Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-62/2025-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Ljiljani Milina, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama TŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Meliti Marić Nekić, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene 27. veljače 2025., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njegove punomoćnice i voditelja odjela prim. mr. sc. PŽ, dr. med. spec. psih., istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj TŽ u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača u trajanju do 30 dana, počevši od 27. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Na temelju obavijesti Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača o prisilnom zadržavanju uz priležeću dokumentaciju, Županijski sud u Sisku je dana 26. veljače 2025. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe TŽ.

2. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe zatraženo je mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. dr. Elvire Koić, koja je u pisanom nalazu i mišljenju u bitnome navela kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je Roman Markesina primljen u NPB dr. Ivan Barbot Popovača 26. veljače 2025. u ponovljeni boravak, nakon kraćeg liječenja u OB Bjelovar, od 23. veljače 2025. pod dg nediferencirana shizophrenia i zlouporaba marihuane. Djelomično je lišen poslovne sposobnosti. Skrbnik je ĐŽ, stručni radnik HZZSR, Područni odjel [adresa]. U dobi je od 53 godine, umirovljen u invalidsku mirovinu od 2007., te živi sam. Liječen je diskontinuirano, ambulantno i bolnički od 2005., potom 2010., a u NPB dr. Ivan Barbot Popovača liječen je 2019. Preživio je prometnu nesreću 1991. sa ozljedom glave, u kojoj je poginuo njegov brat blizanac T. Doživio je 2009. kontuziju glave i mozga, frakturu karanijuma temporoparijetalno lijevo i baze lubanje, uz subduralni hematom lijevo. U obavijesti o prisilnom zadržavanju navodi se da pacijent izjavljuje da se ne želi liječiti, da ne zna zbog čega je hospitaliziran. Iz [adresa] je upućen zbog nesuradljivosti u terapijskom postupku, te potencijalne heteroagresivnosti, prema ukućanima i prema van. Hospitalizacija je uslijedila na intervenciju policije koju je pozvao konjički klub, jer su se neke djevojčice žalile na njega. Navodi se i da je paranoidan, iznosi sumanutosti i povremeno konzumira marihuanu. Nije kritičan prema svom stanju i okolnostima, odbija dati pristanak na liječenje. Iz Otpusnog pisma OB Bjelovar, Odjel psihijatrije: 2019. liječen u Popovači. Otišao u Amsterdam, koristio marihuanu, nakon čega je lišen poslovne sposobnosti. Prestaje dolaziti na aplikaciju preparata psihofarmaka s produljenim djelovanjem, navodi da ga prisluškuju telefonom, da nešto izlazi iz mikrovalne pećnice, bacao je hranu. Godine 2023. hoda bos, pjeva, viče, spominje zlog čarobnjaka, izdajnika koji se krio, prijateljima zabranio da dođu jer će ih inače ubiti. Godine 2024. je tri puta hospitaliziran u OB Bjelovar, otišao u Beograd a da nikome nije rekao kamo ide, da ga je netko otrovao vodom iz vodovoda, stalno neka gužva oko njegove kuće, ne voli antipsihotike jer ga onda traži travu, ima slušne halucinacije, htio se baciti kroz prozor, od lijekova ima tremor, ubrzanu frekvenciju, povišeni krvni tlak, misli da mu tablete ne trebaju, stalno oko sebe čuje trube, kao da mu spremaju zasjede i udružili se protiv njega. Tijekom pregleda u hitnoj ambulanti u OB Bjelovar 12. veljače 2025. pobjegao u hodnik, pa iz zgrade. Rođen je u Zagrebu, kao drugo od troje djece. Srednju školu je završio u [adresa]. Tada počinje pokazivati neprimjereno ponašanje. Oženio se 1996.godine, dobio kći, koja je po razvodu nastavila živjeti s majkom u Rijeci, od 2003. godine. Liječen je više puta u Svetom Ivanu, NPB Popovača i KPB Vrapče.

2.1. Kod osobnog pregleda od strane vještaka Roman Markesina dolazi na razgovor bez otpora i spontano uspostavlja komunikaciju. Spontano počinje razgovor, opširan, o razlozima svog boravka u bolnici i odbijanju potpisivanja pristanka “Ne dam se prevariti, već je tako odlučeno, pa neka tako i i ostane, ali se ne dam prevariti, ništa neću potpisati”. Ne zna što se dogodilo i gdje je pogriješio, u šetnji je prolazio kraj konjičkog kluba, čučnuo i čekao da vidi konje, naišla je neka žena i potom ubrzo i policija, koja ga je privela u bolnicu. Ne zna zbog čega, malo im je bježao po trnju, malo su ga vukli, možda zato. "Kažu da sam ganjao neke djevojčice, ali to nije istina". Daje primjerene podatke o sebi, orijentiran u vremenu i prostoru. Psihomotorno je smiren, sumnjičavog stava, ali trenutno suradljiv. Srednjeg je rasta, prosječne uhranjenosti, osrednje osteomuskularne građe. Bez znakova tjelesnih ozljeda i bez odstupanja u neurološkom statusu. Samostalno je pokretan. Urednih vitalnih funkcija. Tijekom dana povišen krvni tlak i ubrzan srčani ritam, no u okviru normale. Ostavlja dojam potencijalno mogućeg nepredvidivog, ali i agresivnog ponašanja u potencijalno frustrativnim situacijama, te disimulacije smetnji, koje pokušava umanjiti i ublažiti kako bi ostavio dojam zdrave osobe. Ne ostavlja dojam trenutnog utjecaja slušnih perceptivnih obmana.

2.2. Zaključno vještakinja navodi kako iz svega navedenog, uzimajući u obzir klinički dojam o TŽ, stečen tijekom psihijatrijskog intervjua kao i dostupnu medicinsku dokumentaciju, njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, odnosno disfunkcionalnost i dezorganiziranost se može razumjeti na razini egzacerbacije kronične psihoze paranoidnog tipa, uz trajne promjene ličnosti miješanog tipa (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 šifre F22.9 i F68), a koje predstavljaju teški duševni poremećaj i težu duševnu smetnju. Aktualno pokazuje ponašanje koje još nije u cjelovitim okvirima primjerenog, niti racionalnog, čime izaziva nelagodu i strah u sredini u kojoj se nalazi, a naročito kod drugih osoba s kojima je u kontaktu. Pogoršanje psihičkog stanja traje već dulje vrijeme. Do sada je nekoliko puta liječen i hospitalno zbog psihotičnih pogoršanja. Prema svojem stanju nije kritičan, te liječenje samoinicijativno prekida. Sadašnje liječenje je nastupilo ponovno nakon neprimjernog i potencijalno opasnog ponašanja. Sagledavajući okolnosti, uvažavajući prirodu i težinu psihičkog poremećaja, razvidno je kako je ponašanje i reagiranje pacijenta psihopatološki motivirano i determinirano, te on nije sposoban shvatiti svoje radnje i voljno upravljati svojim postupcima, adekvatno shvaćati i rasuđivati, tj. zbog utjecaja bolesti, nije kritičan prema svom stanju i potrebi liječenja bez kojeg se ono neće mijenjati u smislu da bi došlo do povećanja kapaciteta za samostalni život, svakodnevno i radno funkcioniranje. U ovoj fazi liječenja, još nisu nastupile bitne pozitivne promjene, kritički uvid i realnije procjene svog stanja i okolnosti, tako da postoji realna opasnost ponavljanja štetnih ponašanja. Procjenjujući sve relevantne činjenice, a posebno to što uslijed prirode svoje bolesti koja uključuje ambivalenciju i nepovjerljivost, on nije u mogućnosti samostalno i odgovorno pristupiti svojem liječenju, niti dati slobodni pristanak za svoje daljnje liječenje. U ovom trenutku potencijalno i dalje ugrožava svoje zdravlje i sigurnost te zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od daljnjeg štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti pa mu se može odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno članku 27. odnosno članku 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama u NPB dr. Ivan Barbot Popovača i to na vrijeme od minimalno jedan do tri mjeseca. Ispitanik u ovoj fazi ne može u potpunosti shvatiti svrhu i prirodu sudskog procesa, nije adekvatno orijentiran, a njegovim mišljenjem dominiraju psihopatološke smetnje koje izražava tijekom razgovora. Stoga je za potrebe ovog postupka vještakinja procijenila da u ovom trenutku nije raspravno sposoban, a i sam nije zainteresiran za odluku Suda o svom liječenju. (Informirani pristanak ne želi potpisati zbog sumnje u zlouporabu svog potpisa).

3. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem TŽ, prisutnog voditelja odjela dr. PŽ, te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

4. Roman Markesina na ročištu iskazuje da je upoznat s prijedlogom za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, ali na isto ne pristaje, jer se u bolnici osjeća jako loše, boli ga glava, terapija mu ne odgovara, a na slobodi se osjeća bolje. Prestao je uzimati terapiju na vlastitu odgovornost i nakon toga se osjećao dobro. U posjeti mu je bila dr. Elvira Koić, ali nije primio nalaz. U bolnici vlada neugodan miris, nema dovoljno kisika, nema kave ujutro. Navodi da u bolnici troši više nego kada je na slobodi, te mu je i to problem. Smatra da bi se liječnici trebali liječiti. Nema pitanja za svoju punomoćnicu.

5. Prisutni voditelj odjela i na ročištu u cijelosti ostao kod dosadašnjih navoda i prijedloga o potrebi određivanja prisilnog smještaja. Dodaje da će pacijenta premjestiti u sobu koja je prozračnija, obzirom da se žali da nema zraka. Navodi da se na odjelu kava kuha nekoliko puta na dan, te da će pacijentu biti omogućeno konzumiranje kave.

6. Razmatrajući utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, sud je zaključio da ambulantno liječenje TŽ nije dostatno, te je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a budući da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama, koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS i kojoj je potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja.

7. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 27. veljače 2025.

Sutkinja

Ljiljana Milina

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Roman Markesina, NPB dr. Ivan Barbot Popovača, I B odjel

2. Punomoćnica Melita Marić Nekić, odvjetnica u Sisku

3. NPB dr. Ivan Barbot Popovača – I B odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis