REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-63/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja JJ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Iliji Franjiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB- 82031999604, radi isplate nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja AJ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika MJ, diplomirane pravnice (generalna punomoć SU 198/23), 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužitelju JJ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 3.420,88 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom

- na iznos od 112,81 eur od 16. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 117,17 eur od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 131,53 eur od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 113,26 eur od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 98,10 eur od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 114,03 eur od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 136,44 eur od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 127,47 eur od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 123,25 eur od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 124,96 eur od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 133,63 eur od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 101,94 eur od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 105,56 eur od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 121,41 eur od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 121,98 eur od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 127,78 eur od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 99,69 eur od 16. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 108,30 eur od 16. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 129,39 eur od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 127,36 eur od 16. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 117,01 eur od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 111,25 eur od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 128,79 eur od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 103,88 eur od 16. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 118,75 eur od 16. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 112,98 eur od 16. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 136,81 eur od 16. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 118,16 eur od 16. veljače 2023. do isplate i

- na iznos od 97,19 eur od 16. ožujka 2023. do isplate.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužitelju JJ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 625,00 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 15. siječnja 2024. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi je s tuženikom 01. listopada 2020. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme, a čl. 7. istog utvrđen mu je koeficijent složenosti poslova 2,2, s time da je s tuženikom 27. travnja 2023. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa kojim mu je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,4. Nadalje navodi da je u utuženom periodu imao koeficijent složenosti poslova 2,2 te je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike koji obavljaju iste poslove i radne zadatke, te za isti rad i posao primaju plaću koeficijenta složnosti poslova 2,4.

Ističe da je ovakvim odnosom poslodavca - ovdje tuženika doveden u neravnopravan položaj i diskriminiran je u odnosu na druge zaposlenike jer za iste poslove koje uspješno obavlja nije dobivao istu plaću tj. za isti je rad kod istog poslodavca bio manje plaćen te je na taj način povrijeđeno osnovno načelo „ za isti rad ista plaća“.

Slijedom navedenog potražuje razliku plaće zbog primijenjenog manjeg koeficijenta složenosti poslova (2,20 umjesto 2,40) za utuženi period.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11. studenog 2024. i na ročišnom zapisniku 13. siječnja 2025. tužitelj predlaže da se naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.420,88 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, ističe da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ako je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, što je propustio učiniti. S obzirom na navedeno predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbaci jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe.

Nadalje, ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neutemeljeni te da tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva.

Čini nespornim da je tužitelj njegov radnik na radnom mjestu „Vozač autobusa" u Autobusnom prometu Podsused te da mu je u utuženom razdoblju, temeljem zaključenih Ugovora o radu, bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač autobusa I“.

Pojašnjava da su sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11 – 2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđena slijedeća radna mjesta: Vozač autobusa I – koeficijent složenosti poslova 2,20, Vozač autobusa II – koeficijent složenosti poslova 2,30 i Vozač autobusa III – koeficijent složenosti poslova 2,40.

Nadalje ističe da je navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljenog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11- 2,40. Također ističe da je navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu s čl. 70. KU iz 2019. i KU iz 2023. koji je trenutno na snazi, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,01 – 3,00. Naglašava da je plaća tužitelja određena Ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom), a prema odredbi čl. 90. važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu te je sukladno navedenom izvršio svoju ugovornu obvezu. Navodi da je tužitelj mogao odbiti ponudu ugovora o radu tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač autobusa I“ za koje je zaključio Ugovor o radu.

Nadalje navodi da su tužiteljevi navodi kako je u neravnopravnom položaju i diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike tuženika koji su zaposleni na istom radnom mjestu neutemeljeni i ničim dokazani, budući zaposlenici na navedenom radnom mjestu imaju utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 i primaju plaću u skladu s navedenim koeficijentom.

Ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika, a tužitelju su već u vrijeme sklapanja Ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće, a samim time je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20.

Ističe da su netočni navodi tužitelja da su drugi vozači autobusa kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40 obavljali isti rad s istim uvjetima kao i tužitelj u utuženom razdoblju jer postoje razlike u radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, obzirom da voze različite autobusne linije.

Ističe da „ ZJ“ obavlja poslove mentora u okviru svog radnog mjesta, dok takav posao nije u opisu poslova radnog mjesta „ ZJ I“, a poslovi mentorstva su istaknuti kao jedna od razlika između poslova radnog mjesta „Vozač I“ i „Vozač III“ te takve poslove, između ostalog, mogu obavljati samo vozači na radnom mjestu „Vozač III“. Naglašava da se time želi ukazati na važnosti u razlici u znanju, vještinama i radnom iskustvu vozača pa se u skladu s tim daju i složeniji poslovi duže zaposlenim vozačima (zaposlenim na radnom mjestu „ ZJ III“) kao što je obavljanje mentorstva mladim novozaposlenim vozačima.

Naglašava da je razvrstao vozače u tri skupine (Vozač I, Vozač II i Vozač III) i za sva navedena radna mjesta je utvrdio da im pripada različit koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40), a iz Karte radnog mjesta za Vozača autobusa I proizlazi da je potrebno radno iskustvo od 1 godine na poslovima vozača C i D kategorije, dok je za radno mjesto Vozača autobusa III potrebno radno iskustvo od 2 godine i to na poslovima vozača autobusa u ZET-u.

Osporava i visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije priložio valjane dokaze na kojima temelji razliku plaće koju potražuje tužbom.

Ističe da tužitelj nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na porez na dobit i prirez kao sastavni dio bruto plaće radnika, jer prema čl. 22. st. 3. važećeg Zakona o porezu na dohodak, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom navedenog, predlaže da sud tužbu odbaci, odnosno podredno donese presudu kojom će tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

4. Na ročištu održanom 13. siječnja 2025. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. listopada 2020. (str. 7-9 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. travnja 2023. (str. 10-12 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015. sa Prilogom 3. – Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova (str. 19-28, 29-35 spisa), Kartu radnog mjesta Vozača autobusa I i III (str. 48-49 spisa), tuženikov izračun potraživanja tužitelja (str. 59 spisa), Temeljni kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. sa Dodacima (str 60-133 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. (str. 134-174 spisa), platnu listu tužitelja za travanj 2023. (str. 195-196 spisa) i drugu dokumentaciju (str. 175-181 spisa).

6. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 209-210 spisa) i svjedoka PJ (str. 207-208 spisa) i EJ (str. 208 spisa).

7. Na temelju tako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće zbog primijenjenog manjeg koeficijenta složenosti poslova (2,20 umjesto 2,40) prilikom obračuna i isplate plaće za razdoblje od 01. listopada 2020. do 28. veljače 2023.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika i to na temelju Ugovora o radu od 1. listopada 2020. na radnom mjestu Vozač autobusa I i koeficijentom složenosti poslova 2,20 kao i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. travnja 2023. na radnom mjestu Vozač autobusa i koeficijentom složenosti poslova 2,40.

10. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata.

11. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

12. Prijedlog tuženika da sud odbaci tužbu jer mu se tužitelj sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu (NN 93//14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) nije prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za zaštitu prava, sud je ocijenio neosnovanim.

Naime, odredbom čl. 133. st. 3. ZR-a propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Kako se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju tužitelja ne postoji njegova obveza prethodnog obraćanja poslodavcu prije utuženja te su navodi tuženika da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe i da tužbu treba odbaciti u cijelosti neosnovani.

13. Uvidom u Pravilnik o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz studenog 2016. sud je utvrdio da su sva radna mjesta razvrstana u deset grupa složenosti poslova, a kao vozač autobusa tužitelj je razvrstan u V grupu koja se odnosi na radnike koji imaju potrebna znanja i vještine u rukovanju strojevima, opremom i raznim alatima, a za koje je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova 2,11-2,40.

14. Odredbom čl. 70. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. propisano je da se sva radna mjesta razvrstavaju u deset grupa složenosti poslova i zadaća, s time da se radno mjesto vozača razvrstava u V. grupu složenosti za koju je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,11-2,40, a odredbom čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. od 31. prosinca 2019. kao i od 8. veljače 2023. propisano je da se sva radna mjesta na koja se primjenjuje Kolektivni ugovor razvrstavaju u četiri grupe složenosti sa koeficijentima i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio Kolektivnog ugovora, s time da se radno mjesto vozača razvrstava u II. grupu složenosti za koju je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,01- 3,00.

15. Iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015. Prilog 3., Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da su u grupi složenosti poslova V. navedeni Vozač autobusa I s koeficijentom složenosti 2,20, Vozač autobusa II s koeficijentom složenosti poslova 2,30 i Vozač autobusa III s koeficijentom složenosti poslova 2,40, svi SSS, čime je od strane prednika tuženika određena različita visina plaće za vozače autobusa.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi je kod tuženika radio 4 godine i to na radnom mjestu vozača autobusa, s time da mu je neposredno nadređena osoba bio voditelj prometa PJ i direktor EJ. Navodi da mu je u utuženom periodu koeficijent složenosti poslova bio 2,20, s time da je s tuženikom 27. travnja 2023. sklopio Ugovor o radu za isto radno mjesto, odnosno radno mjesto vozača autobusa, ali mu je koeficijent složenosti bio 2,40. Naglašava da su mu poslovi kao i uvjeti rada bili isti i u utuženom periodu i u periodu nakon što sam sklopio Ugovor o radu 27. travnja 2023.

Ističe da su u utuženom periodu iste poslove kao i on obavljali kolege i to UJ, LJ, te da su isti u tom periodu imali koeficijent složenosti poslova 2,40, s time da su svi obavljali iste poslove, radili su u smjenama, vozili su iste linije, znali su se mijenjati za smjene, preuzimali su smjene jedni od drugih. Poznato mu je da su postojala radna mjesta Vozača autobusa I, II i III te je postojala razlika u koeficijentu složenosti poslova za svaki od tih radih mjesta, s time da naglašava da su svi radili iste poslove i u istim uvjetima rada.

17. Iz iskaza svjedoka PJ proizlazi da je kod tuženika radio 39 godina, s time da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu šefa prometa, odnosno voditelja prometa te je bio neposredno nadređen tužitelju, koji je radio na radnom mjestu vozača autobusa i imao je koeficijent složenosti poslova 2,20. Nadalje navodi da nema saznanja da bi postojalo radno mjesto Vozača I, II i III, a nakon što mu se ukazuje da je tužitelj 27. travnja 2023. sklopio novi Ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa i da mu je po tom Ugovoru o radu koeficijent složenosti poslova 2,40, navodi da su tužiteljevi poslovi i uvjeti rada bili isti, odnosno nisu se promijenili u odnosu na utuženo razdoblje.

Pojašnjava da je tužitelj vozio istu liniju javnog gradskog prijevoza, radio je u smjenama, znao se zamjenjivati sa drugim kolegama i preuzimao je smjene od drugih kolega. Naglašava da su njegovi kolege (osobito stariji), a koji su radili iste poslove imali različite koeficijente.

18. Iz iskaza svjedoka EJ proizlazi kod tuženika radi oko 32 godine, a u utuženom periodu je radio na radnom mjestu rukovoditelja autobusnog prometa Podsused. Navodi da je tužitelj u utuženom periodu radio na radnom mjestu vozača autobusa i imao je koeficijent složenosti poslova 2,20, s time da mu je neposredno nadređena osoba bio PJ. Nakon što mu se ukazuje da je tužitelj 27. travnja 2023. sklopio novi Ugovor o radu također za radno mjesto vozača autobusa, a u kojemu je tužitelju određen koeficijent složenosti poslova 2,40, navodi da se tužiteljevi poslovi i radni zadaci kao i uvjeti rada nisu promijenili u odnosu na utuženo razdoblje, odnosno tužitelj je obavljao iste poslove, odnosno vozio je istu liniju javnog gradskog prijevoza, radio je u smjenama.

Naglašava da su postojali vozači autobusa koji su imali koeficijent 2,40, radilo se o starijim vozačima, s time da mu je poznato da je postojalo radno mjesto Vozača autobusa I, II i III i da su imali različite koeficijente složenosti poslova, s time da su svi radili iste poslove pod istim uvjetima rada. Pojašnjava da su se vozači autobusa mogli međusobno zamjenjivati za smjene te su preuzimali smjenu jedni od drugih i sl. 19. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka PJ i EJ ocijenio istinitim, životnim i uvjerljivim budući su istovjetno iskazivali o poslovima koje obavljaju vozači autobusa te da ne postoji razlika između radnika tuženika na radnom mjestu Vozača autobusa I, II i III niti u poslovima koje obavljanju niti u njihovim uvjetima rada, budući svi vozači autobusa rade u smjenama, mijenjaju se za smjene, voze linije javnog gradskog prijevoza te jedni od drugih preuzimaju smjene i nastavljaju voziti istu liniju.

20. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoji razlika u poslovima koje obavljaju Vozači autobusa I, II i III te je sud zaključio da ne postoje objektivni i opravdani razlozi kojima bi se mogao opravdati različit koeficijent složenosti poslova za navedena radna mjesta, a posljedično tome i različita visina plaće.

21. Odredbom čl. 91.st.1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Navedenu odredbu, a koja se odnosi na jednakost plaće žena i muškaraca valja tumačiti ekstenzivno tako da se ne odnosi samo na osobe različitog spola nego na jednakost plaće svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta. Tu treba naglasiti da su sukladno čl. 91. st. 4. ZR-a ništetne odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu Vozača autobusa I utvrđen u visini od 2,20 umjesto u visini od 2,40 jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i radnici tuženika na radnom mjestu Vozača autobusa III, a koji su u navedenom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40.

22. Slijedom navedenog nisu odlučni navodi tuženika da su katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova utvrđena radna mjesta Vozača autobusa I, Vozača autobusa II i Vozača autobusa III, kao niti navodi tuženika da je kolektivnim ugovorima određen raspon koeficijenata složenosti poslova te da je tužitelj unutar raspona koeficijenta predviđene grupe poslova. Nadalje nisu odlučni ni navodi tuženika da je razlika između Vozača autobusa I, II i III u radnom iskustvu, vještinama i odgovornosti, budući isto ne proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka.

Stoga je sud utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju iako je imao sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto „Vozač autobusa I“ obavljao poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta „Vozač autobusa III“.

23. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenja, a tuženik je predložio da sačini izračun razlike plaće tužitelja za utuženi period sa čime se tužitelj suglasio te je u skladu s dostavljenim izračunom uredio tužbeni zahtjev.

24. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća za utuženo razdoblje dosudio iznos od 3.420,88 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16.- og u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

27. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

28. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska od 1. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta 11. srpnja 2024., 13. siječnja 2025. i 10. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1) i troška pristupa na ročište 11. listopada 2024. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/2), a što ukupno iznosi 1.100,00 eur.

29. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 275,00 eur, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.375,00 eur, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 625,00 eur odbija kao neosnovan.

30. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka od 19. kolovoza 2024. i 24. listopada 2024. jer ih je ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

31. Nadalje sud tužitelju nije priznao niti trošak pristupa na ročište dana 11. listopada 2024. u zatraženom iznosu jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

32. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku