Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-16/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku u Zagrebu, Klanjčić 8a, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8216/2020-31 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja PŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8216/2020-31 od 23. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.265,87 EUR sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci navedene presude, od njegova dospijeća do isplate, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu, navodeći da istu pobija iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome ponavlja navode iznesene tijekom postupka, da kao smjenski radnik u godišnjem fondu sati odradi veći broj sati u odnosu na radnika koji ne radi u smjenama, da se time stavlja u neravnopravni položaj u odnosu na takvog radnika jer mu se za dane blagdana na koje mu pada tjedni odmor ne isplaćuje naknada plaće pa je njegov rad različito vrednovan, što je protivno čl. 7. st. 4. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR).

3. Žalba je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud naveo materijalnopravne propise koje je primijenio.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.265,87 EUR sa zateznom kamatom na ime naknade plaće za blagdane i neradne dane i više ostvarene sate rada na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu tuženik ne isplaćuje naknadu plaće za vrijeme blagdana i neradnih dana.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika, na poslovima blagajnika naplate cestarine,

- da tužitelj radi u smjenama,

- da tuženik u spornom razdoblju tužitelju nije evidentirao slobodan dan na dan blagdana koji je padao na dan na koji je tužitelju evidentiran tjedni odmor,

- da tužitelj u spornom razdoblju tužitelju za dane blagdana na koje je radio manje od osam sati nije obračunao plaću kao da je radio osam sati.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelju ne pripada naknade plaće za dane blagdana na koje je koristio tjedni odmor, uz obrazloženje da je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 – dalje: ZB/11) propisano da na dane blagdana i neradnih dana zaposlenici imaju pravo na naknadu plaće, (jednako je propisano Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine" broj, 110/19 – dalje: ZB/19), a da prema čl. 94. i 95. ZR-a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću u skladu s čl. 69. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine", broj 85/14 – dalje: KU/14). Stoga, kada blagdan pada u dan kada bi radnik trebao raditi i kada zaista radi toga dana, ima pravo na povećanu plaću za rad blagdanom, no kada blagdan pada u dan kada prema rasporedu radnik nije u obvezi raditi, da mu se taj dan ubraja u tjedni odmor, neovisno o tome što isti pada na dan blagdana.

8. Zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

9. U odnosu na žalbene navode treba reći da i prema ocjeni ovoga suda, radnici koji rade u smjenama nemaju pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njihov neradni dan jer za isplatu te naknade ne postoji pravna osnova, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

10. Osim toga, navedena odluka u skladu je i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženim u odluci broj Rev-1261/2024-2 od 8. listopada 2024., prema kojem odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj, 110/19 – dalje: ZB), u primjeni treba tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću) jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dana koristio kao tjedni odmor, neovisno to tome što je čl. 95. Zakona o radu ("Narodne novine" broj, 93/2014, 127/2017, 98/2019 i 151/2022) propisano: "Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu radnik ima pravo na naknadu plaće" jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

12. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadom troška za sastavljanje žalbe trebalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos