Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 Pn-66/23-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Plodine d.d., OIB 92510683607, Radnička 30, Rijeka, te umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, nakon održane glavne i javne rasprave 14. siječnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 27. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

"I. Tuženik Plodine d.d., OIB 92510683607, Radnička 30, Rijeka, dužan je tužiteljici BB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 2.100,00 eura (dvije tisuće sto eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate te naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev za naknadu troška parničnog postupka tuženika Plodine d.d., OIB 92510683607, Radnička 30, Rijeka, u iznosu od 737,80 eura (sedamsto trideset sedam eura i osamdeset centi), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 19. travnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 28. ožujka 2023. oko podneva u prodavaonici tuženika u Zapruđu, u ulici Karla Metikoša 4, pala na pod spotaknuvši se o metalni stupić na podu. Metalni stupić srebrnosive boje uglavljen je na pod kako bi štitio inventar od mogućeg oštećenja koja bi mogla nastati u manipulaciji potrošačkim kolicima. Zbog boje stupić je bio stopljen s podlogom pa ga tužiteljica nije vidjela i zapela je za njega te silovito pala na koljena. Zadobila je ozljede oba koljena s vrlo jakim hematomima. Tužiteljica je pretrpjela snažan strah i vrlo jake fizičke bolove zbog edema i hematoma koljena. Nekoliko tjedana nakon ozljeđivanja teško se kretala, liječila se mirovanjem u kućnoj njezi. Smatra da se radi o stupićima kao opasnoj stvari i traži odštetu zbog povrede prava na fizičko zdravlje, za strah iznos od 700,00 eura, fizičke bolove iznos od 1.200,00 eura te tuđu pomoć iznos od 200,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti. Tuženik ističe da je po zaprimanju tužbe izvršio razgovor sa poslovođom supermarketa Plodine Zagreb, ĐB, koja je pak o predmetnom događaju izvršila razgovor sa ostalim radnicima zaposlenim u supermarketu te niti jedan radnik nije svjedočio predmetnom štetnom događaju niti je kojem radniku poznato da bi se u svezi istoga tužiteljica obratila na info pultu navedenog supermarketa. Tuženik osporava da bi odgovornost za predmetni štetni događaj od 28. ožujka 2023. bila na tuženiku s obzirom je do istoga došlo neopreznim postupanjem od strane tužiteljice odnosno ista je svojim neopreznim postupanjem u većoj mjeri pridonijela nastanku štetnog događaja s obzirom da prilikom normalnog hoda kroz supermarket, uz uporabu dužne pažnje ne može doći do ozljeđivanja na način naveden u tužbi. Stoga bi tužiteljica, pod uvjetom da ista uspije dokazati da je do ozljeđivanja došlo u supermarketu tuženika, budući da protivno navodima tužiteljice metalni stupić nije opasna stvar, primjenom članka 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima imala eventualno pravo na razmjerno sniženu naknadu s obzirom je ista svojim neopreznim postupanjem u većoj mjeri pridonijela nastanku štetnog događaja. Neosnovano je i previsoko određeno potraživanje tužiteljice na način određen tužbom. Visina potraživanja s navedenih osnova nije opravdana priloženom medicinskom dokumentacijom. Potraživanje s osnova tuđe pomoći i njege se osporava u cijelosti obzirom da isto nije bilo potrebno budući je tužiteljica nakon štetnog događaja bila u cijelosti mobilna.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao liječničku potvrdu na listu 4, nalaz na listu 5, fotografije na listu 6-19, policu osiguranja na listu 38-42, uvjete za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti na listu 42-43, fotografije na listu 45-49, fotografije na listu 53, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Stipančića na listu 56-57, na ročištu održanom 12. prosinca 2023. saslušao je tužiteljicu, na ročištu održanom 13. veljače 2024. saslušao je vještaka, te je pročitao dopunsko očitovanje vještaka na listu 80.

4. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6. Na ročištu održanom 14. siječnja 2025. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a stranke su se usuglasile da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.

7. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, i to sam nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza između štete i štetnog događaja, odgovornost tuženika za isti, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. Sud je proveo očevid na licu mjesta u Zagrebu, Karla Metikoša 4, 24. studenog 2023. na koje su pristupili tužiteljica osobno, punomoćnik tužiteljice i tuženika, a na kojem je tužiteljica iskazala da je lice mjesta izmijenjeno na način da više nema stupića, već samo dvije pregrade, te da je bio širi razmak između mjesta s vagom i polica s povrćem, a samo mjesto nastanka eventualnog štetnog događaja sud je fotografirao te fotografije priležu na listovima od 53-a do 53-f spisa.

9. Iz iskaza tužiteljice saslušane na ročištu održanom 12. prosinca 2023. proizlazi kako je kritične zgode izvagala povrće, nakon toga krenula je ulijevo, te je zapela za stupić i pala. Stupić je bio udaljen 20-ak cm od pulta gdje se važe voće i povrće, a što je vidljivo iz fotografija koje je dostavila. Kako je boja stupića bila slična boji poda, bilo ga je teško primijetiti i došlo je do toga da se saplete u njega. Prilikom pada dočekala se na lijevi lakat, te je na taj način izbjegla udarac glavom o pod. Nadalje je navela kako su joj pomogli ljudi u blizini, a radilo se o kupcima. Bila su u blizini prisutna i dva-tri djelatnika tuženika ali joj nisu pokušali pomoći. Nakon toga bolove je trpjela tri mjeseca, te ističe da i sada osjeća nelagodu, te izbjegava ići u taj dućan. Što se tiče tuđe pomoći ista joj je bila najviše potrebna prilikom nabavke namirnica, budući da je zbog posljedica pada otežano hodala.

10. Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Stipančiću, na okolnosti predložene po tužiteljici, odnosno na okolnost utvrđenja je li tužiteljica zbog štetnog događaja opisanog u tužbi pretrpjela strah, fizičke boli, te je li tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom, te na okolnost utvrđenja intenziteta i duljine trajanja straha i fizičkih boli.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Stipančića od 27. studenog 2023. proizlazi da se tužiteljica 29.03.2023. javila svom liječniku zbog ozljede koju je zadobila dan ranije padom. Iz dokumentacije se zaključuje da je zadobila natučenje oba koljena s krvnim podljevima. Navodi da je tužiteljica mogla zadobiti ovu ozljedu na način kako ju ona opisuje. Stoga navodi da postoji i uzročna veza između dokumentacije zadobivene ozljede i navedenog štetnog događaja. Vještak nadalje navodi kako je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda koljena trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica proživljenog štetnog događaja i tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 1 dan, srednjeg oko 3 dana i manjeg oko 10 dana. Ocjena je donesena temeljem razgovora s tužiteljicom i načina kako opisuje i proživljava štetni događaj i ozljeđivanje. Bol jakog intenziteta je trpjela do 2 dana, srednjeg oko 3 dana, a manjeg još oko 2 tjedana sveukupno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od 2 tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja i otežanog hoda.

12. Tužiteljica je u podnesku od 6. prosinca 2023. navela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, dok je tuženik u podnesku zaprimljenom 12. prosinca 2023. naveo da je strah određen previsoko, previsoko je ocijenjena dužina trajanja bolova slabog intenziteta te dužina potrebe za tuđom pomoći i njegom.

13. S obzirom na prigovore tuženika, vještak je saslušan na ročištu 13. veljače 2024. Isti je izjavio kako je svoje mišljenje utemeljio na medicinskoj dokumentaciji koja je citirana u njegovom pisanom nalazu i mišljenju, te na temelju razgovora s tužiteljicom i kliničkog pregleda iste. Smatra da su ocjene primjerene naravi i težini zadobivene ozljede u skladu sa već gore navedenim. U podnesku zaprimljenom 17. ožujka 2024. vještak navodi kako kada se izuzme dokumentacija koju je tužiteljica donijela na pregled, nema elemenata za promjenu njegovog pisanog mišljenja. Naime taj nalaz koji nije bio u spisu po ničemu ne ukazuje na neke nove ili drugačije okolnosti koje nisu vidljive i iz dokumentacije koja je priložena u spis.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje ZOO) u svezi članka 1100. ZOO (za naknadu neimovinske štete) te za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege na temelju članka 1095. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu je, a s obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu i nadalje tijekom postupka osporavao nastanak štetnog događaja, sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, a sporni su i osnova i visina štete. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, stupićem u trgovini tuženika.

15. Zakon o obveznim odnosima propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1. da je onaj koji drugom prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Odredbom čl. 1063. ZOO propisano je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Uz navedeno valja naglasiti da Zakon o obveznim odnosima ne određuje što se smatra opasnom stvari, pa za određenje opasne stvari rješenje treba potražiti u sudskoj praksi i u pravnoj teoriji.

17. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (st. 2.)

18. Člankom 19. propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

19. Člankom 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

20. Tuđa pomoć i njega predstavlja imovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i predstavlja troškove koje je tužitelj imao u svezi štetnog događaja.

21. Dakle, među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, njegova dinamika, a posljedično tome odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici, postojanje uzročno - posljedične veze između radnje tuženika i ozljeđivanja tužiteljice, kao i doprinos tužiteljice nastanku štete.

22. Prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica tijekom postupka nije uspjela dokazati uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda za koje tvrdi da je pretrpjela kao posljedicu predmetnog štetnog događaja i predmetnog štetnog događaja. Na okolnost spomenute uzročno-posljedične veze tužiteljica nije predlagala dokaze, a s obzirom da je na istoj bio teret dokaza, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan s obzirom da ista nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda za koje tvrdi da je pretrpjela kao posljedicu predmetnog štetnog događaja i predmetnog štetnog događaja. Dakle, tužiteljica nije dokazala sam nastanak štetnog događaja, odnosno nije dokazala svoje tvrdnje da je ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji zadobila 28. ožujka 2023. u trgovini tuženika spotaknuvši se u stup, s obzirom da u prilog svojim tvrdnjama osim njenog iskaza nije predložila niti jednog svjedoka, dolaskom na lice mjesta na očevidu održanom 24. studenog 2023. utvrđeno je da nema stupića za koji tužiteljica u tužbi tvrdi da je opasna stvar, odnosno prema kazivanju tužiteljice samo lice mjesta je izmijenjeno na način da više nema stupića za koji tužiteljica tvrdi da se o isti spotaknula, nadalje iz fotografija dostavljenih uz tužbu nije razvidno gdje su i kada su iste snimljene, a vještak svoj nalaz i mišljenje temelji na konstataciji da je tužiteljica navedene ozljede mogla zadobiti na način kako je ona to opisala, iako isto tijekom postupka nije dokazala. Dakle iz svega navedenog ovaj sud zaključuje da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je ozljede navedene u tužbi i medicinskoj dokumentaciji zadobila spotaknuvši se u stupić u trgovini u vlasništvu tuženika, odnosno nije dokazala nastanak štetnog događaja, uzročno - posljedičnu vezu između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, niti pak odgovornost tuženika za isto. Dakle s obzirom da su pretpostavke za ostvarenje prava na naknadu štete postojanje subjekata obveznog odnosa, odgovornost za štetu, postojanje štetne radnje štetnika, nastanak štete, uzročna veza između štetne radnje i štete, te protupravnost štetne radnje, dok tužitelj u ovom postupku prvenstveno nije dokazao niti postojanje štetne radnje tuženika, niti uzročnu vezu između štetne radnje i štete, a slijedom navedenog niti ostale pretpostavke za ostvarenje prava, ovakav tužbeni zahtjev je neosnovan i valjalo ga je u cijelosti odbiti.

23. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

24. Tuženik je zatražio trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu po odluci suda, te je zatražio putne troškove (trošak puta 322 km x 0,40 eura po prijeđenom kilometru) za pristup na ročišta 10.10.2023., 12.12.2023., 13.2.2024., 24.11.2023. te 14.1.2025., u ukupnom iznosu od 644,00 eura. Za pristup na navedena ročišta tuženik je zatražio i trošak cestarine Rijeka-Zagreb-Rijeka u iznosu od 93,80 eura.

25. Odredbom čl. 164. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, a da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, te da je zahtjev za naknadu troška stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Tuženik kao stranka ima na to pravo i to temeljem Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN 150/05, dalje: Pravilnik), čijim čl. 2. toč. 6. je propisano da naknada troškova obuhvaća i troškove stranaka u parničnom postupku, te čl. 24. istog Pravilnika, da se u slučajevima kada između ostalog stranka ima pravo na naknadu putnih troškova, ta naknada određuje po odredbama čl. 6. - 13. tog Pravilnika. Kako je čl. 6. Pravilnika propisano da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, tuženik je naime bio dužan zahtjev za naknadu troška postaviti određeno, dakle osim što je bio dužan navesti za koji trošak traži naknadu što predstavlja osnovu toga zahtjeva, trebao je potkrijepiti i visinu zahtjeva, a to znači izjasniti se o trošku putovanja (kojim prijevoznim sredstvom) te priložiti odgovarajuće dokaze, a što je međutim u predmetnom slučaju izostalo. Odredbom čl. 6. st. 1. tog Pravilnika određeno je da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a čl. 7. Pravilnika je određeno da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. Tek u slučaju da postoje relacije na kojima ne prometuju sredstva javnog prometa, ili ne prometuju u pogodno vrijeme, ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, temeljem odredbe čl. 8. Pravilnika stranci bi se mogli priznati troškovi u vidu kilometraže i to vlastitim prijevoznim sredstvom u smislu čl. 9. Pravilnika. Podnoseći zahtjev za trošak parničnog postupka tuženik nije naveo činjenice iz kojih proizlazi da na relaciji Rijeka - Zagreb ne prometuju sredstva javnog prijevoza, ili da je bilo neophodno da se koristi osobnim vozilom, pa kako te činjenice nisu iznesene, nije niti dokazano da je imao opravdane troškove prijevoza osobnim automobilom, pa se stoga tuženiku ne mogu priznati troškovi postupka koji se odnose na troškove prijevoza osobnim automobilom u iznosu od 644,00 eura i trošak cestarine od 93,80 eura. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu s obzirom da iste pristojbe nije dužan platiti.

26. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 27. veljače 2025

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženik

3. umješač