Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-14/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem na adresi: [adresa], te boravištem na adresi: [adresa], zastupane po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici u Vinkovcima, uz sudjelovanje mlt. UK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici OK, dipl. iur. u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, te po protutužbi tuženice BK protiv tužitelja IK, sve radi razvoda braka sa maloljetnom djecom, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P Ob-486/2023-22 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P Ob-486/2023-22 od 18. prosinca 2024. u točkama III., IV., V.,

VI. i VII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe.

III. U nepobijanim točkama I. i II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke razveden je brak između tužitelja (protutuženika - dalje: tužitelja) i tuženice (protutužiteljice - dalje: tuženice) sklopljen 4. svibnja 2013. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2013. pod rednim brojem 5, dok je u točki II. izreke određeno da će zajednička djeca stranaka mlt. UK, rođen **.**.2015. i mlt. FK, rođena **.**.2018. stanovati s majkom BK, na adresi: [adresa]. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju doprinositi za uzdržavanje mlt. UK mjesečni iznos od 185,00 EUR-a i mlt. FK mjesečni iznos od 165,00 EUR najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, na način da dospjele, a neplaćene iznose plati odjednom u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom na iznos svake mjesečne obaveze, počev od 1. siječnja 2024. do 25. travnja 2024., a potom počev od 4. studenog 2024. pa ubuduće kako budu dospijevali iznosi sa zateznim kamatama od dospijeća do plaćanja, uplatama na tekući račun majke i zz BK. Točkom IV. izreke određeni su osobni odnosi mlt. djece s ocem na način da kada otac radi u prijepodnevnoj smjeni da će mlt. djeca boraviti kod njega u [adresa], utorkom i četvrtkom u periodu od 17:00 do 19:00 sati te subotom u periodu od 9:00 do 19:00 sati, a kada radi u poslijepodnevnoj smjeni - od petka u 17:00 sati do nedjelje u 15:00 sati, na način da će otac dolaziti po djecu u kućanstvo majke i u isto ih vraćati, zatim parnih kalendarskih godina za vrijeme ljetnih školskih praznika mlt. djeca će kod oca provoditi petnaest dana u kontinuitetu tijekom mjeseca srpnja, za vrijeme zimskih školskih praznika kod oca će boraviti prvi dio praznika (prosinac/siječanj), a za vrijeme proljetnih školskih praznika kod oca će boraviti u periodu od Uskrsnog ponedjeljka do zadnjeg dana praznika, a neparnih kalendarskih godina za vrijeme ljetnih školskih praznika mlt. djeca će kod oca provoditi petnaest dana u kontinuitetu tijekom mjeseca kolovoza, za vrijeme zimskih školskih praznika kod oca će boraviti drugi dio praznika (veljača/ožujak), a za vrijeme proljetnih školskih praznika kod oca će boraviti u periodu od prvog dana praznika do Uskrsnog ponedjeljka, te će ostale blagdane i praznike mlt. djeca boraviti kod oca i majke naizmjenično, time da će se za vrijeme dok tužitelj ima određene mjere opreza zabranom približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s tuženicom predaja mlt. djece odvijati putem majke tuženice ŠK ili brata tuženice LK. Točkom V. izreke naloženo je tuženici da za uzdržavanje djece od 1. listopada 2023. do 25. prosinca 2023. doprinese za mlt. UK mjesečni iznos od 185,00 EUR-a i za mlt. FK mjesečni iznos od 150,00 EUR dospjelih do 10-tog u mjesecu, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Točkom VI. izreke odbijeni su u preostalom dijelu u odnosu na zatraženo uzdržavanje tužbeni i protutužbeni zahtjev kao neosnovani, dok je točkom VII. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu u odnosu na točke III., IV., V., VI. i VII. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati njezinu žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odredi zakonsko uzdržavanje u skladu s minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djece te dobi i ostvarivanje osobnih odnosa vodeći se interesima djece, kao i da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na njezinu obvezu uzdržavanja mlt. djece i dosudi joj troškove postupka, uključujući i trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka po tužbenom zahtjevu tužitelja je da se razvede brak stranaka, da zajednička djeca mlt. UK i mlt. FK stanuju s njim kao ocem, a da s majkom BK ostvaruju osobne odnose, te da majka doprinosi za uzdržavanje mlt. UK iznos od 200,00 EUR mjesečno i za mlt. FK iznos od 150,00 EUR mjesečno, počev od 1. listopada 2023. pa ubuduće.

5.1. Predmet postupka je i zahtjev tuženice da se razvede brak stranaka, da zajednička djeca mlt. UK i mlt. FK stanuju s njom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose, te da otac doprinosi za uzdržavanje svakog djeteta iznos od 203,15 EUR mjesečno, počev od 1. siječnja 2024. pa ubuduće.

6. Budući da su obje stranke zatražile da se njihov brak razvede, a imajući u vidu slijedeća činjenična utvrđenja:

- da je brak stranaka sklopljen 4. svibnja 2013.

- da je u braku stranaka rođeno dvoje djece, sin UK rođen **.**.2015. i kćer FK rođena **.**.2018.

- da su bračni odnosi stranaka dugotrajno poremećeni, te da su sredinom rujna 2023. prekinuli bračnu zajednicu, bez mogućnosti da istu ponovno uspostave

- da su se stranke na ročištu 4. studenog 2024. suglasile s mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda (dalje: HZZSR, PU) Đakovo od 5. lipnja 2024. da zajednička djeca stanuju s majkom, te sporazumjeli da roditeljska skrb bude zajednička, a u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa zbog školskih obaveza i zadaća mlt. UK, predložili određenu korekciju prijedloga HZZSR, PU Đakovo, prvostupanjski sud je primjenom odredaba čl. 51. st. 1. toč. 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje: ObZ-a) razveo brak stranaka, te ocijenivši da je mišljenje HZZSR, PU Đakovo s kojim su stranke i posebna skrbnica mlt. djece suglasni, kao i zajednički prijedlog roditelja glede ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djecom u skladu s dobrobiti mlt. djece - odredio da će mlt. djeca stranaka stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose na način određen u točki IV. izreke prvostupanjske presude.

7. Nadalje, polazeći od utvrđenja:

- da je tuženica u rujnu 2023. iselila iz zajedničkog kućanstva, te da su mlt. djeca do Božića 2023. stanovala s ocem u [adresa], a nakon toga stanuju s majkom u [adresa]

- da je tijekom postupka rješenjem poslovni broj: P Ob-486/2023-17 od 25. travnja 2024. određena privremena mjera, kojom je između ostalog naloženo tužitelju da do pravomoćnog okončanja ovog postupka doprinosi za uzdržavanje mlt. UK iznos od 185,00 EUR mjesečno i za uzdržavanje mlt. FK iznos od 165,00 EUR mjesečno, počevši od 25. travnja 2024.

- da je među strankama nesporno da je tužitelj od donošenja privremene mjere do zaključenja glavne rasprave redovito i u visini određenoj privremenom mjerom doprinosio za uzdržavanje mlt. djece

- da se materijalne potrebe mlt. djece stranaka odnose na uobičajene potrebe djece te dobi, dakle troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i obrazovanja, skrbi o zdravlju i druge slične troškove, te u smislu odredbe čl. 311. ObZ-a, uvažavajući životni standard tužitelja kao obveznika uzdržavanja, za mlt. UK starog devet godina, zdravog, učenika 3. razred osnovne škole, koji ne pohađa slobodne aktivnosti, iznose 200,00 EUR mjesečno (kako je to u svom iskazu procijenila tuženica), a za mlt. FK staru šest godina, koja ne pohađa vrtić, niti slobodne aktivnosti, te jednom godišnje ide na zdravstveni pregled u Zagreb, iznose 185,00 EUR mjesečno

- da iz iskaza tužitelja glede njegovih prihoda i imovinskog stanja, koje okolnosti su u smislu odredbe čl. 313. ObZ-a relevantne za utvrđivanje ukupnih mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, proizlazi da je zdrav, da mu mjesečna plaća iznosi 1.000,00 EUR, da druge prihode ne ostvaruje, da iz plaće podmiruje dva kredita u iznosu od 400,00 EUR mjesečno (za kuću i vozilo), da je suvlasnik kuće u [adresa] i vozila 2000. godište, da plaća režije od 70,00 do 100,00 EUR mjesečno, te drugih obaveza uzdržavanja nema

- da iz iskaza tuženice glede njezinih prihoda i imovinskog stanja proizlazi da joj plaća iznosi 800,00 EUR mjesečno, da iz plaće podmiruje dva kredita za kuću u iznosu od 200,00 EUR mjesečno, u vlasništvu na svoje ime da ima kuću za koju se vodi spor radi utvrđenja bračne stečevine, a stanuje u kući koja je vlasništvo njezine majke, kojoj ne plaća najamninu, već za režije izdvaja 70,00 EUR mjesečno, te osim djece nema drugih obveza uzdržavanja

- da iz podataka Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (NN 49/24) proizlazi da minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta kojeg je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, za dijete do 6 godina iznosi 195,16 EUR, a za dijete od 7 do 12 godina iznosi 229,60 EUR, međutim, kako je tužitelj dužan uzdržavati dvoje djece, prema odredbi čl. 314. st. 3. ObZ-a potrebe mlt. djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma,

prvostupanjski sud je tužitelja obvezao da za uzdržavanje mlt. UK doprinosi iznos od 185,00 EUR mjesečno, te za uzdržavanje mlt. FK iznos od 165,00 EUR mjesečno, dakle ukupno 350,00 EUR mjesečno, ovo uzimajući u obzir i da će isključivo tužitelj snositi troškove dolazaka i vraćanja djece radi ostvarivanja osobnih odnosa, kao i imajući u vidu da tužitelju nakon što od plaće podmiri troškove kredita i režija preostane iznos od 500,00 EUR mjesečno, pa bi prema ocjeni prvostupanjskog suda dosuđivanjem uzdržavanja preko ukupnog iznosa od 350,00 EUR njegova egzistencija bila dovedena u pitanje. Obzirom na nespornu okolnost da tužitelj nije plaćao uzdržavanje za djecu od kada djeca borave kod majke do donošenja privremene mjere, isti je obvezan na plaćanje zatraženog uzdržavanja od 1. siječnja 2024. do donošenja privremene mjere 25. travnja 2024., kao i od dana zaključenja glavne rasprave 4. studenog 2024. pa ubuduće. Stoga je pozivom na odredbe čl. 289., 307., 309., 310. i 314. st. 1. i 2. ObZ-a prvostupanjski sud o doprinosu tužitelja za uzdržavanje mlt. djece odlučio kao u točki III. izreke prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice (do zatraženog mjesečnog iznosa od 203,15 EUR za svako dijete) odbio kao neosnovan.

7.1. Također, prvostupanjski sud je djelomično ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na obvezu tuženice da doprinosi za uzdržavanje mlt. djece za razdoblje od 1. listopada 2023. do 25. prosinca 2023., jer se radi o razdoblju kada su djeca stanovala s ocem, a majka nije doprinosila za njihovo uzdržavanje. Dakle, uzimajući u obzir životni standard tuženice (njezina primanja, kreditne obveze i troškove stanovanja), te potrebe mlt. djece, prvostupanjski sud je obvezao tuženicu da za navedeno razdoblje doprinese za uzdržavanje mlt. UK mjesečni iznos od 185,00 EUR, te za uzdržavanje mlt. FK zatraženi mjesečni iznos od 150,00 EUR.

8. U žalbi tuženica ističe da je netočno da su stranke na ročištu 4. studenog 2024. postigle sporazum, a osim toga da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kako u odnosu na odluku o ostvarivanju osobnih odnosa (odredbe čl. 119. st. 1. i čl. 86. ObZ- a), tako i u odnosu na odluku o plaćanju zakonskog uzdržavanja za mlt. djecu (odredbe čl. 307., 311., 313. i 314. ObZ-a). Naime, prilikom donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja i djece, sud da prije svega moga voditi računa o načelu prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djece, a osim toga mora poštivati mišljenje djece, koja su u konkretnom slučaju saslušana, ali ne na okolnost kako provode vrijeme, u kojem kućanstvu, s kim, te imaju li mogućnost pohađanja izvanškolskih aktivnosti. Također, ističe da se kod određivanja uzdržavanja mora uzeti u obzir dob djece i potrebe za njihovim uzdržavanjem, a ne potrebe majke ili tužitelja, time da u konkretnom slučaju financijske mogućnosti tužitelja nisu ispitane, niti su pribavljeni podaci o prihodima koje ostvaruje. Ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. . Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., čl. 8., čl. 298., čl. 311. st. 2. i čl. 338. st. 4. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne, određene i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, te je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a i u razlozima pobijane presude jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji donesenu presudu, a nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a.

10. Također, nije počinjena niti jedna od istaknutih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., čl. 8., čl. 298., čl. 311. st. 2. i čl. 338. st. 4. ZPP- a., jer je obrazloženje presude u bitnome u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, dok u odnosu na odredbe čl. 7. i čl. 311. st. 2. ZPP-a tuženica u žalbi ne konkretizira u čemu bi se te povrede sastojale, dok odredba čl. 298. ZPP-a ne postoji, jer je brisana.

11. Protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud sukladno mišljenju HZZSR, PU Đakovo od 5. lipnja 2024. (koje se između ostalog temelji na razgovoru kojeg je psiholog tog područnog ureda na prijedlog posebne skrbnice proveo s mlt. djecom stranaka 23. svibnja 2024.), a s kojim mišljenjem Zavoda se suglasila posebna skrbnica mlt. djece (podnesak od 25. listopada 2024.), te su to mišljenje prihvatile i obje stranke na ročištu 4. studenog 2024., međutim zbog školskih obaveza i zadaća mlt. UK zajednički su predložili određenu korekciju načina ostvarivanja osobnih odnosa, koje mišljenje HZZSR PU Đakovo i prijedlog roditelja je prvostupanjski sud prihvatio, očigledno cijeneći da su roditelji postupali i rukovodili se najboljim interesom i dobrobiti djece; odredio ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djece s ocem upravo na predloženi način i opseg, pobliže opisan u točki IV. izreke prvostupanjske presude.

11.1. Kako je dakle tuženica s mišljenjem HZZSR PU Đakovo bila suglasna, te je zajedno sa tužiteljem predložila korekciju koja je uvažena, nisu osnovani njezini žalbeni navodi kojima dovodi u pitanje zaštitu dobrobiti i prava djece, pozivajući se na pogrešnu primjenu odredbe čl. 119. st. 1. ObZ-a. Također, nije osnovan ni žalbeni navod tuženice o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 86. ObZ-a, jer je razgovor s djecom obavljen i na okolnosti koje spominje u žalbi i to sukladno sposobnostima djece da obzirom na svoju dob izraze mišljenje, te u svakom slučaju donesena odluka o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djece s roditeljem s kojim ne stanuju nije u suprotnosti s izraženim mišljenjem, odnosno iznesenim navodima mlt. djece.

12. Također, protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 311. ObZ-a, te imajući u vidu Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 49/24), utvrdio ukupne potrebe mlt. djece stranaka koje se odnose na troškove prehrane, odjeće, obuće i higijenskih potrepština, te za mlt. UK školskog pribora, pri čemu je uzeo u obzir da mlt. FK ne pohađa vrtić, te da mlt. djeca ne pohađaju slobodne aktivnosti i da nemaju troškova po pitanju zdravlja, osim što mlt. FK jednom godišnje mora na zdravstveni pregled u Zagreb, kamo ju je do sada vozio tužitelj.

13. Cijeneći iskaz tužitelja o njegovom mjesečnom prihodu, imovini i rashodima, koji je u bitnome podudaran Izvješću HZZSR, PU Đakovo o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka, prvostupanjski sud je, primjenjujući odredbu čl. 313. ObZ-a, pravilno utvrdio ukupne mogućnosti tužitelja kao obveznika plaćanja uzdržavanja, uvažavajući i činjenicu da tužitelj nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja osim prema mlt. kćeri i sinu, te da je na sebe preuzeo troškove dolazaka i vraćanja djece radi ostvarivanja osobnih odnosa (prijevoza na relaciji [adresa], čija udaljenost u jednom smjeru iznosi cca 20 km).

14. Nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djece i ukupne mogućnosti tužitelja kao obveznika uzdržavanja, prvostupanjski sud je pravilno obvezao tužitelja da doprinosi za uzdržavanje mlt. UK iznos od 185,00 EUR mjesečno i za uzdržavanje mlt. FK iznos od 165,00 EUR mjesečno, počevši od 1. siječnja 2024. do 25. travnja 2024., te potom od 4. studenog 2024. pa nadalje. Navedeni novčani iznosi jesu nešto niži od minimalnih novčanih iznosa propisanih odredbama čl. 314. st. 1. i 2. ObZ-a (koji prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima NN 49/24 za dijete do 6 godina iznosi 195,16 EUR, a za dijete od 7 do 12 godina 229,60 EUR, dok je prema ranijoj Odluci o minimalnim novčanim iznosima NN 48/23, koja je bila na snazi do 26. travnja 2024., za dijete do 6 godina starosti iznosio 172,67 EUR, te za dijete starosti od 7 do 12 godina 203,15 EUR), međutim prvostupanjski sud je pravilno imao je u vidu da je tužitelj obveznik uzdržavanja dvoje djece, te da obzirom na istaknute okolnosti ima mjesta primjeni odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a, sukladno kojoj potrebe mlt. djeteta za uzdržavanje mogu biti utvrđene u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma, što je u konkretnom slučaju ispoštovano. Činjenična utvrđenja u svezi navedenog i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te se žalbeni navodi tuženice kojima osporava navedeno ukazuju neosnovanim. Posebno se to odnosi na isticanje da su financijske mogućnosti tužitelja utvrđene temeljem njegovog kazivanja, a bez pribave podataka o prihodima koje ostvaruje, u svezi čega žaliteljicu valja uputiti na sadržaj zapisnika s ročišta održanog 25. travnja 2024., u dijelu iz kojeg proizlazi da su stranke učinile nespornim mjesečna primanja koja su isti naveli u svojim iskazima.

15. Također, pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o uskraćenom uzdržavanju za razdoblje od 1. listopada 2023. do 25. prosinca 2023 (za vrijeme kada tuženica nije stanovala s mlt. djecom i nije doprinosila za njihovo uzdržavanje). Naime, sukladno odredbi čl. 308. st. 3. ObZ-a o uzdržavanju djeteta odlučuje se i u bračnom, maternitetskom odnosno paternitetskom sporu sukladno čl. 413. tog Zakona te u sporu o roditeljskoj skrbi sukladno čl. 409. st. 1. tog Zakona. Odredbom čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ-a propisano je da će sud odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. Također, odredbom čl. 426. ObZ-a propisano je da u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, a sporazum stranaka uzet će se u obzir ako je u skladu s dobrobiti djeteta, te će dopustiti sklapanje sudske nagodbe.

15.1. Navedenim zakonskim odredbama propisano je oficijelno adhezijsko odlučivanje suda, između ostalog i o uzdržavanju djeteta, pa tako i o isplati naknade za uskraćeno uzdržavanje za pet godina unazad od nastanka tog prava do podnošenja tužbe (čl. 413. st. 1. u vezi čl. 289. ObZ-a), uz bračni spor kao glavni, pri čemu je odlučno postojanje pretpostavki za obvezu uzdržavanja od trenutka nastanka obveze pa do trenutka podnošenja tužbe (okolnost maloljetnosti djece, odnos roditeljstva i okolnost da roditelj nije doprinosio za uzdržavanje maloljetne djece), dok nije odlučno postojanje zahtjeva ijedne od stranaka bračnog spora jer je prvostupanjski sud ovlašten po službenoj dužnosti odlučiti i o uskraćenom uzdržavanju.

16. Kako je iz provedenog dokaznog postupka, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno da tuženica kao majka od 1. listopada 2023. do 25. prosinca 2023. nije stanovala s mlt. djecom i nije doprinosila njihovom uzdržavanju, to su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke navedene pod točkom 15. obrazloženja ove odluke. Prvostupanjski sud je pri određivanju iznosa naknade za uskraćeno, kao i zatraženo uzdržavanje od podnošenja tužbe, pravilno ocijenio potrebe mlt. djece i mogućnosti tuženice kao obveznika uzdržavanja, te je pravilno za navedeno razdoblje utvrdio obvezu tuženice da za uzdržavanje mlt. UK doprinese iznos od 185,00 EUR mjesečno i za mlt. FK zatraženi iznos od 150,00 EUR mjesečno.

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio pravilnom primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a, slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja, kao i o ishodu postupka (u kojem su se stranke o određenim stvarima suglasile odnosno sporazumjele, a u odnosu na sporni dio djelomično uspjele sa svojim zahtjevima), pa su i u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženice.

18. Kako iznesenim žalbenim navodima tuženice nije dovedena u sumnju pravilnost prvostupanjske presude, te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama III., IV., V., VI. i VII. izreke.

19. Obzirom da tuženica nije uspjela sa žalbom, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić