad predmetnim česticama pa da bi time ovakvim cijepanjem dobila u posjed ovako osnovane čestice. Smatraju da je navedenom sudskom nagodbom nezakonito određeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer se time željela zaobići činjenica da zainteresirana osoba nikada nije mogla upisati svoje pravo vlasništva iz razloga što ne postoji pravni slijed vlasništva koji bi joj to omogućio.

11. U podnesku od 12. prosinca 2024., zainteresirana osoba, HG, navodi da je svoju nekretninu kupila 1994.u gabaritima u kojima je i danas (uključujući i površinu koja je predmet ovog spora). Ističe da ju je u posjed te nekretnine uveo dotadašnji vlasnik – prodavatelj predmetne nekretnine te da se vlasnik susjedne čestice na kojoj se u tom trenutku nalazio vinograd (a na kojoj su danas formirane dvije čestice tužitelja) nikada nije protivio tako utvrđenoj međi, a bilo je očigledno gdje je međa, jer je vinograd predstavljao prirodnu granicu između parcela. Desetak godina nakon što je sagradila objekt na predmetnoj parceli, započeo je otkup oko 10000 m2 zemljišta, dio kojeg je graničio s njenom parcelom da bi u konačnici petnaestak godina kasnije Yeoman d.o.o. preuzeo cijeli projekt i krenuo sa zemljanim radovima u kojima je srušio vinograd na međi između parcela i povrijedio među parcele zainteresirane osobe. Zbog toga je pokrenut izvanparnični postupak uređenja međe u kojem je dokazano da se međna crta nalazi na mjestu na kojem je i danas, pa je Yeoman d.o.o., u skladu s tim rješenjem, izgradio potporni zid na toj međnoj liniji i sudskom nagodbom riješio spor sa zainteresiranom osobom na način da je potvrdio da se međa između čestica nalazi na mjestu kako je to utvrđeno izvanparničnim rješenjem. Navodi da je netočno da nije poduzela nužne pravne korake da bi zaštitila svoje pravo vlasništva na zemljištu obuhvaćenom novoformiranim česticama, već da je dokazala da je zakonit, pošten i neometan vlasnik i posjednik tog dijela zemljišta, a što je vidljivo iz odluka nadležnih sudova. Ističe da čestice koje su definirane potvrđenim geodetskim elaboratom službeno još ni danas ne postoje, odnosno nisu provedene, nisu novoformirane te stoga izjavu tužitelja da čestice s tim brojevima ni opisom nisu postojale prilikom kupnje, smatra notornom. Navodi da se predmetni postupak vodi kako bi se izvršilo usklađenje stvarnog stanja s onim što se nalazi u službenim evidencijama, a koje nije u skladu sa stvarnim stanjem vlasništva i posjeda i sa svim odlukama sudova kojima se obratila za zaštitu svojih prava. Ponavlja da su oba tužitelja kupila nekretnine s već jasno definiranom međom – izgrađenim potpornim zidom, tako da se ne mogu pozivati na savjesnost i dobru vjeru zainteresirane osobe, a ni na povjerenje u zemljišne knjige. Ističe i da se potporni zid nalazi u okviru parcele tužitelja te da su, stoga, tužitelji pogrešno shvatili da je zainteresirana osoba izjavila da se potporni zid nalazi u njezinom vlasništvu.

12. U podnesku od 30. siječnja 2025. tužitelji ŠG i VG navode da zainteresirana osoba nije u spis priložila kupoprodajni ugovor iz kojeg bi bilo vidljivo da je predmetne nekretnine kupila 1994. te postavlja pitanje zašto su HG i SG sklopili sudsku nagodbu u predmetu P-895/17 kojom se utvrđuje kako su vlasništvo predmetnog zemljišta stekli dosjelošću, ako su vlasništvo na predmetnim parcelama stekli još 1994. na temelju kupoprodajnog ugovora. Smatraju netočnim da je zainteresirana osoba poduzela nužne pravne korake kako bi zaštitila svoje pravo vlasništva na zemljištu obuhvaćenom novoformiranim česticama, pozivajući se na činjenicu vođenja izvanparničnog postupka i sklapanja sudske nagodbe s društvom Yeoman d.o.o. budući da činjenica vođenja spora ili sklapanja nagodbe nije bila niti je mogla biti poznata tužiteljima.

13. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u ovom upravnom sporu Sud je 18. veljače 2025. održao raspravu u prisutnosti tužitelja ŠG i opunomoćenice tužitelja ŠG i VG te opunomoćenika tužitelja Š i ĆG, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe (koja je svoj izostanak opravdala) u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024., dalje: ZUS). Stranke su na raspravi izjavile da je međa sporna u smislu da se postojeći izgrađeni zid koji se proteže uz među sa česticom u vlasništvu zainteresirane osobe nedvojbeno nalazi na dijelu čestica u vlasništvu tužitelja odnosno da se i iza zida nalazi dio čestice u vlasništvu i posjedu tužitelja koji tužitelji održavaju te da formiranje čestice kako je to zamišljeno ne može biti u skladu s urbanističkim planom. Naveli su i da u izradi predmetnog elaborata nisu bili kontaktirani te da je elaborat, na način na koji je izrađen, suštinski neprovediv.

14. Opunomoćenica tužitelja ŠG i VG, ostala je kod tužbenog zahtjeva u cijelosti i zatražila trošak ovoga spora za sastav tužbe, sastav podneska od 8. studenog 2024., podneska od 30.siječnja 2025., za pristup na ročište 18. veljače 2025. u iznosu od 1.250,00 eur po radnji (PDV uključen) i sve uvećano za 10% zbog zastupanja više stranaka kao i trošak dolaska na ročište sukladno svrsishodnoj delegaciji spisa s Upravnog suda u Zagrebu.

15. Opunomoćenik tužitelja Š i ĆG ostao je kod tužbenog zahtjeva te zatražio trošak upravnog spora prema troškovniku koji je priložio u spis i to trošak za sastav tube u iznosu od 1.100,00 eur, trošak sastava podneska od 25. studenog 2024. u iznosu od 1.100,00 eur, trošak pristupa na ročište 18. veljače 2025. u iznosu od 1.100,00 eur sve uz pripadajući PDV, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eur, odnosno ukupno 4.244,45 eur te putni trošak dolaska na ročište.

16. Na održanoj raspravi sud je u skladu s odredbama članka 93. stavka 2. i članka 8. ZUS-a odbio dokazni prijedlog postavljanja upita Državnoj geodetskoj upravi za mišljenje “na koji način se može mijenjati čestica određena urbanističkim planom odnosno na temelju kojih akata", jer prema se prema shvaćanju ovoga Suda, pravilna i zakonita odluka u ovom sporu mogla donijeti i bez provođenja navedenog dokaza.

17. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

18. Člankom 89. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj 112/2018. i 39/2022.) propisano je da je nositelj prava na katastarskim česticama dužan u roku od 90 dana od dana nastale promjene prijaviti nadležnom područnom uredu za katastar odnosno uredu Grada Zagreba svaku promjenu na zemljištu koja utječe na podatke upisane u katastarski operat katastra zemljišta (stavak 1.). Nositelj prava na katastarskoj čestici dužan je uz prijavu iz stavka 1. ovoga članka priložiti odgovarajući elaborat koji je tehnička osnova za provođenje promjena u katastarskom operatu katastra zemljišta (stavak 2.).

19. Odredbom članka 90. Zakona o državnoj izmjeri i katastru zemljišta propisano je da se nositelj prava na katastarskoj čestici za koju se izrađuje odgovarajući geodetski elaborat, kao i nositelji prava na susjednim katastarskim česticama obavještavaju se o izradbi geodetskog elaborata i dužni su pokazati granice katastarskih čestica (stavak 1.). Ako su granice katastarskih čestica sporne u smislu stavka 6. ovoga članka, geodetski elaborat se ne izrađuje (stavak 7.).

20. Člankom 91. stavkom 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina propisano je da bi se geodetski elaborat mogao upotrebljavati, nadležni područni ured za katastar odnosno ured Grada Zagreba mora potvrditi da je izrađen u skladu s geodetskim i katastarskim propisima, da odgovara svrsi za koju je izrađen te da se može upotrebljavati za potrebe katastra zemljišta te prevođenja katastarskih čestica u katastar nekretnina.

21. Odredbom članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/2019., 128/2022., 155/2023.i 127/2024.) propisano je da stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.). Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u trenutku kad je zatražen upis niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako je zakonom drukčije određeno (stavak 4.). Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika (stavak 5.).

21. Člankom 5. Pravilnika o geodetskim elaboratima („Narodne novine“, broj 59/2018. i 112/2018., dalje: Pravilnik) propisano je da se geodetski elaborati mogu upotrebljavati u svrhu i za potrebe za koju su izrađeni kada su potvrđeni od strane katastarskog ureda.

22. Prema članku 46. Pravilnika, u okviru izrade geodetskog elaborata obavljaju se, ovisno u koju svrhu se elaborat izrađuje, sljedeće radnje: 1. prikupljanje katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka 2.prikupljanje dokumenata ili akata temeljem kojih je dopuštena izrada elaborata, sudskih odluka o utvrđivanju prava vlasništva, sudskih odluka o uređenju međa, rješenja o povratu zemljišta i dokumentacije o uspostavljenim posebnim pravnim režimima na zemljištu 3. obavljanje terenskih radnji i provedba terenskih mjerenja (terenski uviđaj, terensko utvrđivanje postojećih međa i drugih granica, provedba terenskih mjerenja u svrhu obilježavanja postojećih međa i drugih granica, terensko obilježavanje postojećih međa i drugih granica vidljivim trajnim oznakama, provedba terenskih mjerenja u svrhu evidentiranja zgrada i drugih građevina, terenskih mjerenja u svrhu evidentiranja izvedenog stanja cesta, provedba terenskih mjerenja u svrhu evidentiranja granica načina uporabe katastarskih čestica) 4. prikupljanje dokumentacije o zgradama i drugim građevinama 5. prikupljanje isprava o vlasnicima i ovlaštenicima 6. obrada terenskih mjerenja i drugih prikupljenih podataka i izrada sastavnih dijelova elaborata 7. predočavanje elaborata 8. pribavljanje potrebnih potvrda.

23. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je zainteresirana osoba, HG, prijavila promjenu u katastarskom operatu uz prilog geodetskog elaborata RN 52/2022 k. o. [katastarska općina] izrađenog radi provedbe sudske presude o utvrđivanju prava vlasništva. Prijavnim listom predloženo je cijepanje kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez promjene nositelja prava odnosno upisanih suvlasnika.

24. Nadalje proizlazi da su tužitelji ŠG i VG i u dopisu od 25.ožujka 2022. izjavili da nisu suglasni s bilo kakvim promjenama u katastru i zemljišnim knjigama, na temelju predmetnog geodetskog elaborata te da su nekretnine kupili na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige.

25. Iz dopisa od 20. rujna 2022. proizlazi da su tužitelji Š ĆG obavijestili Gradski ured za katastar i geodetske poslove da nisu suglasni s predloženom promjenom odnosno cijepanjem kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način kako je predviđeno u elaboratu koji je predmet postupka. Istakli su i da su predmetne nekretnine kupili na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige ta da na istoj nije bilo nikakve zabilježbe spora niti aktivne ili neaktivne plombe koja bi upućivala na bilo kakvo neriješeno imovinskopravno stanje.

26. Uvidom u sudsku nagodbu poslovni broj P-895/17-47 od 1. ožujka 2018. sklopljenu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrđeno je da stranke V d.o.o. i Vrbanovići u različitim procesnim ulogama sudjeluju u dva spora te da su sporazumne da predmetne sporove okončaju na sljedeći način a) parnica – međa, pod brojem P-895/17 u kojoj se Yeoman d.o.o. obvezuje u ovom predmetu pred sudom priznati protutužbeni zahtjev HG koji glasi: Utvrđuje se da su tuženi- protutužitelji SG i HG dosjelošću na jednake dijelove u ½ dijela svaki, stekli fizički određeni dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] koja je pod nazivom oranica Mlinovi, u površini od 803 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u katastarskom očevidniku nekretnina odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) , a koji je točno određeni dio prema Skici terena s računom površina od 10.lipnja 2015. ovlašteni inženjer geodezije NG iz tvrtke Knez-INVEST d.o.o. Zagreb, omeđio slovima A-A1-B1- C1-E1-L-E i ima površinu 57 m2 te se utvrđuje da su stekli dosjelošću na jednake dijelove u ½ dijela svaki, fizički određeni dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica],koja je pod nazivom oranica Mlinovi, u površini od 731 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u katastarskom očevidniku nekretnina odgovarakč.br. 1365/1 k. o. [katastarska općina]), a koji točno određeni dio prema opisanoj Skici terena s računom površina od 10. lipnja 2015. koja je sastavni dio ove presude je omeđen slovima D-B-E-L-F1-G1-H1-I1-K ima površinu 47m2. Tužitelj-protutuženik Yeoman d.o.o. je dužan priznati i trpjeti da se u zemljišnoj knjizi provede upis prava vlasništva na ime i u korist tuženika-protutužitelja na opisanim nekretninama uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena tužitelja- protutuženika, a Yeoman d.o.o. se obvezuje povući svoj tužbeni zahtjev. Yeoman d.o.o. se također obvezuje nakon potpisa ove nagodbe i priznanja protutužbenog zahtjeva HG, a u svrhu provedbe upisa prava zatraženog priznatim protutužbenim zahtjevom, izdati I potrebnu suglasnost koju bi bio pozvan izdati sa svrhom provedbe presude i reguliranja prava vlasništva u smislu suglasnosti na geodetski elaborat i prijavni list koji bi se temeljem presude sačinio vezano za predmet međe u katastru i zemljišnim knjigama na svoje ime.

27. Uvidom u povijesni prikaz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] nije upisana zabilježba spora odnosno postojanje predmetne sudske nagodbe i zabilježba vođenja postupka poslovni broj R1-1491/09 radi uređenja međe.

28. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1- 1491/09-33 od 4. listopada 2010. utvrđeno je da se istim uređuje međa između čestice predlagatelja ĆG i HG, a to je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 54 i dvorište u Pirovcu Gornjem od 630 m2 upisan u pl.br. 3423 koje u zemljišnoj knjizi odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u naravi kuća i dvorište u [adresa] od 175 čhv odnosno 630 m2, i čestice protustranke i to 1364/1 k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd od 405 m2 upisan u pl. 4079 koje u zemljišnoj knjizi odgovara dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd [adresa] u [adresa] od 235 čhv i dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi oranica [adresa] u [adresa] od 1 ral i 131 čhv obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema posljednjem mirnom posjedu tako da međa ide gledajući od [adresa] od točke A1 do točke B1, Po točkama C1-D1-E1-F1-G1-H1-I1-J1 koje su na terenu označene drvenim kolcima u zemlji tako da je udaljenost između točke A1 do B1 13,1 m, od B1 do C1 5,00 m, do C1 do D1 3.1 m, od D1 do E1 2,00 m, od E1 do F1 3,9 m, od F1 do G1 3,9 m, od G1 do H1 3,5 m, od H1 do I1 2,9 m i od I1 do J1 9,8 m, u nacrtu označeno crvenom bojom. Sporna površina u naravi predstavlja razliku površine između katastarske granice određene linijom točaka A-B-C i uređene međe određene linijom točaka A1-B1-C1-D1-E1-F1-G1-H1-I1-J1 i ova se površina nalazi na dijelu čestice protustranke 1364/1 k. o. [katastarska općina] i iznosi 105 m2.

29. Iz Geodetskog elaborata za provedbu sudskih presuda o utvrđivanju prava vlasništva od 3. ožujka 2022. izrađenog po mag. ing. geod.et geoinf. UG, ovlaštenom inženjeru geodezije u Harpedonapta d.o.o., proizlazi da je akt koji je osnova za izradu elaborata, sudska nagodba Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-895/17-47.

30. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i tijekom upravnog spora utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je stava kako je osporavanim rješenjima prvostupanjskog tijela i tuženika došlo do povrede prava na štetu tužitelja.

31. Naime, iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je predmetni Geodetski elaborat izrađen u svrhu utvrđivanja stvarnog stanja na terenu. Međutim, iz podataka spisa nije vidljivo na koji način je izrađen predmetni elaborat, odnosno koje radnje i postupci su poduzeti prilikom izrade predmetnog elaborata, kako bi se doista utvrdilo pravo stanje stvari na terenu, a u skladu s odredbom članka 46. Pravilnika.

32. Osim toga, spisu upravnog postupka nije priložena potvrda Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba iz koje bi bilo vidljivo da je predmetni geodetski elaborat izrađen u skladu s geodetskim i katastarskim propisima, da odgovara svrsi za koju je izrađen te da se može upotrebljavati za potrebe katastra zemljišta i prevođenja katastarskih čestica u katastar nekretnina, te stoga ovaj Sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da li je predmetni geodetski elaborat potvrđen u skladu s odredbom članka 91. stavka 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru zemljišta.

33. Nadalje, zainteresirana osoba navodi da je predmetnu nekretninu kupila 1994. u gabaritima u kakvima je i danas te da ju je u posjed predmetne nekretnine uveo raniji vlasnik. Međutim, u spisu upravnog postupka se ne nalazi predmetni kupoprodajni ugovor, pa stoga nije moguće utvrditi koje je nekretnine zainteresirana osoba kupila na temelju tog ugovora iz 1994. i kolika je površina tih nekretnina.

34. Osim toga, osnovani su tužbeni navodi tužitelja da su predmetne nekretnine kupili, odnosno stekli u dobroj vjeri, na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige jer je uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetne čestice utvrđeno da nikada nije upisana zabilježba spora radi uređenja međe niti zabilježba spora u kojem je donesena sudska nagodba poslovni broj P-895/17-47 niti je bila zabilježena bilo kakva plomba koja bi upućivala na neko neriješeno imovinskopravno stanje.

35. Nadalje, člankom 145. stavkom 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/2019. i 155/2023.) propisano je da kada se prijavnim listom mijenjaju podaci na način da bi promjena podataka u obliku površini ili izgrađenosti zemljišta mogla utjecati na opseg, sadržaj i opstojnost knjižnih prava, takvu promjenu zemljišnoknjižni sud može provesti jedino ako su nositelji knjižnih prava dali pristanak za provedbu tih promjena i to u ispravi prikladnoj za uknjižbu. Međutim, tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora, nedvojbeno je utvrđeno da tužitelji nisu dali pristanak za provedbu navedenih promjena.

36. Uvidom u predmetni Geodetski elaborat utvrđeno je kako se predlaže formirati građevne čestice od dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 104 m2 (novih oznaka kč. br. [katastarska čestica]).

37. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/2013., 65/2017., 114/2018., 39/2019. i 98/2019.) propisano je da se građevna čestica određuje u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.

38. Člankom 69. Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 12/2016.) propisano je, između ostalog, da najmanja površina novonastale građevne čestice iznosi 600 m2 te je, zbog navedenog, Sud stava da predmetno prvostupanjsko rješenje nije u skladu s Generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba.

39.1. Iz naprijed navedenog proizlazi kako prvostupanjsko tijelo nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, a postupak je proveden ekstenzivno formalistički bez sagledavanja pravne stvari u cijelosti, te stoga Sud ne može osporavana rješenja ocijeniti zakonitima.

39.2. Nadalje, sud nije mogao ocijeniti zakonitim osporavano rješenje niti zbog potpunog izostanaka obrazloženja žalbenih navoda tužitelja o proteku rokova iz članka 89. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, te je u tom smislu osporavano rješenje i nerazumljivo u pogledu navoda u kojem postupku bi tužitelji uopće mogli iznositi taj prigovor. Stog aje osporavanim rješenjem počinjena i povreda upravnog postupka, prema odredbi članka 98. stavak 5. i članka 120. stavak 3. zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21).

39.3. Također, iz spisa postupka nije moguće utvrditi je li prvostupanjsko tijelo zatražilo prethodnu provedbu (i provjeru iste) u pogledu sudske nagodbe i elaborata od zemljišnoknjižnog odjela nadležnog općinskog suda, pri čemu bi cilj provedenog postupka upravo trebao biti usklađivanje stvarnog stanja.

40. S obzirom na navedeno, Sud smatra da je donošenjem pobijanog rješenja tuženika od 21. travnja 2023. kao i donošenjem prvostupanjskog rješenja od 21. rujna 2022. došlo do povrede prava tužitelja kao i do povrede zakona na štetu tužitelja te je stoga temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud poništio i prvostupanjsko rješenje od 21. rujna 2022. i pobijano rješenje tuženika te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U postupku povodom ove presude prvostupanjsko će tijelo pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na koje će pravilno primijeniti materijalno pravo te će u roku od 60 dana od primitka prijepisa ove presude, donijeti novu, zakonitu odluku pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (točka I.1. i I.2. izreke). Pri tome valja naglasiti da odredba članka 87. stavak 2. Pravilnika propisuje da se mogu poništiti i oni prethodno potvrđeni elaborati za koje se u roku od 18 mjeseci od njihovog potvrđivanja ne steknu uvjeti za njihovu provedbu. O poništenom elaboratu obavještava se osoba koja je izradila elaborat i investitor.

41. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa). Budući da su tužitelji u predmetnom sporu uspjeli u cijelosti, to je tužiteljima OG i VG priznat kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) trošak sastava tužbe te trošak pristupa na ročište za raspravu održano 18. veljače 2025., za svaku radnju u visini od 500,00 bodova, vrijednost boda 2,00 eur uvećano za 10% radi zastupanja više osoba (Tbr. 27.1., Tbr. 54. i Tbr. 40.1. Tarife) u ukupnom iznosu od 2.750,00 eur s pripadajućim PDV-om. Sud je odbio zahtjev tužitelja ŠG i VG za naknadu troška upravnog spora po osnovu sastava podnesaka od 8. studenog 2024. i 30. siječnja 2025. u ukupnom iznosu od 2.750,00 budući da su sve navode koje su iznijeli u tim podnescima tužitelji mogli iznijeti u tužbi ili na ročištu (točka II. i VI. izreke).

42. Nadalje, Sud je tužiteljima Š i LG priznao kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) trošak sastava tužbe te trošak pristupa na ročište za raspravu održano 18. veljače 2025., za svaku radnju u visini od 500,00 bodova, vrijednost boda 2,00 eur uvećano za 10% radi zastupanja više osoba (Tbr. 27.1., Tbr. 54. i Tbr. 40.1. Tarife) u ukupnom iznosu od 2.750,00 eur s pripadajućim PDV-om. Sud je odbio zahtjev tužitelja Š i ĆG za naknadu troška po osnovu sastava podneska od 25. studenog 2024. u ukupnom iznosu od 1.375,00 eur budući da su sve navode koje su iznijeli u tom podnesku tužitelji mogli iznijeti u tužbi ili na ročištu. Tužiteljima nije priznat niti trošak sudskih pristojbi, jer za tužitelje taj trošak nije ni nastao (točka III. i VII. izreke).

43. Podneskom od 20. veljače 2025. tužitelji ŠG i VG zatražili su i putni trošak prijevoza opunomoćenika na ročište 18. veljače 2025. na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb u iznosu od 400,42 eur uključujući i pripadajući PDV, te trošak cestarine na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb u ukupnom iznosu od 35,40 eur kao i trošak izbivanja iz pisarnice – 8 sati u ukupnom iznosu od 500,00 eur sukladno Tbr. 39. Tarife uključujući pripadajući PDV. Budući da je predmetni upravni spor delegiran na odlučivanje ovome Sudu rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023., to na temelju članka 11. stavka 4. i 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022. i 160/2023.), opunomoćenici tužitelja ŠG i VG, pripada i pravo na naknadu troškova delegacije i to u visini troška pristupa na ročište javnim prijevozom na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb, u iznosu od 27,50 eur, prema podacima Autobusnog kolodvora Zagreb dostavljenima u spis, kao i trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od 7 sati u iznosu od 437,50 eur (Tbr. 39. Tarife) za vrijeme putovanja do ovoga Suda i do mjesta ureda u Zagrebu jer navedeno putovanje traje dulje od tri sata, odnosno sveukupno 465,00 eur, a koji se trošak isplaćuje na teret državnog proračuna (točka IV. izreke).

44. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja ŠG i VG za naknadu putnog troška odvjetnika za pristup na ročište 18. veljače 2025. u iznosu od 400,42 eur (upotreba osobnog automobila) niti trošak cestarine na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb u iznosu od 35,40 eur jer je odredbom članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima propisano da u navedenom slučaju odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Sud također nije prihvatio niti zahtjev tužitelja za priznavanjem troškova izbivanja iz pisarnice u trajanju od 8 sati ( u iznosu od 500,00 eur uključujući pripadajući PDV), već u trajanju od 7 sati, stoga što prema Tbr. 39. Tarife, odvjetnicima pripada pravo na navedeni trošak do najviše 7 sati izbivanja u iznosu od 437,50 eur (točka VI. izreke).

45. Podnescima od 20. i 21. veljače tužitelji Š i ĆG zatražili su i putni trošak pristupa na ročište 18. veljače 2025. na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb u iznosu od 438,18 eur uključujući i pripadajući PDV, te trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od 7 sati u iznosu od 437,50 eur uključujući pripadajući PDV.

46. Budući da je predmetni upravni spor delegiran na odlučivanje ovome Sudu rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su- 229/2023-2 od 13. travnja 2023., to na temelju članka 11. stavka 4. i 5. Zakona o sudovima, opunomoćeniku tužitelja Š i ĆG, pripada i pravo na naknadu troškova delegacije i to u visini troška pristupa na ročište javnim prijevozom na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb, u iznosu od 27,50 eur, prema podacima Autobusnog kolodvora Zagreb dostavljenim u spis, kao i trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od 7 sati u iznosu od 437,50 eur (Tbr. 39. Tarife) za vrijeme putovanja do ovoga Suda i do mjesta ureda u Zagrebu jer navedeno putovanje traje dulje od tri sata, odnosno ukupno 465,00 eur, a koji se trošak isplaćuje na teret državnog proračuna (točka V. izreke).

47. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja Š i ĆG za naknadu putnog troška odvjetnika za pristup na ročište 18. veljače 2025. u iznosu od 403,28 eur (upotreba osobnog automobila) niti trošak cestarine na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb u iznosu od 34,90 eur jer je odredbom članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima propisano da u navedenom slučaju odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza (točka VII. izreke).

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 27. veljače 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II., III., IV., V. VI. i VII. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljima po opunomoćenicima

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi