REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: P-834/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Miroslavu Lovrekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po odvjetniku Juraju Mariniću odvjetniku iz Osijeka, protiv 1. tužene AEM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužene AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić odvjetnicima iz Križevaca, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. veljače 2025. godine u nazočnosti, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi.

"Nalaže se tuženicima solidarno u roku 8 dana podmiriti tužitelju dospjeli dug u ukupnom iznosu od 666,71 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate i to:

- na iznos od 649,36 EUR od dana 19.03.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 17,35 EUR od dana 16.05.2024.g. pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženima troškove parničnog postupka u iznosu od 721,88 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2025. kao dana objave presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za 1. polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za 2. polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, tekućom i to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu dana 17. rujna 2024. godine u kojoj u bitnom navodi da su tuženi 22.12.2016.g. postali suvlasnici nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Iako su tuženi sukladno čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i Zakonu o tržištu električne energije bili u obvezi bez odgađanja tužitelju pisanim putem prijaviti promjenu vlasništva nad stambenim/poslovnim prostorom kako bi se prijavljena promjena vlasništva odnosno promjena krajnjeg kupca električne energije mogla primjenjivati od sljedećeg mjesečnog obračuna električne energije, nikada to nisu učinili slijedom čega je tužitelj i nadalje račune za isporučenu električnu energiju nastavio izdavati na ranijeg vlasnika ČE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Propuštajući postupiti sukladno zakonskoj obvezi i prijaviti promjenu vlasništva nekretnine, tuženici su se neosnovano obogatili za iznos mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju, odnosno za ukupan novčani iznos od 666,71 EUR. Predlaže da sud presudom naloži tuženiku na ime dugovanje za potrošenu električnu energiju isplati iznos od 666,71 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu, tužene u bitnome navode da osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i ističu prigovor zastare. Ističu i prigovor promašene legitimacije u odnosu na prvotuženika AEM, obzirom da ista ima prebivalište na [adresa], a što je vidljivo i iz same tužbe kao i iz priloženog z.k. izvatka. Nadalje, uz tužbu je tužitelj dostavio samo z.k. izvadak i Izvod iz poslovnih knjiga (81260636) kao dokaz na kojem temelji potraživanje, a koji glasi na osobu LE. Međutim, iako tužitelj u tužbi navodi da je dostavljao račune za isporučenu električnu energiju na vlasnika ČE, uz tužbu nisu dostavljeni računi, kao niti materijalna dokumentacija, a koja se navodi kao dokaz pod točkom 2. tužbe. Tuženici ističu i prigovor zastare. Člankom 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da za jednu godinu zastarijevaju: tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. S obzirom da je u ovom predmetu riječ o isporuci električne energije za potrebe kućanstva, potraživanje ovdje tužitelja je u zastari, jer se eventualno radi o računima prije 2016. godine kada je preminuo sada pok. LE. Potraživanje je u zastari, obzirom da je protekao čak i opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a ne samo zastarni rok od jedne godine iz čl. 232.st.1. ZOO-a. Dokaz: pribava službenim putem i uvid u ostavinski spis ovog suda iza pok. ČE broj O-1913/2016 te uvid u rješenje o nasljeđivanju u tom spisu. Tuženici osporavaju da bi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazila iz Izvoda iz poslovnih knjiga koji je dostavljen u prilogu tužbe. Naime, tužitelj uopće nije dostavio račune na kojima temelji svoj zahtjev već samo izvod iz poslovnih knjiga. Izvadak iz poslovnih knjiga koji je dostavio tužitelj ne dokazuje osnovanost, a ni visinu tužbenog zahtjeva. Takav je stav zauzeo i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž-555/2018-2 od dana 6. travnja 2020. godine: „Izvadak iz poslovnih knjiga (kao jednostrana isprava) sam po sebi nije dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva. Izvadak iz poslovnih knjiga (kao vjerodostojna isprava) nije javna isprava, pa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku. Njome se ne dokazuje niti visina, niti dospijeće utužene tražbine.“ Čak i kad bi izvod iz poslovnih knjiga bio javna isprava, sam izvod iz poslovnih knjiga glasi na pokojnu osobu ČE, za razdoblje kada ta osoba nije više živa. Također, nejasno je u tom izvodu iz poslovnih knjiga kakav je to račun električne energije te konačni račun el. energije. Nadalje, ukazuje se da prema članku 61. st.1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom Operator sustava dužan je očitati stanje brojila krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem, uključujući i krajnje kupce iz članka 65. ovih Općih uvjeta, na zadnji dan u zadnjem mjesecu polugodišnjeg obračunskog razdoblja s dopuštenim odstupanjem od 15/+5 dana. S obzirom da se na tom obračunskom mjestu radi o obračunu na temelju predviđene mjesečne potrošnje tužitelj je trebao na zadnji dan u zadnjem mjesecu očitati stanje brojila, a što je propustio učiniti. Slijedom navedenog, protekom roka zastare te postupanjem protivno Općim uvjetima tužitelj nastoji nepostojeći, zastarjeli dug prednika tuženika naplatiti od ovdje tuženika.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga /3-5/, povijesni zk izvadak /7-11/, računi /list 20-23/.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U ovom postupku tuženik potražuje od tuženika isplatu iznosa od 666,71 eura na ime isporučene električne energije, za nekretnine na adresi [adresa] u vlasništvu tuženih, po Izvodu iz poslovnih knjiga od 26. 08. 2024. po računu broj 012200355896-240220-3 od 29. 02. 2024. s dospijećem 18. 03. 2024. u iznosu od 649,36 i po računu broj 012200355896-240220-6 od 29. 4. 2024. s dospijećem 15.

05. 2024. u iznosu od izdanih potrošaču LE, [adresa].

6. Nije sporno da su temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz [adresa] posl. br. O-1913/16 OPP-OS-184/16 od 8. prosinca 2016, kao vlasnici nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] ZGRADA [adresa], VOČNJAK [adresa], DVOR [adresa] sa ukupno 1750 m2, upisane 1. tužena AEM iz [adresa] i 2. tužena AE iz [adresa], svaka u ½ dijela.

7. Međutim, iz dostavljene dokumentacije od strane tužitelja nigdje ne proizlazi da bi električna energija po utuženim računima bila isporučena upravo tuženima, za navedenu nekretninu, za koju su tužene upisane kao vlasnici. Također, temeljem dokumentacije u spisu se ne može utvrditi za koje usluge su izdani utuženi računi, niti da li su iste i kada izvršene. Navedeno proizlazi i iz činjenice da računi dostavljeni uz podnesak tužitelja od 20. 12. 2024. nisu po iznosima identični utuženim računima, a niti iz istih nije moguće utvrditi za koje usluge su izdani utuženi računi, niti da li su iste i kada izvršene.

8. Obzirom da iz priloženih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj tuženima izvršio usluge po utuženim računima, nit količina, niti vrijeme izvršenja istih, a tužitelj, osim paušalno predloženog knjigovodstvenog vještačenja, bez da bi priložio ili naveo dokumentaciju koja bi bila predmet vještačenja, nije u skladu sa odredbom čl. 221. a. ZPP-a predložio izvođenje bilo kakvog dokaza na navedene okolnosti, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao za koje usluge bi bili izdani utuženi računi, osnovanost istih, niti da su usluge izvršene.

9. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu utuženog potraživanja, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a. tužitelj osnovano od tuženika potražuje trošak parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) koji se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu u vrijednosti 82,50 bodova (Tbr.8. t.1., 40. 1 i 54 OT), trošak sastava podneska od 8. siječnja 2025. u vrijednosti 82,50 bodova (Tbr.7. t.1., 40.1 i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 6. veljače 2025. godine u vrijednosti od 82,50 bodova (Tbr.9. t.1., 40.1 i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u vrijednosti od 41,25 bodova (Tbr.9. t.3., 40.1 i 54 OT), što iznosi 288,75 bodova x 2,00 EUR/bod, odnosno 577,50 eura, uvećan za trošak PDV 25% u iznosu od 144,38 eura, tako da ukupan trošak tuženika iznosi 721,88 eura. Ovaj trošak tuženiku je dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 27. veljače 2025. godine pa do plateža.

11. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 27. veljače 2025.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).