REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: 6 P-889/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Martini Klanac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Ivani Šuti, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 zastupan po Josipu Grošeti, odvjetniku u OD Glamuzina & Goršeta, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. veljače 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TE, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika BE, odvjetničkog vježbenika, dana 27. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 029-50-3857864 od 28.12.2006. godine, zaključen između GE kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora koji glasi: "U skladu s odlukom o kreditnim stopama kreditora".

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, da tužitelju GE, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.056,77 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

- 9,92 eur od 31.01.2008.g pa do isplate,

- 7,75 eur od 29.02.2008.g pa do isplate,

- 9,88 eur od 31.03.2008.g pa do isplate

- 0,56 eur od 30.04.2008.g pa do isplate

- 7,47 eur od 31.05.2008.g pa do isplate

-12,45 eur od 30.06.2008.g pa do isplate

- 9,60 eur od 31.07.2008.g pa do isplate

- 9,61 eur od 31.08.2008.g pa do isplate

- 9,70 eur od 30.09.2008.g pa do isplate

- 26,28 eur od 31.10.2008.g pa do isplate

- 21,23 eur od 31.12.2008.g pa do isplate

- 13,01 eur od 31.01.2009.g pa do isplate

- 11,81 eur od 28.02.2009.g pa do isplate

- 11,96 eur od 31.03.2009.g pa do isplate

- 15,36 eur od 30.04.2009.g pa do isplate

- 14,54 eur od 31.05.2009.g pa do isplate

- 14,34 eur od 30.06.2009.g pa do isplate

- 14,39 eur od 31.07.2009.g pa do isplate

- 14,49 eur od 31.08.2009.g pa do isplate

- 14,49 eur od 30.09.2009.g pa do isplate

- 14,38 eur od 31.10.2009.g pa do isplate

- 14,58 eur od 30.11.2009.g pa do isplate

- 14,74 eur od 31.12.2009.g pa do isplate

- 14,96 eur od 31.01.2010.g pa do isplate

- 14,92 eur od 28.02.2010.g pa do isplate

- 15,23 eur od 31.03.2010.g pa do isplate

- 15,17 eur od 30.04.2010.g pa do isplate

- 14,04 eur od 31.05.2010.g pa do isplate

- 25,29 eur od 30.06.2010.g pa do isplate

- 14,11 eur od 31.07.2010.g pa do isplate

- 26,40 eur od 31.08.2010.g pa do isplate

- 10,61 eur od 30.09.2010.g pa do isplate

- 12,65 eur od 31.10.2010.g pa do isplate

- 21,83 eur od 30.11.2010.g pa do isplate

- 27,80 eur od 31.12.2010.g pa do isplate

- 7,38 eur od 31.01.2011.g pa do isplate

- 17,37 eur od 28.02.2011.g pa do isplate

- 17,07 eur od 31.03.2011.g pa do isplate

- 19,55 eur od 30.04.2011.g pa do isplate

- 32,11 eur od 31.05.2011.g pa do isplate

- 18,51 eur od 30.06.2011.g pa do isplate

- 20,10 eur od 31.07.2011.g pa do isplate

- 5,28 eur od 31.08.2011.g pa do isplate

- 13,63 eur od 30.09.2011.g pa do isplate

- 15,13 eur od 31.10.2011.g pa do isplate

- 14,58 eur od 30.11.2011.g pa do isplate

- 14,80 eur od 31.12.2011.g pa do isplate

- 19,21 eur od 31.01.2012.g pa do isplate

- 15,67 eur od 29.02.2012.g pa do isplate

- 14,89 eur od 31.03.2012.g pa do isplate

- 14,98 eur od 30.04.2012.g pa do isplate

- 15,04 eur od 31.05.2012.g pa do isplate

- 12,28 eur od 30.06.2012.g pa do isplate

- 16,38 eur od 31.07.2012.g pa do isplate

- 13,84 eur od 31.08.2012.g pa do isplate

- 14,71 eur od 30.09.2012.g pa do isplate

- 14,89 eur od 31.10.2012.g pa do isplate

- 14,98 eur od 30.11.2012.g pa do isplate

- 16,19 eur od 31.12.2012.g pa do isplate

- 6,95 eur od 31.01.2013.g pa do isplate

- 18,38 eur od 28.02.2013.g pa do isplate

- 19,54 eur od 31.03.2013.g pa do isplate

- 11,56 eur od 30.04.2013.g pa do isplate

- 14,42 eur od 31.05.2013.g pa do isplate

- 11,91 eur od 30.06.2013.g pa do isplate

- 16,49 eur od 31.07.2013.g pa do isplate

- 16,68 eur od 31.08.2013.g pa do isplate

- 14,63 eur od 30.09.2013.g pa do isplate

- 13,96 eur od 31.10.2013.g pa do isplate

- 14,03 eur od 30.11.2013.g pa do isplate

- 14,10 eur od 31.12.2013.g pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 2.141,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao kreditorom dana 28. prosinca 2006. godine ugovor o kreditu broj 029-50-3857864, kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 25.407,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Nadalje, navodi da je člankom 2. toč. 1. tog ugovora ugovorena redovna kamata po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj smatra da je čl. 2. toč. 1. ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetna, pri čemu se poziva na čl. 269. st. 2. i 270. Zakona o obveznim odnosima koji propisuju da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a u protivnom je ugovor ništetan. Tužitelj smatra da u konkretnom slučaju činidba u pogledu kamatne stope nije niti određena niti odrediva jer da se ista mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika i o takvoj promijeni se nije pojedinačno pregovaralo, već je o jednostranoj promjeni kamatne stope tužitelj bio samo obaviješten pisanom obavijesti i to u nekoliko navrata s obzirom da je u periodu od 2007. do 2014. g. tužitelj mijenjao kamatnu stopu a s kojim promjenama je došlo i do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku.

Tužitelj navodi da pri promjeni kamatne stope nisu bili precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene, te je time tužitelj stavljen u nepovoljan položaj u odnosu na tuženika. Također tužitelj navodi da je odredba čl. 2. toč. 1. u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Osim toga navodi da je čl. 2. u toč. 1. Ugovora o kreditu u potpunosti suprotan Zakonu o zaštiti potrošača koji je primjenjuje kao lex specialis. Nadalje, navodi da je Visoki trgovački sud RH presudom i rješenjem od 4.07.2014. g. temeljem kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama zauzeo stav da su predmetne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika (banke) nepoštene, pa prema tome i ništetne. Kako je tuženik umjesto po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5.50% jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjao kamatnu stopu, mijenjao se i dužni iznos mjesečnog anuiteta radi čega je tužitelj preplatio mjesečne anuitete.

Stoga, nakon provedenog financijskog vještačenja, te nakon što je viši sud ukinuo ranije donesenu presudu u ovom predmetu, tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. veljače 2025. godine, predlaže donošenje presude kojom će se kao prvo utvrditi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 029-50-3857864 od 28.12.2006. g. koji glasi: "U skladu s odlukom o kreditnim stopama kreditora". Također potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.056,77 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakom pojedinog iznosa do isplate, a kako je to navedeno detaljno u izreci presude po II.

Također potražuje i naknadu parničnog troška, također sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Kao prvo ističe da tužitelj nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pri čemu se poziva na čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da tužitelj pogrešno smatra da su presudom VTSRH odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnim. Naime, navodi da su istom presudom odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene valjanim, ali da je sporan samo dio odredbe koji bankama omogućava promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija, to jest parametara za promjenu kamatnih stopa. Međutim, navodi da se u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kao sastavni dio ugovora ugovoreni i Opći uvjeti poslovanja sa stanovništvom koji u toč. 6. propisuju da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu. Stoga smatra da promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti, pa je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. Navodi da u trenutku sklapanja predmetnih ugovora o kreditu nije postojala obveza niti tuženika niti drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Nadalje navodi da je tužitelj sklapajući Ugovor o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni, a osim toga tužitelj je bio upozoren na rizik promjene. Smatra da kako nije ugovorena fiksna kamatna stopa, već promjenjiva, tužitelj ne može potraživati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa.

Tuženik ističe i prigovor zastare u pogledu zahtjeva za isplatom, te osporava visinu tužiteljevog potraživanja.

3. Tuženik je na ročištu 7.7.2017. također prigovorio preinaci tužbe, povišenjem tužbenog zahtjeva u podnesku od 8.6.2017, nakon provedenog financijskog vještačenja, koji je zahtjev je tužitelj ispravio na ročištu 20.11.2017. godine i na kojem je ustrajao i u podnesku od 3.2.2025. godine. S obzirom da je tužitelj preinaku tužbe izvršio nakon provedenog financijskog vještačenja, ista preinaka je prema stavu ovog suda dopuštena u smislu čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), o čemu je sud i odlučio raspravnim rješenjem od 25.2.2025. godine.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka 28.12.2006. (list 8-9 spisa), Obavijest o promjenama kamatne stope (list 10-14 spisa), otplatni plan (list 15-31 spisa), Obavijest o otplati kredita (list 32 spisa), tržišni parametri za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF (list 45 spisa), Informacije za klijente (list 46-47 spisa), Opći uvjeti poslovanja sa stanovništvom (list 48-50 spisa), Pravilnik o obračunu kamata iz studenog 2007 (list 51-103 spisa), kamatne stope banaka na kunske kredite sa valutnim klauzulama (list 106-127 spisa), saslušan je tužitelj (list 254-255 spisa), te je provedeno financijsko vještačenje (list 227-242 spisa).

5. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je zaključio da je konačno uređen tužbeni zahtjev osnovan.

6. Naime, među strankama nije sporno:

- da su dana 28.12.2006. sklopile ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila - 25.407.86 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, koji iznos se tužitelj obvezao vraćati pod uvjetima i na način utvrđen tim ugovorom;

- da je u čl. 2. ugovorena redovna kamata od 5,50 %, godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora;

- da je kredit u cijelosti otplaćen 11.2.2014. godine;

- da tužitelj ima status potrošača u predmetnom ugovornom odnosu.

7. Iz čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (zadnji dan u mjesecu), a prema otplatnom planu koji je korisniku uručen po isplati kredita;

8. Isto tako je čl. 9. Ugovora propisano da se na sve što nije regulirano Ugovorom primjenjuju opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama za vrijeme trajanja tog ugovora, kao i da je korisnik kredita upoznat sa uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, te da potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom.

9. Iz obavijesti koje prileže spisu proizlazi da je tuženik obavještavao tužitelja o promjenama kamatne stope, što je i tužitelj u svom iskazu potvrdio.

10. Iz otplatnog plana koji prileži spisu, a koji je uručen tužitelju pri isplati kredita (3.1.2007), proizlazi da je anuitet kroz sve vrijeme otplate kredita 365,11 CHF.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12 od 4.7.2013., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13- 4 od 13.6.2016., te presudom Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt-249/14 od 9.4.2015., povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, podnesene protiv tuženika i drugih banaka, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača- korisnika kredita time što je zaključio ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka i korisnici kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., te 96. i 97 važećeg Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima.

12. Sukladno čl. 502 c ZPP-a, u ovom postupku sud je vezan za pravna utvrđenja iz naprijed navedene presude. To vrijedi neovisno o tome što je u odredbi članka 502.c ZPP-a tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 01. rujna 2019. (Narodne novine RH br. 70/19) odredba dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu (a ne samo za naknadu štete kako je ranije stajalo) sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da je u odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača naznačeno da se utjecaj odluke iz tog postupka odnosi na posebne parnice za naknadu štete. To iz razloga jer je općenito odredbe o tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno tumačiti polazeći od njihova smisla, dakle teleološki, pa je razvidno da je namjera zakonodavca i prije opisane izmjene bila da se učinak odluke iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava proteže i na posebne parnice u kojima pojedinačni tužitelj traži zaštitu zbog upravo tog povrijeđenog prava. U suprotnom, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluka povodom te tužbe ne bi imala niti smisla. Stoga nisu osnovani prigovori tuženika u kojima tvrdi suprotno.

13. Među strankama je sporno jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača, mogu li se utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 primijeniti na ovaj predmet. Sporna je i zastara. Dakle, sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva.

14. Iz predmetnog Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sud je utvrdio da Ugovor sadrži odredbu o promjeni kamatne stope u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Kako je već navedeno, u tom postupku je pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Budući da je sud temeljem članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c ZPP-a vezan utvrđenjima iz navedene parnice, zaključak suda je da su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke ništetne.

15. Iako je sud vezan za utvrđenja iz naprijed spomenutih presuda u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača u pogledu informiranosti korisnika kredita o promjenama kamatne stope, sud je saslušao tužitelja koja je iskazao da je predmetni kredit uzeo za kupnju auta i to na 7 godina, jer je po isplati kredita išao u mirovinu, pa je izračunao da će mu primanja u to vrijeme podmirivati ratu koja je početno bila 1.600,00 kn. Ratu mu je izračunao zaposlenik u auto kući koji je od banke pribavio i sve papire za taj kredit koje je on potpisao. Pročitao je odredbe o kamati i to mu je tada bilo uredu. Misli da je ta početna kamata bila 4,5% što je bilo uredu, ali je već nakon 2-3 mjeseca rata bila puno veća, što ga je iznenadilo jer je mogao kupiti drugi auto za taj iznos. Izjavio je da ga nitko nije upozorio da bi ta rata mogla rasti, odnosno da se kamata može mijenjati. Vidio je da u ugovoru stoji da je kamata promjenjiva, ali da to nije posebno razumio, jer kamata koja je bila naznačena je njemu odgovarala. Išao je u banku kada mu se rata povećavala, jer je mislio čak i prodati taj auto, pa odjednom vratiti kredit, ali je knjižica od auta bila u banci i kredit je morao plaćati.

15.1. Iskaz tužitelja je uvjerljiv i logičan. Naime, logično je da je tužitelju u auto kući nisu dali sve detaljne informacije o elementima koji utječu na promjenu kamatne stope, a što sve utječe na visinu rate. Isto tako je logično da tužitelj nije mogao samo čitanjem ugovornih odredaba razumjeti i shvatiti, pogotovo s obzirom na svoju struku (carinik), da će rate kredita drastično rasti. Koji čimbenici utječu na rast kamatne stope mu sasvim sigurno nije mogao objasniti niti javni bilježnik. Također mu sud vjeruje da je dobio već sastavljen ugovor, pa samim time nije mogao utjecati na sadržaj istog osim na eventualno iznos kredita. Prema tome, sud zaključuje da tužitelj nije bio prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu informiran o svim bitnim čimbenicima koju bi utjecali na mjesečni anuitet i na mogućnost njegovog drastičnog povišenja i to na način koji bi u potpunosti shvatio. Suprotno tuženik nije dokazao.

16. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud je utvrdio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u čl. 2. toč. 1., u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora ništetna (toč. I. izreke). To bez obzira što je tužitelj bio informiran o promjeni visine kamatne stope.

17. Člankom 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje-ZOO), propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora, a da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan tužitelju vratiti razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Kako bi utvrdio preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, kojim je utvrđena da ukupna razlika u iznosu anuiteta obračunatih od strane tuženika i naplaćenih od tužitelja u odnosu prema anuitetima obračunatim primjenom kamatne stope u visini 5,50% godišnje, propisne čl. 2. Ugovora o kreditu 029-50-3857864, do 30. rujna 2013., a od listopada 2013. primjenom kamatne stope u visini 6,75 % godišnje definirane parametrima sukladno čl. 11a st. 5 Zakona o potrošačkom kreditiranju, počevši od 12. anuiteta, koji dospijeva 31.1.2008., zaključno sa 83. anuitetom koji dospijeva 31.12.2013. godine iznosi ukupno 7.962,27 kn, a to je iznos od 1.056,77 eura (primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450).

18.1. Vještak se očitovao da je čl. 11a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisana obveza definiranja parametara za sve postojeće ugovore o kreditu, pa je slijedom toga Raiffeisenbank Austria d.d. u listopadu 2013. definirala i fiksni dio kamatne stope, te razdoblje promjene kamatnih stopa, tako da je mijenjanje kamatnih stopa za obračun kamata po kreditima od 2014. godine provedeno je s onsove promjene parametara, a ne jednostranom odlukom tuženika.

19. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića prihvatio kao stručno i objektivno, izrađeno sukladno zadatku suda, temeljem dokumentacije u spisu, detaljno i jasno je obrazloženo, a na isti tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok tuženik također nije isticao primjedbe na matematički dio nalaza, već je prigovarao da je vještak izračun vršio kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa, a što je prigovor pravne prirode, pa sud nije smatrao potrebnim pozivati vještaka na očitovanje, niti je tuženik na tome inzistirao.

20. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je tužitelj s osnove ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio iznos od ukupno 1.056,77 eura.

21. Što se tiče zastare u odnosu na potraživanje iz tužbe, treba reći da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Iz objedinjenog pravnog shvaćanja o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba u CHF od 1.3.2022., zastarni rok će početi teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno o naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača. Prema tome, s obzirom da je tužba podnesena 12.12.2014., a pravomoćna sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost ugovora je donesena 16.6.2014. (promjenjiva kamatna stopa), odnosno 16.6.2018. (valutna klauzula), zastara u konkretnom slučaju nije nastupila u odnosu na zahtjev tužitelja, jer nije protekao petogodišnji zastarni rok.

Pri tome valja reći da je u konkretnom slučaju zastara prekinuta podnošenjem tužbe, a ne preinačenjem tužbe. To stoga što je u konkretnom slučaju preinaka tužbe moguća i dopuštena, kako je to sud i obrazložio.

22. Slijedom navedenog, sud smatra da bi tužitelju pripadao iznos od 1.056,77 eura koji iznos je tužitelj tuženiku isplatio s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (toč. II. izreke presude).

23. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je banka kod ugovaranja odredbi o valutnoj klauzuli bila svjesna posljedica i rizika tih odredbi, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja (plaćanja), koji tuženik ne spori, a isti proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (toč. I izreke presude).

Stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, imajući u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), VPS od 1.327,36 eura (10.001,00 kn), te zahtjev tužitelja, a isti se odnose na sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura, (Tbr. 7/1), za sastav podnesaka 10.12.2015., 6.6.2017., 25.11.2024. za svako po 150,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 21.12.2015., 5.4.2016., 19.1.2017., 7.7.2017., 21.9.2017., 20.11.2017., 3.12.2024. i 25.2.2025. za svako po 150,00 eura (Tbr. 9/1), sastav žalbe 62,50 eura-Tbr. 10/1- (VPS 277,80 eura), što iznosi ukupno 1.862,50 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura (300,00 kn) i presudu u iznosu od 39,82 eura (300,00 kn), što je ukupno 2.141,22 eura.

24.1. Tužitelju nije dosuđen trošak pristupa na ročište 28.1.2025., jer je isto on sam skrivio, budući je morao ispraviti tužbeni zahtjev.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, dana 27. veljače 2025. godine

Sudac:

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u 5 istovjetnih primjeraka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika