Kmp-15/16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Nives Vrvilo, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Tomić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TC zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12 i 56/15, dalje u tekstu: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, broj KMP-DO-111/2015 od 15. lipnja 2016., na ročištu gl. rasprave održane i zaključene dana 8. ožujka 2025 g. u prisutnosti zamjenika ODO Šibenik, okrivljenog i branitelja okrivljenog , te objave odluke dana 27. veljače 2025 g.

p r e s u d i o j e:

Na temelju članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17,126/19,130/20,80/22, 36/24, dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan od strane Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-15/16 od 20. lipnja 2016 g.

Temeljem čl.455. st. 1. i 2. ZKP/08,

OKRIVLJENIK: TC, sin T i O rođ. Š, rođen **.**.1995. u [adresa], prebiva u [adresa], boravi u [adresa] u [adresa] (Đački dom), državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar-elektroničar, sa završenom SSS, OIB [osobni identifikacijski broj], neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je dana 10. kolovoza 2015. u Šibeniku, upravljajući motociklom marke "Gilera", reg. ozn. [registarska oznaka] ulicom Bana I. Mažuranića iz smjera zapada prema istoku, pa dolaskom do kbr. 102, protivno članku 46. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nije kretao sredinom obilježene prometne trake, iako svjestan da može izazvati prometnu nesreću, ali lakomisleno smatrajući da se to neće dogoditi, do čega je ipak došlo kada je nakon poduzetog kočenja motociklom udario u betonski rubnjak uz desni rub kolnika nakon čega je moped pao na desnu bočnu stranu, a putnica OC udarila glavom u šipke željezne ograde zadobivši nagnječenje glave, krvni podljev oko desnog oka, prijelom kostiju desne očne duplje, prijelom šupljine gornje čeljusti – desno, izljev krvi u šupljinu gornje čeljusti, traumatsko krvarenje unutar mekih moždanih ovojnica te otvoreni prijelom donjeg dijela desne podlaktice, ozljede teške naravi,

dakle, što je kao sudionik u cestovnom prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

pa je okr. TC time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

Stoga se okrivljenik TC, temeljem članka 227. stavak 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6(šest) mjeseci,

Temeljem čl.56. KZ/11, okr. TC se izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljenik naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove sudsko-medicinskog i prometno-tehničkog vještačenja po vještacima dr. Borisu Brkić u iznosu od 370,00 eura i vještaku prometne struke ŠC u iznosu od 389,67 eura, te troškove sudsko-medicinskog i prometno-tehničkog vještačenja po vještaku dr. Kristijanu Bečić u iznou od 76,45 eura i vještaku prometne struke Darku Trcin u iznosu od 54,40 eura, te paušalni trošak postupka u iznosu od 80,00 eura, što je ukupno trošak u iznosu od 970,52 eura, sve u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, i u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem broj KMP-DO-111/2015 od 15. lipnja 2016., protiv okrivljenika TC zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1.KZ/11 pobliže opisanog u izreci navedene optužnice, sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, koji je izdan dana 20. lipnja 2016 g., međutim, kako je okrivljeni na isti kazneni nalog uložio prigovor, to je kazneni nalog stavljen van snage i valjalo je provesti redovan postupak.

Okrivljeni se u postupku očitovao u odnosu na optužbu da se ne smatra krivim. U svojoj obrani na gl. raspravi od dana 25. veljače 2020 g. je naveo da utužene prigode on uopće nije upravljao motociklom marke Gilera , nego je motociklom upravljala upravo oštećena OC. Motor da je bio njegov i imao je reg. oznake [registarska oznaka] . radilo se o noćnim satima, bilo je neko društvo, popilo se nešto alkohola , OC da je htjela učiniti đir na motoru, on je to dozvolio, i ona da je upravljala , a on je bio pozadi, samo je kratko vozila i u jednom trenutku je došlo do struganja o rub pločnika i udarca mopeda u željeznu ogradu. Oboje su pali sa motora i on da je

također zadobio ozljede i bio u bolnici. Netko je od susjeda i okolnih kuća pozvao hitnu pomoć , a društvo s kojim su bili da ništa nisu mogli vidjeti, jer da su se njih dvoje udaljili od njih. Društvo da je bilo kod spomenika na Šubićevcu, a oni su se popeli poviše osnovne škole na Šubićevcu.

Nakon samog događaja on da se raspitivao o oštećenoj, saznao je da je u redu , da se oporavila od ozljeda , a i on je bio ozlijeđen, imao je ozljedu glave i punte, a ozlijedio je i koljeno i ruku i on da nije tražio naknadu štete a niti mu je poznato da je ona to tražila.

Pojasnio je način upravljanja motorom i to da je OC sjela za upravljač motora , a on da je sjeo iza nje na način da se nekako lagano pridržavao za nju , odnosno da je najprije on upravljao motorom. Ona je bila iza njega , krenuli su sa donje ulice na Šubičevcu kod spomenika prema Mažuranićevoj ulici , i u jednom trenutku OC da je htjela da ona upravlja , pa je ona sjela na prednji dio sjedala , a on iza nje , i ona da je vozila možda nekih stotinjak metara kada se ovo dogodilo odnosno kada je motorom zapela za trotoar i onda su udarili u željeznu ogradu. Iskazao je da nije uopće bilo kočenja. Naveo je da se ovo ne bi niti dogodilo da je on upravljao motorom . On da je u jednom trenutku kada je došlo do struganja motora od ivičnjak , pokušao uhvatiti upravljač i ispraviti motor , međutim, već je bilo kasno , došlo je do udara u ogradu i oboje su pali. Naime, taj dio ceste je u jednom blagom zavoju i on, unatoč tome što je pozadi pokušao nešto napraviti, nije uspio. On da je uhvatio volan motora , ali da motor nije uspio ispraviti i izbjeći udarac. Istakao je ponovno da nije bilo uopće kočenja, jer kad je on pokušao uhvatiti volan motora, oni da su bili već u padanju. U odnosu na trag kočenja koji proizlazi iz situacijskog plana na listu 123 spisa , kazao je da je u stvari ovaj rub, ivičnjak trotoara njih usporio , pa su to očito tragovi na gumama kotača. Očevidaca da nije bilo jer je društvo ostalo kod spomenika .

U svojoj obrani na gl. raspravi od dana 14. studenog 2024 g. okrivljeni je iskazao da ostaje kod svoje obrane koju je dao na raspravi od 25. veljače 2020 g. te dodao da od tada nije u kontaktu sa OC, i ne bi želio niti da se on niti ona prisjećaju te tragedije, a niti je u kontaktu sa LC a niti sa ŽC. Na upit suda kad je pustio OC za volan naveo je da je u prvom trenutku on držao volan , a onda je pustio nju da ona vozi samostalno , jer da je on sjedio iza nje i nakon 4 do 5 sekundi što ju je pustio da vozi da se desio taj pad. Tad je imao 18 godina ili manje , ona je bila mlađa , on da ju je poslije zvao , pričao je s njezinim ocem i da mu je njezin otac rekao da je dobro i da ju ne kontaktira. On nikakav zahtjev za naknadu štete nije dobio.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zapisnika o očevidu , situacijskog plana , zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu , toksikološkog vještačenja, analizom alkohola i mokraće u krvi, obrazaca AUK-1 i AUK-2, prijave OB Šibensko-kninske od 11.09.2015 g. fotoelaborata, provedeno je kombinirano sudskomedicinsko i prometno tehničko vještačenje prvo po vještacima dr. Borisu Brkić i ŠC od 29. svibnja 2016 g. , koji su preminuli, a zatim je provedeno novo kombinirano sudsko-medicinsko i prometno-tehničko vještačenje po vještacima dr. Kristijanu Bečić i Darku Trcin od 3.2.2025 g. , pročitan je iskaz oštećene OC udane DC dan pred sucem istrage za mladež od 18. veljače 2016 g.,mišljenje socijalnog pedagoga ,suglasnošću stranaka pročitan je iskaz svjedoka EC, ŽC , NC, dan pred ODO Šibenik

–list 70-79 spisa, te saslušanjem vještaka prometne struke Darka Trcin i sudskomedicinskog vještaka Kristijana Bečić, te je saslušana svjedokinja RC.

Sud je odbio dokazni prijedlog branitelja okrivljenog za suočenjem okrivljenog i oštećene , kao suvišan.

Cijeneći u postupku ovako izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio da je okrivljeni počinio utuženo kazneno djelo kako mu se to stavlja na teret u ovom postupku.

Naime, u postupku nije bilo sporno da su se utuženog događaja 10. kolovoza 2015 g. u [adresa], predio Šubićevac kod spomenika sastali oštećena OC tada, danas udano DC sa svojim društvom i da im se pridružio okrivljeni TC i da su okrivljeni i HC imali motocikle-motore , da su na okrivljenikov motor sjeli oštećena i okrivljenik i vozili se prvo oko spomenika , zatim prešli preko ulice do obližnjeg Welnes centra, ulica B. J. Jelačića, i potom ušli u ulicu iznad ,B. I. Mažuranića, gdje je došlo do prometne nezgode na način da je motorkotač vlasništvo okrivljenog reg oz. [registarska oznaka], na kojem su se nalazili okrivljeni i oštećena i vozili se , nije kretao sredinom obilježene prometne trake ,te je nakon poduzetog kočenja motocikl udario u betonski rubnjak uz desni rub kolnika nakon čega je moped pao na desnu bočnu stranu , a putnica OC udarila glavom u šipke u željezne ograde zadobivši nagnječenje glave , krvni podljev oko desnog oka , prijelom kostiju desne očne duplje , prijelom šupljine gornje čeljusti –desno , izljev krvi u šupljinu gornje čeljusti , traumatsko krvarenje unutar mekih moždanih ovojnica te otvoreni prijelom donjeg dijela desne podlaktice , što su ozljede teške naravi.

Nije sporno ni da nitko od društva koje je ostalo kod spomenika na Šubićevcu (svjedoci HC, RC, PC,)nije bio očevidac same prometne nezgode.

Sporno je tko je upravljao motociklom marke Gilera reg. oz. [registarska oznaka] ulicom Bana I. Mažuranića iz smjera zapada prema istoku po dolasku do k. br. 102 , protivno čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nekretanjem sredinom obilježene prometne trake , da li okrivljeni, kako to tvrdi u postupku oštećena ili oštećena, kako je to tvrdio okrivljeni.

Naime, svjedokinja OC saslušana pred sucem istrage Županijskog suda u Šibeniku dana 18. veljače 2016 je iskazala da se malo toga sjeća gotovo ništa vezano za nastanak prometne nesreće. Sjeća se da su ona i okrivljeni na njegovom motociklu vozali se kod spomenika na Šubičevcu, bolje rečeno nisu se vozali nego vozikali. Ona da je sjedila naprijed, a on iza nje na tom njegovom motociklu, ali da je on upravljao motociklom jer da ona uopće ne zna voziti motocikl. Kod spomenika na Šubićevcu da su se vozikali kratko, možda par minuta, a onda je odjednom TC krenuo na cestu, u ulicu. Ona da se protivila tome, nije se željela voziti na ulici na takav način ali da je on protiv njene volje krenuo na ulicu, radi se o ulici B. Jelačića. Cijelo vrijeme da je ona sjedila prva a on iza nje, ali ponavlja da je on upravljao motociklom budući ona da nema pojma o upravljanju motociklom. Ona da se pridržavala za upravljač motocikla rukama, dok je TC držao svoje ruke na upravljaču samog motocikla, za ručke upravljača. Kao što je rekla ona da se ne sjeća samog nastanka prometne nesreće, ne zna kako se to dogodilo, ali ova vožnja s TC po cesti, odnosno ulici bila je protiv njene volje. Ona je vikala, derala se na njega da ne idu na glavnu cestu, odnosno ulicu, ali on nju da nije slušao već je nastavio voziti. Ni jedno ni drugo nisu imali kacigu na glavi za vrijeme vožnje, ali da je vidjela da je jedna kaciga bila na samom motoru. Ona inače TC ne zna dobro, on da se nekako prikačio njihovom društvu koje je bilo kod spomenika na Šubićevcu kad je okrivljeni došao, odnosno on da je bio cijelo vrijeme s njima. Ona da se sada ne sjeća načina

na koji je uopće dospjela sjesti na njegov moped, nije mislila o tim sitnicama ali ponavlja da joj nije bilo ni na kraj pameti se s njim vozati po ulicama Šubićevca, ona je vikala i protivila se kada je on krenuo vozati se po ulicama. Prvo čega se sjeća nakon prometne nesreće je majka koja je bila sa njom na intenzivnoj u bolnici u Splitu, a kasnije kad je premještena na odjel da su joj se vratile slike kako je vikala i protivila se da je okrivljeni voza po ulicama Šubićevca protivno njenoj volji.

Ona da je u ovoj prometnoj nesreći zadobila ozljede glave opasne po život, u bolnici u Splitu da je bila 10 dana a nakon toga na kućnoj njezi. U školu da je, na svoje inzistiranje krenula odmah, ali ne čitave sate nego po 1-2 sata i to uz pratnju i dalje je dalje na terapiji, na liječenju, a imovinsko-pravni zahtjev će u dogovoru s roditeljima postavljati u posebnoj parnici. Navela je da su od spomenika odmah prešli ulicu B. Jelačića i dospjeli na veliko parkiralište koje se nalazi na uzbrdici Wellnes centra. Dalje se ne sjeća kuda je on nju vozao, međutim, ponovno ističe da se ona odmah usprotivila čim je on krenuo od spomenika na ulicu. Ona da se ne sjeća da bi ona nekim svojim radnjama destabilizirala vožnju na mopedu, ponavlja da se ne sjeća kako je došlo do prometne nesreće. Sa njom u društvu kritične prigode – su bili njeni prijatelji LC, RC, ĆC. Inače da ide u 3. razred srednje ekonomske škole u [adresa] a sa njom tada u društvu da je bila KC, s tim što su oni svi s Šubićevca pa se znaju iz kvarta, a KC sada da je u Zagrebu, dok PC živi na Vidicima. Osim TC s motociklom je bio i ĆC i ne sjeća se da li je tada bio vožen motocikl od ŽC, naime ona da se ne sjeća tih sitnica.

Ponovila je da nema pojma voziti moped, nikada u životu nije vozila moped te je njoj ostala slika ove prigode, da je ona držala svoje ruke na sredini upravljača mopeda, dok je TC upravljao mopedom i svoje ruke držao na ručkama mopeda. Ponovila je da okrivljenog samo površno poznaje jer da je on svega par dana ranije došao u njihovo društvo.

Ona samo po priči zna gdje su pali kritične prigode, ona je prolazila pored tog mjesta u međuvremenu i po njenoj procjeni to mjesto gdje su pali je udaljeno 100 m od spomenika na Šubićevcu.

Ona da se nakon ove nesreće nije ni vidjela ni čula sa okrivljenim, nije joj poznato da bi on nju dolazio posjetiti dok je bila u bolnici u Splitu, nije dolazio njenoj kući da je vidi, nije ju zvao, a majka joj je kazala da je njegov otac nakon nesreće jednom došao kod njenih roditelja te se interesirao što je s njom.

Oštećena nije saslušana na glavnoj raspravi , nije mogla pristupiti, kako je navela sudu, zbog visoke trudnoće( kraj 8. mjeseca) i izbjegavanja bilo kakve stresne situacije te navela sudu da ne postavlja imovinskopravni zahtjev u postupku,zbog čega je sud pročitao njezin iskaz dan prilikom prvog ispitivanja pred sucem istrage.

Imajući u vidu ovakav iskaz oštećene gdje ona navodi da je ona sjedila naprijed,a okrivljeni iza nje, da je ona svoje ruke držala na sredini upravljača mopeda, dok je okrivljeni upravljao mopedom i svoje ruke držao na ručkama mopeda , te imajući u vidu obranu okrivljenog gdje on jednako govori o istom načinu njihova sjedenja i njegove vožnje kao i okrivljena , sve do momenta kada on navodi da ju je pustio da vozi samostalno i nakon 4-5 sekundi nakon što ju je pustio da vozi samostalno da se desio taj pad.

Dakle, iz iskaza oboje i oštećene i okrivljenog proizlazi da je ona sjedila naprijed, a okrivljeni iza nje, da je okrivljeni držao volan cijelo vrijeme, dakle upravljao motociklom , a oštećena se držala za upravljač , osim što okrivljeni navodi da je do

pada motora došlo nakon 4-5 sekundi nakon što ju je pustio da oštećena vozi samostalno , dok oštećena tvrdi da se ona ne sjeća momenta prometne nesreće , ali da se sjeća da je okrivljeni upravljao mopedom i držao svoje ruke za ručke mopeda a ona da ne zna voziti motor i da ga nikad nije vozila i da je vikala i skrikala kad je okrivljeni s motociklom izišao na ulicu.

Sud utvrđuje iz ovakvih iskaza okrivljenog i oštećene i iskaza svjedoka , bliskog društva oštećene koji su je poznavali i iskazali da oštećena nije znala voziti motor(RC), da ju je okrivljeni išao učiti , i iskaza same oštećene koja je navela da ne zna voziti motor, da nikad nije sjela za motor , te povezavši tu nedvojbeno utvrđenu činjenicu da oštećena nije znala voziti motor, nespornu činjenicu da je okrivljeni držao ručke motora i upravljao dakle motorom sve do 4-5 sekundi prije prometne nesreće , jer to i sam tvrdi , te činjenicu postojanja tragova kočenja utvrđenu očevidom na licu mjesta prometne nesreće i vidljivo iz situacijskog plana kao priloga očevidu i fotoelaborata , a koje poduzimanje kočenja okrivljeni negira u postupku , tada je jasno da je upravo okrivljeni upravljao motorom i u trenutku nastanka prometne nesreće , jer je jedini on i mogao poduzeti kočenje, s obzirom da oštećena nije znala voziti motor, te zasigurno tu radnju nije znala ni mogla poduzeti, a radnja poduzimanja kočenja podrazumijeva i pretpostavlja činjenicu upravljanja motociklom.

Ova činjenica da je poduzeto kočenje kad se okrivljeni nije kretao sredinom obilježene prometne trake, kada je nakon poduzetog kočenja motociklom udario u betonski rubnjak uz desni rub kolnika, nakon čega je moped pao na desnu bočnu stranu , a oštećena DC udarila glavom u šipke željezne ograde, proizlazi iz rezultata obavljenog očevida na licu mjesta ( list 6 spisa), situacijskog plana kao priloga zapisniku o očevidu ( list 11 spisa) te oba provedena sudskomedicinska i prometno tehnička vještačenja.

Naime, iz zapisnika o očevidu na listu 8 jasno je razlučeno više vrsta tragova zatečenih na licu mjesta neposredno nakon prometne nesreće . Tako je zatečen na licu mjesta i označen u situacijskom planu brojem 1. trag kočenja mopeda [registarska oznaka], a koji je pronađen na južnoj prometnoj traci. Početnim dijelom od PTM u smjeru zapada udaljen je za 6,60 m. Isti trag se proteže u dužini 2,60 m, te završava na betonskom rubnjaku sa južne strane kolnika.

Zatim je očevidom utvrđen trag struganja mopeda [registarska oznaka] po betonskom rubnjaku sa južne strane kolnika koji se proteže u dužini 1,80 m . Od PTM u smjeru zapada udaljen je za 3,60 m. U situacijskom planu označen je rednim brojem 2. Zatim je zatečen trag struganja plastike mopeda [registarska oznaka] pronađen je na nogostupu sa južne strane kolnika . Isti trag se proteže u dužini 4,20 m . Od PTM u smjeru istoka početnim dijelom udaljen je 1,20 m . U situacijskom planu označen je rednim brojem 3.

I trag struganja gume mopeda [registarska oznaka] po betonskom rubnjaku sa južne strane kolnika proteže se u dužini 0,40 m . Od PTM u smjeru istoka početnim dijelom udaljen je za 3,00 m. U situacijskom planu je označen rednim brojem 4. Trag kose je u situacijskom planu označen rednim brojem 5, a trag tekućine crvene boje nalik na krv pronađen na nogostupu sa južne strane kolnika je u situacijskom planu označen rednim brojem 6.

Dakle, jasno se u zapisniku o očevidu i situacijskom planu mjesta događaja prometne nesreće od 10. kolovoza 2016 g. u 01,10 sati u gradu [adresa] u [adresa] , kod kućnog broja 102, koje nesreće je sudionik skuter reg. oznake [registarska oznaka] s kojim je upravljao TC, ovdje okrivljeni , kako to stoji napisano u situacijskom planu i zapisniku mjesta očevida te navedeni i kao sudionici predmetne prometne nesreće TCovdje okrivljeni , i OC( sada DC),ovdje

oštećena, u zapisniku o očevidu, razlikuju trag kočenja mopeda ( označen brojem 1. u situacijskom planu), i trag struganja mopeda ( označen brojem 2. u situacijskom planu ), te je u zapisniku o očevidu navedeno da se trag kočenja proteže u dužini 2,60 m te završava na betonskom rubnjaku sa južne strane kolnika , što je jasno vidljivo i na situacijskom planu, te je posebno označen trag struganja mopeda po betonskom rubnjaku sa južne strane kolnika ,u dužini 1,80 m. Trag kočenja motocikla vidljiv je i iz fotografskog elaborata na fotografiji označenom F3, F4, a trag struganja na fotografiji broj F5, dakle, vidljivo i iz ovih fotografija da je okrivljeni nakon poduzetog kočenja motociklom udario u betonski rubnjak uz desni rub kolnika, nakon čega je nesporno moped pao na desnu bočnu stranu , a putnica OC udarila glavom u šipke željezne ograde. Ovako utvrđeno razlikovanje tragova kočenja mopeda i tragove struganja mopeda sud posebno navodi jer se okrivljeni brani da nije bilo kočenja već da su tragovi nađeni na licu mjesta tragovi struganja gume mopeda, što nije točno, jer iz gornjih dokaza i rezultata oba provedena kombinirano sudskomedicinska i prometno- tehnička vještačenja navode postojanja tragova kočenja, s što sve ukazuje na to da je okrivljeni upravljao mopedom u trenutku nastanka prometne nesreće jer je od osoba na mopedu jedini on znao voziti moped i vozio ga utuženog događaja za razliku od oštećene koja nije znala upravljati mopedom, zbog čega joj sud poklanja vjeru kad iskazuje da je okrivljeni upravljao mopedom, a ona je svoje ruke držala na sredini upravljača, jer se takav iskaz poklapa sa nađenim tragovima na licu mjesta , a odudara od obrane okrivljenog koji tvrdi da nije bilo kočenja, da je on 4-5 sekundi pustio oštećenu da ona upravlja mopedom, a on bio iza nje, kad da se i dogodila odmah nakon tog kratkog vremena prometna nesreća.

Da oštećena nije znala voziti moped proizlazi iz iskaza svjedokinje RC koja suglasno navodi i prilikom prvog ispitivanja pred sucem istrage dana 14. travnja 2016 g. –list 96 spisa da je utuženog događaja oštećena učila voziti moped , s obzirom da ona ne zna voziti moped sjela je naprijed , a onaj tko ju je učio, dakle TC je sjeo iza nje , a na gl. raspravi dana 14. studenog 2024 g. svjedokinja je ostala kod svog ranijeg iskaza u cijelosti.

Također iz suglasnošću stranaka pročitanih iskaza svjedoka CC i NC bi proizlazilo da oštećena nije znala upravljati mopedom.

Navedeno je decidirano iskazao svjedok NC, otac oštećene na zapisniku pred ODO Šibenik od 24. ožujka 2016 g. ( list 74 spisa) kad iskazuje da mu je kćerka u narednom periodu nakon oporavka pričala da je kritične prigode bila kraj spomenika na Šubićevcu , bila je sa prijateljima i prijateljicama , družili su se , spomenula mu je motocikl i to da se vozila sa UC i da se je , kada se ovaj uputio na cestu, ona tome protivila. Da mu je također rekla da je ona sjedila sprijeda , a on iza nje , te da je on držao upravljač motocikla preko nje jer ona ne zna voziti motor , odnosno upravljati s njim. Oštećena da mu je još znala navesti da su te prigode vozili nekom uzbrdicom , prema fitnes centru , do tada se samo sjeća , a dalje da nije mogla govoriti o nesreći. Nekoliko dana nakon nesreće u njegov stan da je došao otac okrivljenog i izrazio je žaljenje zbog događaja . On da ima informaciju od strane djelatnika policije tu večer da bi njima okrivljeni priznao da je on vozio.

Iz iskaza svjedoka CC ( list 78 spisa) proizlazi da je utužene prigode zajedno sa UC, HC , KC , RC i OC bio u stanu KC gdje su se zadržali do kasno navečer nakon čega su otišli do spomenika na Šubićevcu . Kod spomenika su se vozili KC i ĆC , a na drugom motociklu TC i OC i tako je bilo sve dok u

jednom trenutku TC i OC nisu odlučili s motociklom ići na cestu. Opisao je način na koji su se oni vozili da misli da je za volanom sjedio TC , a iza njega OC , ali u to nije siguran. Oni da su se vozili na motociklu na način da bi od jedne točke odnosno od mjesta koje se nalazi uz samu cestu vozili pravo do zidića nasuprot. Radi se o relaciji dugoj nekih 10-tak metara , nije siguran, nakon čega bi se isti okrenuli te isto tako u pravcu došli do ove točke s koje su krenuli. Nije se mogao tada sjetiti da li su se TC i OC mijenjali za motorom. Zna da KC i HC jesu. On da nije cijelo vrijeme pratio njihovu vožnju ali da je u jednom trenutku primijetio da ih nema. Nedugo nakon toga je primijetio vozilo hitne pomoći sa upaljenim svjetlima i zvučnom sirenom. nakon nekih 10- minuta HC je odlučio vidjeti što se dogodilo , prethodno je uzeo motocikl i išao potražiti odnosno učiniti đir po Šubićevcu i nedugo nakon toga on da se vratio do njih i rekao da OC ima prometnu nakon čeg ada su svi zajedno otišli do njezine majke, a nisu išli na mjesto događaja.

Netko iz ovog društva da mu je kasnije rekao da je okrivljeni izgubio kontrolu i udario u pločnik u jednu metalnu ogradu te da se to sve događalo na cesti u blizini crkve, a nije se mogao sjetiti tko i kad mu je to rekao. OC da je vidio nakon što je ona izišla iz bolnice i da mu je govorila o TC da je ovakvi onakvi , ali nevezano za sam način nastanka ove prometne nesreće . Ona da mu je rekla tako neke stvari koje za TC nisu bile dobre u smislu da nije normalan. Također je naveo da su kritične prigode kod KC konzumirali alkohol ali da pijani nisu bili.

Svjedok ĆC je iskazao ( list 71 spisa) da su kritične prigode oni imali dogovor da se nađu kraj spomenika kraj teretana „Life“ i na to mjesto su došli sa svojim motociklima on i TC. Tu su se osim njih dvoje nalazili PC , RC, KC, i TCL . Te prigode na motociklu su se vozili zajedno TCL i TC . OCL da je sjedila prva , a iza nje TC i da se ne može sjetiti tko je upravljao ovim vozilom i oni da su se tako vozili nekih 10-15 minuta oko spomenika i nakon toga su otišli na cestu i ne zna što se dalje događalo.

Dakle, i iz ovih iskaza bi proizlazilo da oštećena nije znala voziti moped, te s obzirom na način vožnje TC i oštećene koji su opisali svjedok AC i ĆC da su se prvo vozali oko spomenika ,zatim od određene točke do druge točke i nazad proizlazi da oštećena nije znala voziti moped , kao što je to tvrdila u postupku , potkrepljeno iskazom svjedokinje RC, i iskazom njenog oca NC i obranom samog okrivljenog koji iskazuje da ju je učio voziti i da je on upravljao motociklom osim ovih par sekundi 4-5 kad ju je pustio da sama vozi i kad se desila prometna nesreća, međutim, sukladno iskazu svjedoka NC koji navodi da je od policije čuo da je okrivljeni priznao da je upravljao vozilom, sukladno iskazu AC koji je naveo da je nakon oporavka oštećene sa istom razgovarao i da je nevezano za nesreću govorila kako okrivljeni nije normalan, to sve daje na vjerodostojnosti iskaza oštećene da ona zaista nije znala voziti motocikl, da nikad prije nije sjela za isti, da je utužene prigode skrikala i vikala kad je okrivljeni upravljajući motociklom se uputio na cestu s njom sprijeda, a on iza nje i držeći preko nje upravljač motocikla, te kod utvrđene činjenice da okrivljeni neistinito navodi da nije bilo kočenja , a iz gore izvedenih dokaza proizlazi da je bilo kočenja, tada sud još jednom utvrđuje da je okrivljeni jedino mogao kočiti, nikako oštećena koja nije znala upravljati motociklom , i u momentu nastanka prometne nesreće zbog čega utvrđuje da je i u

tom momentu okrivljeni upravljao motociklom i zbog opisanog ponašanja i upravljanja istim , kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice , nije se kretao sredinom obilježene prometne trake , prouzrokovao prometnu nesreću u kojoj je oštećena zadobila teške tjelesne ozljede.

Iz provedenog sudskomedicinskog i prometno tehničkog vještačenja po dr. Kristijanu Bečić i Darku Trcin od 27. siječnja 2025 g. koje vještačenje sud cijeni stručnim i objektivnim jer se radi o stalnim sudskim iskusnim vještacima, i koje je u suglasju i s ranije provedenim pismenim nalazom i mišljenjem kombiniranog sudsko- medicinskog i prometno-tehničkog vještačenja od 29. svibnja 2016 g. proizlazi u zaključku i u bitnom da do prometne nesreće ne bi došlo da je postojao dovoljan bočni razmak u vožnji između mopediste i betonskog rubnjaka sa južne strane kolnika(L, nalaz od 29.5.2016 g. ) i da do izlijetanja ne bi došlo da se je moped kretao na većoj udaljenosti od ivičnjaka ( vještaci Trcin –Bečić od 27.01.2025 g. )Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Darka Trcin i dr. Kristijana Bečić također proizlazi da je za cijelo vrijeme usporavanja vozila postojala mogućnost izbjegavanja kontakta s betonskim ivičnjakom okretanjem upravljača u lijevu stranu , odnosno stranu suprotnu od prepreke , a moped bi se zaustavio pred preprekom za slučaj pravovremene reakcije , da se je kretao svakom brzinom koja je jednaka i manja brzini od 27,9 km/h, dok je utvrđeno da se moped u početku kočenja kretao brzinom 38,5 km/h i da se u trenutku poduzetog kočenja moped nalazio 11,2 m od prvog kontakta s betonskim ivičnjakom, a da je moped ostvario izlijetanje van trase kolnika s brzinom od oko 33km/h. Iz sudskomedicinskog vještva dr. Kristijana Bečić proizlazi da sve utvrđene i opisane ozljede kod oštećene OC ( Vukšić) u svojoj ukupnosti odgovaraju teškoj tjelesnoj ozljedi te odgovaraju dinamici odvijanja predmetne prometne nesreće kakva proizlazi iz stanja spisa , odnosno da postoji uzročno-posljedična veza predmetne prometne nesreće sa opisanim ozljedama.

Dakle, i ovo vještvo potpuno opovrgava obranu okrivljenog da nije bilo kočenja utuženog događaja. I iz ovog proizlazi da je malo vjerojatno da bi se oštećena, a da je ona upravljala tih par sekundi vozilom prije same nesreće , kako to tvrdi okrivljeni , kretala brzinom od 38,5 km /h , a ne zna vozit moped, već se tom brzinom može kretati samo iskusniji vozač.

Ovdje se navodi da, iako u konkretnom se ne radi o inkriminiranoj radnji iz činjeničnog opisa , da iz toksikološkog vještačenja proizlazi da je okrivljeni bio pod utjecajem alkohola jer je utvrđeno da je alkohola u krvi imao najmanje 0,37 g/kg . ( list 24 spisa), a što potvrđuje naprijed navedene iskaze svjedoka da su prije izlaska iz stana u kojem su se okupili kao društvo na Šubićevcu malo i konzumirali alkohol, pa sud njihovim iskazima u cijelosti poklanja vjeru.

Što se tiče stupnja krivnje, okrivljeni je utuženog događaja ( 10.kolovoza 2015 g., a rođen 1995 g. ) imao 20 godina, (nije imao 18 godina, kako iskazuje u obrani),pa kako u spisu nema dokaza o njegovoj neubrojivosti , sud utvrđuje da je u tim godinama bio ubrojiv, i svjestan da može izazvati prometnu nesreću , ali je lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi , zbog čega je postupao sa svjesnim nehajem.

Kako iz svega naprijed proizlazi da su se u ponašanju okrivljenog utuženog događaja ostvarila i subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela izazivanja

prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u svezi st. 1., a kažnjivo po čl. 227. st. 2., to ga je sud oglasio krivim.

Prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije sud je kod okrivljenog od olakotnih okolnosti cijenio njegovu mladost jer se radilo o mlađem punoljetniku, protek vremena od dana počinjenja djela do osude ( 10 godina) , a od otegotnih okolnosti je cijenio vrstu i težinu djela , te s obzirom da je za utuženo kazneno djelo propisana kazna zatvora do 3 godine ,okrivljenog osudio na kaznu zatvora od 6 mjeseci , te mu primjenom čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od 1 godine , smatrajući da ista sankcija odgovara okolnosti pod kojim je kazneno djelo počinjeno, te pogibeljnost djela, te ista odgovara stupnju krivnje okrivljenog, te da će se u konkretnom slučaju istom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41 KZ/11.

Imajući u vidu da je okrivljenik proglašen krivim, trebalo ga je po čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezati na plaćanje troškova vještačenja, i paušalnog troška postupka , određenog razmjerno složenosti i trajanju postupka, sve kako je to decidirano navedeno u izreci presude.

Šibenik, 27.veljače 2025 g.

Sudac:

Nives Vrvilo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

DN:

1. ODO Šibenik

2. Okrivljenik TC na adresu u [adresa] i u Republici Hrvatskoj

3. Branitelj okr. Krešimir Škarica, odvj.u Zagrebu

4. Oštećena DC