REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. Pr-1309/2024-54

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Paliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Palić i partneri iz Zagreba, Crvenog križa 33, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženik da tužiteljici isplati razliku u plaći u iznosu od 10.370,25 EUR1 bruto sa zateznim kamatama, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koja se po stopi određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku na iznose kako slijedi:

- 445,03 EUR od 10.07.2014.g. do isplate,

- 429,91 EUR od 10.08.2014.g. do isplate,

- 445,22 EUR od 10.09.2014.g. do isplate,

- 445,23 EUR od 10.10.2014.g. do isplate,

- 440,32 EUR od 10.11.2014.g. do isplate,

- 445,23 EUR od 10.12.2014.g. do isplate,

- 445,96 EUR od 10.01.2015.g. do isplate,

- 486,90 EUR od 10.02.2015.g. do isplate,

- 492,86 EUR od 10.03.2015.g. do isplate,

- 489,99 EUR od 10.04.2015.g. do isplate,

-3489,19 EUR od 10.05.2015.g. do isplate,

-492,86 EUR od 10.06.2015.g. do isplate,

-481,88 EUR od 10.07.2015.g. do isplate,

-

3489,19 EUR od 10.05.2015.g. do isplate,

-492,86 EUR od 10.06.2015.g. do isplate,

-481,88 EUR od 10.07.2015.g. do isplate,

-521,31 EUR od 10.08.2015.g. do isplate,

-340,19 EUR od 10.10.2016.g. do isplate,

-451,42 EUR od 10.11.2016.g. do isplate,

-498,94 EUR od 10.12.2016.g. do isplate,

-495,60 EUR od 10.01.2017.g. do isplate,

-457,81 EUR od 10.02.2017.g. do isplate,

-559,54 EUR od 10.03.2017.g. do isplate,

-445,32 EUR od 10.04.2017.g. do isplate,

-559,54 EUR od 10.05.2017.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženik da tužiteljici isplati razliku u plaći u iznosu od 2.079,14 EUR bruto sa zateznim kamatama, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koja se po stopi određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku na iznose kako slijedi:

-269,35 EUR od 10.09.2015.g. do isplate,

-282,18 EUR od 10.10.2015.g. do isplate,

-282,18 EUR od 10.11.2015.g. do isplate,

-269,35 EUR od 10.12.2015.g. do isplate,

-295,01 EUR od 10.01.2016.g. do isplate,

-269,35 EUR od 10.02.2016.g. do isplate,

-269,35 EUR od 10.03.2016.g. do isplate,

-141,09 EUR od 10.04.2016.g. do isplate,

-1,28 EUR od 10.11.2016.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.799,74 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2023. do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi, da je zasnovala radni odnos kod tuženika 01. ožujka 2011.g. na radnom mjestu Viši interni revizor. Zadnji važeći Ugovor o radu stranke su zaključile 08. siječnja 2019.g. za radno mjesto Samostalni interni revizor. Oba radna mjesta jesu kontrolne funkcije u smislu čl. 105 i dr. Zakona o kreditnim institucijama. Sukladno navedenom Zakonu, Hrvatska narodna banka donosi podzakonske propise kojima uređuje rad kreditnih institucija pa tako i politiku primitka njihovih radnika. Odlukom Hrvatske narodne banke o primicima radnika od 06. lipnja 2014.g. (NN 73/14) propisane su obveze tuženika vezano za donošenje i provođenje politike primitka radnika. Čl. 8. st. 8. Odluke propisno je slijedeće: "Za radnika koji obavlja poslove kontrolnih funkcija kreditna institucija dužna je primitke strukturirati na slijedeći način:1) fiksni primici na smiju biti manji od dvije trećina ukupnih primitka radnika i 2) ukupni godišnji fiksni primitci tog radnika ne smiju biti manji od dvogodišnjeg prosjeka ukupnih godišnjih fiksnih primitka radnika na odgovarajućoj poziciji, te s odgovarajućim odgovornostima u kreditnoj instituciji". Protivno odredbi propisanoj čl. 8. st. 8 toč. 2 Odluke, tuženik je tužiteljici isplaćivao fiksni primitak koji je bio manji od propisanog sve do 01. svibnja 2017.g. kada je u svrhu usklađenja sa citiranom Odlukom HNB-a, tužiteljici povećao plaću kako bi dostigao propisani prosjek. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice na način opisan u izreci presude uz naknadu parničnoga postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da navodi tužbe nisu osnovni. Točno je da je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove kontrolne funkcije, no netočno je da joj je tuženik isplaćivao plaću manju od one propisane odlukama HNB-a. Tuženik je donio akt pod nazivom Procedura za kontrolu primitka radnika kontrolnih funkcija. U skladu sa tom Procedurom za radnika koji obavlja poslove kontrolnih funkcija Banka je dužna primitke strukturirati na slijedeći način: 1. fiksni primiti na smiju biti manji od dvije trećine ukupnih primitka tog radnika i 2. ukupni godišnji fiksni primitci tog radnika ne smiju biti manji od godišnjeg prosjeka ukupnih godišnjih fiksnih primitaka radnika u istom planom razredu ili radnika koji obavlja poslove usporedivog opsega, složenosti i odgovornosti. Banka jednom godišnje radi analizu plaća radnika kontrolnih funkcija i u skladu s tom analizom korigira plaće koje nisu u skladu sa zahtjevima procedure. Tužiteljica je u utuženom razdoblju primala samo fiksnu plaću, pa po osnovu prvog kriterija navedenog u točci 1 Procedure ne postoji niti bio kakva razlika u plaći. Ne postoji niti bilo kakva razlika u plaći koju tužiteljica potražuje niti po osnovi drugog kriterija iz toč. 1 Procedure. Tužiteljica nije primala plaću ispod prosjeka platnog razreda u kojem je bilo radno mjesto na kojem je radila. Naime, postupak utvrđivanja prosjeka je takav da se uzimaju podaci o plaćama svih radnika tuženika, te se računa prosjek za svaki platni razred. Navedeni izračun se radi jednom godišnje. U utuženom periodu plaća tužiteljica nije bila ispod prosjeka platnog razreda u kojem je bilo radno mjesto na kojem je tužiteljica radila. Stoga tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. S obzirom da tuženik radi analizu plaća i njezine visine u skladu sa zahtjevima analize u času kada je plaća tužiteljice bila ispod prosjeka koji je propisan Procedurom, plaća joj je bila povećana. Stoga je plaća tužiteljice korigirana te povećana i to 01. svibnja 2017.g. i 08. siječnja 2019.g.

3. Presudom od 28. travnja 2024.g, broj. Gž R-193/2023 sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice vezano za razliku neisplaćene plaće i naknada u razdoblju od 1.lipnja 2014.g do 30.travnja 2017.g. Odlukom Županijskoga suda u Rijeci broj: GžR- 193/2023 od 23.kolovoza 2024.g. Napomena suda II stupnja bila jest kako je točka I. izreke proturječna nalazu i mišljenju vještaka Zrinka Ručevića od 7. studenog 2022., u dijelu u kojem je vještak kao iznos pripadajuće razlike tužiteljice za travanj 2015. naveo iznos od 489,19 eura, a u točki I. izreke, je za travanj naveden iznos od 3.489,19 eura, posljedično čemu ukupni zbroj svih dosuđenih iznosa nije 10.370,25 eur, kako se to navodi u točki I. izreke, već 13.360,25 eura. Viši sud utvrđuje da tuženik tijekom cijelog postupka osporava osnovanost zahtjeva tužiteljice, tvrdeći da njena primanja do 2017. nisu bila ispod prosjeka, pozivajući se pri tome na Proceduru za kontrolu primitaka radnika kontrolnih funkcija (dalje: Procedura), u svezi čega je i predložio saslušanje svjedoka MĐO.

Ponajprije skreće pažnju prvostupanjskom sudu, da sukladno čl. 3. Procedure, upravljanje ljudskim resursima najmanje jednom godišnje i to u pravilu, u prvom tromjesečju, ažurira dvogodišnji prosjek, te provodi kontrolu primitaka radnika kontrolnih funkcija.

1)da fiksni primici ne smiju biti manji od dvije trećine ukupnih primitaka tog radnika, 2)da ukupni godišnji fiksni primici tog radnika ne smiju biti manji od dvogodišnjeg prosjeka ukupnih godišnjih fiksnih primitaka radnika u istom platnom razredu ili radnika koji obavlja poslove usporedivog opsega, složenosti i odgovornosti.

Ujedno se napominje da su sadržajno identične odredbe sadržane u čl. 8. st.8. Odluke/14, te čl. 21. st.2. Odluke o primicima radnika (“Narodne novine” broj 31/2017, dalje: Odluka/17).

Nadalje, iz čl.1. st.1. Odluke o primicima radnika (“Narodne novine” broj 73/2014, dalje: Odluka/14), proizlazi da se istom propisuju obveze kreditnih institucija vezane uz donošenje i provođenje politike primitaka.

Konačno, iz sadržaja čl.1. al.2. Procedure, proizlazi pored ostalog da je za radnike koji obavljaju poslove kontrolnih funkcija, banka dužna primitke strukturirati na način: 1)da fiksni primici ne smiju biti manji od dvije trećine ukupnih primitaka tog radnika, 2)da ukupni godišnji fiksni primici tog radnika ne smiju biti manji od dvogodišnjeg prosjeka ukupnih godišnjih fiksnih primitaka radnika u istom platnom razredu ili radnika koji obavlja poslove usporedivog opsega, složenosti i odgovornosti.

Ujedno se napominje da su sadržajno identične odredbe sadržane u čl. 8. st.8. Odluke/14, te čl. 21. st.2. Odluke o primicima radnika (“Narodne novine” broj 31/2017, dalje: Odluka/17). Slijedom prednje izloženog, za odluku o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužiteljice kojima traži razliku plaće, za koju smatra da ju je tuženik trebao isplatiti, odnosno uskladiti, prema prosudbi ovog suda, odlučno je utvrditi kada je tuženik Proceduru, na koju se poziva u ovoj parnici, donio, odnosno od kada ju je tuženik primjenjivao. Shodno tome, ukoliko je ta Procedura donesena tek 2017. (kada je tužiteljici korigirana plaća), temeljem čega odnosno kojih parametara je tuženik do navedene godine smatrao da ne postoji potreba korekcije plaće tužiteljice, odnosno da primanja tužiteljice nisu bila ispod prosjeka.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 5-8 spisa), Proceduru za kontrolu primitaka radnika kontrolnih funkcija (list 14- 17 spisa), Aneks Ugovora o radu sa opisom posla (list 22-30 spisa), Politika o primicima radnika i Godišnja bonus politika (list 32-195 spisa), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 215-227 spisa), dokumentaciju (list 229-306 spisa), potvrde HZZO-a (list 315-318, 322-325 spisa), izviješće o privremenom nesposobnosti za rad (list 320 spisa), potvrdu o plaći (list 321 spisa), usmenim očitovanjem vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 334-335 spisa), dodatno financijsko vještačenje (list 340-353 spisa),dopunsko financijsko vještačenje (list 364-375 spisa), saslušao PĐO (list 430-431 spisa) i vještaka Zrinka Ručevića (list 436-437 spisa).

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP) sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Obzirom da je između stranaka sporan način obračuna plaće i metoda istoga, te sporno pitanje da li je visina plaće tužiteljice manja od dvije trećina ukupnih primitka radnika, i za koje razdoblje, sud je saslušao ĐĐO, i proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenje d.o.o.

7. U svom iskazu svjedok ĐĐO iskazala jest kako za sve zaposlenike banke prema odluci o primicima radnika koje je izdala HNB zaposlenici koji rade na poslovima kontrolnih funkcija moraju biti plaćeni u dvogodišnjem prosjeku radnih mjesta iste kompleksnosti. Vezano za varijabilni dio plaće ne zna to točno glasi odredba, ali također određuje minimum. Odluka o primicima radnika stupila je 2013. g. Bilo je promjena u dva navrata i to negdje u prvoj polovici 2017. i krajem 2017. godine. Propis kaže da oni moraju svake godine napraviti kontrolu plaća kontrolnih funkcija na način da uzmemo unatrag dvije godine sve plaće svih ljudi koji su radili u istom tom platnom razredu i iz toga izračunavaju prosjek. U jednom platnom razredu u banci ima puno različitih radnih mjesta koje su klasificirani radna mjesta iste kompleksnosti, konkretno radno mjesto kolegice MĐ sigurno prkeko100 ljudi radi na tom radnom mjestu. Napravi se izračun plaća svih ljudi unazad 2 godine. Onda se pogledaju konkretne plaće kontrolnih funkcija i napravi se usporedba da li je netko plaćen ispod prosjek dvogodišnje plaće. Oni imaju izračun za početak 2017. gdje su uzete u obzir sve plaće 2015. i 2016. g. i tužiteljica je bila ispod prosjeka. Njoj je u svibnju 2017. korigira plaća. To se radi svake godine jednom godišnje. Što se korekcija plaća to se ne radi automatski već temeljem zahtjeva nadređene osobe i odobrenja uprave. tužiteljici prije tog svibnja 2017. nije bila utvrđena nikakva neusklađenost plaća. Svake godine postoje odstupanja koji se jednom godišnje korigiraju. Procedura jest da se utvrdi da li je plaća ispod propisanog prosjeka, napravi se izračun i ide se na odobrenje uprave. Nadređeni rukovoditelj predlaže korekciju i kolika je. Tužiteljici fiksni primitci od 1.6.2014. do 30.04.2017. nisu bili manji, jer su varijabilne primitke isplaćivali samo 2016. g. 2014. i 2015. g. nisu bili isplaćivani varijabilni primitci niti bilo kakvi drugi dodaci na plaću. Izračun nije pokazao da je tužiteljici u razdoblju od 1.6.2014. do 30.6.2017. bila ispod prosjeka platnog razreda u kojem je bilo njeno radno mjesto. Postupak utvrđivanja prosjeka radi se jednom godišnje na način da se uzmu sve plaće za dvije kalendarske godine svih ljudi koji su radili u tom platnom razredu i iz toga se izračuna prosjek. Tu se uzme prosjek za sve radnike na tom radnom mjestu. Poznata joj je procedura za kontrolu primitaka radnika kontrolnih funkcija. Tužiteljici su u spornom razdoblju isplaćene plaće sukladno odlukama HNB- a i proceduru za kontrolu primitaka radnika kontrolnih funkcija. Tužiteljica je bila na bolovanju i dva puta na porodiljnom. Porodiljna naknada ovisi o isplaćenoj plaći u zadnja 3 mjeseca. Plaća tužiteljice ne može se analizirati temeljem izračuna plaće za samo 10 radnika niti se može korigirati. U platom razredu S3 minimalno 100 ljudi je zaposleno na radnom mjestu te kompleksan. Izračun je vrlo kompleksan. Uzorak od 10 ljudi ne može predstavljati pokazatelj. Tuženik je počeo sa analizom primitaka temeljem odluke HNB vjerojatno 2014. ili 2015.g. jer je odluka donesena 2013.g. Procedura o kontroli primitaka HNB-a iz 2017. g. donesena je zato što su nakon 2013.g. odluku HNB-a uvrstili u politiku o primicima radnika, a interna procedura donijeta je naknadno kao operativna procedura unutar institucija banke. Izvješća koje su radili i danas postoje u Addico banki. Ne zna dio vezano za internu reviziju. Nedostatke o pogledu interne reviziju ispravljaju različit odjeli ovisno o odluci banke. Interna revizija jednom godišnje ima obvezu provesti kontrolu primitaka i sačiniti izvješće u kojem navodi ako ima nepravilnosti. Zajedno sa upravom i ljudskim resursima utvrđuju način ispravka nepravilnosti i rok. Ona nije vidjela izvješće već samo rezultate kontrole. Kod tužiteljice je bio nepravilan obračun 2015. i 2016., bila je isplaćena ispod platnog razreda i to su korigirali 2017. Ne isplaćuju se retrogradno zaostaci. Ne zna da li je tužiteljica mijenjala radno mjesto. Postupak analize plaća radnika kontrolnih funkcija isti je od 2013.g. do 2017.

8. Svjedok je potvrdio kako je Odluka o primicima donesena 2013.g, no isto tako ne osporava kako se kontrola obračuna morala radili 2017.g-unazad. Nedostatke interne Revizije nije komentirala jer to rade specijalizirani Odjeli. Stoga jest. Radi utvrđenja relevantnih činjenica vezano za obračun sukladno Odluci, provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

9. Vještak je u svome nalazu i mišljenu utvrdio da se tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi se na izgubljenu zaradu, odnosno razliku između plaće na koju tužiteljica imala pravo u skladu s Odlukom o primitcima radnika Hrvatske Narodne Banke (u daljnjem tekstu HNB) i stvarno obračunate plaće tužiteljice. Odlukom HNB-a regulirana je visina primitaka radnika koji obavljaju poslove kontrolnih funkcija u kreditnim institucijama. Članak 8. stavak 8. odluke HNB-a propisuje sljedeće: „Za radnika koji obavlja poslove kontrolnih funkcija kreditna institucija dužna je primitke strukturirati na sljedeći način: 1) fiksni primici ne smiju biti manji od dvije trećine ukupnih primitaka tog radnika i 2) ukupni godišnji fiksni primici tog radnika ne smiju biti manji od dvogodišnjeg prosjeka ukupnih godišnjih fiksnih primitaka radnika na odgovarajućoj poziciji te s odgovarajućim odgovornostima u kreditnoj instituciji.“. Zakon o kreditnim institucijama definira u članku 105., stavak 1. kontrolne funkcije kao: „Kreditna institucija dužna je uspostaviti tri kontrolne funkcije:1) funkciju kontrole rizika 2) funkciju praćenja usklađenosti i 3) funkciju unutarnje revizije.“. Uvidom u ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i Hypo Alpe-Adria-Ban d.d. i aneksa ugovoru o radu dana 2. kolovoza 2012., te mjesečnim obračunima plaće vidljivo je da je tužiteljica u utuženom razdoblju (od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2017. godine) bila zaposlena na mjestu višeg internog revizora. Takvo radno mjesto sukladno ZKI spada u kontrolne funkcije. Tako da se na tužiteljicu primjenjuju pravila iz odluke o primitcima radnika vezana za fiksne primitke. Članak 6. odluke o primicima radnika definira slijedeće: „(1) Odbor za primitke ili, ako kreditna institucija u skladu s odredbama ove Odluke nije dužna osnovati odbor za primitke, nadzorni odbor kreditne institucije dužan je najmanje jednom godišnje preispitati politiku primitaka i ocijeniti usklađenost provođenja politike primitaka: 1) s politikama i mogućim procedurama kreditne institucije vezanim uz primitke te 2) s relevantnim propisima, standardima, načelima i kodeksima. (2) Odbor koji je odgovoran za provođenje postupka iz stavka 1. ovog članka dužan je u postupak na primjeren način uključiti kontrolne funkcije kreditne institucije. (3) Ako se u postupku iz stavka 1. ovog članka utvrde nedostaci u politici primitaka ili njezinu provođenju, nadzorni odbor dužan je bez odgađanja donijeti plan otklanjanja tih nedostataka te započeti ostvarivanje tog plana. (4) Kreditna institucija može provođenje postupka iz stavka 1. ovog članka eksternalizirati, u skladu s Odlukom o eksternalizaciji. Ako pružatelj usluga u postupku iz stavka 1. ovog članka utvrdi nedostatke u politici primitaka ili njezinu provođenju, nadzorni odbor dužan je bez odgađanja donijeti plan otklanjanja tih nedostataka i započeti ostvarivanje tog plana. (5) Izvješće o obavljenom postupku iz stavka 1. ovog članka mora se dostaviti upravi i nadzornom odboru kreditne institucije te osobama odgovornima za rad kontrolnih funkcija kreditne institucije.“. Članak 3.1. Priloga politike primitaka, a koji je dostavljen u sklopu dodatne dokumentacije tuženika, definira između ostalog slijedeće: „Razdoblje revizije osnovne plaće Revizija osnovnih plaća, na temelju kriterija iz Priloga 4. ove politike, poglavlja “Visina osnovne plaće radnika“, provodit će se jednom godišnje, u prvom kvartalu tekuće godine, u okvirima zadanog budžeta troškova, a sukladno odluci Uprave Društva, uz suglasnost Nadzornog odbora Društva. Uprava može donijeti odluku da se ne provede usklađivanje plaća na temelju svih kriterija, već samo na temelju pojedinih kriterija.“. Prema tome vidljivo je da je preispitivanje politike primitaka i ocjenjivanje usklađenosti provođenja politike primitaka s postojećim politikama i mogućim procedurama kreditne institucije vezanim uz primitke te s relevantnim propisima, standardima, načelima i kodeksima potrebno provoditi najmanje jednom godišnje. S toga je obavljen uvid u izvještaje interne revizije o reviziji politike primitaka radnika tuženika za razdoblje od 2014. do 2017. godine. Ističe se da je u izvještaju interne revizije za 2014. godinu, odjeljak E3, točka 15. (list spisa 53.) napomenuto da: „Trenutno jedna plaća nositelja kontrolne funkcije nije u skladu sa smjernicama (ukupna godišnja plaća ne smije biti manja od dvogodišnjeg prosjeka ukupnih godišnjih osnovnih plaća radnika na odgovarajućoj poziciji, te s odgovarajućim odgovornostima u Društvu), te će biti usklađena čim budžet plaća to bude omogućio.“. Međutim u tom izvještaju nije spomenuto na koga se odnosi identificirani nesklad u plaći. Nadalje, u izvještaju interne revizije za 2015. godinu, odjeljak E2.3.2 (list spisa 94.) napomenuto je: „Ipak, plaća spomenutog radnika je i dalje neusklađena sa spomenutom odlukom, te će biti usklađena prvom prilikom kada to budžet plaća bude omogućio. Također, postoje odstupanja i drugih radnika na radnim mjestima kontrolnih funkcija, međutim sve plaće su (osim jedne) u skladu s okvirima platnih razreda.“. Pri tome se ukupno navodi 6 radnika čije plaće odstupaju od spomenute odluke, s time da jedna osoba pripada organizacijskoj jedinici „Audit“. I u ovome izvještaju nije spomenuto na koga se odnosi identificirani nesklad u plaći. U oba gore navedena izvještaja interne revizije stoji napomena da se provedene provjere temelje isključivo na informacijama dostavljenim od HR-a (odjela ljudskih resursa) s obzirom na nemogućnost uvida interne revizije u neke dokumente zbog povjerljivosti informacija, te da odjel interne revizije nije bio u mogućnosti provjeriti provedene izračune. Ističe se da je u izvještaju interne revizije za 2016. godinu, odjeljak B1.2 U oba gore navedena izvještaja interne revizije stoji napomena da se provedene provjere temelje isključivo na informacijama dostavljenim od HR-a (odjela ljudskih resursa) s obzirom na nemogućnost uvida interne revizije u neke dokumente zbog povjerljivosti informacija, te da odjel interne revizije nije bio u mogućnosti provjeriti provedene izračune. Ističe se da je u izvještaju interne revizije za 2016. godinu, odjeljak B1.2 (list spisa 126.) napomenuto da još uvijek postoje određena odstupanja od primjene odredbi odluke o primitcima radnika u kontrolnim funkcijama. I to da se radi o odstupanjima u plaćama za ukupno 7 radnika kontrolnih funkcija različitih razina. U odjeljku E (list 137. spisa) jasno je vidljiv izračun prosjeka plaće za zadnje dvije godine (2014. i 2015.) za radno mjesto tužiteljice. Također je izračunati prosjek izravno uspoređen sa ugovorenom plaćom tužiteljice te je utvrđena razlika u koloni „iznos mjesečne korekcije plaće“ u iznosu od 2.179,90 kn mjesečno. Ističe se da je u izvještaju interne revizije za 2017. godinu, odjeljak B1.2 (list spisa 172.) napomenuto da još uvijek postoje određena odstupanja od primjene odredbi odluke o primitcima radnika u kontrolnim funkcijama kod ukupno 5 radnika, ali bez navođenja detalja (izračunatih prosjeka za pojedina radna mjesta, izračunatih odstupanja od prosjeka za svakog od pojedinih 5 radnika). Za razdoblje u kojem je utvrđena razlika u plaći tužiteljice, preciznije od 1. rujna 2016. na dalje (od siječnja do kolovoza 2016. tužiteljica je bila na bolovanju uslijed komplikacija u trudnoći, kao i na roditeljskom dopustu) napravljen je izračun pretpostavljene ukupne bruto plaće i bruto naknada plaće tužiteljice pod pretpostavkom da je njena osnovna bruto plaća jednaka izračunatom prosijeku u skladu s nalazom interne revizije za 2016. godinu (15.909,90 kn). Stoga je tužiteljica je u tuženom razdoblju od 1. lipnja 2014. do 30. travnja 2017. Pretrpjela izgubljene zarade. - Od siječnja do kolovoza 2016. tužiteljica je bila na bolovanju uslijed komplikacija u trudnoći, kao i na roditeljskom dopustu. - Visina pretpostavljene izgubljene zarade tužiteljice za razdoblje od 1. rujna 2016. Do 30. travnja 2017., iskazana kao razlika između pretpostavljenih bruto plaća tužiteljice i obračunatih bruto plaća tužiteljice, iznosi ukupno 15.779,44 kn, a pojedini mjesečni iznosi razlika, kao i datumi dospijeća istih, dani su u stupcima 'k' i 'l' Tabele 4 iz nalaza.

- Zbog nedostatka odgovarajuće dokumentacije vještak nije bio u mogućnosti izračunati razliku za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2015. godine.

10. Drugim riječima, analizom knjigovodstva tužene vještak je utvrdio kako je u Izvješću Interne Revizije utvrđeno da „ jedna plaća nositelja kontrolne funkcije nije u skladu sa smjernicama (ukupna godišnja plaća ne smije biti manja od dvogodišnjeg prosjeka ukupnih godišnjih osnovnih plaća radnika na odgovarajućoj poziciji, te s odgovarajućim odgovornostima u Društvu), te će biti usklađena čim budžet plaća to bude omogućio“ i „ plaća spomenutog radnika je i dalje neusklađena sa spomenutom odlukom, te će biti usklađena prvom prilikom kada to budžet plaća bude omogućio. Također, postoje odstupanja i drugih radnika na radnim mjestima kontrolnih funkcija, međutim sve plaće su (osim jedne) u skladu s okvirima platnih razreda“.

11. Na tako izrađen nalaz i mišljenje vještaka stranke su istaknule prigovore, stoga je isti nadopunio svoj nalaz dana 26. 05. 2022.g na način da je utvrdio kako interna revizija tuženika je u izvještaju za 2016. godinu utvrdila kako je izračunati prosjek plaće za prethodne dvije godine (2014. i 2015.) za radno mjesto tužiteljice viši od ugovorene plaće tužiteljice, te je utvrđena razlika u koloni „iznos mjesečne korekcije plaće“ u iznosu od 2.179,90 kn mjesečno. Prema tome, ukoliko se izračun razlike plaće temelji na izvještaju interne revizije za 2016. godinu, iznos od 2.179,00 kn predstavlja iznos razlike između mjesečne bruto plaće tužiteljice i pretpostavljene bruto plaće tužiteljice za puni mjesečni fond radnih sati za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. travnja 2017. sukladno točki 2. članka 8. stavka 8. odluke HNB-a. - Upit tužiteljice na temelju čega je vještak zaključio da je tužiteljica u razdoblju od 1. Siječnja 2016. do 31. kolovoza 2016. bila na bolovanju uslijed komplikacija u trudnoći kao i na roditeljskom dopustu vještak se očitovao kako iz obračuna plaće tužiteljice u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. kolovoza 2016. (list 264. do 285. spisa) proizlazi kako je tužiteljica ostvarila naknadu plaće: - u kolovozu 2015. na temelju 168 sati – „bolovanje – komplikacija u trudnoći“, - u rujnu 2015. na temelju 176 sati – „bolovanje – komplikacija u trudnoći“, - u listopadu 2015. na temelju 176 sati – „bolovanje – komplikacija u trudnoći“, - u studenome 2015. na temelju 168 sati – „bolovanje – komplikacija u trudnoći“, - u prosincu 2015. na temelju 184 sata – „bolovanje – komplikacija u trudnoći“, - u siječnju 2016. na temelju 168 sati – „bolovanje – komplikacija u trudnoći“, - u veljači 2016. na temelju 168 sati – „bolovanje – komplikacija u trudnoći“, - u ožujku 2016. na temelju 184 sata – „bolovanje – komplikacija u trudnoći“, - u travnju 2016. na temelju 168 sati – „vrijeme roditeljskog dopusta“, - u svibnju 2016. na temelju 176 sati – „vrijeme roditeljskog dopusta“, - u lipnju 2016. na temelju 176 sati – „vrijeme roditeljskog dopusta“, - u srpnju 2016. na temelju 168 sati – „vrijeme roditeljskog dopusta“, - u kolovozu 2016. na temelju 184 sata – „vrijeme roditeljskog dopusta“. Pregledom dokumentacije od HZZO-a utvrđeno je kako je tužiteljica u razdoblju od 1. Kolovoza 2015. do 15. ožujka 2016. primala naknadu od HZZO-a u iznosu neto plaće za puno radno vrijeme. Kako je gore navedeno izračun za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 15. ožujka 2016. sačinjen je u Tabelama 5 i 5.1. Tužiteljici je nejasan izračun za siječanj 2017., točnije zašto je vještak izostavio 32 sata iz izračuna. Iz obračuna plaće tužiteljice u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017. proizlazi kako je tužiteljica: - ostvarila pravo na plaću za 104 sata redovnog rada (isplatio poslodavac), - ostvarila pravo na naknadu plaće za 8 sati blagdana (isplatio poslodavac), - ostvarila pravo na naknadu plaće za 32 sata korištenja godišnjeg odmora (isplatio poslodavac), te - ostvarila pravo na naknadu plaće za 32 sata bolovanja zbog komplikacija u trudnoći. Pregledom dokumentacije dostavljene u spis predmeta nakon izrade inicijalnog nalaza i mišljenja te dokumentacije pribavljene od tužiteljice razvidno je kako je tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017. bila na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći u trajanju od 32 sata. U Tabeli 6 sačinjen je izračun pretpostavljene neto naknade za bolovanje zbog komplikacija u trudnoći za ta 32 sata te je u Tabeli 7 taj iznos uspoređen sa stvarno primljenim iznosom naknade i konačno utvrđena je razlika. Kako je navedeno u inicijalnom nalazu i mišljenju, u izvještajima interne revizije za 2014. I 2015. godinu, napominje se kako za 2014. godinu „trenutno jedna plaća nositelja kontrolne funkcije nije u skladu sa smjernicama (ukupna godišnja plaća ne smije biti manja od dvogodišnjeg prosjeka ukupnih godišnjih osnovnih plaća radnika na odgovarajućoj poziciji, te s odgovarajućim odgovornostima u Društvu), te će biti usklađena čim budžet plaća to bude omogućio“, ali se ne navodi na koga se odnosi identificirani nesklad u plaći, dok za 2015. godinu se napominje da „ipak, plaća spomenutog radnika je i dalje neusklađena sa spomenutom odlukom, te će biti usklađena prvom prilikom kada to budžet plaća bude omogućio. Također, postoje odstupanja i drugih radnika na radnim mjestima kontrolnih funkcija, međutim sve plaće su (osim jedne) u skladu s okvirima platnih razreda.“ Pri tome se navodi broj od 6 radnika čije plaće odstupaju od spomenute odluke, s time da jedna osoba pripada organizacijskoj jedinici „Audit“. I u ovome izvještaju nije spomenuto na koga se odnosi identificirani nesklad u plaći. U oba gore navedena izvještaja interne revizije stoji napomena da se provedene provjere temelje isključivo na informacijama dostavljenim od HR-a (odjela ljudskih resursa) s obzirom na nemogućnost uvida interne revizije u neke dokumente zbog povjerljivosti informacija, te da odjel interne revizije nije bio u mogućnosti provjeriti provedene izračune. Prema tome, izračun u inicijalnom nalazu i mišljenju nije sačinjen jer iz izvještaja interne revizije nije moguće sačiniti izračun prosjeka plaće za prethodne dvije godine za radno mjesto tužiteljice, pa se ugovorena i isplaćena plaća nema sa čime usporediti.

12. U skladu s izračunima iz osnovnog i ovog dodatnog nalaza, vještak je utvrdio kako:

- tužiteljici je tuženik, sukladno članku 8. stavak 8. odluke HNB-a bio dužan svake godine, od stupanja na snagu Odluke HNB-a, usporediti ugovoreni godišnji fiksni dio primitaka sa dvogodišnjim prosjekom ukupnih godišnjih fiksnih primitaka radnika na odgovarajućoj poziciji te s odgovarajućim odgovornostima zaposlenih kod tuženika, te u slučaju odstupanja korigirati ugovorene fiksne primitke tužiteljice. Kako je povećanje ugovorenih fiksnih primitaka tužiteljice nastupilo tek nakon travnja 2017. godine, tužiteljica je u tuženom razdoblju od 1. lipnja 2014. do 30. travnja 2017. pretrpjela izgubljene zarade. Ukoliko se kao podloga za izračun koriste nalazi interne revizije tuženika tada:

- visina pretpostavljene izgubljene zarade tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. travnja 2017. iskazana kao razlika između pretpostavljenih bruto plaća tužiteljice i obračunatih bruto plaća tužiteljice iznosi ukupno bruto 15.779,44 kn a pojedini mjesečni iznosi razlika, kao i datumi dospijeća istih, dani su u stupcima 'k' i 'l' Tabele 4 iz nalaza, zbog nedostatka odgovarajuće dokumentacije vještak nije bio u mogućnosti izračunati razliku za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2015. godine. Ukoliko se kao podloga za izračun koriste podatci o stvarno ugovorenim iznosima bruto plaće radnika tuženika tada:

- visina pretpostavljene izgubljene zarade tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2017. iskazana kao razlika između pretpostavljenih bruto plaća tužiteljice i obračunatih bruto plaća tužiteljice iznosi ukupno bruto 53.699,76 kn a pojedini mjesečni iznosi razlika, kao i datumi dospijeća istih, dani su u stupcima 'k' i 'l' Tabele 4a iz nalaza, te,

- visina pretpostavljene izgubljene zarade tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2015.g do 30. travnja 2017. iskazana kao razlika između pretpostavljenih neto naknada tužiteljice i isplaćenih neto naknada tužiteljice iznosi ukupno neto 15.289,53 kn a pojedini mjesečni iznosi razlika, kao i datumi dospijeća istih, dani su u stupcima 'g' i 'h' Tabele 7 iz nalaza.

13. Tužiteljica je prihvatila dodatni nalaz i mišljenje, međutim naglašava kako vještak za razdoblje od 1. Lipnja 2014.g pa do 31. Prosinca 2014.g nije dao nikakvo mišljenje, stoga je sačinjen dodatni nalaz i mišljenje u kojemu se vještak očitovao na način da je vještak u cijelosti ostao kod utvrđenja i izračuna iz prvog dopunskog nalaza i mišljenja izrađenog u ovom predmetu. Međutim isti je iskazao matematički izračun vezano uz pravni stav da se predmetno usklađenje primanja tužiteljice treba obaviti počevši od 1. lipnja 2014., te ako se kao podloga za izračun koriste podatci o stvarno ugovorenim iznosima bruto plaće radnika tuženika tada (s primjenom korekcije plaće tužiteljice počevši od plaće isplaćene za lipanj 2014.), tada je vještak mišljenja kako slijedi:

- visina pretpostavljene izgubljene zarade tužiteljice za razdoblje od 1. lipnja 2014. Do 30. travnja 2017. iskazana kao razlika između pretpostavljenih bruto plaća tužiteljice i obračunatih bruto plaća tužiteljice iznosi ukupno bruto 78.134,71 kn odnosno 10.370,25 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); a pojedini mjesečni iznosi razlika, kao i datumi dospijeća istih, dani su u stupcima 'k' (u valuti HRK), 'k1' (u valuti EUR) i 'l' Tabele 4b iz ovog drugog dodatnog nalaza, te

- visina pretpostavljene izgubljene zarade tužiteljice za razdoblje od 1. lipnja 2014. Do 30. travnja 2017. iskazana kao razlika između pretpostavljenih neto naknada tužiteljice i isplaćenih neto naknada tužiteljice iznosi ukupno neto 15.665,37 kn odnosno 2.079,14 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); a pojedini mjesečni iznosi razlika, kao i datumi dospijeća istih, dani su u stupcima 'g' (u valuti HRK), 'g1' (u valuti EUR) i 'h' Tabele 7a iz ovog drugog dodatnog nalaza.

14. Po odluci suda II stupnja, i iskazu svjedoka, sud je dodatno saslušao vještaka koji je u konačnici iskazao kako ostaje kod prvog i drugog dopunskog nalaza i mišljenja (list 353 spisa). U pogledu upute II-stupanjskog suda iz točke 10.2. obrazloženja II-stupanjske presude može reći kako je danim izračunima utvrdio razlikuje li se i koliko plaća koju je tužiteljica primala od prosječnih plaća koje su ostvarili radnici u istom platnom razredu, odnosno radnici koji obavljaju poslove usporedivog opsega, složenosti i odgovornosti. Pri tom ističe kako je pošao od podataka o usporednim radnicima, odnosno grupi usporednih radnika prema podacima koje mu je na uvid dao tuženik, a kao fiksni primitak svakog od tih usporednih radnika, kao polazište za i račun prosjeka koristio sam ugovorenu osnovnu bruto plaću ("fiksni primitak").

Što se tiče točke 10.3. obrazloženja predmetne II-stupanjske odluke može reći kako je izračune sačinio u dvije inačice, dakle jedna prema podlozi i podacima prema nalazu interne revizije tuženika, a druga prema podacima o stvarno ugovorenim iznosima bruto plaće usporedne grupe radnika tuženika, i između tih izračuna postoji značajna razlika, no on se ne može očitovati zbog čega jer nalazu revizije nisu priložene podloge na temelju kojih je ista napravljena. S druge strane u izračunima koje je sačinio u drugoj inačici pošao je od stvarno ugovorenih bruto iznosa plaća usporedne grupe radnika tuženika, odnosno prosjeka tih osnovnih bruto plaća, pa prema mom mišljenju taj izračun sačinjen na temelju stvarnih podatka o plaćama radnika za koje je tuženik identificirao da su odgovarajući usporedni, te je omogućio uvid u ostvarena primanja tih usporednih radnika.

Iznos iz tablice interne revizija 15.909,90 kn predstavlja prosječnu ukupnu plaću usporednih radnika u istom platnom razredu, odnosno radnika koji obnavljaju poslove usporedivog opsega složenosti i odgovornosti za 2014. i 2015., te može reći da prema opisu iz navedene tabele proizlazi da bi se radilo o prosječnoj bruto plaći navedenih usporednih radnika ostvareno tijekom 2014. i 2015. g.

Razlika između izračuna vještaka pretpostavljene plaće tužiteljice cca 18.000,00 kn i izračuna interne revizije cca 16.000,00 kn, odnosno u čemu je razlika 2.000,00 kn u odnosu na osnovni nalaz vještaka i dopunski nalaz, ističe kako u ovom predmetu treba razmatrati isključivo prvi dodatni i drugi dodatni nalaz i mišljenje jer su oni sačinjeni na temelju uvida u plaće usporedne grupe radnika.

Može reći da je u osnovnom nalazu i mišljenju pošao od interne revizije tuženika pri čemu nije ulazio u način izračuna visine pretpostavljene plaće, dok je dodatnim pisanim očitovanjima, u skladu s rješenjem suda izračune temeljio na bruto plaćama usporedne grupe radnika.

Ne može se očitovati o razlici između njegovih i izračuna interne revizije jer u izračunima interne revizije nema podloga iz kojih bi bilo vidljivo tko je radnike s kojim plaćama i u kojim godinama je interna revizija uzela za izračun prosječne plaće, a time posljedično i izračun pretpostavljene plaće tužiteljice. Bez identifikacije pojedinačnih ranika koje je u svojim izračunima koristila interna revizija i usporedbe te grupe radnika s grupom radnika na temelju koje sam ja sačinio izračune nije moguće dati odgovor na pitanje kako ga je postavio tuženik.

15. Obzirom da je sud uzeo u obzir okolnost kako je Interna Revizija utvrdila da jedna plaća nije usklađena, upravo zbog osnovane sumnje da se radi o primanjima tužiteljice sačinjen je nalaz i mišljenje pram podacima dostavljenim od strane tuženika, a prema kojima je utvrđena razlika upravo u slučaju plaće tužiteljice. Stoga je sud u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka.

16. Tužiteljica je svoj konačni tužbeni zahtjev uskladila sa Dodatkom II nalaza i mišljenja vještaka, a čemu se tuženik protivio pozivajući se na prijašnji nalaz i mišljenje. Radi se uže specijaliziranim znanjima vezanim za obračun plaća u financijskim ustanovama, stoga jest relevantno sve što je u stručnome pogledu vještak iskazao u svome nalazu i mišljenju.

17. Naime, temeljem uvida u plaće radnika, i usporedbom ugovorenih bruto plaća tužiteljice s prosjekom ugovorenih bruto plaća radnika tuženika, utvrđeno je da je obračun prosjeka sačinjen u siječnju 2015.g, 2016.g i 2017.g. Iskazane su plaće 11 radnika i njihov prosjek i uspoređen s prosjekom izračuna bruto plaća tužiteljice. Međutim, točno jest kako je povećanje ugovorenih fiksnih primitaka nastupilo tek nakon travnja 2017.g. U razdoblju od 1.lipnja 2014.g do travnja 2017.g tužiteljica je pretrpjela izgubljenu zaradu iz razloga što tuženik nije primijenio Odluku HNB o primicima radnika koja je trebala biti primijenjena odmah.

18. Slijedom navedenoga sud je u cijelosti usvojio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz zauzeti stav kako je tuženik propustio neopravdano primijeniti Odluku HNB vezano za usklađenje plaća zaposlenika.

19. Odluka o zateznoj kamati temelji se na 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima dok je visina njezine stope određena čl. 29 istog Zakona.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama, i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i podnesaka od 7. 10.2019.g, 5.02.2020.g, 25.2.2020.g, 23.02.2021.g, 22.07.2022.g, 5.01.2023.g, 9.05.2023.g, 1.06.2023.gte zastupanja na ročištima 10.10.2019.g, 16.01.2020.g, 11.02.2020.g, 11.03.2022.g, 13.03.2023.g,14.10.2024.g, 15.11.2024.g, 11.02.2025.g svaka radnja 200,00 eura, i žalba 9.5.2023.g 100,00 eura, što sveukupno iznosi 3.500 eura, uz 25% PDV od 875,00 eura i troškove vještaka sveukupno iznosi 4.799,74 eura.

21. Tužitelj je temeljem čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku