Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

Pn-80/2019-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB: 28406115764, zastupani po punomoćniku Maji Krstović, odvjetniku u Dubrovniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. siječnja 2024. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i pun. tuženika, u skladu s rješenjem posl. br. Pn-80/2019-76 od 27. veljače 2025., na ročištu za objavu presude dana 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

“I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 88.000,00 EUR/663.036,00 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 6. svibnja 2010. godine do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja na ime naknade neimovinske štete za više zatraženi iznos 119.313,03 EUR/898.964,02 kn, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama od dana 4. svibnja do 5. svibnja 2020., kao neosnovan.

III/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 5.064,76 EUR/38.160,43 kn, sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 3.875,51 EUR/29.200,03 kn teče od dana 6. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.189,25 EUR/8960,40 kn teče od dana 12.11.2012. godine do dana isplate,

i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV/ Za više zatraženi iznos od 1.266,12 EUR/9.539,58 kn s naslova naknade imovinske štete s kamatama od 25. listopada 2009. do 5. svibnja 2010. god. zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

V/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete s osnova dospjele izgubljene zarade isplatiti tužitelju iznos 14.106,34 EUR/ 106.284,22 Kn, sa zatraženim zateznim kamatama koja na:

- iznos od 404,43 EUR/3.047,18 Kn teče od dana 1.12.2009.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.1.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.2.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.3.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.4.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.5.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.6.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.7.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.8.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.9.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.10.2010.g.do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.11.2010.g do dana isplate;

- iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana1.12.2010.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.1.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.2.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.3.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.4.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.5.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.6.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.7.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.8.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.9.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77Kn teče od dana 1.10.2011.g. do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.11.2011.g.do dana isplate;

- iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.12.2011.g.do dana isplate;

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.1.2012.g. do dana isplate,

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.2.2012.g. do dana isplate;

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.3.2012.g. do dana isplate;

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.4.2012.g. do dana isplate;

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.5.2012.g. do dana isplate;

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.6.2012.g. do dana isplate;

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.7.2012.g. do dana isplate;

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.8.2012.g. do dana isplate;

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.9.2012.g. do dana isplate;

- iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana1.10.2012.g. do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VI/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja s naslova izgubljene zarade u preostalom iznosu od 3.526,58 EUR/ 26.571,02 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa izgubljene zarade, pa do isplate.

VII/ Dužan je tuženik počev od 1. listopada 2012. godine, pa nadalje na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade plaćati tužitelju svaki mjesec iznos od po 660,70 EUR/4.978,00 kn mjesečno, i to najkasnije do svakog 1-og dana u mjesecu za protekli mjesec, time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sve sa zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve pod prijetnjom ovrhe, dok je za više zatraženi iznos od 69,28 EUR/521,99 kn, zahtjev tužitelja sa zatraženim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

VIII/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 900,00 EUR/6.781,05 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 3. listopada 2011. godine do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IX/ Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu ugovorene osigurane svote po osnovi dodatnog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja za više zatraženi iznos od 1.887,18 EUR/14.218,95 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

X/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 16.213,20 EUR/122.158,37 Kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 15. rujna 2020. godine do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

XI/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od sa zateznom kamatom od dana presude do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. "

Obrazloženje

1. Tužitelj ČH je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustao tužbom protiv tuženika Grawe Hrvatska, radi naknade štete, u kojoj navodi da se dana 25. listopada 2009. u [adresa] dogodio štetni događaj u kojem je tužitelj ČH kao putnik na motociklu marke "Yamaha" reg. oznake [registarska oznaka] zadobio slijedeće višestruke, teške i po život opasne tjelesne ozljede: traumatični i hemoragični šok. ARDS (akutni respiracijski distres sindrom) uz respiratornu insuficijenciju, otvoreni komplicirani prijelom trećeg stupnja desne potkoljenice odnosno desnog skočnog zgloba uz izrazitu kuminaiciju proksimalnog dijela tibije s gubitkom kosti, prijelom desne bedrene kosti, bilateralni multifragmentarni prijelom donje čeljusti sa dislokacijom, prijelom gornje čeljusti, fracturu dentoalveolaris frontis maxillae uz prijelom i gubitak zubiju (gubitak dva zuba, komplicirani prijelom dva zuba i imobilizacija tri zuba), dijastazu odnosno pomaknuće simfize od cca 4,5 cm sa hematomom uz dijastazu sakroilijačnog zgloba lijevo, prijelom lijeve lopatice, prijelom I. desnog rebra, ozljedu gornjeg desnog kapka sa hematomom uz pad očnog kapka, opsežni retropubični hematom s aktivnim krvarenjem iz razdora desnog ravnog mišića trbuha i razdora retropubičnih vena, nisku distalnu perforaciju rektuma s preperitonealnim istjecanjem zraka, ozljedu nosa, višestruke rane usne šupljine i jezika, nagnječenje prsnog koša, hematom spolovila, ranu brade, hematome i oguljotine nogu. Zbog navedenih ozljeda i životne ugroženosti, tužitelj je odmah nakon nesreće dovezen na Odjel za anasteziologiju i intenzivno liječenje. Jedinicu intenzivnog liječenja, KBC-a Split gdje je podvrgnut reanimaciji te priključen na respirator radi strojnog disanja, te je podvrgnut nizu kompliciranih i teških operacija i zahvata radi saniranja gore navedenih ozljeda. Na tom odjelu isti je boravio do 7. studenog 2009. kada je premješten u intenzivnu skrb Klinike za kirurgiju u kojoj je boravio do 30. prosinca 2009. Toga dana je otpušten na kućnu njegu s naputkom da koristi tromboprofilaksu, uz nužnost posjeta patronažne medicinske službe i provođenja fizikalne terapije. Radi operacijskog liječenja stanja nakon višekomadnog otvorenog (III stupanj) prijeloma desne potkoljenice s gubitkom kosti tužitelj je ponovno dana 17. ožujka 2010. godine zaprimljen u KBC Split, Kliniku za kirurgiju, Klinički odjel za traumatologiju gdje je boravio do 13. travnja 2010. godine. Tijekom tog boravka u KBC-u Split isti je podvrgnut dvjema operacijama. Prva je obavljena dana 18. ožujka 2010. radi odstranjenja vanjskog fiksatora tijekom koje je uočen nesrasli prijelom s i dalje znatnim defektom koštanog tkiva desne tibije. Zbog navedenog, dana 29. ožujka 2010. na tužitelju je izvršen još jedan operativni zahvat tijekom kojeg je s desne kriste ilijake uzeta nadomjesna kost za saniranje odnosno nadopunu koštanog defekta desne tibije. Tužitelj je u prometnoj nezgodi sudjelovao kao putnik na motociklu marke "Yamaha" reg. oznake [registarska oznaka] koji motocikl je kritične prigode bio osiguran kod tuženika temeljem police br. [broj police], pa mu je tuženik odgovoran za štetu u cijelosti. Zbog zadobivenih povreda tužitelj trpi nematerijalnu štetu u vidu pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti. Tužitelj je štetnim događajem pretrpio i materijalnu štetu koja se očituje u dosadašnjim izdacima za tuđu pomoć i njegu, dosadašnjim troškovima liječenja, te uništenoj odjeći, obući i stvarima (mobitel). Napominje se da je tužitelj mlada osoba koja je u vrijeme štetnog događaja imala tek navršenih 19 godina života (rođen je **.**.1990.). Novčani ekvivalent štete iznosi ukupno 550.500,00 kn (plus zatezne kamate po zakonu), a specificirano po pojedinim osnovama kako slijedi: na ime pretrpljenih fizičkih boli 38.000 kn, na ime smanjene životne aktivnosti 426.000 kn, na ime naruženosti 30.000 kn, na ime pretrpljenog straha 28.000 kn, dosadašnji troškovi tuđe pomoći i njege 22.000 kn, dosadašnji troškovi liječenja 5.000 kn, uništena odjeća, obuća i mobitel 1.500 kn, što sveukupno iznosi 550.500,00 kn. Kako je tuženik povodom zahtjeva tužitelja od 4. svibnja 2010. istom samo djelomično isplatio naknadu predmetne štete u iznosu od 78.150,00 kn, to tužitelj ovom tužbom traži isplatu iznosa od 472.350,00 sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Ističe da zbog prirode i težine ozljeda koje je tužitelj ČH pretrpio kritične prigode, isti pridržava pravo daljnjeg potraživanja nadoknade štete iz predmetnog događaja, između ostalog i za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja za period nakon podnošenja ove tužbe. Isto tako, tužitelj pridržava pravo potraživati i naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade, kao i gubitka opće radne sposobnosti za rad, oboje nastalih zbog predmetnog štetnog događaja. Tužitelj stoga tužbenim zahtjevom u točci 1. traži od tuženika isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 445.850,00 kn sa propisanom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. svibnja 2020. god. pa do isplate. Točkom 2. tužbenog zahtjeva traži od tuženik isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 26.500,00 kn sa propisanom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. listopada 2009. god. pa do isplate. Točkom 3. tužbenog zahtjeva tužitelj traži naknadu troškova parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate od dana presuđenja, pa do isplate.

2. Dana 29. listopada 2017. god. zaprimljen je podnesak tužitelja (list 28-30 spisa), u kojem isti navodi da je kod tužitelj zbog zadobivenih povreda nastupila trajna radna nesposobnost zbog čega trpi imovinsku štetu izgubljene zarade u iznosu od 5.500,00 kn mjesečno i to od štetnog događaja, pa nadalje. Za vrijeme od štetnog događaja od 3. rujna 2012.god., ta izgubljena zarada iznosi 192.500,00 kn, time da tužitelju pripadaju i zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od prvog dana u slijedećem mjesecu, pa tužitelj dopunjuje svoje tužbeno traženje tom tražbinom. Tužitelj dopunjuje svoje traženje na način da potražuje i rentu na ime naknade ove imovinske štete i za period nakon 30. rujna 2012. god. odnosno za ubuduće. Tužitelj od tuženika potražuje i isplatu ugovorene osigurane svote po osnovi dodatnog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja koje je bilo ugovoreno istom policom br. [broj police] (za trajni invaliditet od 60.000,00 kn). Navodi da je tužitelj poštanskim putem dana 3. listopada 2011. god. podnio tuženiku svoj zahtjev od 30. rujna 2011. god. za isplatu ugovorene svote, te je tuženik procijenio tužitelju trajni invaliditet u visini od 50%, s čime se tužitelj nije složio (tuženik je tužitelju kao nesporni iznos isplatio 30.000,00 kn). Navodi da je tužiteljev trajni invaliditet u najmanju ruku 85% , pa tužitelj dopunjuje svoje tužbeno traženje potraživanjem iznosa od 21.000,00 kn (što odgovara razlici onoga što je tuženik isplatio tužitelju i onoga što mu treba isplatiti s obzirom na stvarni invaliditet), i to sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2011. god. pa do isplate.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 24. rujna 2013. god. navodi da se protivi osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da je prilikom štetnog događaja tužitelj bio suputnik na motociklu reg. oznaka [registarska oznaka] osiguranom kod tuženika, kojim motociklom je upravljao ŽH u vidno alkoholiziranom stanju i pod mjerom zabrane upravljanja. Tom prilikom tužitelj nije nosio zaštitnu kacigu. Vozač motocikla ŽH je vozio zabranjenim smjerom i frontalno se sudario sa drugim motociklom na kojem su bile dvije osobe kojom prilikom su teške tjelesne ozljede zadobila sva četvorica sudionika. Navodi da je vozač motocikla ŽH odbio alkotest i davanje uzorka krvi radi alkotestiranja, te je očito da je isti motociklom upravljao u alkoholiziranom staju. Slijedom navedenog, doprinos tužitelja u nastalim mu ozljedama iznosi 50% poglavito iz razloga jer isti nije nosio zakonom propisanu zaštitnu kacigu, te što je pristao voziti se sa alkoholiziranim vozačem i to u zabranjenom smjeru, što je tužitelj znao i morao znati. U pogledu visine dijela tužbenog zahtjeva upravljenog na naknadu nematerijalne štete, isti je previsoko postavljen te višestruko premašuje iznos utvrđen temeljem izračuna pravične naknade nematerijalne štete prema orijentacijskim kriterijima VSRH. Tuženi je tužitelju isplatio 78.150,00 kn na ime nespornog dijela naknade štete koja obuhvaća naknadu štete zbog umanjenja životnih aktivnosti (40%), pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, naruženost, tuđu pomoć i njegu te izgubljenu zaradu (uzevši u obzir doprinos tužitelja u iznosu od 50%). U pogledu dijela tužiteljevog zahtjeva upravljenog na isplatu s osnova dodatnog osiguranja putnika tuženi osporava osnov i visini iz razloga što je tužitelju po toj osnovi isplatio 30.000,00 kn i to zbog trajnog invaliditeta u iznosu od 50%. Temeljem čega tužitelj zaključuje da je njegov trajni invaliditet "u najmanju ruku 85%" nije jasno, a u tom pravcu također nije dostavio ikakve dokaze. Slijedom naprijed navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.

4. Tužitelj je na ročištu dana 21. siječnja 2014. god. dostavio u spis podnesak (list 54-56 spisa) u kojem ističe da je tužitelj zbog ozljeda čeljusti i zubi zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, u međuvremenu imao i troškove stomatološkog liječenja i zubne protetike u iznosu od 11.200,00 kn, što je razvidno iz potvrde Ordinacije dentalne medicine Jadranko Jerković dr. dent. med. od 12. studenog 2012. god., pa stoga tužitelj dopunjuje svoje tužbeno traženje i tom tražbinom to u točci 2. tužbenog zahtjeva kojom traži da mu tuženik na me naknade imovinske štete isplati iznos od 37.700,00 kn s propisanom zateznom kamatom, a koja na iznos od 26.500,00 kn teče od dana 25. listopada 2009. god. do dana isplate, a na iznos od 11.200,00 kn teče od dna 12. studenog. 2021. god. pa do isplate. U ostalom dijelu točke 1. 3. 4. 5. i 6. ostaju neizmijenjene.

5. Tuženik se u podnesku od 31. ožujka 2014. (list 69 spisa) usprotivio preinaci i povećanju tužbenog zahtjeva.

6. Tužitelj je nadalje podneskom od 21. prosinca 2020. uskladio tužbeni zahtjev s rezultatima izvedeno vještačenja i s nedavnim izmjenama orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pri kojem usklađenju svog tužbenog zahtjeva tužitelj uzima u obzir i to da mu je tuženik samoinicijativno, bez ikakvog dogovora ili sporazuma, dana 14. rujna 2020., uplatio iznos od 120.000,00 kn na ime neimovinske štete. Navodi da mu tuženik, uz sve ostalo, i dalje duguje tužitelju zakonom propisanu zateznu kamatu na taj plaćeni iznos od 120.000,00 kn i to od dana 4. svibnja 2010. kao dana dospijeća od 14. rujna 2020., koja kamata kad se obračuna iznosi 122.158,37 kn, pa tužitelj potražuje i taj iznos od 122.158,37 kn s pripadajućom procesnom kamatom od dana 15. rujna 2002. dana isplate (a što tužitelj potražuje točkom 6. tužbenog zahtjeva iz ovog podneska). Tužitelj nadalje usklađuje zahtjev za utvrđenje pravične novčane naknade nematerijalne štete, kao i s činjenicom da mu je tuženik dana 14. rujna 2020. uplatio iznos od 120.000,00 kn na ime neimovinske štete, pa tužitelj na ime neimovinske štete sada potražuje iznos od 1.562.000,00 kn sa zakonom propisanom zateznom kamatom od dana 4. svibnja 2010. do dana isplate (što tužitelj potražuje točkom 1. tužbenog zahtjeva iz ovog podneska), kao i iznos od 122.158,37 kn s pripadajućom procesnom kamatom od dana 15. rujna 2020. do dana isplate (što tužitelj potražuje točkom 6. tužbenog zahtjeva iz podneska i što predstavlja obračunatu odnosno uglavičenu kamatu na plaćenih 120.000,00 kn od dana dospijeća do dana isplate s pripadajućom procesnom kamatom koja na taj iznos od 122.158,37 kn teče od dana 15. rujna 2020. do dana isplate). Tužitelj usklađuje i svoje tužbeno traženje naknade štete iz osnova tuđe pomoć i njege s rezultatima provedenog vještačenja, pa sada točkom 2. tužbenog zahtjeva potražuje iznos od 47.700,00 kn s pripadajućom kamatom (tužitelj tom točkom tužbenog zahtjeva, osim naknade za tuđu pomoć i njegu, potražuje i naknadu troškova liječenja, kao i naknadu za uništenu odjeću, obuću i mobitel). U ostalom dijelu (potraživanje imovinske štete s osnova izgubljene zarade, te potraživanja ugovorene svote po osnovu dodatnog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja) tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen. Tužitelj nadalje dostavlja izvod s bankovnog računa punomoćnika od 14. rujna 2020. i dopis tuženika od 8. rujna 2020., kao dokaze na okolnost kada je tuženik isplatio tužitelju iznos od 120.000,00 kn. Dostavlja i obračun kamate na plaćeni iznos od 120.000,00 kn za period od 4. svibnja 2020. do 14. rujna 2020., te ističe da ukoliko tuženik osporava ovaj priloženi obračun kamate, tada tužitelj predlaže provesti dokaz vještačenjem obračuna, te kamate po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije.

7. Tužitelj je nakon provedenih vještačenja, te u skladu s odlukom donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojom su povišeni kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade imovinske i neimovinske štete, uredio svoj tužbeni podneskom od 21. prosinca 2020. (list 390-393 spisa), nakon čega je podneskom od 22. ožujka 2023. (list 536-539 spisa) konačno postavio tuženi zahtjev obzirom da je u RH od 1. siječnja 2023. službena valuta EUR, te Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 114/2022) izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, pa je time uskladio tuženi zahtjev s novom službenom valutom i novom stopom zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate na način da sada tužbeni zahtjev glasi:

“1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 207.313,03 EUR/1.562.000,00 Kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 4. svibnja 2010. godine do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 6.330,88EUR/47.700,00 Kn sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 4.844,38 EUR/36.500,00 Kn teče od dana 25.10.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 1.486,50 EUR/11.200,00 Kn teče od dana 12.11.2012. godine do dana isplate,

i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete s osnova dospjele izgubljene zarade isplatiti tužitelju iznos od 25.549,14 EUR/192.500,00 Kn sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.12.2009.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.1.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.2.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.3.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.4.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.5.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.6.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.7.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.8.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.9.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.10.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.11.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.12.2010.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.1.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.2.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.3.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.4.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.5.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.6.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.7.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.8.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.9.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.10.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.11.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.12.2011.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.1.2012.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.2.2012.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.3.2012.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.4.2012.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.5.2012.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.6.2012.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.7.2012.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.8.2012.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.9.2012.g. do dana isplate,

- na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 Kn teče od dana 1.10.2012.g. do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

4. Dužan je tuženik počev od 1. listopada 2012. godine pa nadalje na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade plaćati tužitelju svaki mjesec iznos od po 729,98 EUR/5.500,00 Kn mjesečno, i to najkasnije do svakog 1-og dana u mjesecu za protekli mjesec, time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sve sa zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve pod prijetnjom ovrhe.

5. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 2.787,18 EUR/21.000,00 Kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 3. listopada 2011. godine do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

6. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 16.213,20 EUR/122.158,37 Kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 15. rujna 2020. godine do dana isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

7. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od dana presude do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.”.

8. Tuženik se usprotivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu.

9. Sud je dozvolio navedenu preinaku tužbenog zahtjeva povećanjem postojećeg, a u donosu na prigovor zastare kojeg je istakao tuženik zbog povećanja tužbenog zahtjeva, navedeni prigovor sud smatra neosnovanim, obzirom da se u konkretnom slučaju ne bi moglo govoriti o zastari, jer je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade, imao u vidu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, a koji, iako ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade, ipak osiguravaju da u praksi sudova ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: “Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima (“Narodne Novine”, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.

- dalje: ZOO) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO-a” Posebno je za istaknuti, dakle, da se Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

10. Imajući u vidu sve kriterije predviđene odredbom članka 1100. ZOO-a, izmijenjene Orijentacijske kriterije VSRH-a, te promjenu službene valute RH, kao i specifične okolnosti konkretnog slučaja, obzirom da je tužitelj, primitkom nalaza i mišljenja vještaka saznao za cjelokupni opseg štete, temeljem čega je tužitelj konačno postavio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 22. ožujka 2023., koji se temelji se na istim činjenicama kao i tužba, zbog čega nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva. Tužitelj je tužbu podnio unutar zastarnog roka, a povećao tužbeni zahtjev sukladno novim orijentacijskim kriterijima, pa stoga tu nema mjesta procjenjivati zastaru prema danu povećanja tužbenog zahtjeva, jer bi to bilo protivno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne Novine, Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 – pročišćeni test 6/99, 14/02 i 1/06 – dalje: Konvencija), što proizlazi i iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-3538/18 od 12. studenog 2020., U-III- 3062/2019 od 3. studenog 2020., U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018.) i Europskog suda za ljudska prava (Howald Moor i dr. protiv Švicarske zahtjev 52067/10, Vrbica protiv Hrvatske zahtjev br. 32540/05), prema kojima zastara u svojoj biti predstavlja ograničenje "prava na sud" i da ograničenje pristupa sudu zbog zastare mora biti razmjeno odnosno mora postojati pravedna ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi ograničenjem postići. Ovdje valja reći da u je konkretnom slučaju došlo do povećanja tužbenog zahtjeva koji je već u tužbi generički određen, a neizmijenjena je činjenična osnova, i taj zahtjev iako na posredan način već je od samog podnošenja tužbe predmet raspravljanja jer je zahtjev za naknadu štete nastale zbog tjelesne ozljede u osnovi i ne znači da je tužitelju utužio novčanu svotu, već upravo štetu, koja može biti iskazana u različitim iznosima. To tuženiku kao dužniku, već od početka parnice omogućuje da se brani u postupku u odnosu na osnovanost zahtjeva upravljenog protiv njega. Na taj je način postignuta svrha zastare, ne samo prema konvencijskom i ustavnom, već i prema domaćem obveznom pravu jer tuženik nije ovakvom preinakom stavljen u nepovoljniji procesni položaj u kojem bi mu zbog preinaka i proteka vremena od podnošenja tužbe bilo teško braniti se u parnici, budući da je to u mogućnosti već od trenutka kada je parnica počela teći, obzirom da je zahtjev tužitelja već posredno predmet raspravljanja od početka parnice.

11. Slijedom naprijed navedenog, u opisanim okolnostima, sud je utvrdio da je u konkurenciji između prava tužitelja koji je pretrpio tjelesne ozljede, na pristup sudu, s jedne strane i prava tuženika kao pravne osobe odgovorne za te povrede i štetu koju tužitelj posljedično trpi na pravnu sigurnost, s druge strane, pretežnije pravo tužitelja na pristup sudu, zato što u opisanim okolnostima takav zaključak doprinosi većem stupnju poštenosti postupka, pa se stoga neosnovanim ukazuje tuženikov istaknuti prigovor zastare u smislu odredbe čl. 230. ZOO-a.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Potvrdu o imovnom stanju Porezne uprave, Ispostava Makarska Klasa: 034-04/2010-001/02498, Ur.br. 513-007- 17/04/2010-02 od 10. rujna 2010. (list 6 spisa), zapisnik o očevidu PU Splitsko- dalmatinske, PP Makarska Broj: 511-12-29-04-PN-263/09 od 25. listopada 2009. (list 7-10, 40-43 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja - otpusna pisma, nalazi specijalista i dr. (list 11-24, 58-68, 230-244 , 304-326spisa), zahtjev oštećenika ČH Grawe Hrvatska d.d. od 4. svibnja 2010. god. uz preslik potvrde o primitku pošiljke (list 25-27 spisa), dopis Grawe od 22. ožujka 2012. god. (list 31 spisa), zahtjev tužitelja ČH za isplatu ugovorene svote od 30. rujna 2011. uz potvrdu o primitku preporučene pošiljke (list 32-33 spisa), dopis odvjetnika Borak Bebića Split od 15. ožujka 2012. uz preslik potvrde o primitku (list 34 spisa), podaci o prometnoj nezgodi (list 44-46 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu br. K-1279/12 od 15. srpnja 2013. (list 49-53 spisa), dopis KH dr. dent. med. od 12. studenog 2012. (list 57 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola PU Splitsko – dalmatinska PPRP Split broj: 511-12-36-05 od 25. listopada 2009. (list 70 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽH sin Č (list 71 spisa), te saslušao tužitelja u svojstvu parnične stranke (list 71 spisa), izvršen je uvid u spis Prekršajnog suda u Makarskoj oznake I P-3291/09, VI – P-14021/11 (list 76 -77 spisa), opće uvjete tuženika Grawe Hrvatska d.d. za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) AUVB-2011 (list 268-273 spisa), posebne uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) u motornim vozilima (X69K) (list 275 spisa), Tablica za određivanje postotke tajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) (list 90-102, 276-282 spisa), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenim sudskim vještacima po zamolbenom Općinskom sudu u Splitu i to dr. Danči Tripalo spec. ortoped (list 118-119, 126-131, 175, 179, 227, 295-300 spisa), mrs. sc. dr. Arsen Pavić spec. opće kirurgije i uže spec. traumatologije (list 121-123, 126-131, 173-175, 245-249, 295-300 spisa), dr. OH spec. maksilofacijalne kirurgije (list 123-124, 167-169, 175-176, 327-330, 343-345 spisa), doc. dr. sc, Marina Titilić, spec. neurolog (list 124, 167, 176, 343 spisa), prim dr. Irena Perić, pulmolog (list 162, 347, 351, 380-387 spisa), dr. med Sanja Batina, spec. psihijatar (list 162, 347, 387- 388 spisa), dr. Marina Ježina dentalne medicine (list 162-164, 331-336, 347-350 spisa), mr. sc. Milana Varinac – Barač dr. med. spec. medicine rada (list 384, 425-427, 429 spisa), izvadak o stanju i prometa Raiffeisen bank od 14. rujna 2020. (list 187, 394 spisa) dopis Grawe Hrvatska d.d. od 8. rujna 2020. (list 188, 395 spisa), uz opis stavki i rekapitulaciju obračuna od 14. rujna 2020. (list 189, 396 spisa), posebne uvjete Grawe Hrvatska d.d. osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (X69K) (list 254-255, 265-266 spisa), Opće uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja AUVB 91 Grawe Hrvatska d.d. (list 256-259 , 261-267, 286-291 spisa), svjedodžba o završnom ispit Srednje Škole „Jure Kaštelan“ Omiš, klasa: 602- 03/08-3 Urbroj: 21555-11-03/08-349 od 26. lipnja 2008. (list 434 spisa), Potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Splitu Ispostava Makarska klasa: 034-04/20-03/6 Urbroj: 341-18-05/8-20-76567 od 21. prosinca 2020. (list 434 spisa), podaci Državnog zavoda za statistiku klasa: 952-03/21-294 Urbroj: 555-01-08-05-21-2 od 9. prosinca 2021. (list 484 spisa), dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split Urbr: 2031/2021 od 9. prosinca 2021. (list 485 spisa), izveo dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke (list 502-504 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka BH (list 514-516 spisa), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. prim Marija Definis, dr. med, specijaliste sudske medicine – nalaz od 27. siječnja 2023. (list 523-530 spisa), dopunski saslušao vještakinju prof. dr. sc. prim Marija Definis, dr. med, specijaliste sudske medicine (list 562-565 spisa), nakon čega je sud cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl.7. i 8. ZPP-a, odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st.1. i čl. 219. ZPP-a.

13. Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (točka 1. tužbenog zahtjeva), radi isplate naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i troškova liječenja (točka 2. tužbenog zahtjeva), te s naslova izgubljene zarade (točka 3. i 4. tužbenog zahtjeva), s osnova dodatnog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja (točka 5. tužbenog zahtjeva), zbog ozljeda koje je tužitelj kao suputnik zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi dana 25. listopada 2009. Tužitelj nadalje uz navedeno potražuje i obračunatu, odnosno uglavničenu kamatu na nesporno plaćeni dio naknade nematerijalne štete u iznosu od 120.000,00 kn od dana dospijeća do isplate s pripadajućom procesnom kamatom koja na taj iznos do 16.213,20 EUR/ 122.158,37 kn teče do dana 15. rujna 2020. do dana isplate. (točka 6. tužbenog zahtjeva).

16. Sporan je osnov i visina utuženog potraživanja tužitelja, kao i osnovanost istaknutog prigovora suodgovornosti tužitelja u nastaloj šteti.

17. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika.

18. Nesporno je da je tuženik tužitelju povodom zahtjeva od 4. svibnja 2010. za naknadu neimovinske štete s osnova fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, te straha, i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoć i njege i troškova liječenja te ništene odjeće, obuće i stvari (list 25-27 spisa), djelomično isplatio iznos od 10.372,30 EUR / 78.150,00 kn na ime nespornog dijela naknade štete koja obuhvaća naknadu štete zbog umanjenja životnih aktivnosti (40%), pretrpljene bolove, strah, naruženost, tuđu pomoć i njegu, te izgubljenu zaradu, pri čemu je procjena tuženika vezana za doprinos tužitelja u iznosu do 50%.

19. Nesporno je nadalje da je tuženik naknadno dana 14. rujna 2020. uplatio tužitelju daljnji nesporni iznos od 15.926,76 EUR / 120.000,00 kn na ime neimovinske štete, o čemu je tužitelj izvijestio sud dopisom od 21.prosinca 2020. što je razvidno iz izvatka o stanju i prometu Raiffaisen banke od 14. rujna 2020. (list 187 spisa) i iz dopisa tuženika od 8. rujna 2020. (list 188 spisa).

20. Također je nesporno da je tuženik povodom zahtjeva tužitelja za isplatu ugovorene osigurane svote po osnovi dodatnog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno policom br. [broj police] (za trajni invaliditet do 7.963,38 EUR /60.000,00 kn) od 30. rujna 2011. god. (list 32-33 spisa), isplatio tužitelju nesporan iznos od 3.981,69 EUR / 30.000,00 kn s naslova tuženikove procjene tužiteljeva trajnog invaliditete u visini od 50%, što je utvrđeno uvidom u dopis tuženika od 22. ožujka 2021. (list 31 spisa), te dopis od 15. ožujka 2012. uz koji je priložena potvrda o primitku (list 34 spisa), kojim se tužitelj putem svog punomoćnika odvjetnika Borka Bebića, Split, očitovao na ponudu tuženika od 28. veljače 2012. kojim po osnovi dodatnog osiguranja vozača i putnika od posljedica nesretnog slučaja isti nude njegovoj stranci isplatu iznosa od 30.000,00 kn, na koji iznos tužitelj putem punomoćnika ne pristaje, navodeći da neće potpisati zaključni sporazum koji je bio priložen uz dopis.

21. Zakon o obveznim odnosima (" Narodne Novine" br. 35/05, 41/08 , 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako je dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

22. Odredbom članka 19. st. 2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

23. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a, sud će u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

24. Nadalje, odredbama članaka 1085. st. 1. i 4., te članka 1090. ZOO-a, određuju se uvjeti za dosudu naknade imovinske štete, kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stenje koje je bilo rije nego što je šteta nastala, s tima da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

25. Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U smislu odredaba čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO-a, propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

26. Sud je u postupku izvršio uvid u zapisnik o očevidu PU Splitsko-dalmatinske, PP Makarska Broj: 511-12-29-04-PN-263/09 od 25. listopada 2009. (list 7-10, 40-43 spisa), utvrđeno je da je zapisnik sastavljen povodom događanja prometne nesreće koja se dogodila dana 25. listopada 2009. u naselju - gradu [adresa] u neposrednoj blizini kbr. 66. Sudionici prometne nesreće ŽH rođ. **.**.1989. iz [adresa], posjeduje važeću vozačku dozvolu, u nesreći sudjelovao kao vozač motocikla marke "Yamaha" reg. ozn. [registarska oznaka], kojom prilikom nije na glavi nosio zaštitnu kacigu, zadobio teške tjelesne ozljede; EH rođ. **.**.1990. s prebivalištem u [adresa], posjeduje važeću vozačku dozvolu, u nesreći sudjelovao kao vozač motocikla marke "Gilera" reg. ozn. [registarska oznaka], kojom prilikom je na glavi nosio zaštitnu kacigu, zadobio teške tjelesne ozljede; ČH rođ. **.**.1990. s prebivalištem u [adresa], u nesreći sudjelovao kao putnik na motociklu marke "Yamaha" reg. ozn. [registarska oznaka], na glavi nije nosio zaštitnu kacigu, zadobio teške tjelesne ozljede opasne o život,; te ZH rođ. **.**.1990. s prebivalištem u [adresa]., u nesreći sudjelovao kao putnik na motociklu marke "Gilera" reg. ozn. [registarska oznaka], na glavi nije nosio zaštitnu kacigu, u nesreći zadobio teške tjelesne ozljede. U podacima o vozilu navedeno da je motocikl marke "Yamaha 125 DTR DE 03" reg. oznaka [registarska oznaka], vlasništvo AH, rođ. **.**.1992.. [adresa], registriran do 30. lipnja 2010. osiguran kod "Grawe" osiguranja broj police: [broj police] koja vrijedi do 30. lipnja 2010.

27. U podacima o prometnoj nezgodi (list 44-46 spisa), sadržan opis predmetne nezgode i naznake viđenja policajca u svezi oštećenika ČH, ZH, EH i ŽH prilikom očevida, ažurirano nadopunama dana 26., 28., 29. listopada, te 5., 6. i 19. studenog 2009.

28. Iz spisa predmeta Prekršajnog suda u Makarskoj oznake I-P-3291/09, utvrđeno je da se radi o prekršajnom postupka koji se vodio protiv okrivljenika ŽH, povodom predmetnog štetnog događaja u kojem postupku je donesena pravomoćna odluka kojom se okrivljenik ŽH proglašen krivim. presudom Prekršajnog suda u Makarskoj br. I-P-3291/09 od 11. veljače, koja je preinačena povodom žalbe okrivljenika presudom Visokog prekršajnog suda RH broj: Pž5830/2010 od 28. veljače 2011. u dijelu koji se odnosi na izrečenu kaznu.

29. Uvidom u spis Prekršajnog suda posl. br. VI-P-14021/11 utvrđeno je da se radi o postupku protiv okrivljenika ŽH iz [adresa], radi počinjenja prekršaja od dana 16. kolovoza 2011. U postupku je donesena presuda od 1. 12. 2011. kojom se okrivljenik proglašava krivim, odluka pravomoćna 17. 12. 2011. Navedeni postupak ne odnosi se na sam predmetni događaj zbog čega sud sadržaj navedeno spisa predmeta nije posebno cijenio, jer se isti nije od značaja za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari.

30. Uvidom u presudu Općinskog suda u Splitu br. K-1279/12 od 15. srpnja 2013. (list 49-53 spisa), utvrđeno je da je u tom postupku osiguranik tuženika ŽH, proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona, što je 25. listopada 2009. oko 3,10 sati u [adresa], na koliku Vukovarske ulice ispred kbr. 66. upravljajući motociklom marke Yamaha DTR D3, reg. oznake i broja [registarska oznaka], na kojem se u svojstvu putnika nalazio ČH i krećući se u naseljenom mjestu južnim kolničkim trakom ulice Ante Starčevića iz smjera Istoka u smjeru zapada, dolaskom do dijela kolnika ulice Ante Starčevića označenog prometnim znakovima, „obavezan smjer kretanja desno“ i „zabrana kretanja za smjer ravno“, pa je kretnje dozvoljeno samo u pravcu istoka, protivno čl. 49. st. 2. i čl. 51. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, svjestan da takvom vožnjom može ugroziti ostale sudionike u prometu i pristajući na to, brzinom od 91 km/h pri kojoj motociklom nije mogao upravljati na siguran način, nastavio kretanje ulicom Ante Starčevića u zabranjenom smjeru, te izlaskom u Vukovarsku ulicu južnim kolničkim trakom namijenjenim za promet vozila iz suprotnog smjera, uslijed čega je prednjom stranom motocikla udario u prednju bočnu stranu motocikla marke Gilera, reg. oznake i br. [registarska oznaka] kojom je upravljao EH, a u svojstvu putnika se nalazio ZH, te se kretao južnim kolničkim trakom Vukovarske ulice u smjeru istoka, pri čemu su Snajin EH, ZH i ČH zadobili teške tjelesne ozljede pobliže navedene u presudi, te je time kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj su druge osobe teško tjelesno ozlijeđene, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće – djelo opisano i kažnjivo po čl. 272 .s t. 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 dalje KZ/97). Stoga je okrivljenom ŽH temeljem odredbe čl. 272.. st. 1. KZ-a izrečena kazna od 2 godine, te se primjenom odredbi čl. 67. KZ-a prema okrivljenom primjenjuje mjera upozorenja, uvjetna osoba, te se istovremeno utvrđuje da se kazna zatvora u trajanju od 2 godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem odredbe čl. 78 KZ-a, prema okrivljeniku se primjenjuje sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih A kategorija u trajanju od 5 godina računajući od pravomoćnosti presude. Okrivljeniku se nalaže na ime troškova postupak isplatiti sudu iznos od 2.625.00 kn.

31. Tužitelj svoj zahtjev za naknadu predmetne imovinske i neimovinske štete temelji na utvrđenjima iz naprijed navedene presude, koja je postala pravomoćna dana 30. kolovoza 2013., a kojom je ŽH, kao osiguranik tuženika, proglašen krivim za nastanak predmetnog štetnog događaja od 25. listopada 2009. u kojem je tužitelj ČH zadobio ozljede na kojima temelji svoj zahtjev.

32. Kako je u kaznenom postupku donesena pravomoćna presuda protiv osiguranika tuženika, to je u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a koji propisuje da je u parničnom postupku, sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim, pa u tom pravcu sud neće posebno obrazlagati rezultate provedenih dokaza na okolnost nastanka štetnog događaja, što je među strankama nesporna činjenica. Građanskopravna odgovornost odnosi se na pravnu obvezu pojedinca da nadoknadi štetu koju je prouzročio drugoj osobi svojim postupanjem ili propuštanjem. Ova odgovornost je šira od kaznenopravne odgovornosti i regulirana je građanskim pravom. Stoga sud može izvan onog čime je vezan pravomoćnom presudom, utvrditi nešto drugačije činjenično stanje nego što je u kaznenom postupku, jer pravomoćna kaznena presuda ne isključuje mogućnost stavljanja prigovora kako isključive, tako i podijeljene odgovornosti u pogledu oštećenika, u kojem smislu je tuženik u ovom postupku istakao određene prigovore.

33. Upravo iz kaznene presude Općinskog suda u Splitu br. K-1279/12 od 15. srpnja 2013. god. (list 49-53 spisa), kojom je pravomoćno utvrđeno da je osiguranik tuženika ŽH u potpunosti odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, slijedom čega je odgovornost za štetu nastalu tužitelju uslijed predmetne nezgode na strani tuženika, kao osiguravajućeg društva s kojim je tuženik imao zaključenu policu osiguranja.

34. Tuženik je istakao prigovor suodgovornosti tužitelja u nastanku štete, navodeći da je isti bio suputnik na motociklu reg. oznaka [registarska oznaka] osiguranom kod tuženika, kojim je upravljao ŽH u vidno alkoholiziranom stanju i pod mjerom zabrane upravljanja, te da pri tom tužitelj nije nosio zaštitnu kacigu.

35. Razmatrajući istaknuti prigovor suodgovornosti, sud je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola PU Splitsko – dalmatinska PPRP Split broj: 511-12- 36-05 od 25. listopada 2009. god. (list 70 spisa) u kojem je navedeno da je ispitanik ŽH, rođ. **.**.1987. [adresa], dana **.**.2009. u 3,00 sati u svojstvu vozača upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u prometu u Makarska D-8, da je isti upoznat s uputama o načinu uporabe uređaja i postupku ispitivanja i upozoren je da odbijanjem čini prekršaj iz čl. 282. st. 4. ZSPC-a, te da je isti odbio ispitivanje, odbija stručni pregled – uzimanje krvi i urina radi analize. Prema izjavi ispitanika, navedeno je da je konzumirao je alkohol, pri čemu odbija izjaviti što je konzumirao, kada i koliko. Ispitivanje obavljeno dana 25. listopada 2009. u Splitu, KBC Firule, Svjedoci 20218 – PPRP Split. U napomeni policijskog službenika stoji da je osoba u vidno alkoholiziranom stanju odbila potpisati zapisnik.

36. U Zapisniku o očevidu PU Splitsko- dalmatinske PP Makarska br.511-12-29-04- PN od 25. listopada 2009., također je navedeno je da je ŽH odbio alkotestiranje, kao i u Podacima o prometnoj nezgodi, te da je odbio vađenje krvi u urina.

37. Kod utvrđenja suodgovornosti tuženika u nastanku štetnog događaja činjenica što u kaznenom postupku posl. br. K-1279/12 koji se vodio protiv vozača vozila ŽH, nije utvrđena činjenica je li vozač upravljao motornim vozilom u alkoholiziranom stanju ili ne, međutim unatoč navedenom, nema zapreke sud da u predmetnoj pravnoj stvari utvrđuje tu činjenicu razmatrajući dokaze izvedene u postupku, kako bi se iz istih utvrdilo eventualna odgovornost tužitelja kao suvozača na motociklu u nastanku štetnih posljedica tužitelja.

38. Naime, tuženik je u tom pravcu istakao prigovor suodgovornosti tužitelja u nastanku štete, navodeći pri tom da doprinos tužitelja u nastalim mu ozljedama iznosi 50% i to iz razloga jer tužitelj nije nosio zakonom propisanu zaštitnu kacigu, te što je pristao voziti se sa alkoholiziranim vozačem i to u zabranjenom smjeru, što je tužitelj znao i morao znati.

39. Na navedene okolnosti sud je u postupku saslušao u svojstvu svjedoka ŽH, vozača motocikla, na ročištu dana 2. travnja 2014., koji je u svom iskazu naveo da se ne sjeća predmetne nezgode, kako se ona dogodila i svega što se dogodilo tog dana, kao ni događaja i večeri neposredno prije same nezgode, kojom prilikom je zadobio teške tjelesne ozljede i to ozljede glave, ruku, nogu. Sjeća se samo da su tužitelj i on krenuli zajedno, ali ne i odakle su krenuli, pretpostavlja da su išli prema pravcu kuće, sa rive u [adresa], ali to ne može potvrditi, ne sjeća se ni da li su on i tužitelj imali kacigu, ali može jasno potvrditi da nije bio u alkoholiziranom stanju. Ne sjeća se da je odbio alkotest, niti da je odbio potpisati zapisnik o prisutnosti alkohola. Poznato mu je koje je ozljede zadobio tužitelj jer ga je posjećivao u bolnici. Navodi da je imao vozačku dozvolu za vožnju motora kojim je upravljao u predmetnoj nezgodi, a ne zna je li mu u vrijeme događanja predmetne nezgode bila izrečena mjera upravljanja prometnim vozilima.

40. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke na ročištu dana 2. travnja 2014. u odnosu na samu nezgodu navodi da se ne sjeća nezgode, kao ni okolnosti koje su dovele do nezgode i poslije nje do ozljeđivanja, a niti dana prije nezgode, ne sjeća se da li je imao kacigu prilikom vožnje. Navodi da je nakon nezgode 10-20 dana bio u komi uslijed zadobivenih ozljeda tako da njegova sjećanja i njegova saznanja vezano za nezgodu počinju tek od njegova dolaska pri svijesti. Ne sjeća se okolnosti koje su ga dovele u [adresa] tog predmetnog dana, uopće se ne sjeća dana kada se predmetna nezgoda dogodila. Prvo čega se sjeća su samo događanja vezana za prethodni dan. Ne sjeća se da li je tog dana išta konzumirao, da ono što zna je da on inače ne konzumira nekakve tvari zbog kojih se ne bi mogao sjećati. Drogu ne konzumira, a što se alkohola tiče, ponekad popije koju pivu.

41. O podijeljenoj odgovornosti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a, može se govoriti samo ako je oštećenik sudjelovao u nastanku svoje štete ili pridonio da bude veća, dakle ako postoji uzročna veza između njegove radnje ili propuštanja određenog dijela vlastite štete kao posljedice zajedničkog djelovanja.

42. Okolnost što je vozač motocikla reg. oznaka [registarska oznaka], ŽH bio pod mjerom zabrane upravljanja motociklom, sama po sebi nema značenje doprinosa tužitelja u nastalim štetnim posljedicama, jer činjenica da je vozaču motocikla ŽH bila izrečena mjera zabrane upravljanja, tužitelju nije morala biti poznata, jer se ne radi o općepoznatoj stvari. Iz dokaza izvedenih tijekom postupka sud nije utvrdio da je tužitelj imao bilo kakvih saznanja o tome da je vozaču motocikla ŽH bila izrečena mjera zabrane upravljanja, niti da bi mu ta činjenica iz nekakvih drugih izvora i načina trebala biti poznata. Uz navedeno, tužitelj kao suvozač na motociklu, zasigurno nije mogao očekivati niti predvidjeti smjer kretanja osiguranika tuženika, a niti je pri tom bio u mogućnosti kao suvozač utjecati na vozača motocikla i njegov smjer kretanja, koji je u konkretnom slučaju bio u zabranjenom smjeru. U tom pravcu nije ni bilo predloženih dokaza koji bi upućivale na suprotan zaključak suda.

43. Nadalje, što se tiče istaknutog prigovora suodgovornosti tužitelja u svom ozljeđivanju koji ističe tuženik, navodeći da je tužitelj pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem, za navesti je da u postupku, te iz dokumentacije koja prileži spisu nije nedvojbeno utvrđeno da je vozač motocikla ŽH bio u alkoholiziranom stanju, ta činjenica nije utvrđena niti je bila predmet utvrđenja ni u kaznenom postupku posl.br. K-1279/12, koji se vodio protiv vozača motocikla. Činjenica što su policijski službenici naveli u podacima o prometnoj nezgodi je vozač motocikla ŽH odbio alko testiranje, kao i vađenje krvi i urina, što je utvrđeno i u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola PU Splitsko-dalmatinska PPRP Split br. 511-12-36-05 od 25. listopada 2009., gdje je u napomeni navedeno da je osoba u vidno alkoholiziranom stanju, ne može se staviti na teret tužitelju, da mu je bilo poznato da je vozač motocikla bio alkoholiziran i da je usprkos tome sjeo s njim na motocikl kao suvozač, čime bi doprinio u nastanku štetnih posljedica.

44. Naime, činjenica je da alkohol djeluje individualno na svaku osobu, tako je različito djelovanje alkohola kod osobe koja je naučila konzumirati alkohol, te je razvila određenu toleranciju, pa neće manifestirati uobičajene karakteristike vezane uz utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi, od osoba koje nisu sklone čestoj konzumaciji alkohola. Sama klinička slika alkoholiziranosti ne mora odgovarati koncentraciji alkohola u krvi, jer je simptomatologija pijanstva kako u kvantitativnom, tako i u kvalitativnom smislu individualna i ovisi o mnogim faktorima.

45. Neke svakodnevne, uobičajene i automatizirane radnje mogu se i nakon konzumacije većih količina alkohola izvršiti bez nekih vidljivih grubih ispada. Upravo iz tih razloga, ponekad je teško "na pogled" prosuditi da je je neka osoba alkoholizirana i koliko je alkoholizirana. To je još teže procijeniti osobi koja nije bliska s alkoholiziram osobom, odnosno osobi koja s alkoholiziranom osobom ne provodi većinu vremena ili osobi koja je mlada i za koju se pretpostavlja da nema baš puno susreta s alkoholiziranim osobama, što je u konkretno ovdje slučaj s tužiteljem koji je u vrijeme štetnog događaja imao 19 godina. Zapažanje policijskih službenika nakon predmetne prometne nezgode, konstatirano na zapisnik PU Splitsko- dalmatinske, ne mora nužno uputiti na zaključak da je osoba alkoholizirana, moguće da je takvo ponašanje uzrokovano i samim štetnim događajem (ozljeda, stres, strah, dezorijentiranost uslijed pada i sl.), a uz to, iz rezultata provedenih tijekom postupka, sud nije utvrdio da je takvo –vidno alkoholizirano ponašanje vozača ŽH bilo prije same nezgode i da bi stoga tužitelju bilo vidljivo i ukazivalo na to da je vozač ŽH bio pod utjecajem alkohola.

46. Naime, iz iskaza tužitelja, kao i svjedoka ŽH, koji se ne sjećaju toga dana kada se štetni događaj dogodio, kao ni samog štetnog događaja, sud nije mogao utvrditi jesu li se tužitelj i vozač motocikla ŽH družili, prije samog štetnog događaja, koliko su vremena prije proveli zajedno, iz čega bi se dalo zaključiti je li tužitelj i mogao primijetiti je li ŽH konzumira alkohol, ili ne, je li tužitelj zajedno s vozačem konzumirao alkohol ili ne, ili je li na neki drugi način saznao ili mogao znati da vozač konzumirao alkohol, kao ni kakvo je prethodno ponašanje vozača prije samog štetnog događaja, što bi ukazalo na mogućnost postojanja spoznaje tužitelja da je ŽH, vozač motocikla alkoholiziran, te da je isti unatoč spoznaji da je opasno sjesti motocikl kojim upravlja vozač u alkoholiziranom stanju, to i napravio. U tom pravcu nije ni bilo predloženih dokaza iz kojih bi se navedena činjenica mogla utvrditi.

47. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud po provedenom dokaznom postupku nije na nedvojben način utvrdio da je vozač motocikla ŽH u vrijeme štetnog događaja bio u alkoholiziranom stanju i da je kao takav upravljao motociklom, te da je navedena činjenica alkoholiziranog stanja vozača motocikla, tužitelju bila poznata, te da je isti, unatoč navedenom sjeo na motocikl sa alkoholiziranim vozačem. Kao što je prethodno navedeno, na tu okolnost, kao i na okolnost da bi tužitelju bila poznata činjenica da je ŽH, vozaču motocikla bila izrečena mjera zabrane upravljanja motociklom, tuženik nije predložio niti jedan relevantan dokaz koji bi upućivao na zaključak je s navedenim tužitelj bio upoznat, te da bi stoga tužitelj bio suodgovoran za nastanak štete zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, kojem je izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, pa se u tom dijelu prigovor suodgovornosti tuženika ukazuje neosnovan.

48. U odnosu na prigovor tuženika koji se odnosi na okolnost da tužitelj prilikom vožnje na motociklu nije koristio kacigu, te bi time doprinio nastanku štetnih posljedica, sud je utvrdio da je iz dokumentacije koja prileži spisu, zapisnika o očevidu PU Splitsko – dalmatinske, PP Makarska Broj: 511-12-29-04-PN-263/09 od 25. listopada 2009., razvidno da tužitelj koji je sudjelovao kao putnik na motociklu na glavi nije nosio zaštitnu kacigu, kao ni vozač motocikla ŽH.

49. Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (Narodne Novine br. 105/04, 142/06, 60/08, 67/08), koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka štetnog događaja, čl. 114. st. 1. tog zakona propisano je da vozač motocikla ili mopeda i osobe koje se prevoze na tim vozilima moraju, za vrijeme vožnje na cesti, na glavi nositi zaštitnu kacigu. Navedenom zakonskom odredbom nije određeno kakav tip kacige vozač motocikla ili suvozač mora nositi.

50. Naredba o homologaciji zaštitnih kaciga i njihovih vidnika za vozače i suvozače motocikala i mopeda (NN br. 58/00) odnosi se na propise i tehničke standarde koje kacige za motocikliste, bicikliste i druge korisnike kacige moraju zadovoljiti kakvo bi bile legalne za upotrebu na javnim putevima. Navedena naredba uključuje standardizaciju testiranja, međunarodne standarde i označavanje, ali navedena naredba ne propisuje točno koju vrstu kacige treba koristiti za određenu vrstu motocikla, već postavlja tehničke standarde koje kacige moraju zadovoljit. Zakonska regulativa Republike Hrvatske koja se odnosi na sigurnost u prometu, kako je to prethodno navedeno, ne propisuje kakav tip kacige vozač motocikla ili suvozač mora nositi.

51. U konkretnom slučaju u postupku medicinskog vještačenja, na navedenu okolnost očitovao se i sudski vještak dr. OH, spec maksilofacijalne kirurgije, koji je u tom pravcu dao odgovor na upit pun. tužitelja, uz predočenje fotografije s prikazom kacige list 153-154 spisa), koja nema adekvatnog štitnika za bradu, navodeći da je tužitelj mogao zadobiti nastale ozljede i unatoč nošenju kacige, dok je vještakinja dr. dentalne medicine, Marina Ježina, u tom pravcu navela da su sigurno kacige koje su integralne sigurnije od onih bez zaštite za bradu i lice, a da je tužitelj imao takvu kacigu, sigurno bi umanjio ozlijede čeljusti.

52. Obzirom na navedeno, prema ocjeni ovog suda neosnovano je pozivanje tuženika na doprinos tužitelja nastanku štete zbog nenošenja zaštitne kacige, to stoga jer provedenim vještačenjem, imajući u vidu ozljede koje je u predmetnoj nezgodi zadobio tužitelj, te očitovanje vještaka dr. OH spec. maksilofacijalne kirurgije i dr. dentalne medicine MH, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, nije sa sigurnošću utvrđena uzročno-posljedična veza između zadobivenih ozljeda tužitelja i nenošenja kacige, budući da prema mišljenju medicinskog vještaka, tužitelj bi ozljede dobio unatoč nošenju kacige, što kazuje na to da, iako kaciga smanjuje mogućnost nastanka ozljeda lica u slučaju da je tužitelj nosio integralnu motorističku kacigu, kaciga bez štitnika brade iste ne isključuje, posebice prilikom pada kakav je pretrpio tužitelj, uzimajući u obzir ostale ozljede koje je pretrpio tužitelj prilikom pada. Dakle da je tužitelj nosio kacigu bez štitnika brade, unatoč kacigi dobio bi nastale ozljede, dok u slučaju da je nosio integralnu motorističku kacigu, ozljede čeljusti bi bile umanjene.

53. Kako u konkretnom slučaju provedenim dokazima nije utvrđen točan mehanizam nastanka ozljeda tužitelja, a obzirom na činjenicu da odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije vidljivo, niti je propisano kakav tip kacige je vozač motocikla ili osoba koja se prevozi na motociklu trebao nositi, niti u tom pravcu za pojedine vrste motocikla postoji obveza nošenja točno određenog tipa sigurnosne kacige (integralna, preklopna, Jet open, modularna i sl.), unatoč protupravnosti u postupanju tužitelja koji kao suvozač na motociklu nije nosio kacigu, sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda tužitelja i nenošenja kacige, slijedom čega je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a. ZPP-a zaključio da tužitelj nenošenjem zaštitne kacige nije doprinio nastanku štete.

54. Slijedom naprijed iznesenih utvrđenja, sud je utvrdio da na strani tužitelja nema doprinosa u nastanku štete, pa stoga svi suprotni navodi tuženika u pravcu istaknutog prigovora suodgovornosti tužitelja u nastanku štete nisu osnovani.

55. Tužitelj se u svom iskazu očitovao i na ozljede koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju, navodeći pri tome da su ozljede bile jako teške, da je njegovo zdravstveno stanje danas takvo da ne može dugo sjediti, ne može klečati, ne može trčati, ima jake bolove vilice, nekad u tolikoj mjeri da ni usta ne može otvoriti. Prije same nezgode jedan period je radio u općini, a ljeto prije nezgode sezonski je radio u Vatrogasnom domu Brela i misli da su mu primanja tada bila 3.500,00 kn. Nikad prije nije radio kao vodoinstalater, ni kao konobar. Po izlasku iz bolnice u kojoj je bio možda cca 2-3 mjeseca, svakodnevno mu je kroz jutro dolazila medicinska sestra i fizioterapeut, i to je trajalo cca 2-3 mjeseca. Ne može se izjasniti tko je plaćao medicinsku sestru i fizioterapeuta. U samoj nezgodi uništena mu je cijela odjeća i obuća, kao i mobitel, ali ne može se sjetiti koje marke mu je bio mobitel. Ne mogu se sjetiti ni koje marke mu je bila odjeća. Nakon predmetne nezgode, otežano mu je hodanje na način da šepa. Po dolasku iz bolnice njegovi ukućani su mu pomagali redovno oko higijene i oko ostalih svakodnevnih radnji u razdoblju njegova oporavka. Nije liječen zbog amnezije, gubitka pamćenja koje mu se dogodilo u svezi predmetne nezgode. Od predmetne nezgode ne radi.

56. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva, sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja i uz saslušanje tužitelja odredio provođenje medicinskog vještačenja, po ovlaštenim sudskim vještacima putem zamolbenog Općinskog suda u Splitu, koji je postupio po zamolnici ovog suda u predmetu posl. br. Pom- 1/2015, u kojem postupku su svoj nalaz mišljenje dali ovlašteni sudski vještaci dr. Danči Tripalo spec. ortoped, mr. sc. Dr. Arsen Pavić spec. opće kirurgije i uže spec. traumatologije, dr. OH spec. maksilofacijalne kirurgije, doc. Dr. sc. Marina Titilić spec. Neurolog, prim. Dr. Irena Perić pulmolog, dr. med. Sanja Batina, spec. psihijatar, dr. dentalne medicine Marina Ježina, mr. sc. Milana Varinac – Barač dr. med. Spec. medicine rada.

57. Vještak dr. Danči Tripalo, ortoped dala je svoj nalaz i mišljenje i u tom pravcu se i usmen očitovala (list 118-119, 126-131, 175, 179, 227, 295-300 spisa), pri čemu navodi da je pregledom sudskog spisa sa priloženom medicinskom dokumentacijom mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju dobio teške tjelesne ozljede, sa ortopedske strane višestruki prijelom desne noge.

58. Mr. sc. dr. Arsen Pavić spec. opće kirurgije i uže spec. traumatologije (list 121- 123, 126-131, 173-175, 245-249, 295-300 spisa), je na ročištu u predmetu Pom 1/15 dana 9. lipnja 2016. god., iznio je anamnezu tužitelja od zaprimanja u KBC Split polimatraumatiziran u stanju teškog hemoragično traumatskog štoka, zbog čega je reanimiran obrađen (lab. rtg. MSCT) i operiran zbog višestrukih ozljeda, vještak je ukratko iznio sadržaj dostavljene medicinske dokumentacije, te zatražio na uvid zdravstveni karton tužitelja, uz prijedlog da se odredi pregled i vještačenje po vještaku pulmologu ili torakalnom kirurgu.

59. Vještakinja dr. Danči Tripalo, spec. ortoped je prilikom usmenog davanja mišljenja navela da se njeno vještvo i vještvao vještaka dr. Arsena Pavića preklapaju, pa smatra da bi bilo najbolje da daju zajedničko vještvo.

60. Vještakinja docent dr. sc. Marina Titilić spec neurolog, prilikom usmenog davanja nalaza i mišljenja navodi da temeljem EMG nalaza kliničkog pregleda neurologa, navodi da je kod tužitelja nastupilo oštećenje nerusa neroneusa, koje će imati za posljedicu otežan kretanje, otežano stajanje, čučanje, sportske aktivnosti, a s obzirom da se radi o mladoj osobi od koje se očekuje socijalna i radna aktivnost smatra da je nastupilo umanjenje životne aktivnost s neurološke strane od 8 do 10%. Što se tiče mogućih psihoorganskih promjena smatra da je potrebno napraviti neuropsihološko testiranje i vještanje po vještaku psihijatru. Bolna komponenta koju je trpio tužitelj uklapa se s neurološke strane u bol koja će biti vještačena po traumatološko ortopedskoj osnovi. Tuđa pomoć i njega će se također uklopiti u traumatološkoj ortopedskoj osnovi kao i naruženje.

61. Dana 30. ožujka 2017. zaprimljen je zajednički nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Danči Tripalo spec. ortopeda i doc. dr. sc. Arsena Pavića dr. med. spec za opću kirurgiju i traumatologiju koji su iznijeli medicinsku anamnezu tužitelja, ozljede tužitelja nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi, te u mišljenju navode dijagnoze tužitelja: politrauma, hemoragijsko traumatski šok, prijelom desne bedrene kosti, višeiverni komplicirani prijelom trećeg stupnja desne potkoljenice (proksimalni dio potkoljenice je višeiveran i zahvaća zglob koljena), rascjep simfize sa hematomom retropubično i retroperitonealno. Navode da je bolničko liječenje trajalo ukupno 126 dana i to JIL od 25. rujna 2009. do 7. studenog 2009 (44 dana), Klinika za Kirurgiju od 7. studenog 2009 -30. prosinca 2009. (54 dana), Klinika za kirurgiju od 17. ožujka 2010. do 13. travnja 2010. (28 dana ), ambulantno liječenje od 30.prosinca 2009 do 17. ožujka 2010. i od 13. travnja 2010. do 16. prosinca 2011. (ukupno 726 dana ). Ukupno 8 operacijskih zahvata (24. rujna 2009. - 4 operacijska zahvata, 26. rujna 2009. - 2 operacijska zahvata, 18. ožujka 2010. – 1. operacijski zahvat i 29. ožujka 2010. 1 operacijski zahvat). Ukupno trajanje liječenja 2 godine i 4 mjeseca. Analizom priložene dokumentacije ustanovili su kako su ozljede zadobivene u predmetnoj prometnoj nezgodi mogu se dovesti u uzročno posljedičnu vezu. Po izvršenom kliničkom pregledu tužitelja i dostavljene RTG snimke zdjelice, desne natkoljenice, koljena, potkoljenice i gležnja, ustanovljena je:

- distrofija desne natkoljenice i potkoljenice,

- ožiljke trbuha, desne natkoljenice ( s vanjske strane), desne potkoljenice (s prednje strane,

- ograničena pokretljivost desnog kuka (rotacije blokirane, abdukcija 45 st,, fleksija 50. st.), desnog koljena ( u fleksijskoj kontrakturi –kretnje od 10. st. – 45. st), Postraumatska srtroza (II-III stupnja, desnog gležnja – blaža kontraktura Reducirana dorzifleksija za 10-15 st. Do 1/3 opsega

- lnegalitet ekstremiteta – desna noga kraća 3 cm

- stanje nakon simfizeolize sa denivelacijom zdjelice i inkompletnim zdjeličnim prstenom uz posljedično šepanje (Dijastaza simfize za 5 cm uz blaži pomak d. sakroilijakalnog zgloba)

- kod hoda se primjećuje blaže šepanje.

Vještaci su prema priloženim tablicama tuženika utvrdili invalidnosti i to:

- po točci 177. deformirajuća artroza koljena 20%,

- po točci 99. c Simfizeoliza veličine preko 2 cm 15%

- po točci 170a. Smanjena pokretljivost d. kuka do 1/3 opsega 5%,

- po točci 174. a Skraćenje noge zbog prijeloma 5%,.

- Po točci 185. a smanjena pokretljivost nožnog zgloba 5%

Kod zbrajanja vještaci su primijenili točku 5 općih odredbi Točku 99. c koja iznosi 15% su pribrojili u punom iznosu jer se radi o zdjelici koja spada u poseban dio tijela. Prema navedenom izračunu utvrđen je ukupan invaliditet u iznosu do 39,37%.

U odnosu na trajno umanjenje životnih aktivnosti navedeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede koje su dovele do trajnog umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 45%. Navedeno je da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, kod dužeg stajanja i hodanja. Trčanje nije izvedivo. Otežano će se penjati i spuštati niz stepenice, te hodati po neravnom terenu. Neće moći izvoditi puni čučanj s desnom nogom. Ulagati će i pojačanje napore kod podizanja i nošenja težeg tereta. Bolovi koje je tužitelj trpio su jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenzitete 3 mjeseca i slabog intenziteta 6 mjeseci. Tuđa njega i pomoć (nemedicinska, kod obavljanja osobne higijene, kod odlazaka na kontrolne preglede i na fizikalnu terapiju) 2 mjeseca 3 dana dnevno, 6 mjeseci 2 sata dnevno, 1 godina 1 sat dnevno. Naruženost kod šepanja kod hoda,te zbog postoperacijskih ožiljaka s prednje strane desne potkoljenice i u predjelu natkoljenice, naruženost je u srednjem stupnju.

62. Vještak dr. OH spec. maksilofacijalne kirurgije (list 123-124, 167- 169, 175-176, 327-330, 343-345 spisa), u svom je pisanom nalazu i mišljenju od 22. siječnja 2019. god. iznio anamnezu i tijek liječenja tužitelja podacima iz sudskog spisa i dostupne medicinske dokumentacije. U mišljenju navodi da poslijeoperacijski tijek liječenja po maksilofacijalnom kirurgu u sudskomedicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu nije opširan, po njemu se zaključuje iz Otpusnih pisama iz JIL-a i Klinike za kirurgiju, budući da je tužitelj zbog medicinske nužnosti bio liječen upravo u tim odjelima. Nakon otpusta iz bolnice, zbog važnosti i potrebe praćenja drugih ozljeda, a sigurno i zbog relativno urednog oporavka nakon zbrinjavanja ozljeda iz područja maskilofacijalne kirurgije, tužitelj nije puno puta dolazio na kontrolne preglede maksilofacijjalnog kirurga. U spis postoji samo jedan nalaz sa kontrolno pregleda maksilofacijalnog kirurga od 16. prosinca 2011. u kojem se navodi stanje nakon prijeloma donje čeljusti s posljedičnim poremećajem zagriza, zadebljanjem desne strane lica i smanjenom osjetljivošću u području inervacije donjih aliveolarnih živaca obostrano. Navodi da je tužitelj za potrebe postupka pristupio na klinički pregled 11. siječnja 2019. da je na pregledu uočljiva vidljiva asimetrija lica s naglašenijom (izbočenijom) desnom stranom, što licu daje lažno natečen oblik (npr. slično kao da da postoji oteklina zbog zubobolje). Također su izvana vidljiva i dva ožiljak (ispod kuta donje čeljusti na desnoj strani razvučeni ožiljak 50x10 mm, a na desnoj strani donje usne okomiti hipotrofični (uvučeni ožiljak 25x3 mm). Predvorje usne šupljine na lijevoj strani je snižene visine što dovodi do zaostajanja hrane i ometa proces žvakanja i guranja. Kao sporedni nalaz uočava se da kroz sluznicu prominira ogoljela gornja od tri metalne pločice kojima je vršena fiksacija koštanih lomaka. Tu pločicu potrebno je hitno odstraniti, jer je to mogući put unosa infekcije prema kosti i miže uzrokovati kroničnu upalu kosti, na što je tužitelju skrenuta pozornost. Kod tužitelja postoji značajni poremećaj okluzije (odnosa gornjih i donjih zubi) s izraženim tzv. križnim zagrizom na desnoj strani, gdje je zubni ni donje čeljusti izvan zubnog niza gornje čeljusti, što neminovno uzrokuje otežano i nepotpuno usitnjavanje hrane pri procesu žvakanja. Kliničkim pregledom evidentira se hiperstezija (smanjena osjetljivost) desne strane donje čeljusti i zubi u donjoj čeljusti, kao i desne polovine donje usne zbog ozljede donjeg desnog alveolarnog živca. Tužitelju nedostaju bočni sjekutići, a devitalizirani su zubi 11, 21.i 23. Defekt je zamaskiran protetskim uratkom (tzv most). Na RTG snimci (otrppantomogram) osim brojnog fiksacijskog metalnog materijala (već opisane titanijske pločice i vijci) vidljiva je i redukcija koštanog tkiva u području kuta donje čeljusti s desne strane, značajno različita u odnosu na lijevu stranu, koju dovodi u vezu s posljedicom štetnog događaja. To područje, kao i područje tijela donje čeljusti, na kojima su postavljene fiksacijske pločice i vijci, mjesta su tzv. manjeg otpora (loci miniris resistentiae) u slučaju nove buduće traume. Navodi da će tužitelj morati izbjegavati mogućnosti traume čeljusti u budućnosti, zbog mogućih još štetniji posljedica nego su ove sadašnje. Iako se radi o mladoj osobi, preporuča izbjegavanje čak i sportskih aktivnosti u rekreativne svrhe, gdje je moguće slučajno ozljeđivanje (npr. udarac laktom, glavom ili koljenom u košarci, nogometu ili slično). Vještak prema tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) procjenjuje da kod tužitelja postoji invalidnost od ukupno 7% (prema točci 32. 5%, i prema točci 35. 2%). Ovu procjenu treba zbrojiti s procjenom drugih vještaka jer se radi o neovisnim organskim sustavima. Povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje (ranije korišteni termin "trajno umanjenje životne aktivnosti) procjenjuje u istom postupku, dakle 7%. Trajanje i intenzitet bolova uklapaju se u procjenu drugih vještaka. Potreba za tuđom njegom i pomoći, kao i naruženost, također se uklapaju u procjenu drugih vještaka. Predlaže sudu prihvatiti cijenu stomatoloških usluga dr. KH u iznosu od 11.200,00 kuna, jer taj iznos za učinjene usluge smatra vrlo prihvatljivim, čak neuobičajeno malim iznosom u odnosu na cijene drugih ordinacija, osobito u usporedbi s cijenama navedenih usluga u drugim gradovima u Hrvatskoj. Smatra da je provođenje liječenja kod privatnog stomatologa u ovom slučaju bilo opravdano (dob tužitelja u vrijeme nakon štetnog događaja, hitnost provedbe postupaka, izbjegavanje listi čekanja, izbjegavanje plaćanja putnih troškova itd.).

63. Na ročištu dana 1. srpnja 2020. saslušani su vještaci dr. Marina Titlić i dr. OH, koji su se očitovali na prigovore stranaka.

64. Vještakinja dr. Marina Titlić u svom iskazu navodi da je pregledala spis i priloženu dokumentaciju s njenim vještačenjem koje je ranije iskazano, pri čemu je zbog oštećenja peroneusa, koje je dokazano klinički i EMNG pretrage procijenila je 8- 10%. Također je procijenila da se bol i naruženje uklapa u procjenu traumatologa – ortopeda, tada je zatražila neuropsihološko testiranje i procjenu psihijatra i s toga ne bi taj dio procjenjivala jer nema smisla. Prema tabličnom osiguranu GRAW osiguranja od 1. srpnja 2011. , te procjenjuje da je pristupilo oštećenje nervus peroneusa koje je uzrokovalo slabost mišića potkoljenica u stopala u iznosu od 10%.

65. Vještak dr. OH, maksilofacijalni kirurg, navodi da je sa vještakinjom Ježinom Bušelić mogao dati zajednički nalaz i mišljenje, da se u svom pisanom vještvu bazirao na prijelomu čeljusti i posljedicama koje je taj prijelom imao te gubitak dva zuba, dok će vještakinja Ježina Bušelić dati mišljenje o mogućoj povredi prava osobnosti uzrokovanoj prijelomima dodatna dva zuba i devitalizaciji tri zuba, kao i u o mogućem umanjenju životne aktivnosti ime uzrokovano. Procjena umanjenja životne aktivnosti sa stajališta maksilofacijalonog kirurga ostaje 7% kako je i navedeno u njegovom pismenom vještačenju. U odnosu na primjedbe o procjeni naruženosti, ostaje pri procjeni da se radi o naruženosti srednjeg stupnja, a isto vrijedi i za procjenu bolova. Navodi da je tužitelj nedvojbeno trpio bolove zbog prijeloma i rana na području lica. Međutim intenzitet i trajanje tih bolova procjenjuje kraćim i manjeg intenziteta u odnosu an trajanje bolova zbog ozljede drugih organskih sustava koje je tužitelj zadobio. Intenzitet i trajanje bolova zbog ozljeda u području lica smatra da su bili manji u odnosu na bolove koje je tužitelj trpio zbog ozljeda drugih organskih sustavu. Kod tužitelja postoji naruženost ne samo na području lica nego i na području ekstremiteta, naruženost na području lica je vidljiva, ali je bolje uočljiva jedino kod bliskog socijalnog kontakta. Navodi da ako će vještakinja stomatološke struke smatrati da treba dopuniti njegovo vještvo u smislu povećanja postotka povrede prava osobnosti, tada će vještakinja procijeniti hoće li se dodatno vještačenje pribrojiti njegovom vještačenju. Isto vrijedi i na procjenu invaliditeta po ugovorom. Na upit je li ozljede iz područja njegova vještačenja mogu nastati kod osoba koje imaju kacigu, navodi da prikazana skica kacige koju tužitelj dostavlja u spis za sud i suprotnu stranu, ta prikazana fotografija nema adekvatnog štitnika za bradu (kaciga na fotografiji – list 153, 154 spisa), navodi da je moguće zadobiti ozljede unatoč njenom nošenju. Vještak je u svom nalazu od 15. siječnja 2019. u kojem je, nakon pregleda tužitelja 11.01.2019., procijenio povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje ("trajno umanjenje životnih aktivnosti") u iznosu od 7% a sve zbog asimetrije lica s izbočenijom desnom stranom, dva ožiljka na bradi desno, poremećaja okluzije, smanjene osjetljivost desne strane brade zbog ozljede donjeg desnog alveolarnog živca, nedostatka i devitalizacije zuba te redukcije koštanog tkiva u području kuta donje čeljusti desno. Trajanje i intenzitet bolova uklapaju se u procjene drugih vještaka, kao i tuda njega i pomoć te naruženje.

66. Vještakinja dr. Marina Ježina dentalne medicine (list 162-164, 331-336, 347- 350 spisa), u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu dana 2. rujna 2020., gdje se očitovala i na pitanja pun. stranaka, navodi da što se tiče ekpertizie vještačenje vezano za prijelom čeljusti i posljedice, slaže se s utvrđenjima maksilofacijalnog kirurga i uklapa se u njegovo vještačenje. Što se tiče oštećenja TM zgloba gubitka zuba, ostaje pri tvrdnjama unutar svog vještačenja. Patološko oštećenje i funkcije TM zgloba i gubitka dva zuba ukupnom zbroju iznosi 7% i to se zbraja sa ostalim utvrđenjima drugih vještaka, i tako s utvrđenjem dr. OH. Iskazano utvrđenje za trajno invalide prema tablicama i to točke 36. i 37. tablice u iznosu do 5-30% obično se odnosi na ugovorno osiguranje. U odnosu na naruženost navodi da bi se složila da se radi o jakom stupnju naruženosti , obzirom da se radi o licu najvidljivijem dijelu tijela i da se naruženje sastoji na više vidova kako navodi kolega dr. OH i to dva ožiljka simetrije lica sa izbočenom desnom stranom koja nalikuje oteklini zbog zubobolje. U odnosu na kacige prikazane na fotografijama, navodi da kaciga kako je vidljiva na slici ima otvoren prostor lica i brade te je apsolutno moguće zadobiti ozbiljne udarce lica i pored nošenja kacige. Okončanje endodonskog liječenja na zubima 11 i 12, odnosilo bi se na konačno punjenje kanala. Obzirom da u nalazu ordinacije dentalne medicine dr. KH od 8. studenog 2011. kao okvirno vrijeme dovršenja punjenja korijenskog kanala piće citira ljeto 2010. god., precizniji termin bi bilo potrebno zatražiti od kolege KH. U postotak smanjenja životne aktivnosti koje je utvrdio dr. OH, vještakinja navodi da samo za svoje vještačenje može tvrditi da se radi upravo o gubitku dva zuba u cijelosti kako je navedeno u njenom vještvu, dok navedena u vještu u cijelosti, a u odnosu na vještačenje kolege dr. OH biti će potrebno da se to kolega osobno definira. Suglasna je s vještvom dr. OH u dijelu u kojem je ostao pri procjeni da se kod tužitelja radi o naruženosti srednjeg stupnja. Slaže se da bi bilo oportuno da se u konzultaciji s dr. OH dostavi zajedničko izjašnjenje o pitanju postotka umanjenja životne aktivnosti. Vještakinja je u svom nalazu dostavljenom 21. lipnja 2019., nakon pregleda tužitelja dana 31. siječnja 2019.,navela da procijenjena povreda prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 8%, u čemu se slaže s tvrdnjama maksilofacijalnog kirurga, te još na patološko oštećenje funkcije TM zgloba dodaje 5% i za gubitak dva zuba 2%. (Op. vještaka: nejasna je rečenica na listu 335 "Slijedom toga se kod pacijenta točk. 36 i 37 ovog čl.4 Tablica može odrediti trajni invaliditet od 5 do 30%".) Bolovi su procijenjeni jakima 3 dana, umjerenima do okončanja endodontskog liječenja, slabima do izrade konačnog rada dok lake bolove trpi i danas; potreba za tuđom pomoći i njegom se uklapa u procjenu drugih vještaka. Nadalje, iskazano je mišljenje da liječenje nije završeno (potrebna funkcijska rehabilitacija žvačnog aparata kao i liječenje implantatima).

67. Vještakinja prim dr. Irena Perić, pulmolog u svom nalazu i mišljenju od 12. studenog 2020. god. (list 162, 347, 351, 380-387 spisa), navodi da nakon obavljenog pregleda i funkcionalne obrade pluća može ustvrditi da je tužitelj kao posljedica prometnog udesa između ostalog u sklopu politrume imao kontuzije pluća zbog udarca u prsište. Do prometnog udesa koji je bio 2009. god. tužitelj je bio zdrav. U anamnezi navodi da puši 4 godine manje od 20 cigareta dnevno (pušački staž 4 p/y). Klinički pregled je ureda. Napravljen radiološki standardni snimak torakalnih organa 7. rujna 2020 i nalaz je uredan. Napravljen spirometrijski nalaz koji je uredan. Napravljen je difuzijski kapacitet pluća. Ukupna difuzija snižena na 67% od normalne vrijednosti dok je jedinična difuzija uredna (83%), zbog čega može konstatirati da je sniženje ukupne difuzije posljedica kontuzije pluća i trajnih promjena na parenhimu pluća. Budući da se u tablicama trajnog tjelesnog oštećenja ne navodi difuzijski kapacitet pluća vez samo vitalni kapacitete (Prsni koš VII točka 49) smatra da je oštećenje parenhima pluća koje se manifestira sniženjem difuzijskog kapaciteta pluća paralela restriktivnim smetnjama ventilacije, te da je došlo do trajnog tjelesnog oštećenja zbog oštećenja funkcije pluća za 25%. Uz to smatra da je tužitelj zbog udarca u prsa imao bolove jakog intenziteta u traju od dva dana, umjerenog intenzitete 10 dna i blage bolove 1 mjesec. Zbog oštećenja pluća nije bila potrebna tuđa njega i pomoć.

68. Očitujući se na prigovore stranaka, vještakinja prim. dr. Irena Perić, pulmolog, na ročištu dana 18. prosinca 2020. god. navodi da odbija pritužbe tuženika na njeno pisano vještvo, i ostaje u cijelosti kod istog. Pri pregledu pacijenta tužitelja, iz anamnestičkih podataka isključila je druge bolesti koje bi mogle dovesti do oštećenja funkcije pluća. Što se tiče ventilacijske funkcije pluća, utvrdila je da je ona ostala uredna nakon traume, što je potvrđeno spirometrijskim nalazom. Međutim respiracijska funkcija pluća tj. izmjena plinova na razini aveokapilarne membrane je oštećena kao posljedica nagnječenja pluća zbog traume. Ovo je potvrđeno difuzijskim kapacitetom pluća koji daje uvid upravo u izmjeni plinova na razini aveokapilarne membrane što je osnovna funkcija pluća. Difuzijskim kapacitetom je utvrđeno da je ukupna difuzija snižena na 67% dok je jedinična difuzija još uvijek održana i iznosi 83% normalne vrijednosti što je uvije u granicama normale. U životu osobe, ona u svakodnevnom životno svakodnevne aktivnosti miže podnositi bez većih problema i ne treba mu kisik za to. Međutim svako fizičko opterećenje traži dodatnu količinu kisika i zbog toga su rezerve pluća ogromne. Znači da će težim fizičkim opterećenjem rano ulaziti u anaerobni prag i neće moći podnositi daljnja fizička opterećenja. I za očekivati je da se to s godinama pogoršava jer isti ide stariji. Kako su priložene tablice ne dovoljne u praksi, potpuno nedovoljne za detalju analizu funkcije pluća jer uzimaju u obzir samo grube ventilacijske parametre, a to su spirometrijski parametri, osvrnula se na navedeno, zbog toga se pokušala snaći u procjeni trajnog tjelesnog oštećenja što se tiče oštećenja pluća i zaključila je da je to 25%. Na temelju tablica tjelesnog oštećenja, što se tiče pluća, on nema tjelesna oštećenja. Zbog toga sto su tu samo navedene vrijednosti koje se dobiju spirometrijskim mjerenjem tj. vitalni kapacitet kojim se ne može dobiti uvid u stanje aveokapilarne membrane. Što se tiče funkcije pluća procijenila je da je tužitelj 25% invalid. Na upit o postotku koji procjenjuje za ovo umanjenje funkcije pluća u odnosu na ukupni invaliditet neke osobe, vještakinja navodi da se ona zadržava za funkciju pluća i ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Navodi da se ovakve promjene funkcije pluća ne održavaju na difuzijski kapacitete pluća i neće biti posljedica pušenja u ovoj dobi. Znači da u njegovoj dobi pušenje neće izazvati ovakve promjene na difuzijskom kapacitetu. Vještakinja je u svom dodatnom očitovanju od 9. studenog 2020. nakon pregleda tužitelja i funkcionalne obrade pluća navela, da su svi nalazi uredni osim ukupne difuzije pluća koja je snižena na 67%; anamnestički pušač 4 godine manje od 20 cigareta dnevno), procijenjeno trajno tjelesno oštećenje funkcije pluća za 25% a zbog restriktivnih smetnji ventilacije. Uz to vještak smatra da je tužitelj zbog udarca u prsa imao bolove jakog intenziteta u trajanju od dva dana, umjerenog intenziteta 10 dana i blage bolove 1 mjesec a da zbog oštećenja pluća nije bila potrebna tuda njega i pomoć.

69. Dr. med. Sanja Batina, spec. psihijatar, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu dana 18.prosinca 2020. (list 162, 347, 387-388 spisa), navodi da je na temelju priložene dokumentacije u sudskom spisu doznaje da tužitelj ČH rođ. 1990 dan 25. listopada 2009. strada u saobraćajnoj nesreći na način kako je opisano u tužbenom zahtjevu, pri čemu je zadobio teške i po život opasnoj tjelesno ozljede o kojima su se izjasnili prethodni vještaci spec. ortoped, traumatolog, maksilofacijalni kirurg, spec. dentalne medicine, neurolog i pulmolog. Pregledom dostupne medicinske dokumentacije utvrdila je da je tužitelj bio kod prijema u bolnicu u hemoragijskom i traumatološkom šoku zbog čega nije bio pri svijesti, te nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj integritet stoga i nije bilo primarnog straha. Uslijedio je sekundarni strah jakog intenzitete u trajanju od 2 tjedna, strah srednjeg intenziteta od 4-6 tjedana, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 6 mjeseci. Ponovo su reaktivirali strahovi jakog intenziteta u trajanju dva dana prije i dva dana poslije svakog iniciranog operativnog zahvata. Trajnih posljedica nema. Ranije navedene tjelesne ozljede izazvale su povredu duševnog integriteta koja se uklapa u procijenjenom stupnju povrede prava osobnosti istog na tjelesno zdravlje. Povreda duševnog integriteta u trpljenju bolova, zabrinutosti, straha, potištenosti, indiciranim operativnim zahvatima potrebom za mirovanjem indiciranim kontrolnim pregledima, fizikalnoj rehabilitaciji, pa radi potrebe tuđe njege i pomoći te konačno po radi trajnog umanjenja opće životne aktivnosti zbog ograničenja koje će tužitelj imati u budućem životu, a kojima su se prethodno izjasnili vještaci. Navedene tjelesne ozljede izazvale su kod tužitelja povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja, naime radi se o estetskom i funkcionalnom naruženju. Vještaci ortoped i traumatologu su ocijenili naruženje u srednjem stupnju. Funkcionalno naruženje – šepanje povlači za sobom psihičko trpljenje, a isto tako mu je trajno izmijenjen život jer je jasno da mu je životna radost narušena. Ona je za okolinu u očima invalid koji ima smetnje hoda i on zbog toga pati, jer je lišen drugih životnih aktivnosti i uživanja. Napominje da se radi o mladoj osobni, a da je posljedica predmetnog štetnog događaja i ostavlja trajnu naruženost. U odnosu na podnesak vještaka medicine rada od 14. prosinca 2020. navodi da nema trajnih posljedica straha, a niti trajnih psihičkih oštećenja.

70. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja navedenih vještaka medicinske struke, kao jasna i izrađena u skladu s pravilima struke, na koje stranke nisu imale prigovora. Vještaci su svoje nalaze iznijeli pismeno i usmeno, pri čemu su se i neposredno očitovali na pitanja i prigovore stranaka.

71. Navedeni vještaci dr. Danči Tripalo spec. ortoped, mr. sc. Dr. Arsen Pavić spec. opće kirurgije i uže spec. traumatologije, dr. OH spec. maksilofacijalne kirurgije, doc. Dr. sc. Marina Titilić spec. Neurolog, prim. Dr. Irena Perić pulmolog, dr. med. Sanja Batina, spec. psihijatar, dr. dentalne medicine Marina Ježina, mr. sc. Milana Varinac – Barač dr. med. Spec. medicine rada, su iznijeli svoje nalaze i mišljenja, a obzirom na nastale ozljede tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi, te istaknute stupnjeve umanjenja životne aktivnosti tužitelja koji se sami po sebi ne mogu pribrajati jedni drugima, sud je radi utvrđenja ukupnog postotka umanjenja životne aktivnosti tužitelja, te objedinjenog mišljenja u kojem će biti sadržana ukupna visina povrede prava osobnosti (s naslova fizičke boli, duševne boli straha, tuđe pomoći i njege, naruženosti i dr.) imajući pri tom u vidu do sada obavljena vještva po vještacima medicinske struke imenovanim u postupku, na čije nalaze stranke nisu imale prigovora, te ih je sud prihvatio, kao stručne, jasne i obrazložene, sud je prihvatio izneseni prijedlog tuženika, te je rješenjem posl. br. Pn-80/19-35 od 30. rujna 2022. god. odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku prof.dr. sc. Prim. Marije Definis, dr. med. specijalisti sudske medicine, čiji je zadatak u konkretnom slučaju bilo objedinjavanje nalaza i mišljenja naprijed navedenih sudskih vještaka, obzirom da specijalist sudske medicine u ovom procesu ima ključnu ulogu jer posjeduje interdisciplinarna znanja koja omogućuju sveobuhvatan pristup i donošenje objektivnog zaključka.

72. Prof. dr. sc. prim Marija Definis dr. med specijalist sudske medicine u svom nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovog suda dana 27. siječnja 2023., po izvršenom uvidu u medicinsku i drugu dokumentaciju priloženu u spisu, te uvidom u iznesena nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Marina Titilić spec. neurologa, dr. Danči Tripalo spec. ortoped, mr. sc. Dr. Arsena Pavića spec. opće kirurgije i uže spec. traumatologije, dr. OH spec. maksilofacijalne kirurgije, dr. dentalne medicine MH, prim. Dr. Irena Perić pulmologa i dr. med. Sanje Batina, spec. psihijatar, čije je zaključke vještakinja iznijela u svom nalazu, vještakinja sudske medicine utvrđuje da iz prethodno utvrđenog, proizlazi da je tužitelj ČH utužene prigode zadobio krvni podljev kože i razderno-gnječnu ranu kapka desnog oka, ozljedu nosa, višestruke rane usne šupljine i jezika, razderno-gnječnu ranu brade, prijelom gornje čeljusti, obostrani, mnogostruki prijelom donje čeljusti s pomakom, gubitak zubiju (gubitak dva zuba, komplicirani prijelom dva zuba), krvni podljev kože zida donjeg dijela trbuha (iznad stidne kosti), prijelom lijeve lopatične kosti, prijelom prvog desnog rebra, krvni podljev retropubično i retroperitonealno (iza stidne kosti i u stražnji i zid trbušne šupljine), razdor desnog ravnog mišića trbuha i retropubičnih vena te ogranka desne ilijačne arterije, prijelom odnosno razdvajanje spoja stidnih kostiju zdjelice, razdvajanje sakroilijačnog zgloba lijevo (zglob između krstačne kosti i bočne ili crijevne kosti zdjelice), krvni podljev kože spolovila, «ragade» prepona, krvne podljeve i oguljotine kože nogu, prijelom desne natkoljenične kosti, otvoreni komplicirani prijelom desne potkoljenice (s gubitkom kosti), a sve s razvojem traumatskog i hemoragičnoig šoka i posljedičnim razvojem akutnog respiracijskog distres sindroma (hitno i po život opasno zdravstveno stanje karakterizirano razaranjem alveolarno-kapilarnih membrane a kao posljedica teškog oštećenja pluća kao posljedica različitih patoloških/traumatoloških procesa) i zatajenja respiracije. Postavljena je i dijagnoza nagnječenja pluća, temeljeno na hitnom MSCT-u prsnog koša gdje su bile vidljive mnogostruke promjene lijevo dolje u smislu mogućih kontuzijskih žarišta. Međutim, obzirom da je na nazogastričnu sondu dobivena veća količina koagulirane krvi navedeno je kako je moguće da je opisana sumnja na kontuziju pluća bazalno zapravo posljedica aspiracije krvi». Sa sudsko-medicinskog stajališta sumnja na nešto ne može se prihvatiti kao objektivno utvrđeno stanje. Stoga, smatram da, zbog gore navedenog, kao i zbog činjenice da se nikada više u medicinskoj dokumentaciji ne spominje bilo kakva ozljeda pluća niti eventualno posljedica moguće ozljede te činjenice da se sam tužitelj nikada nije žalio a niti tražio liječničku pomoć zbog eventualnih poteškoća od strane pluća, tužitelj nije zadobio nagnječenje pluća. Od strane pulmologa utvrđeno oštećenje respiracijske funkcije pluća ne može se uzročno-posljedično povezati s predmetnom prometnom nesrećom. Sve gore navedene ozljede u svoj zbroju predstavljaju tešku i po život opasnu tjelesnu ozljedu. Iste su nastale tijekom dinamike odvijanja predmetne prometne nesreće. Zbog saniranja svih navedenih ozljeda hitno je i a dalje tijekom liječenja tužitelj podvrgnut nizu operativnih zahvata. Liječen je medikamentozno, provodio fizikalnu terapiju. završenim. Liječenje se smatra završenim. Nakon svega zaostale su trajne posljedice o kojima su se izjasnili pojedini vještaci u ovom postupku. Odgovarajući na postavljeni zadatak u rješenju za vještačenje, utvrdila je kako slijedi: 1. Ukupni postotak umanjenja životne aktivnosti – u svojim mišljenjima vještaci su iskazali umanjenje životne aktivnosti:

- neurolog - 10%,

-ortoped i traumatolog - 45%,

Vještakinja je mišljenja da ukupni postotak umanjena životne aktivnosti zbog duševnih boli kod tužitelja iznosi 53%. U ovom će omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore u svojim svakodnevnim aktivnostima. U izračun ukupnog umanjenja životne aktivnosti nije uzet u obzir postotak umanjenja od 25% koji je dao vještak pulmolog iz prethodno gore navedenog razloga.

2. Fizička bol - u svojim mišljenjima vještaci su iskazali bolove:

-ortoped i traumatolog: jaki bolovi 5 dana, srednjeg intenziteta 3 mjeseca i slabog intenziteta 6 mjeseci,

- neurolog: mišljenja je da se bolna komponenta uklapa u bol vještačenu po traumatologu i ortopedu,

- maksilofacijalni kirurg: mišljenja je da se trajanje i intenzitet bolova uklapa u procjene drugih vještaka,

stomatolog: jaki bolovi 3 dana, umjereni do okončanja endodontskog liječenja («okončanje endodonskog liječenja odnosilo bi se na konačno punjenje korijenskih kanala - ljeto 2010»), slabi do izrade konačnog rada dok lake bolove trpi i danas,

- pulmolog: smatra da je tužitelj zbog udarca u prsa imao bolove jakog intenziteta u trajanju od dva dana, umjerenog intenziteta 10 dana i blage bolove 1 mjesec. Obzirom na navedeno mišljenja je da ukupna visina povrede prava osobnosti s naslova fizičkih bolova iznosi: jaki bolovi 5 dana, srednjeg intenziteta 3 mjeseca i slabog intenziteta 6 mjeseci, srednjeg intenziteta povremeno još 3 mjeseca, potom slabog intenziteta 6 mjeseci. Lake bolove povremeno trpi i danas.

3. Strah – navodi da vještak psihijatar smatra da primarnog straha nije bilo jer je «tužitelj bio u hemoragijskom i tramatološkom šoku zbog čega nije bio pri svijesti, uslijedio je sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, strah srednjeg intenziteta u trajanju 4-6 tjedana te strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 6 mjeseci, s ponovnim reaktiviranjem strahova jakog intenziteta u trajanju dva dana prije i dva dana poslije svakog indiciranog operativnog zahvata. Nema trajnih posljedica straha a niti trajnih psihičkih oštećenja. Vještakinja navodi da je suglasna s mišljenjem psihijatra da:

- primarnog straha kod tužitelja nije bilo jer po samom događaju nije bio pri svijesti,

- kad je došao k svijesti nastupio je sekundarni strah, odnosno zabrinutost za tijek i ishod liječenja, i to kako psihijatar navodi: «jakog intenziteta u trajanju od 2 tjedna,

- strah srednjeg intenziteta u trajanju 4-6 tjedana,

- te strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 6 mjeseci, s ponovnim reaktiviranjem strahova jakog intenziteta u trajanju dva dana prije i dva dana poslije svakog indiciranog operativnog zahvata»,

- strah nije ostavio trajne posljedice.

4. Tuđa pomoć i njega – navodi da su u svojim mišljenjima, vještaci iskazali potrebu za tuđom pomoći i njegom:

-ortoped i traumatolog: 2 mjeseca 3 sata dnevno, 6 mjeseci 2 sata dnevno i jednu godinu 1 sat dnevno;

-neurolog: uklapa se vještačenje po traumatološko-ortopedskoj osnovi,

-maksilofacijalni kirurg: uklapa se u procjene drugih vještaka,

-stomatolog: uklapa se u procjenu drugih vještaka.

Vještakinja je mišljenja da ukupna visina povrede prava osobnosti s naslova tuđe pomoći i njege iznosi: 2 mjeseca 3 sata dnevno, 6 mjeseci 2 sata dnevno i jednu godinu 1 sat dnevno.

5. Naruženost – navodi da su u svojim mišljenjima vještaci iskazali o naruženosti:

-ortoped i traumatolog: naruženost srednjeg stupnja,

-neurolog: uklapa se u vještačenja po traumatološko-ortopedskoj osnovi,

-maksilofacijalni kirurg: uklapa se u procjene drugih vještaka,

-stomatolog: suglasan s mišljenjem maksilofacijalnog kirurga.

Vještakinja je mišljenja da se kod tužitelja radi o naruženosti srednjeg stupnja (odnosno o nagrđenju).

73. Na nalaz i mišljenje prof. dr. sc. prim. Marije Definis dr. med spec. sudske medicine tuženik nije imao prigovore, dok je tužitelj u svom podnesku od 8. ožujka 2023. iznio prigovore na nalaz vještakinje, na koje prigovore se vještakinja i usmeno očitovala na ročištu dana 17. siječnja 2024. navodeći da ne može prihvatiti iznesene prigovore tužitelja, jer smatra da je detaljno proučila spis koji je opsežan, u nekoliko tomova sa preko 500 strana, te je odgovorila na postavljena pitanja u nalogu za vještačenje, te ostaje u cijelosti s iznesenim vještvom. Prva konkretna primjedba, odnosno prigovor tužitelja je u odnosu na njeno neprihvaćanje mišljenja vještaka pulmologa, odnosno neprihvaćanja postotka – 25 %, koliko je vještak pulmolog dao u odnosu na (oštećenje respiracijske funkcije kod tužitelja). Navodi da je u svome vještvu objasnila zbog čega to nije prihvatila. Drugi prigovor odnosi se na okolnost ukupnog postotka smanjenja životne aktivnosti, te joj nikako nije jasno što znači da je prekoračila zadatak zadan od strane suda, kad joj je upravo to i bilo naloženo. Navodi da ukupno smanjenje životnih aktivnosti ne znači puko matematičko zbrajanje danih postotaka od pojedinih specijalista, već izračun temeljem različitih načina izračunavanja, pri čemu je ona koristila povoljniji način baziran na medicinskim tablicama od strane Hrvatske liječničke komore gdje je i navedeno na koji način se izračunava odnosno objedinjuju postotci ukoliko postoji više posljedica od strane različitih organskih sustava. Što se tiče naruženja, također se prigovara da nije uzeto u obzir da kod tužitelja postoji naruženje srednjeg stupnja u predjelu lica i u predjelu njegove noge, a što smatra da nije točno jer je i tu objedinjenu naruženost označila kao naruženost srednjeg stupnja, a bazirano upravo na onome što su iskazali pojedini vještaci u okviru svojih specijalnosti. Napominje da osobu nije pregledala tako da ne može govoriti o konkretnim naruženjima, ali joj to nije ni bilo naloženo.

U odnosu na predočen zapisnik s ročišta od 1. srpnja 2020. na kojem je svoj nalaz i mišljenje dopunio vještak dr. OH, ističe da ona i dalje ostaje kod svog nalaza da kod tužitelja postoji naruženje srednjeg stupnja, a u konkretnom slučaju radi se o dvije vrste naruženja u području lica i u području ekstremiteta, ali to ne mijenja objedinjeno mišljenje u pogledu naruženosti. Ne može odgovoriti na pitanje jesu li ta dva naruženja vrlo uočljiva, obzirom da ona, kako je već i prethodno napomenula, osobu nije pregledala, tako da ne može govoriti o konkretnim naruženjima. Pregled osobe nisam izvršila jer joj to nije ni bilo naloženo, već je njen nalog bio da objedini postojeća vještva. Metodologija izračuna objedinjenja pojedinih postotaka smanjenja životne aktivnosti je detaljno objašnjena u već navedenom priručniku, a bazira se na tome da se kao prvi stopostotni postotak uzme onaj najveći, a onda se tome u smanjenja dodaju redom postotci po svojoj visini i onda se matematičkim izračunom utvrđuje ukupna visina postotka smanjene životne aktivnosti. Što se tiče metodologije koja je korištena, a vezano za literaturu koju nisam navela u svom nalazu i mišljenju, što i nije uobičajeno, prilikom izračuna su se koristile Orijentacijske medicinske tablice za izradu ukupnog smanjenja životne aktivnosti autora RH i ostali, Zagreb, 2013. godina. Prethodno se izjasnila kako je došla do izračuna od 54%, te je uzela u obzir dopunu nalaza pulmologa koje je dano na raspravi kako je to i navedeno u njenom nalazu i mišljenju. Poznato joj je da je vještak pregledao tužitelja i napravio potrebne pretrage. U svom nalazu i mišljenju je objasnila pojam akutni respiratorni distres sindrom – ARDS. U odnosu na tužitelja, istaknuto je postojanje mogućih kontuzijskih žarišta te da je moguće da je opisana sumnja na kontuziju pluća zapravo posljedica aspiracije krvi. Obzirom na to, sa sudsko-medicinskog stajališta, ovo se ne može prihvatiti kao objektivno utvrđena ozljeda. Sam ARDS je posljedica ukupnog ozljeđivanja organizma sa višestrukim ozljedama kakve je tužitelj u konkretnom slučaju i zadobio, te uobičajeno ide sa razvojem traumatskog i hemoragičnog šoka u kojem se tužitelj i nalazio nakon stradavanja. Postavljena je samo sumnja na nagnječenje pluća. Posljedice ozljeđivanja prema medicinskoj dokumentaciji s kojom je raspolagala prilikom izrade nalaza i mišljenja, ne mogu se dovesti u svezu sa utvrđenjem da tužitelj ima trajne zaostale posljedice na plućima jer ozljeđivanje pluća nije utvrđeno. Mišljenja vještaka su ujedno i liječnički nalazi. U medicinskoj dokumentaciji tužitelja nije utvrđeno da je u razdoblju od predmetne nezgode do utvrđenja restriktivnih problema u funkciji pluća, bilo bilo kojeg podatka da se tužitelj žalio na smetnje sa bilo koje strane funkcije pluća. U svom je nalazu kod utvrđenja ukupne visine fizičkih bolova, navela i uzela u obzir sva mišljenja vještaka, pa tako i vještaka dentalne medicine.

74. Unatoč iznesenim prigovorima tužitelja, sud je prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje vještakinje prof. dr. sc. prim. Marije Definis dr. med spec. sudske medicine, budući da je isti izrađen od strane stručno kompetentne osobe, po pravilima znanosti i vještine, ista se stručno i argumentirano osvrnula na sve bitne činjenice, nakon što je detaljno proučila nalaze i mišljenja vještaka iz naprijed navedenih različitih medicinskih područja, izvršila uvid u priloženu medicinsku dokumentaciju, te provjeru dosljednosti i međusobne usklađenosti nalaza, analizu i ocjenu proturječnosti među nalazima različitih vještaka, te se pri tom usmeno očitovala na iznesene prigovore i iznijela dodatna pojašnjenja svog nalaza i mišljenja. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju izradila objedinjenu stručnu procjenu, dala konačno mišljenje u vezi s uzrokom i mehanizmom ozljeda i pri tom dala objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podatka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene neimovinske štete.

75. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja po novom vještaku sudske medicine radi davanja objedinjenog nalaza i mišljenja na okolnost ukupnog postotka umanjenja životne aktivnosti, iz razloga što nalaz vještakinje dr. Marije Definis nije nejasan, nepotpun niti proturječan sam sebi, a vještakinja je i u svom usmenom očitovanju po mišljenju ovog suda, otklonila primjedbe tužitelja, te bi u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a drugačija odluka suda bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

76. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO-a je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenom zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostalog pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je, uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli, i straha, zaostalog naruženija, te zaostalih trajnih posljedica, kako su to utvrdili vještaci dr. Danči Tripalo spec. ortoped, mr. sc. Dr. Arsen Pavić spec. opće kirurgije i uže spec. traumatologije, dr. OH spec. maksilofacijalne kirurgije, doc. Dr. sc. Marina Titilić spec. Neurolog, prim. Dr. Irena Perić pulmolog, dr. med. Sanja Batina, spec. psihijatar, dr. dentalne medicine Marina Ježina, čije nalaze i mišljenja je objedinila sudska vještakinja prof. dr. sc. prim. Marije Definis dr. med spec. sudske medicine u svom nalazu i mišljenju, ocijenio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

77. Prethodno citiranom odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti, sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također pri odlučivanju o visini pravične novčane naknadi sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100.st. 2. ZOO-a).

78. Vještakinja Prof. dr. sc. prim Marija Definis dr. med specijalist sudske medicine u svom nalazu i mišljenju i mišljenju u kojem je objedinila utvrđene parametre po vještacima ortopedu i traumatologu, maksilopacijalnom kirurgu, stomatologu, neurologu i psihijatru, čije nalazi su prethodno izloženi, utvrdila je da ukupna visina povrede prava osobnosti s naslova fizičkih bolova iznosi: jaki bolovi 5 dana, srednjeg intenziteta 3 mjeseca i slabog intenziteta 6 mjeseci, srednjeg intenziteta povremeno još 3 mjeseca, potom slabog intenziteta 6 mjeseci, dok lake bolove tužitelj povremeno trpi i danas.

79. U odnosu na strah utvrđen po vještaku prof. dr. sc. prim Mariji Definis dr. med. spec. sudske medicine, ista navodi je da primarnog straha kod tužitelja nije bilo jer po samom događaju nije bio pri svijesti. Kad je došao k svijesti nastupio je sekundarni strah, odnosno zabrinutost za tijek i ishod liječenja, i to kako psihijatar navodi: «jakog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, strah srednjeg intenziteta bio je u trajanju 4-6 tjedana, te strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 6 mjeseci, s ponovnim reaktiviranjem strahova jakog intenziteta u trajanju dva dana prije i dva dana poslije svakog indiciranog operativnog zahvata», strah nije ostavio trajne posljedice.

80. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti, vještakinja je tvrdila da je ukupni postotak umanjena životne aktivnosti zbog duševnih boli kod tužitelja iznosi 53%. U ovom će omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore u svojim svakodnevnim aktivnostima.

81. U odnosu na naruženje, vještakinja je utvrdila da se kod tužitelja radi o naruženosti srednjeg stupnja (odnosno o nagrđenju).

82. S obzirom na ovako prihvaćeni nalaz i mišljenje, sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, jer je oštećeno njegovo tjelesno odnosno duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda, te imajući u vidu utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja, tužitelju daju pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

83. Sud je stoga, tužitelju zbog povrede pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio osnovanom tražbinu tužitelja u ukupnom iznosu od 110.000,00 EUR / 828.795,00 kn imajući u vidu kriterije pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, te smanjenje životnih aktivnosti koje je utvrđeno u omjeru od 53%, te zaostalo naruženje srednjeg stupnja. Sud je pri tom uz navedene parametre, cijenio i druge okolnosti slučaja, vodeći pri tom računa i od duljini i intenzitetu fizičkih boli kojim je bio izložen tužitelj, kao i razdoblje hospitalizacije zbog zadobivenih za život opasnih ozljeda, broj operacija, vezanost za krevet, razne vrste imobilizacija, fiksacija, posjećivanja ambulanti, fizioterapija, trajanje rehabilitacijskog postupka, a pored toga sud je vodio računa o tome da je tužitelj bio izložen strahu uzrokovanom predmetnim štetnim događajima, kao i rezultatima i posljedicama medicinskih zahvata kojima je bio izložen, te da je kod tužitelja došlo do umanjenja životnih aktivnosti od 53%, te posebno o činjenici da se radi o mlađoj osobi (rođen **.**.1990.), koja i dan danas uslijed zadobivenih ozljeda povremeno trpi bolove lakog intenziteta, što zasigurno utječe na kvalitetu života tužitelja, što su sve osnovne kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina novčane satisfakcije i cilj služi ta naknada, ali i o tome da se dosudom naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

84. Ovdje je za istaknuti da odlučivanje o iznosu neimovinske štete, nije mehaničko primjenjivanje orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda od 29. studenog 2002. i pravnog shvaćanja donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020 i 15. lipnja 2020., jer je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – Pravičnost. Pri tome je orijentacijski kriterij, kao što i sam naziv kaže, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječne situacije, te da se na taj način svim oštećenicima osiguraju

85. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju po vještaku prof. dr. sc. prim. Mariji Definis dr. med. spec. sudske medicine, utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć i njega, u razdoblju od 2 mjeseca 3 sata dnevno, 6 mjeseci 2 sata dnevno i jednu godinu 1 sat dnevno, što bi iznosilo ukupno 905 sati.

86. Kako tužitelj ima pravo na naknadu tuđe pomoći i njege i u slučaju kada mu je pružana i besplatno od strane ukućana, tako tužitelju temeljem čl. 1095. ZOO-a pripada naknada u iznosu od 4.204,00 EUR/31.675,00 kn koji iznos je sud utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, pri čemu je visinu naknade u iznosu od 4,65 EUR/ 35,00 kn utvrdio prema pribavljenim podacima Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split, Urbroj: 2013/2021 od 9. prosinca 2021., prema kojim sat njege i pomoći u kući po ugovor s korisnikom prema cjeniku Doma Lovret za razdoblje od listopada 2009. do konca 2013. sat nemedicinske pomoći bi iznosio 4,65 EUR / 35,00 kn. 87. U odnosu na postavljen zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova uništene odječe i obuće, mobitel, obzirom da tužitelj u spis nije dostavio konkretne dokaze na okolnost visine nastale štete na odjeći tužitelja, sud je o zahtjevu tužitelja odlučio kroz primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a, a u vezi s čl. 1085. st. 3. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, cijeneći pri tom da se predmetna nesreća dogodila koncem listopada 2009., a obzirom da godišnje doba u kojem se predmetna nesreća dogodila (konac listopada 2009.), za očekivati je sva odjeća tužitelja koju je u tom trenutku nosio majica, hlače, jakna, cipela, obzirom na zadobivene ozljede, bila uništena. Također sasvim je normalno da je tužitelj sa sobom nosio i mobitel, što uostalom to sada nosi većina ljudi, a jasno je sve navedeno uništeno u predmetnom događaju. Sud je uzimajući u obzir stvarne cijene stvari u vrijeme nezgode, činjenicu da su iste uništene, da se radi o svakodnevno nužnim stvarima, što znači da je tužitelja sve uništeno ponovo i kupio, utvrdio primjerenim zatraženi iznos od 640,39 EUR /4.825,00 kn s naslova uništene odjeće i obuće, mobitela.

88. Prema priloženom računu Ordinacije dentalne medicine Jadranka Jerkovića dr. dent. med. od 12. studenog 2012. (list 57 spisa), jasno je da je tužitelj također imao i dodatne troškove za potrebe stomatološkog liječenja i zubne protetike u iznosu od 1.486,50 EUR /11.200,00 kn, koji iznos je potvrdila osnovanim i vještakinja Marina Ježina dr. dent. med. u svom iskazu, jer se radi o trošku saniranja ozljede čeljusti i zubi zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, pa sud u tom dijelu drži osnovan zahtjev tužitelja pozivom na odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1086. ZOO-a.

89. Prema čl. 1095. st. 1. ZOO/05 propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove s tim u vezi i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U smislu naprijed citirane odredbe, riječ je o naknadi štete koja se očituje kao gubitak zarade, odnosno kao nemogućnost ostvarivanja one imovinske koristi koju bi tužitelj izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad prouzročena ozljedama zadobivenim u predmetnom štetnom događaju. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika na činjenicu da tužitelj u trenutku štetnog događaja nije bio zaposlen niti da je imao ikakvu zaradu.

90. Dopunski saslušan tužitelj na ročištu dana 25. srpnja 2022., naveo je da razdoblju od njegova ranijeg iskazivanja do danas, nije pokušao nikakvo doškolovavanje, odnosno prekvalifikaciju, kako bih pokušao raditi nešto drugo osim onog za što je školovan. Pokušao je raditi kao vodoinstalater kod jednog kolege iz [adresa] – NH koji ima svoj vodoinstalaterski obrt " [obrt]". Dva dana je radio kod njega i više nije mogao zbog ovih ozljeda i posljedica od ozljeđivanja. Više ne može klečati, a niti može podizati terete. Pokušao je raditi nešto drugo. Majka mu ima koncesiju za ležaljke u [adresa], pokušao je i njoj pomoći, međutim bezuspješno jer nije mogao podizati ležaljke, dobio je kilu iako nije ništa radio. Pretpostavlja da je do te kile došlo zbog ovih ozljeda zdjelice koje ima. Navodi da mu otac radi u Komunalnom u [adresa], a u slobodno vrijeme radi kamene zidove, suhozide, te mu je on prije ozljeđivanja znao u tome pomagati. Pokušao je i to, međutim bezuspješno, jer ne može podizati nikakve terete, a ovaj posao je za njega fizički dosta zahtjevan. Financijski ga potpomažu roditelji, nema nikakvih primanja. Nakon što je završio srednju školu, njegovo prvo zaposlenje je bilo u Općini, radio je na naplati parkiranja, to jedno ljeto 2-3 mjeseca, ne može se sjetiti kolika mu je točno plaća bila, misli oko 4.000,00 kn. Nakon toga tu zimu nije nigdje radio, a ljeto prije same nezgode radio je u vatrogasnom domu u [adresa] kao vatrogasac. U periodu između rada u općini na parkingu i ovog ljeta kad je radio kao vatrogasac, pomagao je raditi kao vodoinstalater jednom prijatelju u [adresa], bivšem policajcu Ž, koji se bavi tom vrstom posla sada. Tada nije bio kod njega prijavljen, samo mu je pomagao, ne zna ni je li to njegovo poslovanje bilo prijavljeno. Tada kad je pomagao gospodinu Ž, misli da mi je plaćao 200,00 kn dnevno, to je bilo bez ikakve prijave. Kad je počeo raditi u obrtu [obrt], taj rad kod njega, ova 2 dana bio je nekakav probni rad, a oboje su vidjeli da neće moći raditi, nije mogao nositi mašine, alat za rad i sl. Kad je radio prije ozljeđivanja sa gospodinom Ž, on je bio zadovoljan s njegovim radom i imali su namjeru nakon ljeta zajednički početi raditi, ali zbog njegova ozljeđivanja do toga nije došlo. Ne zna kolika su primanja ostvarivali vodoinstalateri u tom periodu kad je on radio sa gospodinom Ž. Nakon ozljeđivanja, sigurno jedno godinu i po – dvije dana nije mogao funkcionirati na način kao što je do tada bilo uobičajeno. I tada je koristio štake prilikom izlazaka, hodanja uza stubište i sl. Sigurno godinu i po dana mu je trebalo da se ostavi tih štaka u potpunosti, iako mu je povremeno trebala potpora u slučajevima uz stepenice i sl. Prije nesreće igrao je nogomet u nogometnom klubu Urania i mali balun za malonogometni klub Brela. To je bilo rekreativno, a više ne može igrati nogomet. Sjeća se kad je bio ozlijeđen da je imao dopunsko osiguranje, ali ne sjeća se da sam bio na nekakvom bolovanju, niti da je primao neku naknadu za to bolovanje. Vozi auto, a vozilo koje koristi nije prilagođeno za invalide osim što pri vožnji sjedalo mora udaljiti dosta radi noge. Što se tiče vremena kako ga provodi, obično bude kući, izađe na kavu i sl., pomaže majci nekakve kućanske sitne poslove usisavanje i sl., ne putuje jer za to nema financijskih sredstava, odlazi na kupanje ljeti, jer mu je to i preporučeno zbog njegovog fizičkog stanja i oporavka.

91. Svjedok BH, otac tužitelja, saslušan na ročištu dana 30. rujna 2022. navodi da za vrijeme dok je njegov sin, ovdje tužitelj bio u srednjoj školi, tada se gradila njihova obiteljska kuća i on mu je znao pomagati u tim nekim građevinskim radovima, fizičkim poslovima pri gradnji kuće, kada je god to trebalo. Išao je u srednju vodoinstalatersku školu u Omišu i volio je taj svoj poziv. Navodi da je on radio u trgovini gdje su primanja mala, a supruga mu je bila sezonski radnik 23 godine, a kako bi uzdržavao obitelj, on bi znao uz svoj trgovine, raditi i dodatne poslove izgradnje kamenih gomila u maslinicima. U tim radovima pomagao mu je i njegov sin. Po završetku srednje škole, sin mu je nešto radio za neke vodoinstalatere na crno, ali nitko ga nije htio zaposliti i prijaviti bez stručne spreme. Pokušavao je tražiti posao, a prije same predmetne nezgode, radio je jednu sezonu kao vatrogascu Vatrogasnom društvu Brela i jednu sezonu je preko Općine [adresa] radio na rampi parkirališta općine [adresa]. Ne zna kolika su mu tu bila primanja, zna samo da je nešto novca uštedio kako bi sebi platio vozački ispit. Nekoliko godina nakon nezgode, njegov sin nije mogao ništa ni raditi. Pio je dosta lijekova protiv bolova zbog ozljeda koje je pretrpio u toj prometnoj nezgodi. Čitavo ovo vrijeme ga on uzdržava, a pokuša je i nešto raditi kod njihova susjeda koji ima vodoinstalaterski obrt i bavi se izgradnjom bazena, radio je kod njega možda 5-6 dana probno. Međutim, nije mogao dalje raditi, nije mogao klečati zbog bolova uzrokovanih ozljedama koje je zadobio. Ne može raditi nikakve teže fizičke poslove, zna pomoći u vrtu zaliti povrće i slično, ali ništa zahtjevnije. Prije nezgode bavio sportom, igrao je u nogometnom klubu Urania i malonogometnom klubu Brela, a sigurno 5 godina nije mogao zbog ozljeda stajati na nogama i u tom periodu nije ni tražio posao. Pokušavao je tražiti nekakve poslove koji nisu fizički zahtjevni, ali u tome nije uspijevao, teško je naći posao, nitko ne želi invalida. Tražio je ponovno da se zaposli u općini na rampi, ali bezuspješno, oni su već imali radnike dugi niz godina. Poslove je tražio, ali bezuspješno, nisu se za to stvarale prilike.

92. Sud je izvršio uvid u svjedodžbu o završnom ispit Srednje Škole „Jure Kaštelan“ Omiš, klasa: 602-03/08-3 Urbroj: 21555-11-03/08-349 od 26. lipnja 2008., iz koje je razvidno da je tužitelj stekao srednju stručnu spremu u programu, zanimanju – vodoinstalater.

93. Radi procjene radne sposobnosti tužitelja, u postupku je provedeno vještačenja po sudskom vještaku mr. sc. Milana Varinac – Barač dr. med. spec. medicine rada u svom je pisanom nalazu i mišljenju od 31. ožujka 2021., navodi da s osnova posljedica pretrpljenih predmetnih tjelesnih ozljeda tužitelja ČH nije sposoban za poslove svog osnovnog zanimanja – vodoinstalatera, za poslove vatrogasaca, poslove vatrogasaca – promatrača na tornju, te za poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, hodanje, čučanje i klečanje, dizanje i nošenje težih tereta, fizičke poslove, rad na visini, penjanje uz i silaženje niz stepenice, rad na nepravilnom – neravnom terenu. Tužitelj može obavljati administrativna zanimanja, a za koje se obzirom na dob i već stečeno srednjoškolsko obrazovanje može doškolovati, te za druge poslove uz navedena radna isključenja. Iz priložene medicinske dokumentacije, te vještvu vještaka za ortopediju, traumatologiju, pulmologiju i neurologiju, jer razvidno da je tužitelja u predmetnom štetnom događaju od 25. rujna 2009. doživio teške tjelesne ozljede koje su kao trajnu posljedicu ostavile teško oštećenje funkcije lokomotornog sustava, oštećenje desnog peronelanog živca, te oštećenje difuzijskog kapaciteta pluća, što sve u bitnome onemogućava tužitelja u obavljaju svog osnovnog zanimanja, kao i za poslove koje je obavljao kao sezonski radnik.

94. Vještakinja mr. sc. Milana Varinac – Barač dr. med. spec. medicine rada u svom usmenom očitovanje na prigovor tužitelja na ročištu dana 29. lipnja 2021. god. navodi da prema podacima u zdravstvenom kartonu tužitelja, te medicinskoj dokumentaciji u spisu sa osnova predmetnih ozljeda tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad za sve poslove u periodu od 25. listopada 2009. do 14. veljače 2011. U ovom periodu privremena radna nesposobnost je opravdana jer je tužitelj aktivno provodio liječenje po nadležnim specijalistima kirurgu, maksilofacijalnom kirurgu, ortopedu, pulmologu i specijalistu za fizikalnu rehabilitaciju. Navodi da je u pisanom vještvu navela da bi obzirom na zapreke koje tužitelj ima nakon pretrpljenih predmetnih ozljeda, tužitelj mogao obavljati administrativne poslove kao npr. rad za računalom, poslovi prodavača u trafici, administrativni tajnik, prodavač karata u agencijama za prijevoz putnika, turističkom uredima, radu u call centrima, u trgovačkim centrima, knjigovodstvene poslove, i sve druge uredske polove za koje se traži srednja stručna sprema, a za koje bi se tužitelj obzirom na starosnu dob mogao prekvalificirati. Navodi da su navedeni poslovi sedentarni uz povremeno stajanje, a ne dugotrajno. Radi se o poslu koji nije posao s posebnim uvjetima rada, a kakav je bio prethodni posao tužitelja za koji je završio obrazovanje i ne iziskuje pretežito stajanje, jer je prema pravilima struke medicine rada, to posao sa slobodnim ritmom rada. Tužitelj može bez problema dugo sjediti na poslu.

95. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Milane Varinac – Barač dr. med. spec. medicine rada, koja je svoj nalaz i mišljenje iznijela u skladu s pravilima struke, jasno i obrazloženo, na čiji nalaz stranke nisu imale prigovora.

96. U potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Splitu Ispostava Makarska klasa: 034-04/20-03/6 Urbroj: 341-18-05/8-20-76567 od 21. prosinca 2020. (list 434 spisa), sadržana je evidencija zaposlenja tužitelja kod poslodavca Hrvatske Šume d.o.o. Šumarija Makarska u razdoblju od 12. lipnja 2007. do 20. rujna 2007., Općina Brela u razdoblju od 1. kolovoza 2008 do 25. listopada 2008., te DVD Brela u razdoblju od 1. lipnja 2009 do 6. listopada 2009.

97. Slijedom navedenog, imajući u vidu iskaz tužitelja, kojeg je sud prihvatio kao uvjerljiv i istinit, kao i iskaz svjedoka BH, koji je potvrdio navode tužitelja, da isti teško pronalazi odgovarajući posao obzirom na svoju preostalu radnu sposobnost, u smislu fizičke sposobnosti za rad zbog pretrpljenih ozljeda. Svjedok je istakao da je tužitelj pokušavao tražiti nekakve poslove koji nisu fizički zahtjevni, što mu nije uspijevalo, jer nitko ne želi invalida.

98. Dovodeći u svezu iskaz tužitelja i svjedoka BH, te provedena vještačenja u ovom postupku, posebno nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Milane Varinac – Barač dr. med. spec. medicine rada, koja je utvrdila da tužitelj zbog pretrpljenih ozljeda nije sposoban za poslove svog osnovnog zanimanja – vodoinstalatera, za poslove vatrogasaca, poslove vatrogasaca – promatrača na tornju, te za poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, hodanje, čučanje i klečanje, dizanje i nošenje težih tereta, fizičke poslove, rad na visini, penjanje uz i silaženje niz stepenice, rad na nepravilnom – neravnom terenu, dok se preostala radna sposobnost tužitelja odnosi za administrativna zanimanja, a za koje se obzirom na dob i već stečeno srednjoškolsko obrazovanje može doškolovati.

99. Slijedom navedenog, sud je u pogledu radne sposobnosti tužitelja, ocijenio da tužitelj osnovano potražuje naknadu štete za proteklo utuženo razdoblje i rentu, kao i naknadu štete ubuduće u smislu odredbe čl. 1095. u vezi s čl. 1086. ZOO-a, budući da je tužitelj zbog zdravstvenog stanja prouzrokovanog ozljedama zadobivenim u predmetnoj prometnoj nezgodi nesposoban za posao vodoinstalatera, za koje se školovao, kao i za bilo kakav drugi kvalitetan posao koji zahtjeva bilo kakav oblik fizičke aktivnosti, dugotrajno stajanje, hodanje čučanje i klečanje, penjanje i silaženje niz stepenice i sl., pa je time tužitelj gubio zaradu zbog nesposobnosti za rad od trenutka kada se mogao zaposliti, ali je zbog predmetne nezgode u tome onemogućen. 100. Pri ocjeni visine izmakle koristi, koja je u čl. 1046. ZOO-a već određena kao sprječavanje povećanja nečije imovine, uzima se u obzir dobit koja se mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

101. Radi utvrđenja visine izmakle koristi – izgubljene zarade sud je izvršio uvid u podatke Državnog zavoda za statistiku, Klasa: 952-03/21-294, Urbroj: 555-01-08-05- 21-2 od 9. prosinca 2021. god. (list 434 spisa), iz kojih je razvidna prosječna neto plaća za razdoblje od 2009 do 2013. za specijalizirane građevinske djelatnosti i to: za razdoblje od I-XII 2009., u iznosu od 4.180,00 kn, za razdoblje od I-XII 2010 u iznosu od 4.151,00 kn, za razdoblje od I-XII 2011 u iznosu od 4.279,00 kn, za razdoblje od I- XII 2012. u iznosu od 4.372,00 kn, za razdoblje od I-XII 2013. u iznosu od 4.431,00 kn. 102. Prema dostavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku klasa: 952-03/21- 294 Urbroj: 555-01-08-05-21-2 od 9. prosinca 2021. (list 484 spisa) prosječna mjesečna isplaćena neto plaća KV radnika u djelatnosti Građevinarstva u Republici Hrvatskoj iznosila je : za 2009. – 3.809 kn, za 2010 – 3.797 kn, za 2011. – 3.806 kn, za 2012. – 3.781 kn, za 2013. -3.857 kn, za 2014. – 3.884 kn, za 2015. – 3.954 kn, za 2016. – 4.112 kn, za 2017. – 4.489 kn, za 2018. – 4.566 kn, za 2019. – 4.767 kn, za 2020. – 4.802 kn, za I-IX 2021.- 4.978 kn. 103. Visinu utužene tražbine s naslova izgubljene zarada sud je utvrdio iz naprijed dostavljenih podataka Državnog zavoda za statistiku, klasa: 952-03/21-294 Urbroj: 555-01-08-05-21-2 od 9. prosinca 2021., na koje podatke stranke nisu imale prigovora, a iz kojih podataka je vidljiva prosječna neto plača KV radnika u djelatnosti Građevinarstva, koja između ostalog obuhvaća i zanimanje tužitelja – vodoinstalater. 104. Obzirom da da tužitelj prije predmetne nezgode nije imao zasnovan radni odnos, sud je visinu izgubljene zarade utvrdio prema dostavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, pa je tako utvrđeno da bi tužitelj da nije stradao u predmetnoj nezgodi mogao ostvarivati zaradu za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2009. do 1. listopada 2012., u iznosu od 17.632,92 EUR/ 132.855,00 Kn sa zatraženim zateznim kamatama koje na iznos od 505,54 EUR/3.809,00 kn teče od dana 1.12.2009.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.1.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.2.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.3.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.4.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.5.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.6.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.7.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.8.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.9.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.10.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.11.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.12.2010.g. do dana isplate; na iznos od 503,95 EUR/3.797,00 Kn teče od dana 1.1.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.2.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.3.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.4.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.5.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.6.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.7.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.8.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.9.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.10.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.11.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.12.2011.g. do dana isplate; na iznos od 505,14 EUR/ 3.806,00 Kn teče od dana 1.1.2012.g. do dana isplate, na iznos od 501,83 EUR/3.781,00 Kn teče od dana 1.2.2012.g. do dana isplate; na iznos od 501,83 EUR/3.781,00 Kn teče od dana 1.3.2012.g. do dana isplate; na iznos od 501,83 EUR/3.781,00 Kn teče od dana 1.4.2012.g. do dana isplate; na iznos od 501,83 EUR/3.781,00 Kn teče od dana 1.5.2012.g. do dana isplate; na iznos od 501,83 EUR/3.781,00 Kn teče od dana 1.6.2012.g. do dana isplate; na iznos od 501,83 EUR/3.781,00 Kn teče od dana 1.7.2012.g. do dana isplate; na iznos od 501,83 EUR/3.781,00 Kn teče od dana 1.8.2012.g. do dana isplate; na iznos od 501,83 EUR/3.781,00 Kn teče od dana 1.9.2012.g. do dana isplate; na iznos od 501,83 EUR/3.781,00 Kn teče od dana 1.10.2012.g. do dana isplate.

105. Ovdje je za istaknuti da je tuženik među strankama nespornu činjenicu da je tuženik tužitelju povodom zahtjeva od 4. svibnja 2010., kojeg je tuženik zaprimio dana 6. svibnja 2010., za naknadu neimovinske štete s osnova fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, straha i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja, uništene odjeće, obuće i stvari, te za izgubljenu zaradu djelomično isplatio iznos od 10.372,30 EUR/78.150,00 kn, te je naknadno dana 14. rujna 2020., tuženik uplatio tužitelju daljnji nesporni iznos od 15.926,76 EUR/120.000,00 kn na ime neimovinske štete, dakle sveukupno iznosi 26.299,06 EUR/ 198.150,00 kn.

106. Navedenim uplatama tuženik nije specificirao koji iznos je isplaćen po pojedinim osnovama, već su navedene uplate izvršene u ukupnim iznosima, niti se u tom pravcu tuženik tijekom postupka izjasnio. Stoga je od ukupno utvrđenog osnovanog zahtjeva tužitelja s osnova fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, te straha i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja, uništene odjeće, obuće i stvari, te izgubljene zarade, valjalo utvrditi u kojem omjeru je od strane tuženik u razdoblju prije utuženja, tuženik podmirio zahtjev tužitelja za naknadu s naprijed navedenih osnova, imajući pri tom u vidu od suda naprijed utvrđene iznose naknade neimovinske i imovinske štete.

107. U odnosu na ukupno utvrđen iznos zahtjeva tužitelja s osnova fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, te straha, te naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova liječenja, uništene odjeće, obuće i stvari, te izgubljene zarade u visini od 133.963,81 EUR/ 1.009.350,33 KN valjalo je utvrditi u kojem omjeru je tužitelj namiren navedenim uplatama u ukupnom iznosu od 26.299,06 EUR/ 198.150,00 kn, kojim je tuženik namirio dio naknade štete s osnova fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, te straha, te naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova liječenja, uništene odjeće, obuće i stvari, te izgubljene zarade, obzirom da tuženik nije specificirao iznose uplata po pojedinim osnovama, već je izvršio uplate u ukupnom iznosu za ove vidove štete. Obzirom na navedeno, sud je utvrdio da je tuženik izvršenim uplatama u ukupnom iznosu od 26.299,06 EUR/198.150,00 kn uplatio 20% od iznosa 133.963,81 EUR/ 1.009.350,33 Kn, kojeg je sud utvrdio da tužitelju osnovano pripada s osnova fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, te straha, te naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova liječenja, uništene odjeće, obuće i stvari, te izgubljene zarade. 108. Obzirom na navedeno, valjalo je razmjeno utvrđenom omjeru od 20% utvrđene iznose po pojedinim vidovima štete umanjiti za naveden postotak u kojem je tuženik nesporno namirio dio dugovanja.

109. Slijedom navedenog, tužitelju smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO/05 zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s naslova pretrpljenih fizičkih bolova, straha, umanjenja životnih aktivnosti, te zaostalog naruženja od utvrđenog iznosa od 110.000,00 EUR/828.795,00 kn, imajući u vidu nesporno podmireni dio naknade u visini od 20%, pripada iznos od 88.000,00 EUR/663.036,00 kn. 110. U smislu odredbe čl. 1103.ZOO-a, kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je štete nastala nakon toga, na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete dosuđene su pripadajuće zakonske zatezne kamate do dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne Novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 u daljnjem tekstu: ZOOP) koji je lex specijalis po pitanju uređenja obveze plaćanja zakonske zatezne kamate u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koji podliježe obveznom osiguranju u prometu. Tako je prema čl. 12. st. 1. ZOOP-a odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva, te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete, te visina štete sporne, dok prema st. 4. citirane zakonske odredbe u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

111. Kako je tužitelj odštetni zahtjev od 4. svibnja 2010. podnio tuženiku, koji je zahtjev zaprimio dana 6. svibnja 2010., što je sud utvrdio uvidom u zahtjev oštećenika ČH Grawe Hrvatska d.d. od 4. svibnja 2010. god. uz preslik potvrde o primitku pošiljke (list 25-27 spisa), temeljem kojeg zahtjeva tuženik nije isplatio cjelokupnu naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete na koju ima pravo u propisanom roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a, nego tek djelomično uplatama u iznosima od 10.372,30 EUR/78.150,00 kn, 15.926,76 EUR/120.000,00 kn na ime neimovinske štete, to tužitelj ima pravo da mu na dosuđenu razliku kako neimovinske, tako i nenovčane imovinske štete isplati zateznu kamatu temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a od dana 6. svibnja 2010. kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužitelja, ne kako je tužitelj zatražio od dana 4. svibnja 2010., kada je zahtjev sastavljen, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

112. Obzirom na naprijed utvrđeno, sud je za više zatraženi iznos neimovinske štete od 119.313,03 EUR/898.964,02 kn, zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama od dana 4. svibnja do 5. svibnja 2020. jer kamata tuženiku ne može teći od dana kada je odštetni zahtjev tužitelja sastavljen, već od trenutka kad ga je tuženik zaprimio, te je u tom dijelu odlučeno kao pod točkom II/ izreke presude.

113. Kako je to prethodno obrazloženo, sud je utvrdio da tužitelju temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a pripada naknada za imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 6.330,95 EUR/47.700,00 kn i to s naslova tuđe pomoći i njege u iznos od 4.204,00 EUR/31.675,00 kn, te naknada u skladu s odredbom čl. 1089. ZOO-a za uništenu odjeću, obuću, mobitel u iznosu od 640,39 EUR/4.825,00 kn, kao i trošak stomatološkog liječenja prema računu KH dr. dent med. u iznosu od 1.486,50 EUR/11.200 kn. Navedene iznose valjalo je umanjiti za 20% namirenog dijela naknade štete nespornim uplatama tuženika, te je stoga tužitelju dosuđena ukupna naknada imovinske štete u iznosu od 5.064,76 EUR/38.160,43 kn, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate počev od 6. svibnja 2010., pa do isplate, kao i pod točkom I/ izreke ove presude u skladu s odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a, na iznos od 3.875,51 EUR/29.200,03 kn s naslova tuđe pomoći i njege, te uništene odjeće, obuće i mobitel od dana 6. svibnja 2010. pa do isplate, dok je na iznos od 1.189,25 EUR/8.960,40 kn s naslova troškova liječenja tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od dana 12. studenog 2012., kada je trošak prema računu ordinacije dentalne medicine KH dr. med. dent. i nastao, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude, dok je za više zatraženi iznos od 1.266,12 EUR/9.539,58 kn s naslova naknade imovinske štete s kamatama od 25. listopada 2009. do 5. svibnja 2010. god. zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom IV/ izreke presude.

114. Vezano za izgubljenu zaradu, sud je ocjenom dokaza izvedenih tijekom postupka, te u skladu s dostavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, u skladu s odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO/05 utvrdio visinu izgubljene zarade koju bi tužitelj ostvarivao nije stradao u predmetnoj nezgodi za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2009. do 1. listopada 2012., a imajući u vidu da je tuženik izvršio djelomično namirenje dijela dugovanja utužene naknade štete i s naslova izgubljene zarade, utvrđeni iznos visine izgubljene zarade u iznosu od 17.632,92 EUR/ 132.855,24 kn valjalo je umanjiti za 20%, obzirom da je u tom dijelu tražbina tužitelja s naslova izgubljene zarade namirena, pa je stoga tužitelju s naslova izgubljene zarade dosuđen iznos od 14.106,34 EUR/ 106.284,22 Kn, sa zatraženim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose kako slijedi: na to iznos od 404,43 EUR/3.047,18 Kn teče od dana 1.12.2009.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.1.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.2.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.3.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.4.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.5.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.6.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.7.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.8.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.9.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.10.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.11.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.12.2010.g. do dana isplate; na iznos od 403,16 EUR/3.037,61 Kn teče od dana 1.1.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.2.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.3.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.4.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.5.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.6.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.7.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.8.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.9.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.10.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.11.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.12.2011.g. do dana isplate; na iznos od 404,11 EUR/3.044,77 Kn teče od dana 1.1.2012.g. do dana isplate, na iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.2.2012.g. do dana isplate; na iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.3.2012.g. do dana isplate; na iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.4.2012.g. do dana isplate; na iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.5.2012.g. do dana isplate; na iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.6.2012.g. do dana isplate; na iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.7.2012.g. do dana isplate; na iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.8.2012.g. do dana isplate; na iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.9.2012.g. do dana isplate; na iznos od 401,46 EUR/3.024,80 Kn teče od dana 1.10.2012.g. do dana isplate.

115. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO/05 u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme kada je obveza dospjela, pa do njenog podmirenja. Stoga je sud dosudio zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa tj. od 1-og u mjesecu na način kako je to pobliže specificirano pod točkom V/ izreke presude, dok je sa preostalim zatraženim dijelom isplate u iznosu od 3.526,58 EUR/ 26.571,02 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa izgubljene zarade, pa do isplate, tužitelj odbijen, kako je to navedeno pod točkom VI/ izreke presude.

116. Kako je to prethodno već istaknuto, obzirom na naprijed navedena utvrđenja, te činjenicu da tužitelj zbog zadobivenih ozljeda u predmetnoj nezgodi se više ne može zaposliti kao zdrava osoba u struci za koju se školovao (vodoinstalater), osnovanim se ukazuje i zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti, s osnova izgubljene zarade, koju tužitelj kao oštećenik može ostvarivati vidu rente, počev od 1. listopada 2012., pa nadalje, slijedom čega je sud, po slobodnoj ocjeni u skladu s odredbom čl. 233. ZPP-a, utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu štete izgubljene zarade u prosječnom iznosu neto plaće KV radnika za 2021. obzirom da se radi o iznosu navedenom prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku za u kojem su sadržane prosječne mjesečne isplaćene neto plaće KV u RH za razdoblje od 2009. do rujna 2021. koje je sud imao u spisu (list 484 spisa), nakon čega je opće poznato narednom razdoblju uslijedio i rast prosječne neto plaće u RH i povećanje osnovice plaće, pa je stoga sud utvrdio da tužitelju počev od 1. listopada 2012., pa ubuduće pripada renta na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 660,70 EUR/4.978,00 kn, obzirom da se koji iznos rente je dužan tuženik plaćati tužitelju i za ubuduće, za svaki mjesec unaprijed počevši od 1. listopada 2012. kada dospijeva prvi obrok mjesečne rente pa nadalje, jer je zdravstveno stanje tužitelja trajno, a samo eventualno zaposlenje, ili zarada tužitelja koju isti može ostvarivati prekvalifikacijom i doškolovanjem, može ubuduće utjecati na promjenu dosuđene rente (što se može izmijeniti podnošenjem nove tužbe zbog promijenjenih okolnosti. Stoga je sud temeljem čl.1095. st. 1. i 2. ZOO-a smatrajući da tužitelj zbog utvrđene nesposobnosti za rad gubi zaradu i ima pravu na novčanu rentu kao naknadu za tu štetu, odlučio kao pod točkom VI/ izreke presude, dok je za više zatraženi iznos rente u iznosu od 69,28 EUR/521,99 kn, zahtjev tužitelja sa zatraženim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

117. Tužitelj je nadalje istakao zahtjev za isplatu ugovorene svote po osnovi dodatnog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja ugovorenog policom tuženika br. 131030414046 u iznosu od 2.787,18 EUR/21.000,00 kn, navodeći da zahtjev temelji na činjenici da je tužiteljev trajni invaliditet u najmanju ruku 85% pa s tog osnova ističe zahtjev za isplatu navedenog iznosa.

118. Sud je izvršio uvid u Zahtjev tužitelja podnesen tuženiku za isplatu ugovorene svote od 30. rujna 2011. (list 32-33 spisa), koji zahtjev je prema potvrdi o primitku preporučene pošiljke (list 33 spisa), tuženik zaprimio 3. listopada 2011. 119. Uvodom odgovor tuženika na podneseni zahtjev tužitelja od 22. ožujka 2012. (list 31 spisa), utvrđeno je da je prema broju police: [broj police].277.735 štetni događaj od 25.listopada 2009., tuženik sukladno temeljnim smjernica poslovanja Grawe Hrvatska d.d. razmotrena cjelokupna medicinska dokumentacija ČH, te de je utvrđeno da ne postoji osnova za daljnju korekciju njihove ocjene stupnja zaostalog trajnog invaliditeta kod gosp. ČH, te da je nesporni iznos osigurnine, prema ugovorenoj polici isplaćen prema obračunu trajnog invaliditeta ocjenjenog sa 50% u iznosu od 3.981,69 EUR/30.000,00 kn (50% od 7.963,38 EUR/ 60.000,00 kn), koji iznos je isplaćen na dostavljeni račun kod Societe Generale Splitska Banka d.d. 120. Tužitelj je učinio nespornim činjenicu da je tuženik tužitelju isplatio navedeni iznos od 3.981,69 EUR/30.000,00 kn temeljem dodatnog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja ugovorenog policom br. [broj police].

121. U konkretnom slučaju radi se o potraživanju temeljem ugovornog osiguranja, pa su za ocjenu osnovanosti mjerodavni posebni uvjete Grawe Hrvatska d.d. osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (X69K) (list 254-255, 265-266 spisa), Opće uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja AUVB 2011, 91 Grawe Hrvatska d.d. (list 90-94, 256-259 , 261-267, 286-291 spisa), a u odnosu na visinu potraživanja Tablica tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), koja su i dostavljena. 122. Tuženik je upravo sukladno posebnim uvjetima osiguranja osoba od posljedica nezgode motornim vozilom, Općim uvjetima za osiguranje osoba, i Tablicom a u skladu s policom osiguranja utvrdio zaostali trajni invaliditet kod tužitelja u visini od 50% i istoj isplatio osigurninu u iznosu od .981,69 EUR/30.000,00 kn. 123. Tuženik tužitelju spori pravo na isplatu daljnje osigurnine (daljnjih 35%, što nominalno iznosi 2.787,18 EUR/21.000,00 kn, koliko tužitelj potražuje u ovoj parnici nakon prethodno nesporno isplaćenih 3.981,69 EUR/30.000,00 kn na ime 50%-tnog invaliditeta).

124. Ovdje je za istaknuti da se u konkretnom slučaju ne radi o potraživanju naknade štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu već o zahtjevu na obvezivanje tuženika izvršiti isplatu u ispunjenju svoje ugovorne obveze prema Ugovoru o osiguranju, zbog čega su za odluku o zahtjevu tužitelja mjerodavne odredbe Ugovora o osiguranju, odnosno opći uvjeti kao sastavni dio ugovora u smislu odredbe čl. 921. ZOO/05.

125. Budući da je ugovor o osiguranju zaključen sukladno odredbi čl. 926. st. 1., 3. i 4. ZOO-a, što tužitelj niti ne osporava, a tuženik je sukladno odredbi čl. 943. st. 1. isplatio osigurninu od 50% određenu Ugovorom u ugovorenom roku, prema navedenom sporna je isplata utuženih daljnjih 35% invaliditeta.

126. Provedenim medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja trajnog invaliditeta vještakinja Prof. dr. sc. prim Marija Definis dr. med specijalist sudske medicine kod tužitelja je utvrdila postotak umanjenja životne aktivnosti u visini od 53% u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svojim svakodnevnim aktivnostima.

127. U situaciji kada je kod tužitelja od 50% invaliditeta za koji je isti ostvario naknadu nastupio i daljnji invaliditet od 3%, pri čemu je nesporno da se radi o posljedici uzrokovanom predmetnom nezgodom, te daljnjem invaliditetu od 3%, to je tužitelju na ime daljnjih 3% invaliditeta valjalo dosuditi iznos od 900,00 EUR/6.781,05 kn, zajedno sa zatraženim kamatama kako je utuženo od 3. listopada 2011., obzirom da je tužitelj, kako to proizlazi iz stanja spisa zatražio prije spora isplatu dopisom od 30. rujna 2011., na koji zahtjev je tuženik zaprimio 3. listopada 2011. u skladu s odredbom čl. 943. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom VIII/ izreke presude, dok je za više zatraženi iznos od 1.887,18 EUR/14.218,95 kn, s zatraženim zateznim kamatama zahtjev odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom IX/ izreke presude. 128. Tužitelj je nadalje istakao zahtjev za isplatom iznosa od 16.213,20 EUR/122.158,37 kn, što predstavlja obračunate, odnosno uglavničene kamate na nesporno plaćeni iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 15.926,76 EUR / 120.000,00 kn, koji je tuženik dana 14. rujna 2020. uplatio tužitelju, što je sud utvrdio uvidom u dopis tužitelja od 21. prosinca 2020., izvatka o stanju i prometu Raiffaisen banke od 14. rujna 2020. (list 187 spisa) i iz dopisa tuženika od 8. rujna 2020. (list 188 spisa).

129. Kako se radi o potraživanju naknade štete od osiguravatelja temeljem obveznog osiguranja za štete počinjene trećim osobama, u skladu s odredbom čl. 12. ZOOP-a tužitelj uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, koju potražuje od dana dospijeća, pa do dana isplate 14. rujna 2020., a koji iznos je utvrđen prema obračunu kamata dostavljenom od strane tužitelja - opis stavki i rekapitulaciju obračuna od 14. rujna 2020. god. (list 189, 396 spisa), s kojim obračunom se tuženik suglasio i učinio ga nespornim. Slijedom navedenog, sud je u tom dijelu prihvatio zahtjev tužitelja kao osnovan, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama na taj iznos od dana 15. rujna 2020., pa do isplate, visina kamate određena je prema članku 29. stavku 2. ZOO-a, te je odlučeno kao pod točkom X/ izreke presude.

130. Sud je utvrdio tužiteljev uspjeh u parnici temeljem vrijednosti predmeta spora, sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 21. prosinca 2020. u iznosu od 266.953,19 eura / 2.011.358,81 kn. Sud je zaključio da tužiteljev kvalitativni uspjeh u sporu iznosi 100% jer je u cijelosti dokazao odgovornost tuženika, neosnovanost istaknutog prigovora suodgovornosti, a u kvalitativnom dijelu tužitelj je uspio u sporu 50%.

131. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, omjer uspjeha tužitelja iznosi 75%, a uspjeh tuženika 25%. Nakon obračuna postotaka u kojem su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela), utvrđen je uspjeh tužitelja u omjeru od 50%. 132. Obzirom na navedeno, kako su stranke djelomično uspjele u parnici u jednakim dijelovima, sud je u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a, tužitelju dosudio pojedine troškove postupka i to trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.410,76 eura, jer navedeni troškovi vještačenja nisu bili zavisni od visine postavljenog zahtjeva, a bili su nužni radi utvrđivanja visine potraživanja. Tužitelju je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, a u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđena kamata na parnični trošak, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom XI/ izreke presude.

U Makarskoj 27. veljače 2025.

S U D A C

BARBARA MENDEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a).

DNA:

• Dostava presude u skladu s odredbom čl. 335. st.7., 8.,9. i 10. ZPP-a.