Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-213/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužiteljice NB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-514/2023-68 od 23. veljače 2024., 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-514/2023-68 od 23. veljače 2024.:

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće pobijani iznos od 375,47 eura (dakle, preko iznosa od 454,79 eura do iznosa od 830,26 eura),

b) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, odluci o troškovima parničnog postupka, i to u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.317,03 eura, na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 515,62 eura odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 46377257342, Kišpatićeva 12, Zagreb, da tužitelju NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 830,26 EUR1 / 6.255,58 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-na iznos 25,78 EUR/194,22 kuna od 16.05.2013 godine pa do isplate,

-na iznos 175,05 EUR/1.318,93 kuna od 16.07.2013 godine pa do isplate,

-na iznos 23,28 EUR/175,44 kuna od 16.08.2013 godine pa do isplate,

-na iznos 57,56 EUR/433,72 kuna od 16.09.2013 godine pa do isplate,

-na iznos 04,06 EUR/30,60 kuna od 16.10.2013 godine pa do isplate,

-na iznos 83,00 EUR/625,33 kuna od 16.11.2013 godine pa do isplate,

-na iznos 06,75 EUR/50,87 kuna od 16.12.2013 godine pa do isplate,

-na iznos 25,90 EUR/195,12 kuna od 16.01.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 39,23 EUR/295,55 kuna od 16.02.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 147,61 EUR/1.112,15 kuna od 16.04.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 15,11 EUR/113,82 kuna od 16.05.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 24,65 EUR/185,75 kuna od 16.06.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 23,20 EUR/174,81 kuna od 16.07.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 08,21 EUR/61,88 kuna od 16.08.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 39,33 EUR/296,31 kuna od 16.09.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 05,36 EUR/40,38 kuna od 16.10.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 03,83 EUR/28,88 kuna od 16.11.2014 godine pa do isplate,

-na iznos 25,03 EUR/188,56 kuna od 16.01.2015 godine pa do isplate,

-na iznos 32,55 EUR/245,23 kuna od 16.02.2015 godine pa do isplate,

-na iznos 02,88 EUR/21,69 kuna od 16.03.2015 godine pa do isplate,

-na iznos 27,10 EUR/204,17 kuna od 16.05.2015 godine pa do isplate,

-na iznos 27,26 EUR/205,36 kuna od 16.07.2015 godine pa do isplate,

-na iznos 03,94 EUR/29,68 kuna od 16.08.2015 godine pa do isplate,

-na iznos 01,98 EUR/14,92 kuna od 16.09.2015 godine pa do isplate,

-na iznos 01,51 EUR/11,36 kuna od 16.10.2015 godine pa do isplate,

-na iznos 00,11 EUR/0,85 kuna od 16.11.2015 godine pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.832,65 eura, sa zateznim kamatama, tekućim od dana 23. veljače 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, sa zateznim kamatama, tekućim od dana 23. veljače 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv te odluke žali se tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/2022., 114/2022., 155/2023., – u daljnjem tekstu: ZPP), i to protiv dijela odluke pod točkom I. izreke, kojim mu je naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos preko 454,79 eura, dakle za iznos od 375,47 eura, te protiv odluke o parničnim troškovima, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tužitelja na snošenje troškova postupka, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na tužbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, ali je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnim troškovima.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati (preko redovnog mjesečnog fonda sati) u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 830,26 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama, za razdoblje od travnja 2013. do studenog 2015. te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema članku 467. stavku 1. ZPP-a.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP-a sud u postupcima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik.

8. U ovom predmetu prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj Pr- 3375/2018 od 28. lipnja 2019. kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada koji je nastao u mjesecima u kojima blagdan, odnosno neradni dan pada od ponedjeljka do petka, a koje potraživanje se odnosi na period od 16. svibnja 2013. pa do 16. veljače 2018. u ukupnom iznosu od 7.309,95 kn. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-601/2019 od 1. listopada 2019. Povodom revizije tuženika rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 291/2021 od 24. siječnja 2023. ukinute su presude ovog suda i Županijskog suda u Splitu te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da prvostupanjski sud kao i drugostupanjski sud nisu pravilno primijenili Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora koji je stupio na snagu 21. prosinca 2015., a čija primjena je obvezatna prema pravnom shvaćanju iz Zaključka broj 169 Zajedničkog povjerenstva, te stoga zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Slijedom navedenog Vrhovni sud Republike Hrvatske vratio je predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9. Iz rezultata ponovljenog prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da je u odnosu na tužiteljicu doneseno rješenje o plaći, da je ista radila prema opsegu utvrđenom evidencijom o radnom vremenu koju je tuženik dostavio u spis, te da je tužiteljici isplaćena plaća prema isplatnim listama koje prileže spisu,

- da je visina utuženog potraživanja utvrđena provedenim financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da razlika plaće tužiteljice po osnovi prekovremenog rada koji je duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kao i razlika naknade plaće za period do 21. prosinca 2015. iznosi 6.255,58 kn, odnosno 830,26 eura,

- da je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno tom nalazu i mišljenju sudske vještakinje te konačnim tužbenim zahtjevom potražuje u iznosu od 830,26 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama, za razdoblje od travnja 2013. do studenog 2015. te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

10. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio nalaz vještaka financijske struke te zaključio da tužiteljici na ime neisplaćenih prekovremenih sati za utuženo razdoblje, u mjesecima kada je tužiteljica radila na blagdan, koji je padao u radni dan od ponedjeljka do petka, pripada razlika plaće u ukupnom iznosu od 830,26 eura bruto.

11. U ovoj fazi sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike plaće za razdoblje prije 1. prosinca 2013., a koji dio predstavlja 375,47 eura od ukupno dosuđenog iznosa od 830,26 eura.

12. Odredbom članka 54. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 126/11, 88/13, dalje u tekstu: Kolektivni ugovor), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (članak 54. stavak 2.). Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi članka 59. stavka 1. KU, osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi članka 59. stavka 8. KU prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

13. Kako se utvrđivanje redovnog mjesečnog fonda radnih sati izračunava na bazi radnih, a ne ostalih neradnih dana, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da je tuženik bez pravne osnove umanjio tužiteljici plaću s obzirom da je rad blagdanom nepropisno uračunavao u mjesečni fond radnih sati.

14. Za napomenuti je da u konkretnoj situaciji nema mjesta primjeni Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, s obzirom na to da se pobijani dio prvostupanjske presude odnosi na potraživanje iz 2013., a taj Zaključak je na snazi od 21. prosinca 2015.

15. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primjenom navedenih odredbi zaključio da tužiteljici pripada naknada za prekovremeni rad i za razdoblje prije donošenja Kolektivnog ugovora iz 2013. koji je u primjeni od 1. prosinca 2013., kakvo shvaćanje je izraženo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice broj Rev-604/2022 od 13. srpnja 2022.

16. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe tuženika, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, trebalo je u odnosu na glavnu stvar odlučiti kao u točci I.a izreke, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. U odnosu na pobijanu odluku o troškovima postupka, osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 3. svibnja 2018. kojim se očituje na odgovor na tužbu, jer navedeni trošak nije bio nužan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, sve sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a. Naime, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o "tipskom predmetu", posebno imajući u vidu činjenicu da tužiteljica u podnesku u kojem se očituje na odgovor na tužbu tuženika u bitnom ponavlja navode iz tužbe, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Navedeno je u skladu i s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 2. rujna 2021.

18. Nadalje, sukladno mišljenju tuženika, i ovaj drugostupanjski sud smatra da podnesak od 7. prosinca 2018. nije bio potreban za vođenje parnice, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti te je sve navedeno trebalo biti istaknuto već u tužbi, te i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za sastav podnesak od 6. travnja 2023.dosudio trošak prema Tbr.8.t.1. Tarife, umjesto Tbr.8.t.4. Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe na reviziju nije osnovan je jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi ista pristojba bila plaćena, niti da je tuženik pozvan na plaćanje iste, pa mu taj trošak nije ni nastao.

20. Slijedom naprijed navedenog, kako pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici nije trebalo priznati dosuđeni trošak sastava podneska od 3. svibnja 2018. u iznosu od 150 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi 187,50 eura, niti joj je trebalo priznati trošak sastava podneska od 7. prosinca 2018. u iznosu od 187,50 eura, a za podnesak od 6. travnja 2023. trebalo je istoj priznati iznos od 46,88 eura umjesto 187,50 eura, trebalo je odluku o troškovima postupka sadržanu u točci I. izreke pobijane presude preinačiti, na temelju odredbe članka 373. ZPP-a i riješiti kao u točci I.b. izreke, na način da se za iznos od 515,62 eura zahtjev odbije.

21. Tuženiku, međutim, nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu jer ni u odnosu na tu pristojbu iz stanja spisa ne proizlazi da bi ista pristojba bila plaćena, niti da je tuženik pozvan na plaćanje iste.

Split, 27. veljače 2025.

SUDAC

Boris Mimica